Pratite nas

Iz otporaševe torbe :Ante Pavelić

Objavljeno

na

Pojmovi: Ustaški Pokret, Janka Pusta, Velebitski ustanak, atentat na srpskog kralja Aleksandra 9.10.1934., zatvor, uspostava NDH i drugo.

Oružana akcija u rujnu 1932. (naziva se još i Lički ustanak) kojom su pripadnici ustaške organizacije napali žandarmerijsku postaju u selu Brušani kod Gospića. S vojne točke gledišta akcija je bila simbolična i ne može se govoriti o pravom ustanku.

Izvori:

  • B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše
  • B. Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija

Ante Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile (pružni radnik) i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu školu pohađao je u raznim bosansko-hercegovačkim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao. U svoje gimnazijsko doba pristupa Hrvatskoj stranci prava (HSP). Nakon što je maturirao upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Pravo je diplomirao 1914., a već naredne godine (1915.) stekao je doktorat prava te se iste godine i započeo stručnu praksu kao odvjetnički perovođa u odvjetničkoj pisarnici tadašnjeg predsjednika HSP-a A. Horvata. Nakon završene prakse (1918.) radi kao samostalni odvjetnik. Iste se godine se ženi s Marom Lovrinčević i s njom kasnije ima troje djece (Velimir, Mirjana, Višnja) te ulazi u vodstvo HSP-a. Prvo je član Poslovnog odbora, potom tajnik i nakon toga potpredsjednik stranke. Tri godine kasnije (1921.) izabran je za zastupnika u gradskoj skupštini grada Zagreba. Pored toga imao je još jednu zadaću – u ime HSP-a bio je kontakt-osoba s Nikolom Pašićem, a u cilju slabljenja stranke Stjepana Radića.
Nakon što je 1927. izabran za zagrebačkog pokrajinskog zastupnika u lipnju iste godine predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na europskom kongresu gradova u Parizu. Na povratku u Rimu je izaslaniku talijanske vlade Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. U skladu s tim očekuje talijansku pomoć u uspostavi i zaštiti nezavisne hrvatske države, te iznosi spremnost na teritorijalnu, političku, gospodarsku i vojnu prilagodbu talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U svojim govorima u beogradskoj skupštini istupio je protiv velikosrpske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Unutar stranke posebno se posvetio radu s omladinom te pokrenuo listove Starčević i Kvaternik. Poslije atentata na prvake Hrvatske seljačke stranke 1928. pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Tada pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 1. listopada 1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. odlazi u emigraciju. Prvo odlazi u Beč, a zatim s G. Perčecom u Budimpeštu da bi se potom preselio u Sofiju. S vođama makedonske emigracije u Sofiji 20. travnja 1929. potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije. Istovremeno u Beogradu ga je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. osudio na smrt u odsutnosti. U Italiji, potkraj 1930., osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske države uz pomoć Italije. Tada uzima naslov poglavnika, a ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Mađarskoj. U Glavnom ustaškom stanu 1. lipnja 1933. obznanjuje Načela ustaškog pokreta u 17 točaka i kao cilj pokreta ističe uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske države “na čitavom njezinu povijesnom i etničkom području, što se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oružja”. Sukladno deklariranim načelima inicira i organizira promidžbene akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, a 1934. atentat u Marseillesu na jugoslavenskog kralja Aleksandra. Stoga je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. uhićuju i zatvaraju u Torinu gdje ostaje u zatvoru sve do 1936. godine.

Do kraja listopada 1936. dovršava opsežni elaborat za njemačko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom: “Hrvatsko pitanje”. Nakon približavanja Jugoslavije i Italije te sporazuma Ciano-Stojadinović (1. travnja 1937.) izdaje odredbu kojom razrješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italije. Sukladno tome ustaše su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni do 1939. Nakon pada Milana Stojadinovića, te talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova Ciano (23. siječnja 1940.) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih događanja (27. ožujka 1941.) prvi ga put prima Mussolini (29. ožujka), a kada je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1940., ponovo ga prima Mussolini dan kasnije (11. travnja) i odobrava mu ulazak u Hrvatsku. Na čelu skupine ustaša vraća se u Hrvatsku i preuzima vlast. U Zagreb stiže 15. travnja 1941. i kao poglavnik NDH imenuje prvu hrvatsku državnu vladu. U vladi je uzeo položaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Potom osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje i mijenja mu ime u Ustaša – hrvatski oslobodilački pokret (UHOP). Ujedno uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Tržiču (18. svibnja 1941.) potpisuje Rimske ugovore. Tim ugovorima velik je dio hrvatske obale i otoka prepušten Italiji, a ujedno prihvaćen talijanski politički, gospodarski i vojni nadzor na djelu Nezavisne Države Hrvatske, te je hrvatska kruna ponuđena talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Drugi dio novostvorene države prepušten je pak pod njemački nadzor i time je praktično NDH bila podijeljena na talijanski i njemački dio. Početkom lipnja 1941. Pavelić prvi put posjećuje Hitlera, a 15. lipnja 1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu.

Odnose unutar NDH riješava Zakonskim Odredbama. Tako već 17. travnja donosi Zakonsku Odredbu za obranu naroda i države, koja vrijedi retroaktivno i predviđa svako krivično djelo da mora proći kroz Zakonske Odredbe za povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je vladao nametnuti rat Hrvatima i morao se je uspostaviti jedan sustav koji nije imao ništa zajedničkog ni sa nacističkim režimom koji je vladao u Njemačkoj, iako je pod pritiskom himbeni saveznika morao donijeti rasne zakone, i uspostaviti Sabirne Logore za one osobe koje su svojim nasiljem nad dijelom hrvatskog stanovništva vršili teror, unatoč prosvjedima Katoličke crkve na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem.

Zabranio je svako antihrvatsko isticanje, te uspostavio osobnu kontrolu za obranu Hrvatske Države. Na poticaj umjerenih ustaških prvaka (početkom 1942.) ublažava kontrolu pa tako u siječnju 1942. saziva Hrvatski Državni Sabor, premješta Vlatka Mačeka iz Jasenovca u Kupinec (U osobni stan Maksa Luburića Bulićeva 7 u Zagrebu gdje ga je čuvala, pazila i dvorila majka Maksa Luburića, mo) i pušta zatvorene zastupnike i pristaše Hrvatske Seljačke Stranke (HSS), Srbima priznaje status pravoslavnih državljana i donosi odredbu o osnivanju Hrvatske Pravoslavne Crkve, a u listopadu 1942. uklanja s dužnosti Eugena Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja samovoljne politike.

Nakon puča maršala Badoglia i pada Mussolinija, napušta mjesto predsjednika vlade i 2. rujna 1943. na to mjesto imenuje Dra. Nikolu Mandića, a nakon kapitulacije Italije, 10. rujna 1943. godine objavljuje Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora. U listopadu iste godine prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnošću Nikola Mandić i Mladen Lorković vodili s čelnicima HSS-a. Time je sudbinu NDH vezao uz sudbinu nacističke Njemačke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju Mladena Lorkovića i Ante Vokića za odvajanjem NDH od Njemačke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama Draže Mihailovića i Lava Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunističkog bloka. Zagreb je napustio 6. svibnja 1945. te preko Austrije i Italije otišao u Argentinu. U emigraciji osniva 1956. Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Nakon što je na njega pokušan (nije pokušan, nego i izvršen, mo) atentat (10. travnja 1957.) u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je živio pod lažnim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu. Stoga odlazi u Španjolsku gdje je na vlasti Franco. U Španjolskoj, točnije Madridu i umire 28. prosinca 1959. godine.

Za života je objavio više političkih i literarnih radova te dvije knjige: politički roman Lijepa plavojka (1935.) i političku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kćerka Višnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjećanja Doživljaji.

otporaš

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Svečano uz Dan Varaždina: Varaždin je grad s najviše europskog novca po glavi stanovnika

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Svečanom sjednicom Gradskog vijeća u varaždinskom HNK u petak je, na blagdan sv. Nikole, obilježen Dan grada Varaždina, grada koji, kako je istaknuto, po glavi stanovnika ima najviše europskog novca.

Predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan istaknuo je da su pred Varaždinom, kao sveučilišnim gradom, veliki izazovi.

“Kao i uvijek, ponovno naglašavam potrebu za daljnjim razvojem Varaždina kao sveučilišnog grada, sveučilišnog centra s dugoročnim ciljem od 5.000 do 7.000 studenata. To podrazumijeva nastavak izgradnje druge faze kampusa FOI-ja, ali isto tako i povratak sjedišta Sveučilišta Sjever u Varaždin”, rekao je Habijan.

Dan Grada u ime Vlade, Varaždincima je čestitao ministar regionalnog razvoja i fondova EU Marko Pavić.

“Vlada zadnjih nekoliko godina pokreće velike investicije i putem EU fondova. Što se tiče apsorpcije, ona je porasla s devet posto na gotovo 80 posto, a Grad Varaždin povukao je više od milijardu kuna. EU fondovi mijenjaju Hrvatsku i Varaždin“, ocijenio je ministar Pavić koji je skorašnje hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije nazvao prilikom da se predstavi hrvatska baština, pa tako i ona kulturna, gdje Varaždina ima što pokazati.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik Anđelko Stričak (HDZ) rekao je kako su u tri godine središnje i dvije i pol godine lokalne vlasti investicije u Varaždinskoj županiji više od 2,5 milijarde kuna, a najveći dio u Varaždinu. “Tu ne namjeravamo stati, planiramo još nekoliko projekata za još jednu milijardu”, najavio je.

Gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok istaknuo je da je grad u posljednje dvije godine, otkada je na vlasti, “od pokapacitiranog i podinvestiranog, s gotovo nijednim europskim projektom”, postao grad koji po glavi stanovnika ima najviše europskog novca.

“Osobito je važno da smo sada uspjeli ući u ITU mehanizam gdje nismo bili zbog greške Milanovićeve Vlade. Iskoristili bismo sredstva daleko više nego što ih sada koriste gradovi koji su ušli u ITU“, rekao je Čehok te dodao da Hrvatska i Varaždin imaju samo jednu razvojnu mogućnost – obrazovanje.

Gradonačelnici Ivan Čehok i Peter Neukomm potpisali su povelju o suradnji Varaždina i švicarskog grada Schaffhausena. Uručena su i priznanja, a povelju počasnog građanina grada Varaždina primio je msgr. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru. Dodijeljene su i nagrade za životno djelo: Dubravki Lekić, za razvoj zdravstvene i socijalne skrbi, Vladimiru Malogorskom, poduzetniku i kolekcionaru umjetnina, te Darku Novoselu za znanstvena i inovativna postignuća u području logopedije.

Svečana je sjednica varaždinskog Gradskog vijeća završila koncertom komornog ansambla “Camerata Variabile” iz švicarskog Schaffhausena. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica: General Bobetko vodio je hrvatsku mladost u brojne bitke i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izjavila je na središnjoj svečanosti Dana dubrovačkih branitelja, otvaranju Ulice generala Janka Bobetka, kako je Bobetko u Domovinskom ratu vodio hrvatsku mladost u brojne bitke i pobjede, a da su mnogi njegovi suborci danas na najvišim dužnostima u obrambenom sustavu.

Podsjetila je na Bobetkov prijavak hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu 29. listopada 1992., nakon uspješne deblokade juga Hrvatske.
„Borili su se sinovi Hrvatskog zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine; ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske“, citirala je predsjednica generala Bobetka.

Dodala je kako su i danas te riječi putokaz Hrvatskoj vojsci kako služiti domovini i hrvatskome narodu, a mnogi suborci generala Bobetka iz tih operacija, poput generala i ministra Krstičevića i generala Šundova, obnašaju danas neke od najviših dužnosti u obrambenom sustavu.

„To je potvrda kako smo ostali na putu državotvorne politike predsjednika Tuđmana, ali i jamstvo kako Hrvatska vojska nikada neće zaboraviti riječi generala Bobetka“, rekla je Grabar Kitarović. Istaknula je kako su prije 28 godina agresorska JNA i razne četničke formacije iskalili sav bijes i nemoć na Dubrovnik, ali doživjeli vojni, politički i moralni poraz.

„Na ovim drevnim zidinama Dubrovnik je pokazao kako se sloboda brani do posljednjeg atoma snage i da se slobodan narod i grad ne predaje ni višestruko nadmoćnom neprijatelju. Slike razaranja i junačkog otpora Dubrovnika ojačale su našu odlučnost u obrani, a cijeli svijet je ponovno vidio istinu o ratu u Hrvatskoj“, rekla je predsjednica.

Dodala je kako je nakon obrane Dubrovnika Hrvatska vojska krenula u oslobađanje hrvatskog juga, a na dugačkom popisu pojedinaca koji su se junaštvom istaknuli u borbama za Rijeku dubrovačku i Konavle je i zapovjednik obrane Dubrovnika i junak Domovinskog rata general Nojko Marinović.

Na središnjoj svečanosti proslave Dana dubrovačkih branitelja u naselju Gruž ploču s imenom ulice zapovjednika južnog bojišta u Domovinskom ratu generala Janka Bobetka otkrili su gradonačelnik Mato Franković i Bobetkov sin Ivan.
Gradonačelnik Franković izjavio je da je general Bobetko, ‘veliki čovjek i veliki hrvatski sin’, poveo sve dubrovačke branitelje u oslobađanje juga Hrvatske.

„Trenutak oslobođenja značio je svjetlo u tunelu za sve građane u Hrvatskoj, jer je to bila prva operacija u kojoj je Hrvatska vojska krenula snažno naprijed i u oslobađanje cijele Hrvatske. Priznajemo da ga dosad mi u Dubrovniku nismo dovoljno dobro poštovali. Ali ovim činom na mali način se odužujemo tom hrvatskom sinu“, rekao je Franković.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević istaknuo je kako je nakon Vukovara i Škabrnje Dubrovnik bio vrhunac pohoda srpsko-crnogorskog agresora u Hrvatskoj. „General Bobetko je jedan od ključnih generala zaslužnih za slobodu, uz generala Nojka Marinovića i druge ključne ljude“, rekao je.

Načelnik Glavnog stožera OSRH Mirko Šundov istaknuo je kako su se dubrovački branitelji hrabro suprotstavili nadmoćnijem neprijatelju te odlučno i prkosno branili svoja ognjišta.

„Svjedočili su time hrvatski identitet, čast, hrabrost i slobodu. Unatoč vremenu koje prolazi, njihova žrtva nikad ne smije biti zaboravljena. Ugradili su svoje živote u temelje Republike Hrvatske“, rekao je Šundov, nazvavši generala Janka Bobetka ‘čovjekom impresivnog životopisa’ i ‘vrhunskim vojnim strategom’.

„U dugom nizu velikana koji su zadužili Dubrovnik general Bobetko svakako zauzima istaknutije mjesto“, izjavio je Šundov.
Nakon svečanosti uslijedio je mimohod Oružanih snaga ulicama grada.

Proslava Dana dubrovačkih branitelja počela je polaganjem vijenca i paljenjem svijeća kod križa na groblju Boninovo, Bošnjačkom groblju Boninovo, ispred spomenika poginulim pripadnicima MUP-a te na Liechtensteinovom putu za stradale vatrogasce i pripadnike HRM-a.

Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na brdu Srđ poginulim braniteljima te na moru pred starim gradskim Portom pomorcima i braniteljima stradalima na moru.

Večeras će se u Katedrali služiti misa zadušnica za sve poginule branitelje i civile u Domovinskom ratu, ispred u ratu izgorjelom Festivalskom palačom prikazat će se „3D mapping“ video projekcija razaranja grada, a potom na Stradunu slijedi koncert Marka Perkovića Thompsona. (Hina)

 

Ulica u Dubrovniku dobila ime u čast generalu Janku Bobetku

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari