Pratite nas

Reagiranja

Izađite na izbore – velika izlaznost zaštita je od Baukovih ‘birača-duhova’

Objavljeno

na

OTVORENO PISMO UDRUGE ‘U IME OBITELJI’

Udruga “U ime obitelji” danas je uputila javnosti otvoreno pismo u kojem poziva hrvatske građane da iziđu na izbore u što većem broju. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani,

U nedjelju, 28. 12. 2014., održat će se 6. predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj. Na njima ćemo odlučiti tko će biti hrvatski predsjednik ili predsjednica sljedećih pet godina.

Pozivamo Vas da svakako izađete na izbore i potaknete svoje bližnje da i oni iskoriste svoje pravo glasa.

Svaki glas je važan jer je bit demokracije sudjelovanje što većeg broja građana u demokratskim procesima. Zadnje prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma za pravedniji izborni sustav pokazalo je da u Hrvatskoj, na žalost, dio medija i interesnih skupina na razne načine obeshrabruje nas, obične građane, da u što većem broju budemo aktivni sudionici i važni čimbenici našeg društva.

Također, kao što znate, ministar Bauk je prije nekoliko dana smanjio broj birača u Hrvatskoj s 4 milijuna na 3 750 000.  Kako je Državni zavod za statistiku potvrdio da u RH prebiva manje od 3,5 milijuna punoljetnih osoba, to znači da i dalje imamo oko 250 000 Baukovih birača-duhovaNemojmo  dopustiti da „duhovi“ odlučuju o našoj zemlji! Zato je Vaš glas izuzetno važan! Pozivamo vas da se informirate i u slobodi odaberete najboljeg od ponuđenih kandidata. Nemojte se obeshrabriti jer među kandidatima nema idealnog – nužno je odabrati najboljeg od kandidiranih misleći na dobro Hrvatske!

Kao pomoć u Vašem promišljanju tko od kandidata može donijeti potrebne demokratske promjene našem društvu i konačno, kojem kandidatu dati svoj glas, želimo Vas podsjetiti da je aktualni predsjednik Ivo Josipović zlorabio svoju predsjedničku funkciju te je suprotno Ustavu Republike Hrvatske i peporukama Venecijanske komisije zauzeo jednu od strana na prvom građanskom referendumu u RH aktivno agitirajući protiv građanske, referendumske inicijative. Na sam dan referenduma, 1. 12. 2013. godine, pojavio se na naslovnici dnevnih novina s riječima: “Ja ću glasati protiv, a vi?”

Također, g. Josipović je prije godinu dana podržavao (neuspjeli) prijedlog Kukuriku koalcije da se promijeni Ustav RH. Cilj tih promjena, među ostalim, bio je praktično onemogućavanje građanskih referenduma i sprječavanje izručenja g. Perkovića i g. Mustača, optuženih za političko ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Nadalje, unatoč javnom apelu Udruge „U ime obitelji“, g. Josipović nije poduzeo ništa da se zaustavi stravičan prijedlog Zakona o referendumu kojim Kukuriku koalicija građanima želi onemogućiti prikupljanje potpisa za referendum na javnim lokacijama te ih ograničiti da svoj potpis mogu dati samo pred državnim službenicima u 300-tinjak ureda državne uprave za vrijeme njihovog radnog vremena, ograničavajući tako slobodu građanskog izjašnjavanja.

Na kraju, g. Josipović unatoč javnim pozivima i svojim ustavnim ovlastima nije potaknuo državne institucije da odrede stvarni broj birača u RH i tako spriječe moguće manipuliranje brojem birača.

Zbog svega navedenog, pozivamo Vas da u nedjelju 28. 12. svakako izađete na izbore i date svoj glas onom kandidatu za kojeg procjenjujete da će se istinski zalagati za demokratske promjene u našem društvu i najbolje zastupati interese svih građana RH u zemlji i inozemstvu!

Udruga U ime obitelji/Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Kur.. o poštenju, Butković o demokraciji

Objavljeno

na

Objavio

U Hrvatskoj imamo čitavu plejadu “moralista” i tobožnjih “istjerivača pravde” koji su veći kriminalci od onih o kojima iz dana u dan pišu i prozivaju ih za korupciju, pljačku i lopovluk.

Na prste jedne ruke se mogu nabrojiti oni među njima koji nisu vezani za poslodavca po čijem nalogu rade. Po direktivi (i za novac) napadaju, prozivaju, kleveću, blate, osuđuju i presuđuju, pozivaju na linč – jednom riječju bave se najprljaviji poslom kojim se ljudski stvor može baviti.

Jedan od njih je Davor Butković, vremešni i već olinjali plaćeni propagandist, propali novinar koji je češće mijenjao poslodavce nego donji veš. Jedina konstanta koja je obilježila njegovu karijeru bila je upravo ta: da je podanički služio onima koji su ga plaćali i bio slugan.

Sve dok mu neki od poslodavaca nisu upali u gabulu, pa povukli i njega.

Tako, prema izvješćima nekih medija, dug “moralista” i “borca za pravdu” Davora Butkovića, jednoga od doajena našeg prljavog medijskog žutila (iz “slavne” generacije Mirka Božića, Denisa Kuljiša i Ive Pukanića – to vam dođe gotovo kao dream team s brdovitog Balkana u odnosu na onaj iz SAD-a) prema državi (utaja poreza) iznosi najmanje 2,9 milijuna kuna, a osim toga nije vratio pozajmicu Pripuzu (zagrebačkom “kralju otpada”) od kojega je pozajmio 250.000 kuna (Vidi)

I sve je to čini se još uvijek vrh ledenog brijega.

Veliki mešetar i trgovac maglom, tipični primjerak  medijskog ološa najgore vrste, danas se bavi pisanjem kojekakvih bedastoća koje nemaju veze sa zdravim razumom. I kako (valjda) ne bi narušio svoj “ugled” (jer očito misli da ga ima), te svoje opskurne uratke u kojima nema ničega osim stupidnih floskula i na brzu ruku sklepanih kovanica (sasvim nalik na one staljinističke) potpisuje pseudonimom (Violić). Ne računa siromašak s time da on i njegova naklapanja više nikoga ne mogu zaintrigirati, kamo li uzbuditi ili naljutiti i da je to što čini jadno i otužno.

– “Mora da pošiljka kokaina kasni, pa je uzeo neku od onih sintetičkih droga, a one znaju biti zaje….“, veli jedan moj frend kad je pročitao ovo:

telegram.hr

Prosudite sami – može li se čovjek spustiti niže. I zavrjeđuje li to išta drugo osim ironije i prijezira.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

‘Kako je u iznenadnom noćnom napadu Projekt Velebit okrenut naglavačke’

Objavljeno

na

Objavio

Mrežna stranica Projekta Velebit od svog nastanka ‘napadnuta’ je peti put, pišu administratori ove stranice. Njihovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:

Lakše je obraniti Maslenicu nego web stranicu Projekta Velebit, koji se već peti put našao pod napadom. Znam nekoliko hrvatskih portala koji su bili srušeni, ali ne mislim da je i jedan bio napadnut toliko puta. Da stvar bude gora izvršili su noćni nanapad i to za vikend (noć sa subote na nedjelju) kad svi spavaju, kao kad su Izraelci u šestodnevnom ratu bombardirali arapske aerodorome baš u vrijeme kada su ovi klanjali.

Prišuljali se tiho a nisu znali da ja spavam s jednim okom na portalu a s drugim na facebooku, i tako sam postao jedini branitelj. Tek mi se u rane jutarnje sate pridružio jedan od dva Domagoja, koji su valjda po baštini kneza Domagoja postali dobri strijelci, pa je onda postalo lakše braniti se od maskirane verzije četnika poznatih kao hakeri. To ime valjda proizlazi iz njemačke riječi Hackmesser, jer kad smo ih otjerali, baš je tako izgledalo. Na njihovu žalost, dok je u Hrvatskoj osvanulo sunce, tek se po nestanku nekih postova s facebookovih društvenih stranica i po nekoliko ožiljaka, moglo zamjetiti da je samo 6 sati ranije stranica izgledala kao groblje starih automobila.

Kao dva najnovija priloga, pojavile su se dvije prazne stranice. Znam da će biti onih koji će se složiti da su prazne stranice daleko bolji izbor nego one s beskrajno dugačkim tekstovima na koje, kada ih se zainatiš čitati do kraja, izgubiš pola dana, ali ja sam odlučio braniti naš teritorij, dagačak tisuću stranica od kojih niti jedna još nije zastarjela.

Nakon toga su jedni tekstovi nestali a drugi se duplicirali, neki su se pojavili kao u arapskom, sa redovima koji idu s desna na lijevo, a drugi naglavačke, odozdola prema gore. Dok nisam shvatio da smo pod malicioznim napadom, najprije sam pomislio da se radi o teoriji okrugle zemlje, na kojoj se stranica uređuje u Australiji, gdje ljudu hodaju na glavi i trpe od bolova u području vrata, emitira iz Amerike, a čita u Hrvatskoj gdje ljudi hodaju na nogama a začudo trpe od glavobolje.

Nakon toga su u trenu nestali svi video prilozi – šovinistički, nacionalistički, fašistički – i da sam ostavio tako kako su stranicu udesili, siguran sam da bi nam država dodijelila dotaciju kao novopečenom neomarksističkom, neoliberalnom glasilu s pogledom u crnu budućnost umjesto u mračnu prošlost.

Možda je to i bio njihov pokušaj spašavati nas, tako da napr. prihvatimo Istanbulsku konvenciju, koju je Bosna rado provela samo zato što se zove instanbulska a Hrvati ju odbacuju zato valjda, što nije bečka, gdje žene nemaju tolika prava kao u Istanbulu ali su nama civlizacijski bliži, a i kremšnite volimo više od baklave.

Izmasakrirali su suradnike i žrtve su postali svi, pravi-zdravi, a opet, možda je baš takva suverenistička, a za neke fašistička koncentracija misli krivac svemu. Ljubićevi članci su se pojavili sa fotografijama Piskača i svatko je postao netko drugi. Neki muški su počeli izgledati kao ženske ali se tim povodom ne smijemo buniti jer bi se mogli naći na udaru istanbulskog zakonika.

Svi su suradnici postali kolateralne žrtve, osim Hodaka koji mora pasti pod sumnju da je nešto znao, jer je baš ovaj tjedan po prvi puta izostao s prilogom, ali tome pronaći dokaze, trebalo bi u najmanju ruku uposliti Božidara Spasića da angažira svoje hrvatske jatake koji su se u Hrvatskoj umirili i umirovili, uživajući plodove svoga predratnoga truda.

Ne znam zašto su se baš nameračili na Velebit. Možda smo ipak trebali usvojiti neku manje agresivnu planinu – možda Papuk. Znam da bi nekima odgovarala Kozara, ali to bi bilo zadiranje u prostor kraljevine Srba, Hrvata i Bošnjaka s daytonskim suverenitetom pod bruxellesekim protektoratom. Da smo ju nazvali Projekt Vukovar, optužili bi nas da smo pretjerano ispolitizirali stranicu, kao što se mnogi izjašnjavaju da neće u Vukovar na protest jer se ne žele baviti politikom, poput politikantskog pokušaja nakon skoro 30 godina, na odgovornost pozvati neke ljude koji su u Hrvatskoj najprije okrvavili ruke a nakon abolicije omastili brkove. Kao neke žene koje tvrdoglavo ni nakon 30 godina ne mogu oprostiti svojim silovateljima i na ulici im pogledati u oči, k’o svoj svome.

Možemo nagađati zašto su se okomili na Velebit dok se krave ne vrate s paše ali mogu i oni jer su se namjerili na Velebit, kamenog orijaša koji je nogama ugazio u morsku pučinu, glavom dodiruje nebo i bdije nad hrvatskom domovinom.

Mogu ga stotinu puta okrenuti naglavačke – mi ćemo ga opet uperiti k nebu, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari