Pratite nas

Komentar

Iz švedske šume smo jasno na nebu vidjeli zvijezdu a danas ju iznad Zagreba sakrivaju mračni oblaci, a odnikud vjetra

Objavljeno

na

S Mirom i Slavicom Barešić, u švedskoj šumi onih davnih godina dok je još u jugoslavenskom mraku Hrvatska tek na nebu blistala kao zvijezda repatica. Bila su to brutalna vremena ali smo bili puni vjere, samopuzdanja i energije. Na neki način, bolje sam se osjećao nego danas. Prošlost nam je bila svijetla, sadašnjost je bila teška ali je budućnost izgledala blistava.

[ad id=”93788″]

Nije važno koliko je kamenit i neprohodan teren pod nogama kad pratiš zvijezdu koja putuje po nebu. Kroz pokoru i pobunu, sa sprovoda na proslavu, iz poraza u pobjedu, kad su se u svakome strah i hrabrost borili za premoć, vodila je zvijezda svoje sljedbenike. Na čas bi ju sakrili crni oblaci a onda ih je vjetar optimizma rastjerao i zvijezda je nastavila pokazivati put.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

U procesu i Miro Barešić je ostavio svoje tijelo pokraj puta ali je put ipak doveo do pobjede i kroz Oluju, dok su gromovi parali uši a munje rušile velika stabla, do slobode. Rijetko je Hrvatska u cijeloj svojoj povijesti mogla slaviti ovakvu bitku. Na pamet mi padaju samo bitke iz daleke prošlosti i ona Jure Francetića kad je četnike iz cijele Bosne pretjerao preko Drine.

Kao i uvijek, pobjedničkoj koloni su se prikrpili jahači apokalipse, majstori spletke, intrige i zavjere i proglasili se pobjednicima.

Hrvatska je, kao i uvijek, imala ljude koji su se branili i one koji su napadali prije nego što se trebalo braniti i ljude koji su se uvalili bez obzira tko odnio pobjedu. Ovaj puta su se stvarno uvalili.

Nitko nije zaboravio pravilo da će revolucija pojesti svoju djecu, ali da će pojesti cijelu generaciju, nitko nije očekivao.

Javio mi se jedan od spomenutih, koji je napadao prije nego što se trebalo braniti, mučenik i pobjednik, Anto Kovačević riječima: “Živim u Jugo-Hrvatskoj! Ratujem s Jugo-orjunom!”

Odgovorio sam mu: “Hvala Anto! Iako se nikad nismo osobno sreli, mi smo zajedno već mnoga desetljeća, na veliki način. Znam da si kao i ja očekivao da je sav onaj trud i da su sve muke konačno naplaćene i da možemo odmoriti kosti i uživati kako nove, sretnije generacije grade slobodu i napredak, očiju uperenih u budućnost. Na žalost, još ni pobjedničko slavlje nije završeno a isti oni neprijatelji su već stvarali zavjeru i pravili planove za ovo što se događa kroz posljednjih 20 godina. Ono su bila brutalna vremena ali se makar znalo tko je tko a tko je nitko, a danas se u ovom bućkurišu s neprijateljima koji ruku stavljaju na srce kad svira hrvatska himna, teško snalaziti. Ona bitka je bila brutalnija a ova je prljavija, sa svima u istoj uniformi, pa kad ga i prepoznaš, tek onda nastaje problem uvjeriti druge tko je i što je. Jedno je sigurno, dok god ima ljudi poput tebe, mi nikada nećemo posustati i nikada odustati.”

Bilo je idealističke naivnosti ravnati se po principi “Mi smo svoji a oni su tuđi.” Povijest nam dokazuje da nikad tuđi nebi kročili na ovo naše tlo da nije bilo naših koji su samo izgledali da su naši a i oni su bili tuđi.
Stvorili smo državu, pa makar i bila uru dugačka i uru široka, morala je procvasti po dinamici kojom je nastala. Bilo je za to vremena. Poslije 5 godina rata došlo je četiri puta po pet godina mira. Poslije ratova uvijek slijedi napredak. Otpuste se kočnice i kola krenu. Na žalost, revolucija nije ispunila jedan od svojih najvažnijih zadataka. Kad ostvariš pobjedu onda joj moraš osigurati mogućnost da rodi plodovima koji dolaze sa slobodom. Ostali su kočničari a mnogi čak i danas, kad se tako dramatično vide posljedice njena izostanka, govore “Ne treba nam lustracije”.

Treba li nam siromaštvo, besposlica i iseljavanje u slobodnoj državi? Treba li nam da po jugoslavenskim zakonima o verbalnom deliktu zatvaraju televizijske kuće a upozorenja da se u srcu Hrvatske organiziraju njeni neprijatelji, proglašavaju govorom mržnje?

Treba li nam da se danas, financirani iz hrvatskog propračuna, po svijetu šalju memorandumi koji sadrže listu za odstrijel s imenima jugoslavenskih neprijatelja?

Treba li na tisuće branitelja počiniti samoubojstvo jer ne mogu gledati ovaj jad?

Trebaju li invalidi onog pobjedničkog rata čamiti u šatoru dok na njih s raznih strana pljušte uvrijede i pogrde?

Iz švedske šume smo jasno na nebu vidjeli zvijezdu a danas ju iznad Zagreba sakrivaju mračni oblaci, a odnikud vjetra.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Culej: Ostajem li u HDZ-u? Vidjet ću, pratite situaciju

Objavljeno

na

Objavio

Na prosvjed koji je u nedjelju u Vukovaru organizirao HDZ-ov gradonačelnik Ivan Penava, od HDZ-ovih zastupnika pojavio se samo Stevo Culej.

Dan nakon prosvjeda pojavile su se napisi da Culej razmišlja o odlasku iz HDZ-a.

‘Moji su svjetonazorski stavovi tvrdi i postojani poput Velebita, ja ih nikad ne mijenjam. Nisam povodljiva osoba i u politiku nisam ušao zbog bolesnih ambicija ili koristoljublja. Autoritete znam poštovati ako su to zaslužili. A što ću ja napraviti, hoću ili ostati u HDZ-u ili ne, to nitko ne zna. Kažem, vidjet ću. Zašto bi netko znao moje namjere? Ja nisam naivac da bih ih unaprijed otkrivao. Pratite situaciju’, rekao je Culej za Novi list.

U vezi prosvjeda u Vukovaru kaže:

Skup je protekao u savršenom redu i politički nije kompromitiran ni na koji način. Čuli smo tamo viđenje naroda o ratnim zločinima, općenito nepravdama u društvu i za to odgovornima. Na slučaju Vukovara potvrđuje se negativna slika o Državnom odvjedništvu i pravosuđu i sada bi trebalo istražiti koji ljudi u tim institucijama ne rade dobro – zadovoljan je Culej samim prosvjedom.

No, pogodila ga je činjenica da je na Trgu Republike Hrvatske bio jedini HDZ-ov zastupnik.

Tužan sam zbog toga, tužan. Osjećao sam se na prosvjedu kao da sam sam. Razumijem svačiji strah, ali potrebno je bilo biti tamo. Ne mogu vjerovati da se mi Hrvati toliko međusobno razlikujemo – ističe Culej.

 

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvoje Zekanović: Je li prosvjed uspio?

Objavljeno

na

Objavio

…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…

Je li prosvjed uspio?
Ako je cilj bio da se tisuće onih kojima je svega dosta okupi u gradu koji je simbol beskompromisne borbe, sebedarja, domoljublja i žrtve, mogli bi reći da je prosvjed uspio.

Ako je cilj bio da se konačno riješi golem problem koji tišti hrvatski narod već desetljećima, problem neprocesuiranja krvnika hrvatskog naroda, mislim da se cilj nije postigao.

Žao mi je što se kroz više od mjesec dana od najave prosvjeda od strane gradonačelnika Penave nije uspjelo jasno artikulirati tko je kriv za situaciju, mogu samo pretpostaviti zašto se izbjeglo imenovati odgovorne.

Moram naglasiti da je za razliku od velike većine gradonačelnik Vukovara, Penava hrabro bez obzira na moguće sankcije rekao istinu i zatražio rješavanje problema i svaka mu čast na tome. Međutim nije mi jasno od koga je zatraženo rješavanje ove situacije?

Ova situacija mi izgleda poput one dječje brojalice „…Mir, mir, mir. Nitko nije kriv…“ i zbog toga i nakon ovog okupljanja tisuća koji žele istinu imam gorak okus ustima.

Slično je bilo i kod izglasavanja Istanbulske, naime i tada su neki članovi vladajuće stranke bili dovoljno hrabri i rekli ja za to neću glasati, a sa druge strane su ignorirali činjenicu da je zahvaljujući njihovoj podršci nalogodavac i provoditelj ratifikacije Istanbulske konvencije i dalje na vlasti u državi da upravlja njihovom strankom!?

U Vukovaru se nitko nije usudio kazati ime i prezime trenutno odgovorne osobe, koja bi po svojoj funkciji trebala ultimativno inzistirati trenutnom rješavanju ovog problema.

Pogotovo moramo imati na umu da ta ista osoba ne misli iskoristiti ulazak Srbije u EU pa da Hrvatska napravi ono što je nama radila Slovenija na našem europskom putu. Zašto ne ? Vjerojatno zato što je trenutna Hrvatska politika usmjerena isključivo udovoljavanju briselskih želja.

Teško je razumljivo ali zapravo prosvjedi i Istanbulske najviše odgovaraju upravo ovakvoj nevjerodostojnoj politici, naime ovo je idealan scenarij za neke od slijedećih izbora. Svi ti „disidenti“ koji su se usudili kritizirati velikog vođu ali su i dalje vjerni stranci su idealan „smokvin list“ pa će njihova imena zasigurno osvanuti visoko na listama na nekim slijedećim izborima. Te će poruka biti jasna otprilike ovakva: nema veze što smo kroz naš mandat napravili sve krivo, imate priliku glasovati za ljude koji se s tim ne slažu ali nas podržavaju. Žalosno…..

Također mi je „simpatično“ vrludanje pojedinih političara koji su se pojavili na prosvjedu, to društvo je jako šareno, tu su se pojavili neki koji su bili najveći borci za Istanbulsku, neki kojima je pola stranke bilo protiv odlaska u Vukovar, neki koji su se premišljali hoće li otići ili ne pa se na koncu ipak smilovali, neki koji su bili protiv referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije….U svakom slučaju vjerodostojno.

Vukovarska žrtva, i tisuće hrvatskih ratnih patnika nisu zaslužili predomišljanje. Drago mi je da sam imao hrabrosti od početka zajedno sa svojim prijateljima iz Hrasta donijeti prave odluke te da smo bez predomišljanja od prvog dana bili za prosvjed kao i kod prosvjeda protiv Istanbulske, kao i za referendum….

Da ne zaboravim na kraju ipak izgovoriti ono što je ostalo u zraku i nije izgovoreno na prosvjedu; dakle osoba koja je odgovorna za institucije u Republici Hrvatskoj pa tako i za njihov nerad nalazi se na vrhu političke piramide. Nekoć je to bio Sanader, zatim Kosor pa Milanović, a danas je to Andrej Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari