Pratite nas

Kultura

Iz tiska u nakladi ‘Kerigma-Pia’ izašla nova knjiga ‘Uzgajivači obmana’ Ante Šarca

Objavljeno

na

Nakladnička kuća “Kerigma-Pia” protekloga je tjedna objavila zbirku eseja Ante Šarca. Recenziju za ovo djelo napisao je poznati hrvatski novinar i književnik Mate Kovačević. Uz informaciju o izlasku knjige donosimo i Kovačevićevu  recenziju u cjelosti

Neobična knjiga Ante Šarca, koji kao promatrač događaja nije nezainteresiran za sudbinu sredine u kojoj živi, države u kojoj se budi i naroda kojem pripada. Šarčeva knjiga nije samo žanrovska neobičnost, koja u sebi sadrži niz autobiografskih elemenata, posebno onih iz ranih godina. Te minijaturne proze imaju dobru pripovjedačku podlogu, a i kompozicijski su relativno dobro sklopljene. Ne slove samo kao niz suhoparnih podataka. Odišu sentimentom, sjećanjem na mladost, anegdotalno ispričanu, mogle su, da ih se Šarac ranije sjetio, imati i bolju sudbinu.

Tu sklonost anegdoti Šarac je doduše očitovao već u svojim ranijim knjigama, nu za razliku od pripovjedne forme, one su bistro uglavljene u njegove aforizme i mudrosnice. Kao promatrač ima iznimno oštro oko i istančan ukus za pojedine teme iz dnevno-političkoga života. Iskustvo, oko i ukus, a valjda i onaj neraspoznatljivi dio kolektivnoga nasljeđa što ga još od djetinjstva nesvjesno primamo, znatnim su dijelom oblikovali Šarčevu inteligentnu, sažetu, suvislu i medijsku vrlo učinkovitu poruku iz koje probija mudrost životnoga iskustva. Dulje Šarčeve opaske nisu samo solidno misaono strukturirani komentari, nego su i jezično adekvatno oblikovani. Kad ih konzumira potrošač informativnoga svakodnevlja „mine ga želja“ za vremenom kad su hrvatske novine, osim sadržajnosti krasila ugledna stilistička pera.

Također iznenađuje i Šarčeva intelektualna širina, argumentacija i poznavanje problema koji nije uže vezan uz njegovu  profesionalnu struku. Tako će suvereno, strasno, ali ne i pretjerano komentirati jezične stranputice hrvatskoga jezikoslovlja, ali i lakoću kojom hrvatski političar svako malo poteže za olovkom kako bi potpisao kakav sporazum, koji se uglavnom pokaže lošim za hrvatsku stranu. Srdi se opet s razlogom na one koji javno produbljuju podjele u hrvatskom društvu pa u svojim opaskama, premda uljuđen, probije i pokoji cinizam.

Pogađa ga atavistički aktivizam koji se svojedobno posebno očitovao u napadajima na akademika Slobodana Novaka, a samo zato što je argumentirano autoritetom uglednoga književnika branio Tuđmanovu suverenističku politiku.

U nizu je Šarčevih osvrta i opaska na licemjernu Pupovčevu politiku, na koju očito sve manje mogu utjecati i t. zv. mainstream mediji. Moć Pupovčevu licemjerju treba zato tražiti u hrvatskom izbornom zakonu, a ne u plačljivom tonu ovog benkovačkog jezikoznanca. Šarac je zabrinut i općim relativizmom prema komunističkim žrtvama u poraću pa unatoč bešćutnoj šutnji sljednika bivše Partije upravo njih poziva da se zauzmu za istraživanje prikrivene istine. Živo zainteresiran za pitanja hrvatske kulture Šarac dovodi u pitanje položaj ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Tu ne će biti neke posebne koristi sve dok njezin položaj, zbog anaciolanog odnosa, u pitanje ne dovede „anemični“ šef vlade. Žanrovsku šarolikost svoje knjige Šarac je upotpunio nizom svojih aforizama, a ovdje navodim meni posebno, a i svima nama vrlo znakovit „Najskuplje plaćamo one račune koje sami sebi ispostavljamo!“ Opsežnije aforizme moglo bi se, zbog njihove nedovoljne sažetosti nazvati mudrosnicama jer one mogu obuhvaćati i sažetost i njezin proširak. Upravo onako kako nas Šarac obogaćuje mudrom porukom, koja uvijek ne mora biti niti može sažeto izrečena.

Šarčevi tekstovi sabrani u ovoj knjizi reakcija su mudraca na sve veću ispraznost javnika. Oblikovani pak u zgodnu anegdotu, aforizam i mudrosnicu otkrivaju čovjeka koji umije svojim šilom dobro, ne samo promisliti, nego i izbrusiti svaku riječ. Upravo onoliko koliko je i potrebno da reagira na događaj te da ta reakcija bude što šire primljena. Po mjeri usklađena uma i ukusa!

Piše: Mate Kovačević/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Gavranov roman ‘Judita’ po treći puta objavljen u Rusiji

Objavljeno

na

Objavio

Roman Mire Gavrana “Judita” ovih je dana objavila  glasovita izdavačka kuća iz Moskve Centar knjige Rudomino, u sklopu svojevrsne antologije ponajboljih južnoslavenskih autora koje je na ruski jezik prevela Natalija Vagapova.

Knjiga od sedam stotina stranica, koju je uredila Elena Sagalović, nosi naziv “Svaki grad ima svoje vrijeme”, a njezin  izlazak događa se povodom 85. obljetnice života ugledne prevoditeljice, stoji u priopćenju.

U antologiju je uvršteno deset autora: Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Andrej Heing, Beno Zupančić, Milorad Pavić, Vlado Malevski, Ćamil Sijarić, Dušan Kovačević, Goran Stefanovski i Miro Gavran.

Gavranova “Judita” je prvi puta tiskana u kultnom časopisu “Inozemna literatura” 2003. u Moskvi, a godinu potom izlazi kao samostalna knjiga u izdanju velike izdavačke kuće Azbuka iz Petrograda.

Treće objavljivanje na ruskom još je jedna potvrda bliskosti našeg autora ruskom senzibilitetu – u Rusiji je Gavran do sada imao i 12 kazališnih premijera u Moskvi, Novosibirsku, Novokuznjecku i Petropavlovsku.

Njegova “Judita” je do sada imala 11 izdanja na hrvatskom jeziku, te se pojavila i u prijevodima na 12 jezika.

Uz to, proteklih dana Miro Gavran i supruga Mladena sudjelovali su u Moskvi na konferenciji “Djeca za bolji svijet”  te održali zajedničko predavanje o svome umjetničkom putu i producentskim iskustvima vezanim uz Teatar GAVRAN, prenosi Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Od Rame ti ništa ljepše nije!

Objavljeno

na

Objavio

RAMA

Davno reče meni ćaća:
Od Rame ti ništa ljepše nije!
Srce često do nje me vraća,
a oko mi bistru suzu skrije!

Tu najljepše ostavi’ dane,
mada i mi bili smo siroti.
Kad je vidim i srce mi stane
i divi se njezinoj ljepoti.

Ko da Bog stvorio je za se’
ljubomorno od ljudi je krio,
dok je Šćit i jezero krase,
najsretniji u Rami sam bio.

Ali život tužne priče piše,
po svijetu se Ramci raseliše,
vriska djece ne čuje se više
i ramske pjesme nekako su tiše!

Al’ ne da se slomit moja Rama,
sama svoje teško brime nosi.
I u tuzi kad ostala bi sama,
nevoljama s ponosnom prkosi!

Ni moj ćaća s nama više nije,
a njegove riječi svete su za me!
Pa mi oko često suzu skrije,
kad navrati do prelijepe Rame!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari