Connect with us

Gost Kolumne

Izbacite tata iz Hrvatskog državnog Sabora – ako imate ja-ja

Objavljeno

on

Ispravno procjenivši da bi ga mogla zadesiti kasnija sudbina tisuća, od zločinca Tita, umorenih HSS-ovaca, Maček se odlučuje za emigraciju u kojoj okončava svoj životni tijek, na kraju ipak s aureolom mučenika.

Kada bi seljački prvaci, ti samozvani HSS-ovci, išta znali o prošlosti svoje stranke ili zločinačkog jugo-boljševičkog režima …….

Bitanga Beljak odličan provodnik hibridnog rata u RH

Govnene su riječi tvoje,
govnena su tvoja djela,
u nosu ti govna stoje,
govna su te odsvud splela,
u ustijeh djestro hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!

(Stihove o knezu usranom napisao je i objavio J. Palmotić daleke 1635.)

Pišući o mogućim koalicijama u pat poziciji nakon parlamentarnih izbora 2016. i namjeri Kreše Beljka da podupre komunističko-klijentelistički kartel na Maxportalu sam u srpnju te godine objavio osvrt pod naslovom: Milanovićeva pirova pobjeda i jalove nade Narodne fronte  iz kojeg izdvajam slijedeće:

HSS je naša povijesno najznačajnija stranka koja je kroz svoje vrhove, od obnove njenog rada u Domovini, propustila mnoštvo bitangi, konjokradica i krupnih mafijaša, a neki su od njih i danas tamo jako utjecajni. Među njima bijahu tek rijetki istinski HSS-ovci poput primjerice čestite starine Stjepana Sulimanca ili aktualne europarlamentarke Marijane Petir. Povijesno gledano, ovu su našu stranku obilježile dvije tek naoko slične političke osobnosti; Stjepan Radić i dr. Vlatko Maček.

Dok je ovaj prvi bio izdanak hrvatskog sela, utopijski Panslaven i pobornik jugoslavenstva, koje ga je došlo (nakon burnoće životnih nedaća) i glave usred Beograda, ovaj potonji bio je izdanak činovničke obitelji, fiškal po zanimanju i vokaciji. Politički pragmatik dr. Maček na krvi mučenika Radića i pod zabranom političkog djelovanja pravaša i komunista na izborima 1935. i 1938. godine kao nositelj liste Ujedinjene opozicije dobiva iznimno visok i nikad više ostvareni izborni rezultat od preko 90% hrvatskih glasova na tim izborima.

Mačekov pragmatizam i međunarodne okolnosti dovest će do stvaranja Banovine Hrvatske, a njega, makar kratkotrajno, na mjesto 1. dopredsjednika u vladi đenerala Dušana Simovića. Nedvojbeno, Maček  je umro uvjeren kako je njegova politika priskrbila maksimum hrvatskih interesa i vodila prema konačnom rješenju hrvatskog pitanja u tamnici zvanoj karađorđevska Jugoslavija. Nažalost, to je bila tek opsjena i taktičko popuštanje beogradskog režima.

Radi mlađih naraštaja recimo riječ dvije i o Mačekovoj ulozi tijekom II. svjetskog rata, podrobnije nastanku i nestanku NDH. Cvetković-Mačekova Jugoslavija potpisala je pristup Trojnom paktu, a samo nekoliko dana potom u režiji engleskih obavještajnih službi beogradskim ulicama zakotrljale su se demonstracije protiv toga čina.        

Hitler je munjevito reagirao i u nedjeljno jutro 6. travnja 1941. štuke su počele razarati beogradsku čaršiju. Uz to je führer odlučio raskomadati bludom začetu tvorevinu zvanu Jugoslavija, a Mačeku kao najzvučnijoj političkoj personi u Hrvata ponudio je mjesto lidera. Da li zbog uvjerenja kako je neovisna hrvatska država teško održiva ili ispravnog anticipiranja ratnog ishoda Maček odbija tu ponudu. Ustaški će ga režim uz raspuštanje HSS-a, najprije deportirati u Jasenovac, a potom internirati na vlastito imanje u Kupinec i u zagrebačku izolaciju, gdje će on tek kao nijemi svjedok provesti ostatka vremena II. svjetskog rata.

Ispravno procjenivši da bi ga mogla zadesiti kasnija sudbina tisuća, od zločinca Tita, umorenih HSS-ovaca, Maček se odlučuje za emigraciju u kojoj okončava svoj životni tijek, na kraju ipak s aureolom mučenika.

Kada bi seljački prvaci, ti samozvani HSS-ovci, išta znali o prošlosti svoje stranke ili zločinačkog jugo-boljševičkog režima ni u ludilu ne bi pristali na bilo kakav oblik zajedništva sa strankom koja je formalna i ideološka baštinica SKH/SKJ i od čije se zločinačke prošlosti do danas nije niti formalno ogradila. Naprotiv, sve donedavno kao vlastitu je imovinu čuvala arhiv te razbojničke klike da bi ga na kraju, bitno očišćenog, predala u arhivsko vlasništvo RH. No to očito znaju istinski članovi HSS-a  koji su masovno počeli napuštati spavače SDP-a u vrhu vlastite stranke.

Moguće da je to konačni put za katarzu onog što se s ovom našom strankom događalo od 90-ih do danas. „Veliki vođa“  dr. Maček po političkom je utjecaju tijekom II. svjetskog rata bio više od neutralne osobe, ali je za komuniste njegov crimen ravan onom Poglavnikovu – naprosto zato što jugobolješevici svaki oblik hrvatske samobitnosti i hrvatskih prava drže crvenom krpom, koju treba razderati oštrije nego rogovima bikova iz Pamplone.

Bitanga, lopuža i seoski đilkoš iz udobnog gnijezda ptičice kos, kao samozvani predsjednik HSS-a, revnije nego njegovi ideološki klonovi Bero, Stazić i slični javno leleče nad nepotpunim učinkom majčice im Udbe – kad su u pitanju hrvatski politički emigranti.

I dakako ne samo oni, već milijuni Hrvata, Alabanaca, Crnogoraca, Makedonaca pa i Srba od te iste Udbe – različitih imena, u Titovoj satrapiji umoreni ili unakaženi.

Ista je ta zločinačka organizacija i nakon prividnog loma komunizma u Jugoslaviji istom revnošću nastavila svoje genocidne i svakom opačinom obilježene pirove kroz barem četiri rata koja je otpočela na tlu vlastite im tvorevine.

Tvorevine onog brastva-jedinstva kojeg beljko-blebeljko zaziva na dernecima revnog

sluge službenog Beograda s neutaživim nagonom za eutanaziju svega hrvatskog.

Međutim, ovdje nije bitna njegova protimba bilo kakvom obliku hrvatske neovisnosti, njegovo pljuvanje po državi kojoj je na dubokim jaslama, njegova žal za bratstvom i još više jedinstvom, već je problem ne djelovanja sigurnosnog i represivnog aparata ove države glede ugroze njene opstojnosti putem sijanja kaosa, destrukcije i ostalih elemenata hibridnog ratovanja.

Zamislimo kako bi se proveo običan građanin, a kamoli parlamentarni zastupnik u zemljama izišlim ispod ruske čizme kad bi veličao Beriju ili samog Visarionoviča, šefove bitangina idola JBT-a. Udbaške institucije u RH naravno ne pokazuju interes za bitangu, kompartijci iz saborskih klupa podržavaju ga, a svjesni Horvati jedva pokoju blagu kritiku umjesto vritnjaka i tjelesnog izbacivanja iz nekoć slavnog Hrvatskog državnog Sabora. Zloglasni Hedervary je pak dobio taj vritnjak, od pravaša Josipa Gržanića dok je stranački mu kolega Eugen Kumičić doviknuo: „Narode, tat je izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu“!

Zdenko Lozo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari