Pratite nas

Reagiranja

Iz vrha HDZ-a odgovorili Dujmoviću: ‘Nebulozne teze ne mogu mu oprati obraz…’

Objavljeno

na

U svojoj Facebook objavi koju su prenijeli neki portali, Tihomir Dujmović se osvrnuo na odnose između premijera Andreja Plenkovića i Predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović. Na osvrt koji prenosimo reagirali su iz vrha HDZ-a preko portala Direktno.hr, nazvavši njegove teze nebuloznima:

“U nizu zlonamjernih neistina, difamacija te potpunog nepoznavanja značaja i uloge koju Hrvatska danas imao kao članica EU-a i NATO-a, koji su postali tradicionalno obilježje tekstova Tihomira Dujmovića, u njegovom posljednjom osvrtu svakako se ističe, s obzirom na predstojeće predsjedničke izbore, perfidna izmišljotina kako ‘Kolinda-Grabar Kitarović nikada nije bila istinski odabir Andreja Plenkovića’ te kako joj HDZ neće pružiti potporu na predsjedničkim izborima.

Podsjećamo kako je upravo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković još 17. lipnja ove godine prigodom obilježavanja 30. obljetnice HDZ-a pred preko 2.000 stranačkih simpatizera i članova prvi javno izrazio punu podršku i pozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović da se ponovno kandidira.

Za to vrijeme, gospodin Dujmović nastupa kao trbuhozborac Miroslava Škore i njegovog gurua Mate Radeljića, za čijom smjenom na Pantovčaku javno oplakuje već mjesecima. U tom svjetlu treba i promatrati njegove neiskrene namjere da pomogne predsjednici, tim više što je on, svjestan ili nesvjestan, dio operacije koja rušenjem Kolinde Grabar-Kitarović pomaže povratku SDP-a i Zorana Milanovića na vlast”, poručio je za Direktno izvor iz vrha HDZ-a i zaključio:

“Nebulozne i izmišljene teze o tzv. jugoslavenskom odgoju predsjednika Plenkovića ili o zlatnoj komunističkoj mladeži ne mogu oprati obraz Dujmovića koji je 2000. godine podupirao osovinu Račan-Budiša, a teško kritizirao predsjednika Franju Tuđmana. Radi li isto danas predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, glumeći domoljuba i ‘autentičnog’ desničara?”, stoji u reagiranju iz HDZ-a.

U nastavku donosimo objavu Tihomira Dujmovića:

Reakcija premijera Plenkovića kako je izjavu bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović svoj govor u Kninu držala pod utjecajem alkohola, (u prijevodu pijana), Plenkovićev dakle nevjerojatno suhoparni komentar kako je to ‘jedna teška izjava’, zapravo aktualizira pitanje svih pitanja ove predsjedničke kampanje: želi li uopće Andrej Plenković pobjedu Kolinde Grabar- Kitarović, ili bi mu u osvih velike koalicije zapravo puno više odgovarala pobjeda Zorana Milanovića? Zlatna mladež i u Banskim Dvorima i na Pantovčaku, može li bolje?

Teza je samo na prvu loptu nevjerojatna, pogledamo li detaljnije Plenkovićevo držanje, a pogotovo pogleda li se u trenucima kad je onako nisko gotovo uličarski vrijeđaju (u prvom redu Fred Matić), držanje samog vrha HDZ-a prema aktualnoj Predsjednici, ovo je pitanje više negoli opravdano. Jer, još nikad nismo doživjeli da se ovako prostački napada jedan kandidat, a da stranka koja ga nominira šuti i šutnjom gotovo da plješće tom cipelarenju!

Javna je tajna da je pune tri godine između Kolinde i Plenkovića tinjao veliki, zapravo ogromni politički i ideološki rat. Njezin je politički moto bio Jadran – Baltik, Hrvatska, dakle kao dio kolokvijalno gledano proširene Austro – Ugarske, Plenković je na taj plan doslovno bio alergičan, on Hrvatsku čvrsto vidi nominalno u Uniji, ali strateški i taktički na Balkanu i to je ključni razlog zbog kojeg Hrvatska unatoč Kolindinom trudu nikada nije jedan pedalj odmaknula prema srednjoj Europi. Naime, Bruxelles i Merkelica, prave gazde Andreja Plenkovića ovaj prostor i Hrvatsku u njemu, vide primarno kao dio zapadnog Balkana i Plenković se što intimno, temeljem svog projugoslavenskog odgoja, što po logici svojih stvarnih gazda držao na distanci doslovno prema svemu što je donosio plan Jadran – Baltik.

‘Zapadni Balkan’, odnosno, preciznije ‘Regija kao Treća Jugoslavija’, to je srce njegovog pravog odgoja, to je samo srce njegovih političkih nastojanja, to je njegov intimni pogled na hrvatsku vanjsku politiku. U prijevodu, Hrvatskoj je mjesto na Balkanu, u tijesnim vezama sa Srbijom. Zato ne samo da nije imao nikakvih problema s time da za ministricu vanjskih poslova postavi osobu koja je bila savjetnik srpskog, zapravo velikosrpskog političara Dačića, već se samo tako može objasniti zbog čega čak i na parlamentarne prosvjede kako smo se obavezali Srbiju prozivati i motriti ispunjava li prema putu u Uniju svoje europske obveze, nikada nije na tu temu tražio nikakvu aktivnost Ministarstva vanjskih poslova. Nikada!

Gledajući na stvari iz tog ugla može se mirno konstatirati kako je pune tri godine Kolinda Grabar – Kitarović bila njegov jedini pravi, veliki, vanjskopolitički suštinski oponent. U savršenim vezama s brojnim svjetskim diplomatima, ta je žena mogla i do Putina i do Trumpa, što je često bila nemoguća misija za Andreja Plenkovića. Tako su se malo pomalo nišanske sprave iz Banskih Dvora okretale prema Pantovčaku. I u ključnom trenutku Plenković je uspio na prepad, pravom pravcatom diverzantskom akcijom osvojiti Pantovčak.

Nikada Kolinda Grabar – Kitarović ne bi iz svog ureda izbacila Matu Radeljića, a još manje savjetnika za sigurnost Galića, da se Plenković i njegovi momci nisu iskrcali na Pantovčaku i forsirajući Sljeme, zarobili hrvatsku kraljicu. I ona se predala. Bez ispaljenog metka. Premda nema nikoga u ovoj državi koji ne vidi ovu operaciju, koji ne razumije da se Kolinda jednostavno predala i prodala, i ona i on glumataju kao da eto idu punog srca zajedno u još jedan izborni ciklus. Uz sve medije, narod tu prevaru razumije i stoga je Miroslav Škoro trenutno najveća hrvatska politička zvijezda! Obzirom da boljeg kandidata nema, obzirom da su njene veze vani neuništive, a obzirom da ona sama nema ama baš nikakvu logistiku u domovini, Kolinda i Plenković su napravili prividni pakt: mi ćemo te podržati, a ti ćeš šuteći o našim greškama biti naša predsjednica. Naša, znači da ćeš slušati i da ćeš biti moja predsjednica . I Kolinda je pristala. I to je njena fatalna, njezina životna pogreška. Jer se taj lažnjak vidi iz zrakoplova.

No, nakon što je Pantovčak osvojen, krenulo se u operacionalizaciju plana. Kolinda je za početak od stranke, za svoju kampanju, dobila tri puta manje sredstava negoli prije pet godina i da netko ima mozga na Pantovčaku već bi iz toga shvatio da će biti potrošena poput Kuščevića, Žalac, Marića i Tolušića. S tri puta manje novca negoli prije pet godina Kolinda Grabar – Kitarović ne može ništa, u najmanju ruku ne može voditi kampanju onako kako je htjela. Iako su joj, dakle, drakonski smanjena financijska sredstva, na Pantovčaku se nisu upalile lampice za uzbunu. Bilo je još niz pokazatelja koji su tražili barem da se u znak dvojbe podignu obrve, ali ni po čemu se ne vidi da Kolinda razumije što joj se sprema.

A onda je došao Knin i neviđeni napadi na hrvatsku Predsjednicu, napadi u kojima je vapila za pomoći, ali je baš nitko nije branio. I taj nalog da se šuti, ta činjenica da premda je gurnuta u blato, da nema niti jednog HDZ-ovca da joj gentlmenski pruži ruku, najbolje govori što se na ovim izborima sprema Kolindi Grabar – Kitarović. Naime, na njezin govor na prijemu za ratne zapovjednike Oluje, bivši ministar branitelja Fred Matić je rekao da je to bio takav govor ‘da je dva puta išao u WC povraćati’. Svašta smo čuli u hrvatskoj političkoj areni, ali ovako prostački, ovako uličarski nisko još nitko nije pao kao Fred Matić! Na stranu što su svi mediji i najveći dio parlamentarne scene ne aktualizirajući ovu degutantnost zapravo prešutjeli ovu besramnost, primitivizam i taj izljev crvenog fašizma, no, fatalna je činjenica za Kolindu da nitko, ali baš nitko iz HDZ-a nije imao potrebu reagirati na ove riječi Freda Matića. Da je s najvišeg mjesta dat nalog da se reagira, Bačić bi sa Korčule plivao prema Zagrebu da se javno pred kamerama što prije očituje. Da Plenković misli da je Kolinda zaslužila da je se brani, ne bojte se, svizac Jandroković bi se oglasio čak i prije Bačića. O Reineru da ne govorim! Ali, nitko se nije javio, premda se za reakcijom doslovno vapi i ljudski i politički. Zašto su svi odšutjeli ove degutantnosti?

Da je Kolinda Grabar – Kitarović iskreni i pravi odabir Andreja Plenkovića ne postoji nikakva šansa da bi se dopustilo da se ovakvim riječim progovara o njoj. Ali, Plenković se zapravo zlurado veseli njenom porazu. I zato čak i na izravan upit novinara o Josipovićevoj provokaciji koja smjera tvrdnji da je Predsjednica pijana držala govor u Kninu, nije rekao ništa više od toga da je to ‘jedna teška izjava’. Teška? Što to znači? Dakle, nije niti neprimjerena, niti odvratna, niti nepristojna, niti nota bene netočna, nego je samo ‘teška’?

Plenković je dakle na samom početku dopustio da se Kolindu valja po blatu, pa tako bez reakcije ostaju napadi na nju da se od njenih govora ‘povraća’, da ima problema s alkoholom, a ove detalje valja zapamtiti jer je ovo tek početak kampanje. Kolinda i njezin politički program, dakle, nikada nije bio istinski odabir Andreja Plenkovića, a Miroslava Škoru zacijelo prezire s njegovim poitičkim stajalištima!

Gledamo li u tom kontekstu Plenkovićevo držanje, njemu bi zapravo kako god to djelovalo nevjerojatno, najviše odgovaralo da pobijedi Zoran Milanović jer bi ta pobjeda bila sjajna uvertira i jamstvo stabilnosti velike koalicije koja je životni san Andreja Plenkovića. Zlatna komunistička mladež i na Pantovčaku i u Banskim Dvorima, može li bolje? Nevjerojatno?

Pa jesmo li mogli vjerovati da će bez jedne jedine riječi kritike Milorad Pupovac kao dio najuže hrvatske vlasti već dvije godine za redom točno na dan Oluje odlaziti u Srbiju i tamo sudjelovati u skupovima na kojima se onako divljački vrijeđa i Hrvatska i branitelji i kompletan hrvatski narod, a da premijer na to gleda de facto sa razumijevanjem?

Dakle, kada se radi o Andreju Plenkoviću, iznenađenjima nikad kraja.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vinko Sabljo – Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom

Objavljeno

na

Objavio

Kako mi se očekivanja nisu ispunila da će se relenantne državne institucije ozbiljnije pozabavit izjavom Kreše Beljaka, predsjednika HSS, nekad časne hrvatske političke stranke, o nedovoljnom broju pobijenih Hrvata u izvandomovinstvu, moj je upit spomenutim institucijama, hrvatskim medijima i pojedincima , nositeljima najvećih političkih odgovornosti u Hrvatskoj; je li to za vas domoljubna izjava, izjava tolerancije, ljubavi, suživota a ne užasne mržnje?

Nije  li to nastavak Stazićeve izjave od prije godinu dana izrečene u Hrvatskom Saboru? Da je tako potvrdi i predsjednik SDP-a, stranke sljedbenice Komunističke partije Jugohrvatske, Davor Bernardić, svojom izjavom o Beljaku, kojeg  epski opisa.

Za njega je Beljak osebujan, tako Bernardić reče, i ne pomišlja da ga ne nagradil koalicijskim savezom. Jesam li i ja osebujan kad budem sutra, a bio sam i jesam Za Dom spreman? Izjave Nenada Stazića, pa dalje Kreše Beljaka, i svih koji šutke ili s lakoćom pored ove dvojice prođoše nose u sebi  komunistički fašizam, ili kako ga oni zovu antifašizam. Zabrinjavajuće su sramežljive, kvazi osude, koje se se čule od nekih političara. Nitko od njih se nije pozvao na zakon. Zar Stazić nije ohrabrio Beljaka pa se pitam koga će ohrabrit Beljak ?

Čuli smo govor mržnje, čuli smo poticanje na ubojstva i čuli smo žal kao pobjednici 1945 godine nisu dobro odradili svoj posao a kasnije ni UDBA, pa se pitam, kao i mnogi Hrvati i Hrvatice, što nam sprema ta buduća koalicija koja bi za premijera postavila Davora Bernardića? Gdje je domoljubna Hrvatska i gdje su domoljubi ? Jesmo li mi, stvorivši ovu Hrvatsku, odradili svoj posao ?

Nismo i nismi, na veliku žalost branitelja i svih koji su Hrvatsku izvukli iz srpskojugoslavenskog ropstva. Hrvatska je danas u raljama starih ikomunista i njihovih potomaka, neokomunista, kao ni jedna država u Europi. Komunistički fašizam drži najbitnije pore vlasti i kapitala i može si dopustit i Stazića, Beljaka i Bernardića i svih koji visoko ispruže ruku sa stisnutom šakom, simbolom čekića, i ostalom njihovom ikonografijom je normalno. Je li to je normalno za državu koja predsjeda Vijećem EU, iako je to isto Vijeće komunizam i sve ono po čemu je on prepoznatljiv, osudilo i stavilo u isti koš s nacizmom i fašizmom.

Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom. Snagu zajedništva, koja je Hrvatsku stvorila, sustavno sve više se slabi.  Sve učestaliji su napadi na izvandomovinstvo. Sjetimo se što je prošlog ljeta, povodom Godišnje skupštine Hrvatskog svjetskog kongresa održane u Mostaru, napisao kolumnist Slobodne Dalmacije  Ivica Ivanišević a da nitko u Hrvatskoj ne reče da je to govor mržnje.

Citiram Ivaniševia u zadnjoj rečenici njegova teksta a odnosi se na izvandomovinstvo.  „Takvima bih najradije poručio jedno gromko  „ IŠ !“ , ali nema korist , oni i onako nisu tu, samo bi htjeli prcat nas koji smo ovdje “ Po pisanju tog novinara ispade izvandomovinstvo najveći teret Hrvatskoj. Isti bi nam u domovini ukinuo sva građanska prava.   Zar nitko nema spoznaje o doprinosu izvandomovinstva u Domovinskom ratu ? Što se ne piše o novčanom doprinosu koji je danas skoro ravan hrvatskom turizmu. Ne dao Bog da se takvi pozitivni članci pojave. Stoga Stazić, Beljak i bratija zanemaruju izvandomovinske vrijednosti i snagu zajedništva, već jauču za udbom i žale da nas još ima. Ima nas ima i uvjek smo  za  Domovinu spremni.

Vinko Sabljo, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Do kada će se od najviših institucija vlasti i predstavnika hrvatskih stranaka olako prelaziti preko vrijeđanja žrtava komunističkog terora i srbo-četničke agresije na Republiku Hrvatsku koje se ne mogu više same braniti?

Do kada će se mlakim kritikama poticateljima nasilja te ignoriranjem govora mržnje u javnom prostoru od strane pojedinih saborskih zastupnika i predstavnika vlasti minorizirati njihove opasne poruke upućene svojim neistomišljenicima?

Do kada će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i hrvatska sveučilišta pasivno slušati skandalozne poruke “neuračunjivih” pojedinaca ili namjernih provokatora ili tek objašnjavati građanima da se radi o možebitnom “osobitom” načinom govora, kako smo to neki dan čuli od Davora Bernardića?

Isprike Kreše Beljaka uvredljive su za obitelji naših nedužnih žrtava. Sramota za vas kojima je šutnja jedina obrana od ovakvoga govora mržnje i zato se nemojte čuditi ako se sutra otvori Pandorina kutija i zapljusne nas novim prostotama, nesnošljivošću i prijetnjama.

Ovim putem pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku na časnu funkciju saborskog zastupnika.

Tuga Tarle

 

Otvoreno pismo Krešimiru Beljaku – Sramota za Hrvatsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari