Pratite nas

Komentar

Iz švedske šume smo jasno na nebu vidjeli zvijezdu a danas ju iznad Zagreba sakrivaju mračni oblaci, a odnikud vjetra

Objavljeno

na

S Mirom i Slavicom Barešić, u švedskoj šumi onih davnih godina dok je još u jugoslavenskom mraku Hrvatska tek na nebu blistala kao zvijezda repatica. Bila su to brutalna vremena ali smo bili puni vjere, samopuzdanja i energije. Na neki način, bolje sam se osjećao nego danas. Prošlost nam je bila svijetla, sadašnjost je bila teška ali je budućnost izgledala blistava.

[ad id=”93788″]

Nije važno koliko je kamenit i neprohodan teren pod nogama kad pratiš zvijezdu koja putuje po nebu. Kroz pokoru i pobunu, sa sprovoda na proslavu, iz poraza u pobjedu, kad su se u svakome strah i hrabrost borili za premoć, vodila je zvijezda svoje sljedbenike. Na čas bi ju sakrili crni oblaci a onda ih je vjetar optimizma rastjerao i zvijezda je nastavila pokazivati put.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

U procesu i Miro Barešić je ostavio svoje tijelo pokraj puta ali je put ipak doveo do pobjede i kroz Oluju, dok su gromovi parali uši a munje rušile velika stabla, do slobode. Rijetko je Hrvatska u cijeloj svojoj povijesti mogla slaviti ovakvu bitku. Na pamet mi padaju samo bitke iz daleke prošlosti i ona Jure Francetića kad je četnike iz cijele Bosne pretjerao preko Drine.

Kao i uvijek, pobjedničkoj koloni su se prikrpili jahači apokalipse, majstori spletke, intrige i zavjere i proglasili se pobjednicima.

Hrvatska je, kao i uvijek, imala ljude koji su se branili i one koji su napadali prije nego što se trebalo braniti i ljude koji su se uvalili bez obzira tko odnio pobjedu. Ovaj puta su se stvarno uvalili.

Nitko nije zaboravio pravilo da će revolucija pojesti svoju djecu, ali da će pojesti cijelu generaciju, nitko nije očekivao.

Javio mi se jedan od spomenutih, koji je napadao prije nego što se trebalo braniti, mučenik i pobjednik, Anto Kovačević riječima: “Živim u Jugo-Hrvatskoj! Ratujem s Jugo-orjunom!”

Odgovorio sam mu: “Hvala Anto! Iako se nikad nismo osobno sreli, mi smo zajedno već mnoga desetljeća, na veliki način. Znam da si kao i ja očekivao da je sav onaj trud i da su sve muke konačno naplaćene i da možemo odmoriti kosti i uživati kako nove, sretnije generacije grade slobodu i napredak, očiju uperenih u budućnost. Na žalost, još ni pobjedničko slavlje nije završeno a isti oni neprijatelji su već stvarali zavjeru i pravili planove za ovo što se događa kroz posljednjih 20 godina. Ono su bila brutalna vremena ali se makar znalo tko je tko a tko je nitko, a danas se u ovom bućkurišu s neprijateljima koji ruku stavljaju na srce kad svira hrvatska himna, teško snalaziti. Ona bitka je bila brutalnija a ova je prljavija, sa svima u istoj uniformi, pa kad ga i prepoznaš, tek onda nastaje problem uvjeriti druge tko je i što je. Jedno je sigurno, dok god ima ljudi poput tebe, mi nikada nećemo posustati i nikada odustati.”

Bilo je idealističke naivnosti ravnati se po principi “Mi smo svoji a oni su tuđi.” Povijest nam dokazuje da nikad tuđi nebi kročili na ovo naše tlo da nije bilo naših koji su samo izgledali da su naši a i oni su bili tuđi.
Stvorili smo državu, pa makar i bila uru dugačka i uru široka, morala je procvasti po dinamici kojom je nastala. Bilo je za to vremena. Poslije 5 godina rata došlo je četiri puta po pet godina mira. Poslije ratova uvijek slijedi napredak. Otpuste se kočnice i kola krenu. Na žalost, revolucija nije ispunila jedan od svojih najvažnijih zadataka. Kad ostvariš pobjedu onda joj moraš osigurati mogućnost da rodi plodovima koji dolaze sa slobodom. Ostali su kočničari a mnogi čak i danas, kad se tako dramatično vide posljedice njena izostanka, govore “Ne treba nam lustracije”.

Treba li nam siromaštvo, besposlica i iseljavanje u slobodnoj državi? Treba li nam da po jugoslavenskim zakonima o verbalnom deliktu zatvaraju televizijske kuće a upozorenja da se u srcu Hrvatske organiziraju njeni neprijatelji, proglašavaju govorom mržnje?

Treba li nam da se danas, financirani iz hrvatskog propračuna, po svijetu šalju memorandumi koji sadrže listu za odstrijel s imenima jugoslavenskih neprijatelja?

Treba li na tisuće branitelja počiniti samoubojstvo jer ne mogu gledati ovaj jad?

Trebaju li invalidi onog pobjedničkog rata čamiti u šatoru dok na njih s raznih strana pljušte uvrijede i pogrde?

Iz švedske šume smo jasno na nebu vidjeli zvijezdu a danas ju iznad Zagreba sakrivaju mračni oblaci, a odnikud vjetra.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari