Pratite nas

Kultura

Iz tiska je izišao travanjski broj časopisa Matica

Objavljeno

na

travanjski broj časopisa Matica

Stotinjak fotografija i pregršt raznovrsnih tekstualnih priloga vezanih uz hrvatsko iseljeništvo i naše manjinske zajednice u aktualnom trenutku pandemije koronavirusa i potresa u Zagrebu donosi na sedamdesetak stranica novi broj časopisa Matica

Nakon čitanja čestitki za Uskrs u novome broju časopisa Matica broj 4 (2020.), osvježite uspomene iz djetinjstva na autohtono hrvatsko bilje povezano s našim uskršnjim običajima koje opisuju Luka i Darko Mihelj. Svezak je fokusiran, uz  vijesti iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i posljedice potresa u Županiji zagrebačkoj i glavnome gradu svih Hrvata Zagrebu, na prirodne i kulturno-povijesne znamenitosti, te suvremene društveno-gospodarske značajke otoka Pašmana, smještenoga u zadarskome arhipelagu. Opisana je i nesvakidašnja misaona i zbiljska veza najuspješnijeg Newyorčanina hrvatskih korijena u svijetu sportske televizije – ovjenčanog s čak 37 Emmyja – Petera Radovicha Jr. (51), koji svake godine sa suprugom Nancy i trojicom sinova barem četiri ljetna tjedna puni baterije na otoku Pašmanu u Neviđanima, rodnome zavičaju vlastitih roditelja. Na svom twitter profilu on ovih dana razmjenjuje poruke sa Zlatkom Dalićem i braćom Sinković o potresu, a svojim prijateljem iz djetinjstva Alanom Medićem – voditeljem Epidemiološke službe u Zavodu za javno zdravstvo u Zadru o razmjerima zaraze u SAD-u i u Dalmaciji te njezinu europskome susjedstvu.

Uz poruke ohrabrenja i blizine ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Mije Marića i državnoga tajnika Središnjeg državnoga ureda za Hrvate izvan domovine Zvonka Milasa vezane uz pandemiju koronavirusa, donosimo obavijesti o Matičinim kulturnim i obrazovnim programima te budućim školama hrvatskoga jezika i  kulture. Nadalje, čitateljima su predočeni razmjeri pandemije koronavirusa u Španjolskoj, gdje žive i rade suvremeni hrvatski pečalbari uz neveliku našu stariju iseljeničku zajednicu. Građu travanjskoga sveska obogaćuju i priče iz povijesti globalnoga zdravlja u kojoj su Hrvati nerijetko ostvarili ključna rješenja poput dubrovačkoga izuma prve karantene u svijetu o čemu piše Ivo Lučić.

Izdvojeni su bitni događaji vezani uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a s naglaskom na zdravstvenu i gospodarsku solidarnost 27 članica kao i skrb o svim građanima Unije, uključujući i akcijski plan repatrijacije – koji je spasio ovoga ožujka, uz brojne druge Europljane, više od tisuću hrvatskih državljana koji su se zatekli u inozemstvu u korona krizi od naših studenata na Erazmusu do poslovnih ljudi u tzv. trećim zemljama. Atraktivan je prilog o novom IMIN-ovom trojezičnom hrvatskom Portalu za migracije (Demosmigrant), koji kategorizira internetske izvore podataka o migracijskim izazovima. Kad već guglate, skrećemo vam pozornost i na prilog o novom portalu Jezik.hr zagrebačkoga IHJJ-a prigodom završetka Mjeseca hrvatskoga jezika (21. II. – 17. III. 2020.), koji na internetu donosi najvažnije priručnike i mrežne izvore koji će u vrijeme škole na daljinu pomoći učenicima u domovini i Hrvatskoj nastavi u inozemstvu da što jednostavnije dođu do informacija potrebnih za svladavanje gradiva hrvatskoga jezika. Iz iseljeničke povijesti, prigodom Mjeseca hrvatskoga jezika osvrćemo se na prinose naše emigrantske akademske zajednice vezane uz Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika uz analizu uloge ondašnjih članova Izvršnoga odbora Matice iseljenika Hrvatske među kojima su bili, uz predsjednika MIH-a Većeslava Holjevca, povjesničar Franjo Tuđman i slavni pisac Miroslav Krleža.

Novostima o  Europskoj prijestolnici kulture 2020 – gradu Rijeci, pridružena je priča o nastanku Baltazar-grada, kreiranog prema vizuri tog primorskoga grada ispod Učke, kojim šeće najslavniji hrvatski animirani lik profesor Baltazar iz kultne Zagrebačke škole animiranoga filma već 60 godina. Profesor Baltazar je idealan lik i za vrijeme u kojem živimo jer pomaže svojim sugrađanima, promiče nenasilje i toleranciju, prijateljstvo i dobrotu. Fantastičan je prilog o arhitektu Radovanu Tajderu s višedesetljetnom bečkom adresom, nedavno ovjenčanom domovinskom Nagradom za životno djelo koja nosi ime znamenitog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića, uz vijest da se Tajder uvrstio među iseljeničke filantrope – darujući svoja vrijedna djela i graditeljske memorabilije Muzeju za umjetnost i obrt u rodnome Zagrebu.

Ekološki dašak iz Lijepe Naše zrači iz slikopisa posvećenog Svjetskom danu voda i obnovljivim izvorima energije.  Obljetničke teme, pored godišnjica rođenja i smrti planetarno slavnog violinista, filantropa i vodećeg aktiviste američkih Hrvata  glazbenika Zlatka Balokovića, nisu zaobišle ni  šibensko kazalište (osnovano prije 150 godina), čiji su kreativci iznjedrili najstariji i najkreativniji šezdesetgodišnji međunarodni festival dječjeg scenskog stvaralaštva u ovom dijelu Europe.

Čitateljima podastiremo i raznovrstan izbor prijevoda hrvatske knjige čitanijih suvremenih pisaca raznih žanrova s hrvatskoga na strane jezike, uključujući širi prikaz knjige jezikoslovca Marija Grčevića “Ime ‘Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena”. Tristotinjak stranica Grčevićeve monografije podijeljeno je pregledno na šest znakovito naslovljenih poglavlja: Alpski Hrvati, Hrvati i islam, Hrvati i pravoslavlje, “Hrvacki” istumačeno i “srpski” napisano, O Dubrovačkoj Republici i Boki kotorskoj.

Uz novosti o revitalizaciji kulturnog života hrvatske zajednice iz Čilea, skrećemo vam pozornost na tekst vezan uz vrijednu izložbu hrvatskih modernih slikara u Budimpešti, održanoj u Mađarskoj u sklopu kulturnog programa hrvatskoga predsjedanja Vijećem EU-a.

Rubrika posvećena našim katoličkim misijama u svijetu u ovom svesku časopisa Matica hvali zlatni jubilej  HKM London i njezin dvojezični časopis koji izlazi u Engleskoj već trinaest godina pod nazivom Most / The Bridge, a o kojem piše sveučilišni profesor Gojko Bežovan. Stalne rubrike Crorama i vijesti iz sporta mozaično su složene od događaja vezanih uz humanitarne aktivnosti u dvostrukoj krizi od globalno prisutnog koronavirusa do lokalnog potresa koji je zadesio zagrebačko područje i naš glavni grad Zagreb. Zagrebački Ured za upravljanje hitnim situacijama izvijestio je da je u Zagrebu u potresu, kakav je naš glavni grad doživio i prije 140 godina, oštećeno ukupno 26.197 građevina, od toga su 9.642 obiteljske kuće.

I na kraju, ne propustite priloge stalnih Matičinih kolumnista kao što su abecednim redom Šimun Šito Ćorić, Darko Mihelj, Marin Knezović, Marjana Kremer, Vesna Kukavica, Davor Schopf, Nino Sorić i Sanja Vulić.

Uz stotinjak fotografija s pet kontinenata, svaki prilog časopisa Matica ima i sažetak na engleskom jeziku. Časopis Matica je u šezdesetdevetome godištu izlaženja, a aktualna je urednica Ljerka Galic.

Vesna Kukavica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Izložba Hrvatska u srcu Europe

Objavljeno

na

Objavio

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom organizra Izložbu umjetničkih fotografija Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i  srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske – 25 godina poslije.

Izložba će biti svečano otvorena u petak, 5. lipnja 2020. godine u 12 sati. O izložbi će govoriti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta Hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Republike Hrvatske.

U prigodno pripremljenoj brošuri, koja se sastoji od uobičajenog pregleda izložbenog sadržaja, uvršteni su prigodni tekstovi prof. dr. sc. Pave Barišića, prof. dr. sc. Radoslava Katičića te akademika Mislava Ježića.

Izložba Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske otvorena je u siječnju 1996. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu, tri mjeseca poslije  u UNESCO-u u Parizu, a potom je obišla mnoge europske prijestolnice i kulturna središta, pa i Kairo u Egiptu, u doba kada se na kulturnom planu nastojao afirmirati hrvatski identitet, a na političkom uključiti Hrvatsku u europska tijela i NATO i približiti članstvu u ujedinjenoj Europi.

Hrvatska pripada sredozemnomu kulturnom krajoliku cijelom duljinom svoje rezvedene obale. Usidrena je istodobno u samo srce Srednje Europe, kako zemljopisno tako i povijesno, pravno i politički oblikujući i izražavajući njezinu supstanciju.

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje Srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj. Obje tradicije, latinska i slavenska, njegovale su se trajno u hrvatskoj kulturi, književnosti i u službenoj uporabi sve do naših vremena, te je po njima Hrvatska obilježena kao zapadnoeuropska i ujedno slavenska zemlja.

Izložba je upriličena uz potporu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljena knjiga dr. sc. Jurja Batelje ‘Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta’

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljanje nove knjige dr. sc. Jurja Batelje „Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta“ održano je u četvrtak, 28. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili recenzent dr. sc. Josip Jurčević i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je napisao predgovor.

Ova knjiga donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećim djelom civila, zatim vojnika i dva svećenika, koji su preživjeli Blajburšku tragediju te prenosi tegobna iskustva koja su prikrivali pred vlastitim roditeljima, znancima, bračnim drugom i vlastitom djecom jer su se bojali da ako se za njih sazna, represivni komunistički režim će ih podvrgnuti novim mukama.

Obraćajući se okupljenima Jurčević je dao širi povijesni kontekst događaja te rekao kako ova svjedočanstva različitih ljudi i iskustava donosi priliku čitatelju da prepozna stvarnu veličinu te tragedije i zastrašujuće razmjere represivnosti i osmišljenosti komunističkog zločinačkog sustava. „Sasvim je jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.

Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli Drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva.

Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine“, rekao je Jurčević.

Progovorivši kako je knjiga nastala Jurčević je istaknuo kako je za nju zapravo zaslužan bl. Alojzije Stepinac jer je autor dok je prikupljao svjedočanstva o njegovoj svetosti, zapisao i ova. „Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi“.

U nastavku, detalje o nastanku knjige iznio je i mons. Batelja istaknuvši kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007. godine. „Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću.

Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam vršio službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom“.

Batelja je poručio i kako ova svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskog poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih. Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, sv. Pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio“, zaključio je autor.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić upozorivši kako su u našoj domovini ovi strašni zločini još uvijek nekažnjeni i nastoji ih se prekriti šutnjom i zaboravom. „Nažalost, sve se čini da se javnost ne upozna s istinitim događajima velike naše nacionalne tragedije, najvećeg povijesnog stradanja hrvatskoga naroda koje se dogodilo neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Što je možda još gore vlast slavi te iste zločince te i dalje trpimo laži o svemu što se dogodilo.

Recimo, aktualna sisačka vlast slavi 5. svibnja kao dan oslobođenja Siska, a činjenica je da su toga dana ti ‘osloboditelji’ iz sisačke bolnice odveli u mjesto Crnac 114 ranjenika, tamo su ih ubili bez suda i bacili u Savu. Naš sisački kateheta i svećenik Petar Žagmeštar nestao je bez traga nakon dolaska ‘osloboditelja’, a učinio nikom nikada nije ništa loše. Zar je to stvar koju treba slaviti“, zapitao se biskup te je zahvalio mons. Batelji što proučavajući život i djelo našeg svetog Blaženika, pronalazi istinu i, što je još važnije, tu istinu iznosi na svjetlo dana te je podastire katoličkom čitateljstvu i cijeloj hrvatskoj i svjetskoj javnosti. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari