Pratite nas

Reagiranja

Iz MUP-a odgovorili Škori na primjedbu da bi na granicama trebala biti i vojska

Objavljeno

na

Iz Ministarstva unutarnjih poslova oglasili su se priopćenjem nakon što je predsjednički kandidat Miroslav Škoro u utorak izjavio da bi uz policiju na granici trebala biti i vojska i tako štititi hrvatske građane.

“Sukladno Zakonu o nadzoru državne granice, zaštita i nadzor državne granice te sprječavanje nezakonitih migracija primarna su zadaća hrvatske policije, odnosno zadaća policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova.

Prateći trendove migracija te analizirajući rizike koji prate problematiku nezakonitih migracija, Ministarstvo unutarnjih poslova ustrojilo je i opremilo jednu od najbrojnijih i najopremljenijih graničnih policija u Europi. Hrvatska granična policija u ovom trenutku broji 6500 policijskih službenika, posebno osposobljenih za poslove nadzora i zaštite državne granice te postupanja prema osjetljivim skupinama i tražiteljima međunarodne zaštite. Pored navedenog, hrvatska policija raspolaže s još dodatnim snagama iz redova interventne i specijalne policije koji također, ovisno o vrsti terena, sudjeluju u obavljanju navedenih zadaća na najnepristupačnijim terenima, a u njenu opremljenost uloženo je oko 270 milijuna eura.

Sukladno članku 5. ranije navedenog Zakona, odnosno izmjenama iz ožujka 2016. godine, propisana je iznimna mogućnost prema kojoj Oružane snage mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice te u tom slučaju postupaju po uputama policije.

U ovom trenutku ne postoje niti sigurnosni, a niti humanitarni razlozi zbog kojih bi Ministarstvo unutarnjih poslova cijenilo potrebu za takvim angažmanom Oružanih snaga, budući da se hrvatska policija pokazala profesionalnom, spremnom i doraslom obavljati poslove nadzora i zaštite vanjske granice Europske unije.

Dapače, hrvatska granična policija te drugi rodovi policije koji pojačano rade po problematici suzbijanja nezakonitih migracija dobivaju javne pohvale za kvalitetu posla koji obavljaju, a potvrdu o ispunjenju tehničkih uvjeta Republike Hrvatske za pristup Schengenskom prostoru smatramo i svojim uspjehom.

Današnji primjer i činjenica da se predsjednički kandidat na svom putu susreo s policijskim službenicima samo je dokaz prisutnosti i neselektivnog obavljanja nadzora, kako na granici, tako i u dubini teritorija.

Ministarstvo unutarnjih poslova o problematici nezakonitih migracija ne šuti. Dapače, upravo suprotno, često u domaćoj javnosti, ali i na diplomatskom planu ukazuje na kompleksnost ovog globalnog fenomena, s kojim nošenje iziskuje velik operativni i diplomatski napor kako bi se na međunarodnoj razini izbjeglo ponavljanje krize iz 2015. odnosno 2016. godine, time i izbjeglo moguće aktiviranje scenarija za slučaj pokretanja velikih migrantskih valova. Sve sa ciljem da se, prvenstveno i prioritetno, našim građanima osigura povoljno stanje sigurnosti koje i danas uživaju”, priopćili su iz MUP-a za N1.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Gdje je spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima?

Objavljeno

na

Foto: Damir Kukavica (ulje na platnu)

Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

A kako je tek onima koji su nevini pali od srpskog i inog metka, a koji su već više od dvadeset i osam godina pod zemljom? Kako je, osobito ovih dana, majkama koje su čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremili u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

Vrijeme prolazi, a zlatna slova polako, jedna za drugim izbrisali su oni koji su u vrijeme agresije morali „na put“, u podrume ili se pak nisu htjeli „miješati“, jer to nije bio njihov rat, niti njihova borba za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Čekali su, kao hijene, da umre prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, da nestane Gojko Šušak, Janko Bobetko, da umru ili obole branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Knina, Saborskog, Pakraca, Zagreba i drugih gradova i mjesta, pa da oni povedu Hrvatsku, na žalost, u – „propast“.

U ove dane, ponosa i slave, najteže je hrvatskim majkama.

No, da je živa, najponosnija Majka u Hrvata, gospođa Kata Šoljić, (1922.-2008.), i sada bi bila s nama, i koračala u koloni, bez obzira na bolest.. I viknula bi – Ne, nećete proći bando crvena! Rekla bi: sram vas bilo što plešete Žikina kola s onima koji su ubili moja četiri nevina sina Miju, Ivu, Matu i Niku, ali i zeta, koji nisu poštedjeli ni njezine kćeri Mariju i Anu, koji su ubili i masakrirali sve što je te devedeset i prve disalo hrvatski, od Vukovara do Škabrnje, pa sve do Dubrovnika.

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili kako neki posprdno kažu – Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci pokraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih onih za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Za hrvatske majke svaki je dan isti- 18. studeni!

Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove sinove i kćeri bez kojih bi svaka, „politička opcija“ mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, kako rekoh, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević, uz pomoć zločinačke JNA, SANU i ostale jadne četničke bagre.

Inače, u Vukovaru, Gradu Junaka, i ovog puta nešto je nedostajalo.

Spomenik –Kati Šoljić, odnosno svim hrvatskim majkama!

Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

VUKOVAR NAŠIH ŽIVOTA

Objavljeno

na

Objavio

Sjećam se kako je bilo hladno. Mene su poslali po novine. Čitala sam ih na putu do kuće, možda ulica i pol udaljenosti. Nisam mogla vjerovati! Preneraženo sam listala stranicu za stranicom i trčala kuci. Dok sam došla do haustora više ništa nisam ni vidjela od suza. Za mene je to tada bilo nešto najgore što se moglo dogoditi. Ne samo meni, svima nama. Tada nismo bili sami sebi kao pojedinci u fokusu. Bili smo “mi”, oni koji se brane, oni koje napadaju, oni koji sjede u podrumima pod svijećom, oni koji u tijelu drhte od podrhtavanja tla, i “oni” koji napadaju, kradu pred nama živote koji smo do tada živjeli i ljude koje smo voljeli.

Za mene je 18.11.2019. bio nas kraj….psihološka prekretnica Rata, jer ako su uspjeli slomiti obranu Vukovara….meni se činilo da onda mogu sve.

Danima smo svi živjeli s patnjom Vukovara. Slušali, strepjeli, bili zgroženi informacijama i vijestima s terena… i kada je toga dana utihnulo granatiranje i ostao jecaj tih ljudi i strah koji se osjetio do nas u ostatku Hrvatske, ostala je nevjerica nad tolikom nepravdom. Tolika tuga, toliko beznađe, tolika patnja…

Roditelji su nas vrlo brzo nakon divljeg lomljenja obrane Vukovara doslovno utrpali u auto, a moj brat, kao jedini punoljetni tada, odvezao nas je za Zagorje. Sjedili smo na poplunima vozeći se prema tom nekom mitskom sigurnijem mjestu.

Strah koji se rodio po srpskoj okupaciji Vukovara trajao je do početka 1992. Bio je prisutan stalno. Tuga zbog ljudi koji su svaki dan u Vukovaru živjeli svoj pakao traje i dandanas. Iako sam čula barem 101 razlog zašto je Vukovar bio okupiran, ono dijete u meni i dalje ne razumije.

Kao grad podnio je najveću žrtvu za danas slobodnu i suverenu Hrvatsku. Kao ljudi doživjeli su najveću patnju, stradanja i nepravdu. Žalosno je što nepravdu žive i danas.
Dragi Vukovarci, kao sto smo tada živjeli s vama u Vašoj patnji i Vašem strahu, danas živimo s Vama u Vašoj nepravdi. Kao dijete mogla sam samo biti tužna, mogla sam samo gledati… danas moram djelovati!
Da se nikada ne zaboravi, i da dobijete barem moralnu, ljudsku satisfakciju nad počinjenim zločinima.
Iako nekada mislite da ovo nije Hrvatska radi koje ste ginuli, bili ranjavani i silovani, sreća i sloboda moje i vaše djece kaže da možemo i moramo živjeti dalje.

Prema Vama i pred Vama smo dužni… donijeti zakone, propise i nužan pijetet, a dužni smo i našu djecu naučiti simboliku Vukovara.
Vukovar je simbol otpora… otpora agresoru. No, agresija ne mora biti tenk, neprijateljski avion, agresija može biti i nečinjenje i šutnja institucija. Čini se da bitka za Vukovar još traje, vrijeme je i da se šutljivi promatrači uključe…

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari