Pratite nas

Kultura

Izašla potresna knjiga o 91 heroju Domovinskoga rata mlade autorice Roberte Kljenak koja dijeli odličja ponosa devedeset i jednome hrvatskome junaku

Objavljeno

na

„Roberta Kljenak u rukovetu svojih priča nadilazi vrijeme kad je junacima zabranjeno govoriti o kukavicama, a kukavicama su na raspolaganju sva sredstva za poniženja junaka. Umjesto „ogledalca“ njezinih vršnjakinja, izgubljenih u suvremenoj književnosti „divijačke“ literature, ona se zagledala u dubinu svoje duše, težeći za „višim ciljevima“. A njezin je nebeski cilj pokazati veličinu hrvatske mučeničke duše i reći joj „hvala“, kad to čula, i kad to ne čula.

Kad se pojavi knjiga Roberte Kljenak, bit će joj kao i svim svjetlostima. Sve će učiniti da ju ugase. Ne, ne će ju ugasiti. Ona će ostati. Knjiga Roberte Kljenak svjetiljka je u mračnome dobu hrvatske kulture. Ona svijetli. Pitati koliko, nevažno je pitanje, jer sigurno ju ne će hvaliti sinovi „svih mrakova“. Ona svijetli. Oni se gase, bučno noseći paklu svoje ništavilo.

Živi se onda kad napadnut ideal ima tko braniti. Brani ga mladica, cura, žena na pročelju viših ciljeva. Mogla bi napast pomisliti da je sama. Nije sama. Ima nas puno. I ne odustajemo od ideala. Pa da je i sama, ponovno ideal ne umire. Slike mudroga života uvijek potvrđuju istinu. Biser se može zatrpati milijunima kubika bezvrijedne tupine. On ostaje uvijek isti, a svijetli čim ga obasja svjetlost.

Knjiga može biti orao i kokoš. Dvorište je uvijek ograđeno, a ograda toliko visoka da kokoši ne mogu nadletjeti ogradu. Poslušne, odrekle su se letenja, vječno prebiru smetlište, uvijek bulje u istu zemlju. Upitaš li im pijetla za „smisao“ života, on, kao najmudriji izdanak suvremene filozofije, i napretka, odgovorit će umjesto kokošinjca: ovdje je smetlište, i ovdje su kokoši. Zašto bih nekamo trebao ići? Smisao je života kljucati zrnje i kokoši. Pitate li orla što on misli o ogradi, zrnju, kokošima i dvorištu, s prijezirom će odletjeti nebu pod oblake, ideal leta ne prodajući za zrnato, kokošje smetlište. Orao i kokoši nisu isto. Orlovi znaju umirati od gladi, ali nikada od srama. Kokoši umiru od srama, kokoši su svoje letenje prodale za smetlište. Knjiga Roberte Kljenak orao je među kokošima. Mogu zamisliti kad u dvorište ovakvih kokošiju sleti poruka knjige Roberte Kljenak, knjige o smislu hrvatske žrtve, knjige kao svjedočanstva hrvatskoga junaštva, knjige kao riječi dubokoga poštovanja prema svetom idealu hrvatske slobode. Ova knjiga stoga i ne će slijetati u kokošinjac. Ona će voljom duhovnog orla nadletjeti kokoši, kokošinjac, i sve pijetlove, glasnogovornike pretiloga i bezglavoga ništavila. Neka, stoga, ova knjiga i ne prestaje biti orao. Kokoši neka misle što ih je volja. Kokoši i orlovi nisu isto.

Knjiga o devedeset i jednome junaku, misleći na sve junake, svjedoči o ozbiljnom Narodu i hrvatskim junacima. Ona dijeli odličja ponosa: dodjeljuje ih devedeset i jednome hrvatskome junaku, a dodjeljuje ih svakome drugome hrvatskome junaku. Dodjeljuje ih umjesto onih što su, dijeleći „herojska“ odličja društvu svoga kokošinjca, zaboravili odlikovati junake Robertine Domovine, Doma i Ljubavi.“ – napisao fra Ante Čavka

Bilješke o piscu:

Roberta Kljenak rođena je 16. veljače 1989. u Osijeku. Dvostruka je magistrica u području poljoprivrede (diplomirala je s odličnim uspjehom paralelno dva diplomska studija na Poljoprivrednome fakultetu u Osijeku, Agroekonomiku i Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo). Dobitnica je Dekanove nagrade za najbolje studente. S odličnim je završila i pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskome fakultetu u Osijeku, čime je stekla nastavničke kompetencije.

Smatrajući da poljoprivreda nije posao, već ljubav prema marnim gospodarstvenicima, biljkama, životinjama, iskustvu, znanju i spoznajama, u slobodno je vrijeme, 2016., zakoračila u novinarstvo. Za različite je medije napisala više od tri stotine tekstova o malome, ali velikome čovjeku, kojega globalno tržište gotovo i ne zamjećuje.

Vlastiti je istraživački rad „Proizvodnja zdrave hrane u funkciji održivoga razvoja ruralnoga turizma Osječko-baranjske županije“ prezentirala na 2. Kongresu eko i održivoga turizma 2016. u Zagrebu, a isti je 2019. objavljen u Zborniku radova 2. Kongresa eko i održivoga turizma.

Suočena s neprimjerenim odnosom društva prema najvećim hrvatskim sinovima, našim čuvarima života, koji su tijekom agresije na Domovinu Hrvatsku stali u obranu svoga naroda, doma i Domovine, odlučila je na drugačiji način nastaviti ratni put svoga oca, preminuloga hrvatskoga dragovoljca od posljedica Domovinskoga rata. U spomen na ’91., napisala je knjigu o životu 91 sudionika Domovinskoga rata, sa željom da o njihovoj hrabrosti i požrtvovnosti djeca uče u školi. S istim je ciljem, u siječnju 2018., osnovala Udrugu heroja obrambenog Domovinskog rata Republike Hrvatske, u kojoj obnaša dužnost predsjednice. Duboko je svjesna da je njezina napisana riječ – riječ svih onih koji ju nisu stigli napisati.

Zaposlena je na radnom mjestu Više stručne suradnice za marketing kontinentalnog turizma u Osječko-baranjskoj županiji.

Domovini vjerna.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

ZVONKO BUŠIĆ ‘TAIK’

Objavljeno

na

Objavio

Mnogi su domoljublje
pretvorili u koristoljublje!

Mislim da ga je to najviše bolilo!
Počivao u miru Božjem!

ZVONKO BUŠIĆ
“TAIK”

Umoran sam Domovino moja,
na vječni počinak ću poći,
slomili me dani nespokoja,
besane satrale me noći.

Život sam posvetio tebi!
Srce ti darovao na dlanu!
Pa je teško prelomit u sebi
da te i sad gledam uplakanu!

Moja bol je veća od planine
i ne mogu preći preko toga,
kad odem iz suzne doline
samo jedno zamolit ću Boga!

Ako može,čuvaj mi je Bože!
Dao sam joj što sam mog’o dati!
Domovinu samo spasit može
domoljublje kad joj ponos vrati!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Majka hrabrost Eva Šegarić

Objavljeno

na

Objavio

Par dana prije jedne od najtužnijih
obljetnica u hrvatskoj povijesti,
ne mogu a da se ne sjetim osobe koja
u Domovinskom ratu izgubi sve što
je imala. Sve u jednom danu!
Dragi Bože nagrada joj budi za svu
patnju u životu!

MAJKA HRABROST
EVA ŠEGARIĆ

Nad Škabrnjom tužan oblak vapi,
u njem’ nema niti jedne kapi,
isplakao sve je svoje suze,
kad nebo sinove joj uze!

Tri je sina Domovini dala
i od bola crnoj zemlji pala,
slomila je žalost i tuga,
ubiše joj dušmani i supruga!

Izgubi ih sve u jednom danu,
pa je oblak gleda uplakanu,
kako moli Boga sa visina
da joj vrati barem jednog sina!

Ili uzme i nju u milosti,
da ne pati sama u starosti!
Ne želi život živit u samoći,
za sinovim poželila je poći!

Povedi je najljepša zvijezdo,
da svije još jedanput gnijezdo.
Odagnaj od nje patnje i boli,
u zagrljaju onih koje voli.

I posla Bog zvijezdu s neba,
dovede je do nebeskih visina.
Njenoj duši malo mira treba
u zagrljaju supruga i tri sina!

Nitko više rastavit ih neće!
Ne ulazi tuga u kraljevstvo sreće.
Dragi Bože nagrada joj budi,
a njezino suza zločincim nek sudi!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Sjećaš li se kupreška ravnico dana kad uze nam heroje?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari