Pratite nas

Istaknuto

Kako izbaciti MOST iz grla?

Objavljeno

na

Onda je malac prišao nabildanim dvometrašima i lijeno savinuo kažiprst dva puta. Grdosije su se, poput malčevog prsta, savile u bokovima koliko god su im od prejakih mišića nefleksibilni zglobovi to dozvoljavali, međutim glave su im još uvijek bile visoko iznad glave anoreksičnog, ali ljepuškastog mladića. Zato on ponovi poziv kažiprstom. Oba gorostasa kleknu. Tako savijeni bili su… taman. Pljus! Pljas! Na iznenađenje svih nas koji smo gledali ovaj događaj, a gledali smo gotovo svi – pa snimile su to nadzorne kamere svih naših medija – dvije neočekivano snažne pljuske, jedna dlanom druga nadlanicom, zažarile su obraze teškaša. I dok su oba ručerdama gladila lica iznenađeno raskolačenih očiju koje su nemirno gledale čas malca čas kolegu iz teretane, mladić im autoritativno šapne: “Ljubite se!” Zjenice im postanu još nemirnije. I donje usnice su im vidljivo zadrhtale. A onda jedan od dvojice mrcina zatvori oči i blago napući usne…

Piše: Boris Traljić/Kamenjar.com

Ovo je nešto slikovitiji, ali izuzetno točan, prikaz pregovora između HDZa, SDPa i MOSTa nezavisnih lista nakon “pijane novembarske noći” dvije tisuće i petnaeste. I dok smo tjednima pratili ovaj reality show, dok smo se, ljudi k’o ljudi, poistovjećivali s ovim ili s onim i euforično navijali u skoro blasfemičnom idolopoklonstvu za jednog ili drugog bildera, ili pak za malca, pardon za Tomislava Karamarka ili Zorana Milanovića, ili pak za Božu Petrova, dok smo gledali kako Milanović gubi i ono malo vlastitog rahitičnog integriteta potpisom za tripartitnu koaliciju, mnogima od nas, većini čak, je potisnut onaj jedini prirodni osjećaj koji smo trebali osjećati gledajući sve to – gađenje.

Gađenje je, nažalost, osjećaj koji izumire u modernom društvu, bar kad su međuljudski odnosi u pitanju. “Mama, tata, što je to gađenje?” pitat će već naši unuci našu djecu koja će se blijedo sjećati onog čudnog osjećaja u stomaku još od vremena prije bigbrotherovih oriđinala koji bi dva dana nakon “ulaska u kuću” (u kojoj je, ne razumijete to vi koji niste probali, sve drugačije) i nakon deset godina u “sretnoj vezi” poseksali sve što hoda na dvije noge, iako ni to nije bio uvjet. “Gadiš mi se!” bio bi u dobrim starim vremenima, prije nego smo nekolicina nas “izumirućih” uz pomoć društvenih mreža shvatili kako živimo u svijetu izopačenih narcisoida željnih ostaviti traga u povijesti, makar u digitalnom obliku, makar gadljivu (pogledajte rječnik) fotografiju ili komentar, nepismen naravno, pa im se onda diviti, i fotografiji i komentaru, na zaslonu pametnog telefona ili kompjutora i nestrpljivo očekivati lajkove kao ultimativni dokaz vlastitih egzistencija, “Gadiš mi se!” bio bi, dakle, u dobrim starim vremenima komentar bully malcu, pardon Boži Petrovu, jer bismo, prirodno, u tom trenutku stali na stranu grdosija, jer bismo nedvojbeno znali kako je neprirodno kad manjina ucjenjuje većinu, “Mama, tata, što je to Republika Srpska Krajina?“, jer bismo znali da su gorostasi grubo zlostavljani ili zbog intelektualne retardacije ili zbog izuzetno moćnog zaštitnika koji se nadvio nad  anoreksičnim mladićem, bilo da je “moćni zaštitnik” kakav Golijat ili nekakvo za ucjenu dostatno bogatstvo, nebitno, jer i jedno i drugo izaziva – gađenje (rječnik).

Zanimljivo, gađenje prema bully malcu je tada pokazao jedino najomraženiji političar (osoba?) u cijeloj hrvatskoj povijesti, a vjerojatno i budućnosti, Tomislav Karamarko (e to je to, taj primordijalni osjećaj u stomaku pri spomenu ovog imena i prezimena) koji se usprotivio maltretiranju, uzdigao glavu, ustao s koljena i u jednom trenutku svog života postao hrvatska moralna vertikala. Ostavio je toliko željeni trag u povijesti, doduše ne baš na planirani način, ali…

Kako vam ne bi nakon ovog članka ostala u glavama nekakva teorija zavjere, kako ne biste razbijali glavu je li moćni Golijat, zaštitnik Bože Petrova, Amerika, Izrael ili Katolička crkva i kakve veze s cijelom pričom ima Irska(?), kako ne biste razbijali glavu kakvo je to bogatstvo, čije i odakle, evo i eksplicitno u čemu leži prava snaga malca, odnosno zbog čega je mogao nekažnjeno pljuskati grdosije – zbog vlasti.

Vlast je bilderima neophodan visoko proteinski shake koji drži njihove mišiće onako napumpanima. Samo vlast jamči hranu i njima i gomili stranačkih parazita kojima predsjedaju, odnosno jamči im da će se raspršiti po cijelom javnom sektoru i po svemu što ima kakve-takve veze s državom. Jamči hranu stranačkim parazitima, nazivamo li ih zbog toga uhljebima(?), koji nam se svima gade (rječnik… ne treba više?… prisjetili ste se osjećaja?), možda i ne toliko zbog same činjenice da iako su nesposobniji od nas – samo zbog stranačke iskaznice zarađuju višestruko, koliko zbog činjenice da nas već nakon par mjeseci službe počnu uvjeravati kako su u stvari sposobni za posao koji obavljaju(!) iako svi znamo kako bi manja šteta bila da im šaljemo doma plaću, uvećanu čak i za “korupcijsku naknadu”, da im dozvolimo i slobodno korištenje službene kartice u privatne svrhe i da vozikaju službeni auto po cijeloj Europi, samo neka se s njim ne približavaju radnom mjestu.

Vlast je, gospodo, grdosijama najveća slabost, ona je glavni razlog zašto je malac krajem prošle godine mogao biti bully… jer ako HDZ ili SDP ne osvoje vlast paraziti se okreću prema lideru. A jeste li ikad imali, na primjer, trakavicu? I bolje da niste…

Ali, hvala Bogu, i ta priča – “pijana novembarska noć” – agonija postizbornih pregovora – agonija Vlade RH – je završila… ono što nasilno započne, najčešće isto tako i završi. MOST nije značajno promijenio svoju predizbornu strategiju za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore (možda ucjena, kako sami kažu, doista nije riječ primjerena toj “strategiji”, možda je iznuda ipak primjerenija riječ?), SDP i dalje vodi ista osoba rahitičnog integriteta, jedino je HDZ “doveo” visoko uljuđenu, dopadljivu i elokventnu osobu za predsjednika. U ovom hrvatskom političkom trenutku već samo to bi trebalo jamčiti izbornu pobjedu. Jer kalkulacija je jednostavna…

Milanović je, očekivano, pokopao sam sebe… njega je samo trebalo pustiti da priča, i branitelji su upravo to uradili. Sa “šakom jada”, “kevom lekarkom”, “za dom spremni” i ostalim nadrobljenim, većina lijevo orijentiranog biračkog tijela će jedanaestog rujna ostati u krevetima, a nitko do sada samo s vlastitim parazitima nije pobijedio na izborima. Takvi su paraziti… za nešto ih je previše, a za nešto premalo.

MOST bi trebao dobiti značajno manju podršku na predstojećim izborima, odnosno podršku samo onog dijela biračkog tijela kojima je ucjena (iznuda?) karakterno bliska, koji ne shvaćaju demokratske principe, koji ne mogu shvatiti da je hrvatski birač uvijek u pravu pa bio on glup, neobrazovan, krnjav ili pijan. Hrvatski birač je uvijek u pravu, i kad po znanstvenim, objektivnim, svemirskim, ako hoćete, principima to nije – hrvatski birač ima pravo misliti da je Zemlja ravna ploča, ako tako želi. MOSTovci se ne obraćaju svim hrvatskim biračima – ne zanimaju njih glupi, neobrazovani, krnjavi i pijani – nego samo onima koji već vjeruju da je Zemlja kugla, pametnima navodno, koji će im osigurati fotelje koje ih ne zanimaju, ali su im neophodne kako bi mogli ucjenjivati budućeg koalicijskog partnera, odnosno, poštujmo pristojno njihovu populističku priču ma kako glupa bila – budućeg “suradnika”.

Hoćemo čvrsta jamstva, odnosno najprije glasanje u Saboru da je Zemlja kugla, pa tek onda suradnja!” Otprilike ovo je nekidan putem medija MOST poručio HDZu i SDPu, ne bi li se ovom reformiranom, “avansnom ucjenom”, vratio pod svjetla hrvatske političke pozornice koja su ozbiljno počela šarati i udaljavati se od njih.

Ali ova “avansna ucjena” je autogol, samo još jedna podla iznuda jer mi, hrvatski birači, nemamo pojma tvrde li MOSTovci da je Zemlja kugla ili pak da je ravna ploča. Odnosno, zašto bismo vjerovali da pet za ucjenu odabranih propisa (Zakon o financiranju političkih stranaka, Zakon o pravima i dužnostima saborskih zastupnika, Strategija gospodarenja otpadom, Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Reforma lokalne uprave i samouprave) mora izgledati baš onako kako je to zamislio MOST? Zašto bismo vjerovali u znanje i sposobnost šačice tih, tih… ma sve i da su doista altruisti i najpošteniji Hrvati? Zašto bismo dopustili ovakvo nametanje stava (o HNBu i lokalnoj samoupravi, hej!!!) onima kojima vjeruje samo desetak posto hrvatskih birača?

Eh da… ali ovaj odgovor na MOSTovu “avansnu ucjenu”, ova retorička pitanja, ove jednostavne riječi nisu trebale izaći iz mog grla (pera) nego ih je trebao izgovoriti Andrej Plenković i jednom za svagda usmjeriti Hrvatsku u pravom smjeru, pokazati da se može nositi s vlastitim parazitima, da je spreman, ako treba, i izgubiti ove izbore, ali MOST mora ići na svoje mjesto, na mjesto potencijalnog konstruktivnog suradnika, a ne iznuđivača… trebao je diplomatskim rječnikom, onako kako najbolje zna, reći: “Gospodo, zaigrali ste se.” i: “Kakvi zakoni? Tko je to pisao? Kakve su posljedice? Gdje su te projekcije?” i: “Jeste li vi normalni? Što to umišljate?” i slično…

Riječ je o nekoliko relevantnih pitanja o kojima smo spremni razgovarati…“, odgovorio je putem medija Andrej Plenković i pokazao da mu je MOST zapeo duboko u grlu i da se ne može nositi s vlastitim parazitima i da možda ipak nije državnik kojeg čekamo. Jesmo li dobili samo još jednog nabildanog dvometraša koji se već savio u bokovima nad bully malcem, koliko god mu od prejakih mišića nefleksibilni zglobovi to dozvoljavaju?

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari