Pratite nas

Reagiranja

Iz vrha HDZ-a odgovorili Dujmoviću: ‘Nebulozne teze ne mogu mu oprati obraz…’

Objavljeno

na

U svojoj Facebook objavi koju su prenijeli neki portali, Tihomir Dujmović se osvrnuo na odnose između premijera Andreja Plenkovića i Predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović. Na osvrt koji prenosimo reagirali su iz vrha HDZ-a preko portala Direktno.hr, nazvavši njegove teze nebuloznima:

“U nizu zlonamjernih neistina, difamacija te potpunog nepoznavanja značaja i uloge koju Hrvatska danas imao kao članica EU-a i NATO-a, koji su postali tradicionalno obilježje tekstova Tihomira Dujmovića, u njegovom posljednjom osvrtu svakako se ističe, s obzirom na predstojeće predsjedničke izbore, perfidna izmišljotina kako ‘Kolinda-Grabar Kitarović nikada nije bila istinski odabir Andreja Plenkovića’ te kako joj HDZ neće pružiti potporu na predsjedničkim izborima.

Podsjećamo kako je upravo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković još 17. lipnja ove godine prigodom obilježavanja 30. obljetnice HDZ-a pred preko 2.000 stranačkih simpatizera i članova prvi javno izrazio punu podršku i pozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović da se ponovno kandidira.

Za to vrijeme, gospodin Dujmović nastupa kao trbuhozborac Miroslava Škore i njegovog gurua Mate Radeljića, za čijom smjenom na Pantovčaku javno oplakuje već mjesecima. U tom svjetlu treba i promatrati njegove neiskrene namjere da pomogne predsjednici, tim više što je on, svjestan ili nesvjestan, dio operacije koja rušenjem Kolinde Grabar-Kitarović pomaže povratku SDP-a i Zorana Milanovića na vlast”, poručio je za Direktno izvor iz vrha HDZ-a i zaključio:

“Nebulozne i izmišljene teze o tzv. jugoslavenskom odgoju predsjednika Plenkovića ili o zlatnoj komunističkoj mladeži ne mogu oprati obraz Dujmovića koji je 2000. godine podupirao osovinu Račan-Budiša, a teško kritizirao predsjednika Franju Tuđmana. Radi li isto danas predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, glumeći domoljuba i ‘autentičnog’ desničara?”, stoji u reagiranju iz HDZ-a.

U nastavku donosimo objavu Tihomira Dujmovića:

Reakcija premijera Plenkovića kako je izjavu bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović svoj govor u Kninu držala pod utjecajem alkohola, (u prijevodu pijana), Plenkovićev dakle nevjerojatno suhoparni komentar kako je to ‘jedna teška izjava’, zapravo aktualizira pitanje svih pitanja ove predsjedničke kampanje: želi li uopće Andrej Plenković pobjedu Kolinde Grabar- Kitarović, ili bi mu u osvih velike koalicije zapravo puno više odgovarala pobjeda Zorana Milanovića? Zlatna mladež i u Banskim Dvorima i na Pantovčaku, može li bolje?

Teza je samo na prvu loptu nevjerojatna, pogledamo li detaljnije Plenkovićevo držanje, a pogotovo pogleda li se u trenucima kad je onako nisko gotovo uličarski vrijeđaju (u prvom redu Fred Matić), držanje samog vrha HDZ-a prema aktualnoj Predsjednici, ovo je pitanje više negoli opravdano. Jer, još nikad nismo doživjeli da se ovako prostački napada jedan kandidat, a da stranka koja ga nominira šuti i šutnjom gotovo da plješće tom cipelarenju!

Javna je tajna da je pune tri godine između Kolinde i Plenkovića tinjao veliki, zapravo ogromni politički i ideološki rat. Njezin je politički moto bio Jadran – Baltik, Hrvatska, dakle kao dio kolokvijalno gledano proširene Austro – Ugarske, Plenković je na taj plan doslovno bio alergičan, on Hrvatsku čvrsto vidi nominalno u Uniji, ali strateški i taktički na Balkanu i to je ključni razlog zbog kojeg Hrvatska unatoč Kolindinom trudu nikada nije jedan pedalj odmaknula prema srednjoj Europi. Naime, Bruxelles i Merkelica, prave gazde Andreja Plenkovića ovaj prostor i Hrvatsku u njemu, vide primarno kao dio zapadnog Balkana i Plenković se što intimno, temeljem svog projugoslavenskog odgoja, što po logici svojih stvarnih gazda držao na distanci doslovno prema svemu što je donosio plan Jadran – Baltik.

‘Zapadni Balkan’, odnosno, preciznije ‘Regija kao Treća Jugoslavija’, to je srce njegovog pravog odgoja, to je samo srce njegovih političkih nastojanja, to je njegov intimni pogled na hrvatsku vanjsku politiku. U prijevodu, Hrvatskoj je mjesto na Balkanu, u tijesnim vezama sa Srbijom. Zato ne samo da nije imao nikakvih problema s time da za ministricu vanjskih poslova postavi osobu koja je bila savjetnik srpskog, zapravo velikosrpskog političara Dačića, već se samo tako može objasniti zbog čega čak i na parlamentarne prosvjede kako smo se obavezali Srbiju prozivati i motriti ispunjava li prema putu u Uniju svoje europske obveze, nikada nije na tu temu tražio nikakvu aktivnost Ministarstva vanjskih poslova. Nikada!

Gledajući na stvari iz tog ugla može se mirno konstatirati kako je pune tri godine Kolinda Grabar – Kitarović bila njegov jedini pravi, veliki, vanjskopolitički suštinski oponent. U savršenim vezama s brojnim svjetskim diplomatima, ta je žena mogla i do Putina i do Trumpa, što je često bila nemoguća misija za Andreja Plenkovića. Tako su se malo pomalo nišanske sprave iz Banskih Dvora okretale prema Pantovčaku. I u ključnom trenutku Plenković je uspio na prepad, pravom pravcatom diverzantskom akcijom osvojiti Pantovčak.

Nikada Kolinda Grabar – Kitarović ne bi iz svog ureda izbacila Matu Radeljića, a još manje savjetnika za sigurnost Galića, da se Plenković i njegovi momci nisu iskrcali na Pantovčaku i forsirajući Sljeme, zarobili hrvatsku kraljicu. I ona se predala. Bez ispaljenog metka. Premda nema nikoga u ovoj državi koji ne vidi ovu operaciju, koji ne razumije da se Kolinda jednostavno predala i prodala, i ona i on glumataju kao da eto idu punog srca zajedno u još jedan izborni ciklus. Uz sve medije, narod tu prevaru razumije i stoga je Miroslav Škoro trenutno najveća hrvatska politička zvijezda! Obzirom da boljeg kandidata nema, obzirom da su njene veze vani neuništive, a obzirom da ona sama nema ama baš nikakvu logistiku u domovini, Kolinda i Plenković su napravili prividni pakt: mi ćemo te podržati, a ti ćeš šuteći o našim greškama biti naša predsjednica. Naša, znači da ćeš slušati i da ćeš biti moja predsjednica . I Kolinda je pristala. I to je njena fatalna, njezina životna pogreška. Jer se taj lažnjak vidi iz zrakoplova.

No, nakon što je Pantovčak osvojen, krenulo se u operacionalizaciju plana. Kolinda je za početak od stranke, za svoju kampanju, dobila tri puta manje sredstava negoli prije pet godina i da netko ima mozga na Pantovčaku već bi iz toga shvatio da će biti potrošena poput Kuščevića, Žalac, Marića i Tolušića. S tri puta manje novca negoli prije pet godina Kolinda Grabar – Kitarović ne može ništa, u najmanju ruku ne može voditi kampanju onako kako je htjela. Iako su joj, dakle, drakonski smanjena financijska sredstva, na Pantovčaku se nisu upalile lampice za uzbunu. Bilo je još niz pokazatelja koji su tražili barem da se u znak dvojbe podignu obrve, ali ni po čemu se ne vidi da Kolinda razumije što joj se sprema.

A onda je došao Knin i neviđeni napadi na hrvatsku Predsjednicu, napadi u kojima je vapila za pomoći, ali je baš nitko nije branio. I taj nalog da se šuti, ta činjenica da premda je gurnuta u blato, da nema niti jednog HDZ-ovca da joj gentlmenski pruži ruku, najbolje govori što se na ovim izborima sprema Kolindi Grabar – Kitarović. Naime, na njezin govor na prijemu za ratne zapovjednike Oluje, bivši ministar branitelja Fred Matić je rekao da je to bio takav govor ‘da je dva puta išao u WC povraćati’. Svašta smo čuli u hrvatskoj političkoj areni, ali ovako prostački, ovako uličarski nisko još nitko nije pao kao Fred Matić! Na stranu što su svi mediji i najveći dio parlamentarne scene ne aktualizirajući ovu degutantnost zapravo prešutjeli ovu besramnost, primitivizam i taj izljev crvenog fašizma, no, fatalna je činjenica za Kolindu da nitko, ali baš nitko iz HDZ-a nije imao potrebu reagirati na ove riječi Freda Matića. Da je s najvišeg mjesta dat nalog da se reagira, Bačić bi sa Korčule plivao prema Zagrebu da se javno pred kamerama što prije očituje. Da Plenković misli da je Kolinda zaslužila da je se brani, ne bojte se, svizac Jandroković bi se oglasio čak i prije Bačića. O Reineru da ne govorim! Ali, nitko se nije javio, premda se za reakcijom doslovno vapi i ljudski i politički. Zašto su svi odšutjeli ove degutantnosti?

Da je Kolinda Grabar – Kitarović iskreni i pravi odabir Andreja Plenkovića ne postoji nikakva šansa da bi se dopustilo da se ovakvim riječim progovara o njoj. Ali, Plenković se zapravo zlurado veseli njenom porazu. I zato čak i na izravan upit novinara o Josipovićevoj provokaciji koja smjera tvrdnji da je Predsjednica pijana držala govor u Kninu, nije rekao ništa više od toga da je to ‘jedna teška izjava’. Teška? Što to znači? Dakle, nije niti neprimjerena, niti odvratna, niti nepristojna, niti nota bene netočna, nego je samo ‘teška’?

Plenković je dakle na samom početku dopustio da se Kolindu valja po blatu, pa tako bez reakcije ostaju napadi na nju da se od njenih govora ‘povraća’, da ima problema s alkoholom, a ove detalje valja zapamtiti jer je ovo tek početak kampanje. Kolinda i njezin politički program, dakle, nikada nije bio istinski odabir Andreja Plenkovića, a Miroslava Škoru zacijelo prezire s njegovim poitičkim stajalištima!

Gledamo li u tom kontekstu Plenkovićevo držanje, njemu bi zapravo kako god to djelovalo nevjerojatno, najviše odgovaralo da pobijedi Zoran Milanović jer bi ta pobjeda bila sjajna uvertira i jamstvo stabilnosti velike koalicije koja je životni san Andreja Plenkovića. Zlatna komunistička mladež i na Pantovčaku i u Banskim Dvorima, može li bolje? Nevjerojatno?

Pa jesmo li mogli vjerovati da će bez jedne jedine riječi kritike Milorad Pupovac kao dio najuže hrvatske vlasti već dvije godine za redom točno na dan Oluje odlaziti u Srbiju i tamo sudjelovati u skupovima na kojima se onako divljački vrijeđa i Hrvatska i branitelji i kompletan hrvatski narod, a da premijer na to gleda de facto sa razumijevanjem?

Dakle, kada se radi o Andreju Plenkoviću, iznenađenjima nikad kraja.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Anto Đapić pozvao hrvatski narod i njegove učitelje – Usmjerite palac dolje opskurnim sindikatima

Objavljeno

na

Objavio

Mihalinecu i njegovom sindikalnom rukovodstvu treba otvoreno reći da je ovo što rade klasična zlouporaba časti desetina tisuća učitelja i nastavnika te instrumentaliziranje prilično tužnog statusa tih ljudi u svrhu političkih obračuna.

Njihov štrajk i akcija bi bili časni da su postavili zahtjeve za značajno većim poboljšanjem plaća nazad dvije godine, te da su postavili kontrolne ciljne točke u srednjoročnom razdoblju na kojima bi se mjerilo uzdizanje odgoja, obrazovanja, ali i znanosti na vrh društvene i nacionalne piramide prioriteta. Da su bilo kakav razgovor o reformi obrazovanja iz koje je ciljano izostavljen hrvatski odgoj uvjetovali potpunom, razumnom i realnom metodologijom zahtjeva, čovjek bi ih morao poštovati.

No, nisu. Imali su povijesnu priliku, propustili su ju, a danas navodnim zahtjevima za poboljšanje statusa nastavnika i učitelja samo pokazuju svoju buvljačku narav svodeći najvažniji sektor hrvatskog društva na status prosjaka, koji vapi za milostinjom i otvoreno pozivaju na sumnje u svoju političku svrstanost. Mihalinec i društvo su šutjeli kao zaliveni i mirno gledali kako odgoj i obrazovanje preuzima revolucionarka Blaženka Divjak izravno s prosvjeda GOOD inicijative, prosvjeda skupine soroševih plaćenika, opskurnih antifašista i agenata najrazličitijih inozemnih i srpsko-jugoslavenskih interesa. Mirno su gledali nevjerojatno ponižavanje učitelja i nastavnika tijekom tzv.pripreme žalosne škole za život, nikada nisu postavili pitanje sadržaja toga novoga života, koji se nudi hrvatskoj naciji niti što stvarno o tome misle više od pedeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, a morali su, jer nije smisao postojanja sindikata prositi mrvice sa stolova gospodara, nego – biti gospodar. Mirno su promatrali zloporabe i iznudu besplatnoga rada od nekoliko sati tjedno cijelu prošlu godinu, za koje su bezbojni aparatčici iz državnih labirinata besramno dijelili učiteljima umjesto zaslužene naknade nekakve virtualne značke, kao svojedobno Titovi komunisti Aliji Sirotanoviću udarništva.

Dvije godine traje to poniženje, milijarde kuna se umjesto u uzdizanje društvenog statusa učitelja i nastavnika troše za pomagala, koja napredan svijet uklanja iz nastave, a Mihalinec toj ministrici sad nakon svega drži štangu, preuzimajući njeno posve izvjesno sramno mjesto u hrvatskoj povijesti na obraz učitelja i nastavnika zbog financijskih mrvica, koje mu je Plenković velikodušno prebacio. Jednom riječju – sramota!

Sindikat, koji nema senzibilitet za prirodu posla svojih djelatnika, sindikat koji navodno zastupa najobrazovaniju strukturu hrvatskog društva i mirno gleda, dakle sudjeluje u njenom akademskom i esencijalnom poniženju skupljajući mrvice sa stolova gospodara i ravnodušno gledajući prisilno sudjelovanje tolikih ljudi u nečemu posve stranom njihovom pozivu, nije ništa drugo nego političko pomagalo Blaženke Divjak.

Jedini ispravni zahtjev Mihalinca i družine bi zato bio trenutna obustava nakaradne reforme, jer, svatko tko zaviri u stvarno stanje u školskim zbornicama zna da nagomilani gnjev učitelja i nastavnika potječe iz reformskog nasilja i neprirodnog modeliranja odgoja i obrazovanja s rukopisom aktualne vlade i Blaženke Divjak, pa nema većeg licemjerstva od činjenice da ona i Mihalinec zajednički prosvjeduju boreći se navodno za status učitelja i nastavnika. A sve su učinili, šutnjom i odlukama da ih ponize, ponižavajući na taj način cjelokupan hrvatski narod. Sindikat bi morao ultimativno od države tražiti potpune informacije u što je i pod kojim uvjetima utrošen golemi nacionalni novac, tko su partneri i dobavljači opreme za nakaradnu reformu, pod kojim uvjetima, tko je potpisivao ugovore i kad, a ne ruku pod ruku nakon svega s ministricom, koja sve to potpisuje tražiti milost za naše najbolje ljude. Zato pozivam hrvatski narod i njegove učitelje – zajedno s ministricom Divjak, usmjerite palac dolje i opskurnim sindikatima.

Predsjednik stranke DESNO

Anto Đapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari