Pratite nas

Religija i Vjera

Izbjegavajte isprazne razgovore koji troše vrijeme

Objavljeno

na

Promislite koliko sati provedete u neplaniranim i ne­bitnim razgovorima. Kada kažem “isprazni, neplanirani razgovori”, ne mislim pritom na pozdrav koji se ljubazno i s dužnom pozornošću upućuje prolazniku. Bez obzira što u tom trenu radi, osoba koja je toliko zaposlena da ne može na tren zastati i pozdraviti zasigurno ne upravlja svojim vremenom u skladu s kršćanskim načelima.

Ne mislim pritom ni na onaj trenutak ili dva kada objašnjavate svom djetetu zašto je nebo plavo, ili kada slušate svoju ostarjelu majku kako se žali na zdravstvene probleme. Mislim na one nevezane, spontane, obično besmislene razgovore koji prekidaju tijek i ciljeve vašeg dana: razgovore o sportu, sapunicama, filmovima, ogovaranje, zadirkivanje i prijateljsko razglabanje. Čak i razgovori o bitnim temama, kao što su Bog i obitelj, mogu biti potrošači vremena ometaju li isplanirane aktivnosti.

Možda nam se čini da je vrijeme potrošeno na ovakve razgovore beznačajno. Neki u njima vide zgodan način razbijanja radnog tjedna. Ali razmislite iskreno o njima: mnogima od nas oni znače sate izgubljenog vremena svakog tjedna.

Ponekad razgovori koji troše naše vrijeme započnu kao bitni, planirani razgovori, ali tada skrenu s kolosijeka. Puno je poslovnih razgovora koji se udalje od teme i prijeđu u raspravu o tome koji će klub pobijediti u prvenstvu. Domaćicama se često događa da se dvominutne izmjene informacija s drugim majkama pretvore u maratonske razgovore o djeci i svemu što iskrsne kao tema u tom trenu (ne kažem da nema mjesta za takve razgovore; kažem samo da ih morate isplanirati mislite li ikada zadobiti kontrolu nad svojim vremenom.)

Na poslu započnite svaki razgovor s određenim ciljem. Čim se razgovor udalji od tog cilja, na pristojan se način vratite na pravu temu ili ga što prije ljubazno završite ne uvrijedivši pri tom sugovornika.

Često ćete čuti da disciplinirani  ljudi koji rade u kućnom uredu naprave dvostruko više posla od onih koji dijele ured s kolegama. Ovo je možda točno zbog niza razloga, ali najviše stoga što oni koji rade u kućnom uredu ne upadaju u zamku “svaštarskih”  razgovora sa svojim kolegama.

Naravno, prirodno je da ljudi koji rade zajedno uživaju u međusobnom društvu. Mnogi su se uredski odnosi razvili u prava prijateljstva. Ali to samo govori kako poslovni razgovori vrlo lako mogu postati osobni. Ne kažem da se to nikada ne bi trebalo dogoditi. Ali mudri upravljači vremenom prate ove razgovore i drže ih pod kontrolom. Nemate li puno vremena, a morate obaviti neki razgovor, započnite ga tako da osobi s kojom razgovarate odmah kažete koliko vremena imate na raspolaganju. I ljubazno završite razgovor kad to vrijeme istekne. Ljudi će poštivati vaše ograničenje vremena ako im ga unaprijed najavite. Zapravo će često oni sami završiti  razgovor, poštujući vaše vrijeme.

Pravila za razgovor s obitelji i prijateljima općenito su manje kruta, i to s pravom. Roditelji moraju biti na raspolaganju djeci, jer su njihove potrebe nepredvidive.  Ali čak i u vašem privatnom životu, kod kuće, morate odluči­ ti tko su ljudi kojima  možete posvetiti svoje vrijeme i kada to možete učiniti. Ako ste usred nekog posla kod kuće, a zazvoni telefon, poslužite se svojim popisom unutarnjeg kruga i odlučite je li u redu ostaviti sve i razgovarati s osobom koja vas zove.

Popustite li svakom trgovcu koji vas nazove, nikada nećete ništa obaviti. Nazove li vaš pričljivi susjed, tek kako bi malo popričao, odredite kada ćete moći s njim razgovarati i koliko, i to mu uljudno kažite. Ljudi se često osjećaju krivi ili nepristojni kada završe razgovor prije no što bi to druga strana željela, ali zapamtite: imate samo dvadeset četiri sata svakog dana. Vi ih prije svega trebate posvetiti svojoj misiji i prioritetima i ciljevima koji iz nje proizlaze.  To znači ponekad donijeti teške odluke. Vaša najbolja obrana od neplaniranih i nebitnih razgovora je da u potpunosti shvatite svoje prioritete i budete svjesni onoga što morate učiniti kako biste ostvarili svoje ciljeve.

Završite neželjene razgovore

Sljedeći put kada iskrsne razgovor koji niste očekivali, najprije odredite je li bitan i je li hitan. Ako je bitan ali ne i hitan, dogovorite ga za neko pogodnije vrijeme. Ako nije bitan ni hitan, a vi ste u stisci s vremenom, završite ga što možete prije i ljubaznije.

Dave Durand 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica, zaštitnica teologa

Objavljeno

na

Objavio

Osim godine rođenja, koja ipak nije sasvim sigurna, i podatka da je 304. godine podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastati se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo.

Maksimin se razbjesnio te je dao načiniti posebno mučilo: nazubljeni kamen kotač, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je Katarina  odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

 

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj, gdje je pokopna. U blizini toga mjesta podignut je kasnije samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

A u Zagrebu, jedna je od najljepših baroknih crkava u Hrvatskoj podignuta  u čast svetoj Katarini. Sagradili su je isusovci, u razdoblju od 1620. do 1632. godine. To je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i svetištem. U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara (17. st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. Svod i zidove karakterizira raskošna štukatura koja potječe iz 1732. godine. U svetištu je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike iluzionističke kompozicije Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima, čiji je autor ljubljanski slikar Kristofor Andrija Jelovšek. Crkva je temeljito obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bollea.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari