Pratite nas

Komentar

Iz krvi i boli će napokon niknuti cvijeće…

Objavljeno

na

Danas me prehitilo… Ne mogu shvatiti ta izvješća s grobalja širom Hrvatske za Svisvete… Ok, može ukratko informacije, snimke, no impresije novinara i često izjave iznenađenih ljudi koji uistinu ne znaju što bi rekli, a ne snađu se reći; “Bez komentara.”… No, sve nekako, al’ izludim na konstataciju kako su Svi sveti, a potom i cijeli studeni izrazito bolni za Vukovarce… Pa dokle više braćo moja mila?!

JA, neću govoriti za druge, mada vjerujem da dobar dio ljudi misli slično, svaki put kada neko spomene bilo koji trenutak vezan za Vukovar i označi ga “posebno bolnim” proživim novo mentalno silovanje. Ne, ja nisam neko tko zaboravlja žrtvu moje obitelji, prijatelja, sugrađana, mladosti koja je došla sa svih strana i podijelila svoju žrtvu sa žrtvom mog grada, kao ni što ne zaboravljam ni identitet onoga zločinca tko je od svih nabrojanih tu žrtvu načinio, ja tu žrtvu živim svaki dan.

No ne razumijem potrebu za naglašavanjem u danu kada se sjećamo svih, ama baš svih onih koji su nama sveti, kako to danas lijepo, u svojoj propovijedi, reče kardinal Bozanić.

Hrvat sam, katolik, vjernik… S vremenom sve više i više vjerujem u uskrsnuće i život vječni i nije li suludo toliko oplakivati, a ništa ne činiti da žrtva naše braće i sestara vječno živi i to ne u kamenu i Tehnobetonu nego kroz osmijehe njihove djece i unuka na vukovarskim ulicama, ne jedan nego 365 dana u godini! Ništa neće smanjiti tugu roditelja za izgubljenim djetetom, no mladi ljudi i njihova djeca će uvijek izmamiti osmjeh, pa iako i sjetan, na ranjenom staračkom srcu, a ima li većeg spomenika palima od grada uspješnijeg od onoga koji je bio u trenutku kada su oni položili svoje živote za isti?

Samo da podsjetim; Vukovar je onomad imao najveći BDP po glavi stanovnika u Hrvatskoj… danas mi se plače kad pogledam oko sebe jer memorijalni turizam nije ono nešto od čega bi veći dio ljudi u našem gradu mogao i trebao živjeti… Naše žrtve žive u našim srcima i dok ona kucaju živjet će, kad stanu ostat će tek ime zapisano u kamenu. S druge strane, ako grad osnaži u ekonomskom smislu, ako se vrtići, škole i ulice napune ko nekad, spomen na žrtvu će biti živ i ta žrtva će imati smisao, a Svi sveti i mjesec studeni će biti manje bolni jer će iz krvi i boli napokon niknuti cvijeće kao u pjesmi Hrvoja Hegedušića “Stoji grad”.

U konačnici, s vjerskog aspekta, osim vječnog života u Kristu, duše naših najmilijih će tada uistinu živjeti i u našem gradu dijeleći Krista i njegov mir s nama koji u tom gradu i živimo…

Domagoj Sremac Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davorin Karačić: Neke stvari ćemo itekako mijenjati!

Objavljeno

na

Objavio

Draga moja braćo s tribine te ostali navijači, a i ne samo navijači. Na vašoj koži ste osjetili kako se može proći ako javno istaknete ili izgovorite pojam ACAB, Mamiću Cigane, HNS Pederi….i slične uzvike.

Tada vas uhićuju, stavljaju vam lisice na ruke a noć provodite u ćeliji da bi vas odmah transportirali na sud te osudili.
Mediji i javnost tada vas nazivaju stokom, huliganima, javno pozivaju društvo i policiju da vas zgazi, slomi vam kosti, utrpa u zatvor na dugo.

Kad nešto slično međutim napravi novinar, onda se dižu na noge ti isti mediji koji pozivaju na obračun s vama i koji se naslađuju svakom danu kojega provedete iza rešetaka te plaču da se radi o novinaru i udaru na slobodu medija.

Kad to isto napravo novinar onda se oni isti političari koji i donose i provode zakone po kojima vas se hapsi i kažnjava, odjednom počnu zazivati slobodu izražavanja i čuditi se postupku policije i suda.

Ne ulazim niti želim ulaziti u pitanje je li kažnjavanje za takve stvari opravdano ili nije, treba li se kažnjavati za takve stvari ili ne nego samo primjećujem očitu neravnopravnost i privilegiranost određenih ljudi i skupina.

Onih koji su kao novinari privilegirani te bijedni političari koji vrše razdiobu ljudi na one koji smatraju stokom, odnosno vas, te one kojih se boje i kojima podilaze, odnosno novinara pa makar se ti isti hvalili svojom mržnjom i odbojnošću prema ovoj zemlji i njezinom narodu.

Neke stvari ćemo itekako mijenjati, napisao je Davorin Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’

Objavljeno

na

Objavio

‘Propaganda NATO pakta i razmjenjivanje nježnosti’ s liderima drugih država u Europi politički je diskurs Zorana Milanovića kojem smo nažalost svjedočili danas u medijima. Takva retorika poslužila je za difamaciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i to prvenstveno na osobnoj razini.

Vrijeđati hrvatske strateške partnere samo kako bi ponizio aktualnu predsjednicu žalostan je potez čovjeka koji bi, kako kaže, surađivao s Parizom.

Svojedobno je Milanović mogao surađivati i s prijateljskom Njemačkom, ali se umjesto suradnje odlučio za zaštitu udbaških zločinaca. Tada je, sjetit ćete se, s aktualnim predsjednikom RH inzistirao na Lex Perkoviću i tim nas potezom demokratski unazadio i osramotio u civiliziranom svijetu. Sada pod krinkom kvazi liberala i ljevičara pred kamerama priča o nekakvim režimskim potezima. Da nije tužno bilo bi smiješno.

U konačnici, Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’ postao je svojevrsni brend kojeg na sreću neuspješno plasira hrvatskoj javnosti.

Dokaz tomu su i toliki izgubljeni izbori, rasturanje vlastite partije te evidentan neuspjeh u privatnom poslovanju. Zov javnosti da se kandidira na predsjedničkim izborima nije ništa drugo doli smokvin list za propale političke i poduzetničke ambicije, a pobjeda Kolinde Grabar Kitarović to će i potvrditi, komentirao je Petar Škorić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari