Pratite nas

Iz otporaševe torbe :Ante Pavelić

Objavljeno

na

Pojmovi: Ustaški Pokret, Janka Pusta, Velebitski ustanak, atentat na srpskog kralja Aleksandra 9.10.1934., zatvor, uspostava NDH i drugo.

Oružana akcija u rujnu 1932. (naziva se još i Lički ustanak) kojom su pripadnici ustaške organizacije napali žandarmerijsku postaju u selu Brušani kod Gospića. S vojne točke gledišta akcija je bila simbolična i ne može se govoriti o pravom ustanku.

Izvori:

  • B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše
  • B. Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija

Ante Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile (pružni radnik) i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu školu pohađao je u raznim bosansko-hercegovačkim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao. U svoje gimnazijsko doba pristupa Hrvatskoj stranci prava (HSP). Nakon što je maturirao upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Pravo je diplomirao 1914., a već naredne godine (1915.) stekao je doktorat prava te se iste godine i započeo stručnu praksu kao odvjetnički perovođa u odvjetničkoj pisarnici tadašnjeg predsjednika HSP-a A. Horvata. Nakon završene prakse (1918.) radi kao samostalni odvjetnik. Iste se godine se ženi s Marom Lovrinčević i s njom kasnije ima troje djece (Velimir, Mirjana, Višnja) te ulazi u vodstvo HSP-a. Prvo je član Poslovnog odbora, potom tajnik i nakon toga potpredsjednik stranke. Tri godine kasnije (1921.) izabran je za zastupnika u gradskoj skupštini grada Zagreba. Pored toga imao je još jednu zadaću – u ime HSP-a bio je kontakt-osoba s Nikolom Pašićem, a u cilju slabljenja stranke Stjepana Radića.
Nakon što je 1927. izabran za zagrebačkog pokrajinskog zastupnika u lipnju iste godine predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na europskom kongresu gradova u Parizu. Na povratku u Rimu je izaslaniku talijanske vlade Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. U skladu s tim očekuje talijansku pomoć u uspostavi i zaštiti nezavisne hrvatske države, te iznosi spremnost na teritorijalnu, političku, gospodarsku i vojnu prilagodbu talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U svojim govorima u beogradskoj skupštini istupio je protiv velikosrpske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Unutar stranke posebno se posvetio radu s omladinom te pokrenuo listove Starčević i Kvaternik. Poslije atentata na prvake Hrvatske seljačke stranke 1928. pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Tada pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 1. listopada 1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. odlazi u emigraciju. Prvo odlazi u Beč, a zatim s G. Perčecom u Budimpeštu da bi se potom preselio u Sofiju. S vođama makedonske emigracije u Sofiji 20. travnja 1929. potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije. Istovremeno u Beogradu ga je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. osudio na smrt u odsutnosti. U Italiji, potkraj 1930., osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske države uz pomoć Italije. Tada uzima naslov poglavnika, a ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Mađarskoj. U Glavnom ustaškom stanu 1. lipnja 1933. obznanjuje Načela ustaškog pokreta u 17 točaka i kao cilj pokreta ističe uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske države “na čitavom njezinu povijesnom i etničkom području, što se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oružja”. Sukladno deklariranim načelima inicira i organizira promidžbene akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, a 1934. atentat u Marseillesu na jugoslavenskog kralja Aleksandra. Stoga je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. uhićuju i zatvaraju u Torinu gdje ostaje u zatvoru sve do 1936. godine.

Do kraja listopada 1936. dovršava opsežni elaborat za njemačko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom: “Hrvatsko pitanje”. Nakon približavanja Jugoslavije i Italije te sporazuma Ciano-Stojadinović (1. travnja 1937.) izdaje odredbu kojom razrješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italije. Sukladno tome ustaše su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni do 1939. Nakon pada Milana Stojadinovića, te talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova Ciano (23. siječnja 1940.) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih događanja (27. ožujka 1941.) prvi ga put prima Mussolini (29. ožujka), a kada je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1940., ponovo ga prima Mussolini dan kasnije (11. travnja) i odobrava mu ulazak u Hrvatsku. Na čelu skupine ustaša vraća se u Hrvatsku i preuzima vlast. U Zagreb stiže 15. travnja 1941. i kao poglavnik NDH imenuje prvu hrvatsku državnu vladu. U vladi je uzeo položaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Potom osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje i mijenja mu ime u Ustaša – hrvatski oslobodilački pokret (UHOP). Ujedno uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Tržiču (18. svibnja 1941.) potpisuje Rimske ugovore. Tim ugovorima velik je dio hrvatske obale i otoka prepušten Italiji, a ujedno prihvaćen talijanski politički, gospodarski i vojni nadzor na djelu Nezavisne Države Hrvatske, te je hrvatska kruna ponuđena talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Drugi dio novostvorene države prepušten je pak pod njemački nadzor i time je praktično NDH bila podijeljena na talijanski i njemački dio. Početkom lipnja 1941. Pavelić prvi put posjećuje Hitlera, a 15. lipnja 1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu.

Odnose unutar NDH riješava Zakonskim Odredbama. Tako već 17. travnja donosi Zakonsku Odredbu za obranu naroda i države, koja vrijedi retroaktivno i predviđa svako krivično djelo da mora proći kroz Zakonske Odredbe za povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je vladao nametnuti rat Hrvatima i morao se je uspostaviti jedan sustav koji nije imao ništa zajedničkog ni sa nacističkim režimom koji je vladao u Njemačkoj, iako je pod pritiskom himbeni saveznika morao donijeti rasne zakone, i uspostaviti Sabirne Logore za one osobe koje su svojim nasiljem nad dijelom hrvatskog stanovništva vršili teror, unatoč prosvjedima Katoličke crkve na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem.

Zabranio je svako antihrvatsko isticanje, te uspostavio osobnu kontrolu za obranu Hrvatske Države. Na poticaj umjerenih ustaških prvaka (početkom 1942.) ublažava kontrolu pa tako u siječnju 1942. saziva Hrvatski Državni Sabor, premješta Vlatka Mačeka iz Jasenovca u Kupinec (U osobni stan Maksa Luburića Bulićeva 7 u Zagrebu gdje ga je čuvala, pazila i dvorila majka Maksa Luburića, mo) i pušta zatvorene zastupnike i pristaše Hrvatske Seljačke Stranke (HSS), Srbima priznaje status pravoslavnih državljana i donosi odredbu o osnivanju Hrvatske Pravoslavne Crkve, a u listopadu 1942. uklanja s dužnosti Eugena Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja samovoljne politike.

Nakon puča maršala Badoglia i pada Mussolinija, napušta mjesto predsjednika vlade i 2. rujna 1943. na to mjesto imenuje Dra. Nikolu Mandića, a nakon kapitulacije Italije, 10. rujna 1943. godine objavljuje Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora. U listopadu iste godine prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnošću Nikola Mandić i Mladen Lorković vodili s čelnicima HSS-a. Time je sudbinu NDH vezao uz sudbinu nacističke Njemačke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju Mladena Lorkovića i Ante Vokića za odvajanjem NDH od Njemačke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama Draže Mihailovića i Lava Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunističkog bloka. Zagreb je napustio 6. svibnja 1945. te preko Austrije i Italije otišao u Argentinu. U emigraciji osniva 1956. Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Nakon što je na njega pokušan (nije pokušan, nego i izvršen, mo) atentat (10. travnja 1957.) u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je živio pod lažnim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu. Stoga odlazi u Španjolsku gdje je na vlasti Franco. U Španjolskoj, točnije Madridu i umire 28. prosinca 1959. godine.

Za života je objavio više političkih i literarnih radova te dvije knjige: politički roman Lijepa plavojka (1935.) i političku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kćerka Višnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjećanja Doživljaji.

otporaš

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Miklenić: Teško je reći jesu li neki birači sada progledali

Objavljeno

na

Objavio

Izbori za deseti saziv Hrvatskoga sabora, održani u eri epidemije koronavirusa u nedjelju 5. srpnja, očitovali su, po procjenama mnogih, gledajući u cjelini, snažnu prisutnost straha u hrvatskom društvu te su donijeli znatne promjene na hrvatskoj političkoj sceni.

U sučeljavanju s koronavirusom, kako je istaknulo više puta više relevantnih psihologa i sociologa, Hrvatska se antiepidemijskim mjerama uspješno borila za zaštitu fizičkoga zdravlja, a veći propusti ili čak zanemarivanja dogodili su se glede zaštite duhovnoga i psihičkoga zdravlja hrvatskih građana pa je logična posljedica toga znatno proširen strah koji može eskalirati u brojna teška psihička oboljenja. Već činjenica da se gotovo 14 posto birača manje odazvalo na izvršavanje te građanske dužnosti negoli na prošlim parlamentarnim izborima 2016. godine potvrđuje snagu straha koji vlada u hrvatskom društvu.

Premda uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera u procesu glasovanja nije bilo realnoga rizika za zarazu koronavirusom, mnogi građani (njih više od 400 tisuća) ipak su odustali od odlaska na izborna mjesta i ostali u svojim domovima. Posljedica slabijega odaziva birača svakako je činjenica da svi izborni pobjednici imaju objektivno smanjen demokratski legitimitet, a to nije niti smije biti irelevantno. U predstavničkoj demokraciji, kakva je Ustavom propisana i u Hrvatskoj, demokratski legitimitet potvrđen većinom birača, a ne samo većinom birača koji su glasovali, daje objektivno veću političku moć i snagu i olakšava donošenje i težih političkih odluka. No kao i glede referenduma za pristup Hrvatske Europskoj uniji, manjkav demokratski legitimitet ne će bitno otežavati funkcioniranje saborske većine i izvršne vlasti.

Povremeni repovi pred izbornim mjestima uz ozbiljno i striktno shvaćanje održavanja distance te što su mnogi birači došli ne samo s preporučenim maskama, nego i gumenim rukavicama, također su očita potvrda straha među hrvatskim građanima. Da je pritom riječ ne samo o odgovornu ponašanju i zdravu oprezu, očitovala je i pretežna šutnja, nekomunikacija među ljudima dok su čekali, kao da su bili u redu za primanje kojega sakramenta, što se događa po crkvama i bogoslužjima, a ne na čekanju za običan građanski čin.

Rezultati izbora pokazali su da je odluka HDZ-a da se ide na redovite prijevremene izbore, baš u vrijeme tinjajuće epidemije koronavirusa, bila mudra i uspješna za njegove ciljeve, no ne može se poreći da je i pritom došao do izražaja postojeći strah kod velikoga dijela hrvatskih građana.

Naime, vladajući za prošloga mandata iskoristili su legalno i legitimno svoj položaj te su se biračima predstavili kao zaštitnici (nije bila slučajna izborna deviza »sigurnost«), jer u vrijeme neizvjesne krize ne odbacuju se tako lako zaštitnici, makar oni i ne bili najbolji. Strah u dijelu biračkoga tijela tako je, čini se, ipak iskorišten, i to uspješno, za stjecanje novoga mandata u upravljanju Hrvatskom. To očitovanje straha golem je izazov za sve odgovorne u svim segmentima društvenoga života, osobito za političare na vlasti i medije, kao i za sve vjerske zajednice, jer postoji opasnost da mogućnost ili vjerojatnost širenja koronavirusa te epidemiološke mjere zaštite (možda katkad suviše restriktivne) ostave daleko ozbiljnije i teže Iječive zdravstvene posljedice od obolijevanja koronavirusom. Duhovno i psihički slomljeni ljudi teško mogu davati očekivane doprinose na osobnom, obiteljskom, crkvenom ili društvenom planu.

Premda je na hrvatskoj političkoj sceni i nakon parlamentarnih izbora opstao stranačko-politički duopol, birači koji su sudjelovali na izborima uvelike su na nov način konfigurirali hrvatsku političku scenu. Naime taj duopol sada ni približno nije više jednak po snazi: HDZ s malobrojnim partnerima ima čak 25 zastupnika više od SDP-a i njegovih sedam partnera u Restart koaliciji. Ako se zbroje osvojena zastupnička mjesta HDZ-a, Domovinskoga pokreta i Mosta nezavisnih lista, dobije se 90 zastupnika, što je očito respektabilna većina (oko 64 posto zastupnika bez manjinaca) izabrana od dijela biračkoga tijela koji podupire političke opcije centra i desno od centra, uz isključivanje desnoga ekstremizma. Oni koji su na parlamentarnim izborima dali glas tim trima opcijama postupili su bitno drugačije negoli na ne tako davnim predsjedničkim izborima.

Teško je reći jesu li to neki birači sada progledali, je li tomu pridonio svojim potezima i izjavama i Predsjednik, no očito je da su oni koji su izišli na birališta i glasovali pokazali da u hrvatskom društvu respektabilnu većinu tvore i politički legitimitet daju političkim opcijama desnoga centra uzimajući u obzir sve njihove nijanse po kojima se razlikuju. Istodobno i na ljevici se dogodio velik raskol, pad popularnosti i dovođenje na političku scenu potpuno novih skupina i ljudi. Izbori, koji su po rezultatu za mnoge veliko iznenađenje i koji su odstranili neke strančice, stvaraju dojam da se politička scena znatno mijenja te da bi se mogla očitovati u Hrvatskoj konačno stvarna i snažna opozicija, a to je preduvjet i za odgovornije upravljanje izvršnih vlasti.

Ivan Miklenić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Izbori u Poljskoj: Duda i Trzaskowski gotovo izjednačeni

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Aktualni konzervativni predsjednik Andrzej Duda i liberalni gradonačelnik Varšave Rafal Trzaskowski vode mrtvu trku u drugom krugu predsjedničkih izbora u Poljskoj održanom u nedjelju, pokazale su izlazne ankete.

Duda, saveznik vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS), osvojio je prema izlaznim anketama agencije Ipsos 50,4 posto glasova, dok je Trzaskowski, čelnik centrističke oporbene Građanske platforme, osvojio 49,6 posto. Margina pogreške izlazne ankete je dva posto, pa je još uvijek prerano govoriti o pobjedniku izbora. Prvi službeni rezultati očekuju se kasnije u nedjelju.

Pravo glasa imalo je oko 30 milijuna ljudi, što uključuje 500 tisuća Poljaka izvan domovine. Mnogi od njih glasali su dopisnim putem zbog restrikcija uvedenih radi pandemije koronavirusa. U prvom krugu izbora, održanom prije dva tjedna, izlaznost je bila 64,5 posto, što je najviše u 25 godina.

Zbog pandemije koronavirusa, glasovalo se pod restriktivnim mjerama. Bio je ograničen broj ljudi koji mogu biti na biračkom mjestu, a glasači su morali održavati razmak od dva metra i nositi zaštitne maske.

U prvom izbornom krugu održanom prije dva tjedna Duda je osvojio 43,50 posto glasova, a Trzaskowski 30,46 posto.

Uloga predsjednika u Poljskoj većinom je ceremonijalna, no on ima pravo veta na zakone koje izglasa parlament. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari