Pratite nas

Kultura

Izašla potresna knjiga o 91 heroju Domovinskoga rata mlade autorice Roberte Kljenak koja dijeli odličja ponosa devedeset i jednome hrvatskome junaku

Objavljeno

na

„Roberta Kljenak u rukovetu svojih priča nadilazi vrijeme kad je junacima zabranjeno govoriti o kukavicama, a kukavicama su na raspolaganju sva sredstva za poniženja junaka. Umjesto „ogledalca“ njezinih vršnjakinja, izgubljenih u suvremenoj književnosti „divijačke“ literature, ona se zagledala u dubinu svoje duše, težeći za „višim ciljevima“. A njezin je nebeski cilj pokazati veličinu hrvatske mučeničke duše i reći joj „hvala“, kad to čula, i kad to ne čula.

Kad se pojavi knjiga Roberte Kljenak, bit će joj kao i svim svjetlostima. Sve će učiniti da ju ugase. Ne, ne će ju ugasiti. Ona će ostati. Knjiga Roberte Kljenak svjetiljka je u mračnome dobu hrvatske kulture. Ona svijetli. Pitati koliko, nevažno je pitanje, jer sigurno ju ne će hvaliti sinovi „svih mrakova“. Ona svijetli. Oni se gase, bučno noseći paklu svoje ništavilo.

Živi se onda kad napadnut ideal ima tko braniti. Brani ga mladica, cura, žena na pročelju viših ciljeva. Mogla bi napast pomisliti da je sama. Nije sama. Ima nas puno. I ne odustajemo od ideala. Pa da je i sama, ponovno ideal ne umire. Slike mudroga života uvijek potvrđuju istinu. Biser se može zatrpati milijunima kubika bezvrijedne tupine. On ostaje uvijek isti, a svijetli čim ga obasja svjetlost.

Knjiga može biti orao i kokoš. Dvorište je uvijek ograđeno, a ograda toliko visoka da kokoši ne mogu nadletjeti ogradu. Poslušne, odrekle su se letenja, vječno prebiru smetlište, uvijek bulje u istu zemlju. Upitaš li im pijetla za „smisao“ života, on, kao najmudriji izdanak suvremene filozofije, i napretka, odgovorit će umjesto kokošinjca: ovdje je smetlište, i ovdje su kokoši. Zašto bih nekamo trebao ići? Smisao je života kljucati zrnje i kokoši. Pitate li orla što on misli o ogradi, zrnju, kokošima i dvorištu, s prijezirom će odletjeti nebu pod oblake, ideal leta ne prodajući za zrnato, kokošje smetlište. Orao i kokoši nisu isto. Orlovi znaju umirati od gladi, ali nikada od srama. Kokoši umiru od srama, kokoši su svoje letenje prodale za smetlište. Knjiga Roberte Kljenak orao je među kokošima. Mogu zamisliti kad u dvorište ovakvih kokošiju sleti poruka knjige Roberte Kljenak, knjige o smislu hrvatske žrtve, knjige kao svjedočanstva hrvatskoga junaštva, knjige kao riječi dubokoga poštovanja prema svetom idealu hrvatske slobode. Ova knjiga stoga i ne će slijetati u kokošinjac. Ona će voljom duhovnog orla nadletjeti kokoši, kokošinjac, i sve pijetlove, glasnogovornike pretiloga i bezglavoga ništavila. Neka, stoga, ova knjiga i ne prestaje biti orao. Kokoši neka misle što ih je volja. Kokoši i orlovi nisu isto.

Knjiga o devedeset i jednome junaku, misleći na sve junake, svjedoči o ozbiljnom Narodu i hrvatskim junacima. Ona dijeli odličja ponosa: dodjeljuje ih devedeset i jednome hrvatskome junaku, a dodjeljuje ih svakome drugome hrvatskome junaku. Dodjeljuje ih umjesto onih što su, dijeleći „herojska“ odličja društvu svoga kokošinjca, zaboravili odlikovati junake Robertine Domovine, Doma i Ljubavi.“ – napisao fra Ante Čavka

Bilješke o piscu:

Roberta Kljenak rođena je 16. veljače 1989. u Osijeku. Dvostruka je magistrica u području poljoprivrede (diplomirala je s odličnim uspjehom paralelno dva diplomska studija na Poljoprivrednome fakultetu u Osijeku, Agroekonomiku i Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo). Dobitnica je Dekanove nagrade za najbolje studente. S odličnim je završila i pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskome fakultetu u Osijeku, čime je stekla nastavničke kompetencije.

Smatrajući da poljoprivreda nije posao, već ljubav prema marnim gospodarstvenicima, biljkama, životinjama, iskustvu, znanju i spoznajama, u slobodno je vrijeme, 2016., zakoračila u novinarstvo. Za različite je medije napisala više od tri stotine tekstova o malome, ali velikome čovjeku, kojega globalno tržište gotovo i ne zamjećuje.

Vlastiti je istraživački rad „Proizvodnja zdrave hrane u funkciji održivoga razvoja ruralnoga turizma Osječko-baranjske županije“ prezentirala na 2. Kongresu eko i održivoga turizma 2016. u Zagrebu, a isti je 2019. objavljen u Zborniku radova 2. Kongresa eko i održivoga turizma.

Suočena s neprimjerenim odnosom društva prema najvećim hrvatskim sinovima, našim čuvarima života, koji su tijekom agresije na Domovinu Hrvatsku stali u obranu svoga naroda, doma i Domovine, odlučila je na drugačiji način nastaviti ratni put svoga oca, preminuloga hrvatskoga dragovoljca od posljedica Domovinskoga rata. U spomen na ’91., napisala je knjigu o životu 91 sudionika Domovinskoga rata, sa željom da o njihovoj hrabrosti i požrtvovnosti djeca uče u školi. S istim je ciljem, u siječnju 2018., osnovala Udrugu heroja obrambenog Domovinskog rata Republike Hrvatske, u kojoj obnaša dužnost predsjednice. Duboko je svjesna da je njezina napisana riječ – riječ svih onih koji ju nisu stigli napisati.

Zaposlena je na radnom mjestu Više stručne suradnice za marketing kontinentalnog turizma u Osječko-baranjskoj županiji.

Domovini vjerna.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predsjednica Republike dodijelila Povelju Republike Hrvatske Festivalu kajkavskih popevki

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ured predsjednice Republike Hrvatske

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dodijelila je Povelju Republike Hrvatske, za izniman doprinos očuvanju stvaralaštva na kajkavskom narječju, njegovanju tradicijske kulture i baštine Hrvatskog Zagorja te promicanju hrvatske nacionalne kulture i identiteta Festivalu kajkavskih popevki Krapina.

Predsjednica Grabar-Kitarović je istaknula da je Festival kajkavskih popevki kruna manifestacije Tjedna kajkavske kulture u Krapini te je čestitala organizatorima i poručila da i na lokalnoj, ali i na državnoj razini treba uložiti što je moguće više napora kako bi se sačuvali naši dijalekti. Rekla je da ta manifestacija svake godine iznova podsjeća na ljepotu i bogatstvo hrvatskog jezika bogatog narječjima na kojima su stoljećima stvarana sjajna književna djela koja su obogatila hrvatsku kulturu, baš kao i brojne pjesme izvedene na Festivalu kajkavske popevke.

“Kroz ovaj festival živi draga, domaća riječ, živi zagorska svakodnevica opjevana u lirskim stihovima, žive boje i raskoš zagorskih jeseni na prekrasnim zagorskim bregima, kletima, pod brajdama – kad u ozračju kaja i popevka dohaja. Upravo zato, zbog iznimnog doprinosa očuvanju tradicije Hrvatskoga zagorja, kulture i jezične baštine, s velikim zadovoljstvom i posebnom čašću dodjeljujem Festivalu kajkavskih popevki Povelju Republike Hrvatske”, istaknula je predsjednica Grabar-Kitarović.

Dodala je da Povelju Republike Hrvatske dodjeljuje za sve ono što su organizatori Festivala učinili u protekle 54 godine, ali i sve ono što se očekuje od njih da će učiniti sljedećih 50 i više godina. “Posebno se veselim novim uspješnim godinama ovoga festivala i mnogim brojnim hitovima koje ćemo pjevati na svadbama, krstitkama ili jednostavno kad slavimo život”, kazala je.

Prilikom boravka u Krapini, Predsjednica je posjetila 27. Zagorski gospodarski zbor, najveće okupljalište gospodarstvenika u Hrvatskom zagorju i razgledala ponudu brojnih izlagača iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja te nazočila „Večeri novih popevki“ na 54. Festivalu kajkavskih popevki .

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

PRKOS ŽIVOTU

Objavljeno

na

Objavio

Tešak teret na plećima nosiš,
pa te on crnoj zemlji vuče,
ponosno životu prkosiš
jer u tebi hrabro srce tuče!

Lomile te bure i oluje,
teško brime od kada se rodi,
ali još se tvoja pjesma čuje
i ona te kroz nevolje vodi.

A dok gledam ove tvoje muke,
pitam se što je u toj ženi!?
Što pokreće napaćene ruke,
ako nisu sa kamena geni?

Ti si ponos ovog kamenjara,
stablo što se buri slomit ne da!
Vinogradu ona loza stara,
što je svatko sa divljenjem gleda!

Temelje si ovoj zemlji dala,
to mi kaže svaka bora tvoja,
pred život ponosno si stala
i još mu prkosiš,starčice moja!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari