Pratite nas

Komentar

Izbori na bošnjački način

Objavljeno

na

Sredstvo za okupaciju i porobljavanje malobrojnijeg hrvatskog naroda

U zemljama duge demokratske prakse koju obogaćuju i usavršavaju slobodni izbori, najveće ali ne i krajnje dostignuće demokracije kao procesa, sami svojim imenom govore kako o sebi tako i o onima koji uživaju tu civilizacijsku blagodat suvremenosti. Izbori, kako snažna riječ, još snažnije poruke. (Iz)bori se sam, slobodno, olovkom, nenasilno, za svoje ja, za svoj nacionalni, vjerski i kulturni identitet. Izbori su stoga univerzalna vrijednost suvremenog svijeta, i oni najviše govore o ljudskim pravima i slobodama. Jedno bez drugog, naprosto, ne ide. Ne mogu se održavati demokratski slobodni izbori u društvima u kojima su uskraćena, ili oduzeta, ljudska prava i slobode, ili ne može se govoriti o ljudskim pravima i slobodama ako se ne prakticiraju slobodni i demokratski izbori. Izbori su najubojitije mirnodopsko, legalno, oružje slobodnog svijeta, kojim se mijenja vlast i vlastodržci. Oružje koje svojim ciklusnim, izbornim intervalima, mijenja svijet.

Najava za jugo-izbore na bratstvo-jedinstvujućem plakatu

Izbori su daleko učinkovitiji od svakog isprobanog oružja koje se koristilo i koristi u izgradnji svijeta. Demokratski izbori jedina je, i najtočnija, vaga političkih snaga u slobodnom svijetu. Na dan izbora, bez obzira pod kojim uvjetima održavani, svi oni koji biraju, i koje se bira, morali bi biti jednaki i ravnopravni u temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Taj dan izbora trebao bi, zapravo morao bi omogućiti svima, bez obzira na sve razlike kao bogatstvo, jednak i  pravedan izbor. To je praksa Zapadnog slobodnog svijeta, i to je snaga slobodnih izbora. Na taj dan glas, ama baš svakog pojedinca od 18 godina pa nadalje, ima istu političku težinu, isto pravo. I svi su jednaki.

Upravo to je nezamijenjiva snaga demokratskih slobodnih izbora, vrjednota za koju su izginuli i ginu mnogi pojedinci i narodi u svijetu. Nema stoga većega političkog dana za branitelje demokracije, branitelje vlastitog i nacionalnog identiteta, od dana slobodnih izbora, kada se njima slobodno koristi bilo pojedinac ili narod. Zato je demokratski proces, svake četiri ili nešto više godina, pa i manje u izvanrednim okolnostima, uvijek na ispitu zrelosti, koji ga usavršava, no u nekim slučajevima, na žalost, i urušava. Događa se stoga da izbori u nekim društvima, napose u politički stresnim i slojevitim, kompleksnim kakvo je bosanskohercegovaöko ne donose boljitak niti glasačima, niti nekom u beha slučaju hrvatskom narodu. Takvi izbori su ruglo demokracije, oružje kojim se ubijaju oni koji su i prije izbora planirani gubitnici. Stoga su slobodni izbori u višenacionalnim i viševjerskim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, maska mnogih špekulacija, dogovora i interesnih planova. Sredstvo za okupaciju i porobljavanje, malobrojnijeg hrvatskog naroda. Na takvim izborima, što praksa potvrđuje, hrvatski narod i ne bira svoje političke predstavnike. Hrvatske predstavnike već nekoliko puta na „demokratskim“ izborima na beha način biraju Bošnjaci čime se hrvatski narod u toj zemlji  koristi kao sredstvo u izgradnji „građanske“, bošnjačke države, birane formulom „jedan čovjek jedan glas“.

Stoga, izbori na kojima jedan narod bira prdstavnike drugom narodu zapravo su diktatura brojnijeg naroda. To je opasna igra brojki, kojima se demonstrira moć i snaga izgradnje društva po želji brojnijeg, bošnjačkog, naroda. To su izbori na kojima nije isto vrijedan glas malobrojnijeg hrvatskog sa brojnijim bošnjačkim narodom. Zbog toga takvi izbori ne samo da nisu slobodni i demokratski, već su džihadsko talibanske ubojice demokracije, ljudskih prava i sloboda. Oni pokoravaju i ubijaju onoga kojem se glas obezvrjeđuje, nepriznaje i ponižava. To je najgrublje ubijanje temeljnih ljudskih prava i sloboda. I nema većeg poraza demokracije od onog u kojoj jedan narod bira političke predstavnike drugom narodu. Bosna i Hercegovina i po tom ruglu demokracije, po tom ubojstvu demokratskih vrjednota koje talibanski zaustavljaju demokratski proces i čini ga stanjem, biva sve zamršeniji i nerješiviji problem. Za takva društva kakvo je bosanskohercegovačko, sa sigurnošću se može reći da nisu demokratska. Jer nije dovoljno samo jamstvo slobode izlaska na izbore. Za slobodu izbora treba osigurati jednakost i ravnopravnost, što je preduvjet biranja vlastiti predstavnika u institucijama vlasti. A to onda omogućuje i priznanje  rezultata izbora.

https://i2.wp.com/glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/04/eu-u-bih-600x3351.jpg?resize=498%2C278

Sve dok se u Bosni i Hercegovini ne primijeni i ne prizna pravo svakog naroda da sam sebi bira svoje predstavnike, ne može se govoriti da u toj zemlji vlada demokracija, da svaki narod uživa jednaka prava i slobode. Te nedemokratske, neslobodne i namještene, moglo bi se reći agresorsko-osvajačke igre s izborima nepriznavanja volje hrvatskih birača iskazane na dan izbora, već godinama se igraju u beha političko-interesnom igralištu.

Bit će tako, na žalost i s ovim  listopadskim izborima, šestim po redu koji se održavaju u mirnoratovskoj Bosni i Hercegovini. I sada će Bošnjaci birati Hrvatima svoje vođe, svoje političare i zbog toga će zemlja opet stajati ili nazadovati sljedeće četiri godine do ponovnih izbora. A to govori kako su najrazornije ubojice Bosne i Hercegovine upravo Bošnjaci, koji ne daju da u njoj zavlada demokracija, što je najveća kočnica njenog napretka u europsku budućnost. No, u tom bošnjačkom ubijanju demokratskog procesa i vrjednota demokracije, vidljiv je i cilj za kakvu se Bosnu i Hercegovinu bore i kakvom je vide u budućnosti na ovim slobodnim europskim prostorima. U tom sudaru bošnjačkog kočenja i hrvatske borbe za demokraciju za slobodne izbore, vidi se i nespojivost tih razlika odnosno neodrživost ovako uređene Bosne i Hercegovine. I to je jedan ničim nepobitan razlog za njeno novo trorepubličko uređenje, bosanskohercegovačka unija, bošnjačke, srpske i hrvatske republike.

Pred publikom koju čini svjetska zajednica u Bosni i Hercegovini se ubija, ismijava i ne priznaje demokracija slobodnih izbora. Stoga gotovo ni jedni dosadašnji demokratski, ako je to demokracija, slobodnih, koji zaista i nisu slobodni jer glas birača nije jednako težak i pravedan, izbori nisu donijeli boljitak Bosni i Hercegovini, a poglavito ne boljitak glede jednakosti i ravnopravnosti, suverenosti i konstitutivnosti hrvatskom narodu u toj zemlji. Na žalost tako će biti i s ovim šestim koji se održavaju 12. listopada 2014. godine. No, bez obzira na tu tragičnost, to ubijanje demokracije, a svako ubijanje demokracije u Bosni i Hercegovini ubijanje je same Bosne i Hercegovine i malobrojnijeg, hrvatskog, naroda, Hrvati trebaju i izaći će zasigurno, na izbore. Njihov izlazak i na takve izbore dio je njihova europskog identiteta i kulture. Jednako tako to je i sramota svjetske zajednice koja podržava takvu igru s izborima i pokaz za kakvu se Bosnu i Hercegovinu bore njezini narodi.

Dovoljno poticaja međunarodnim čimbenicima da tom europskom problemu pristupe na jedan novi, demokratski način, koji bi omogućio svakom beha narodu da živi u svom entitetu i da ga uredi onako kako to sam želi. Sve je drugo ubijanje Bosne i Hercegovine i ubijanje demokracije, ubijanje malobrojnijeg beha naroda. Potvrdit će to, na žalost, i vrijeme poslije ovih listopadskih izbora 2014.

Vinko Đotlo

[review]

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Davore, lolo, misliš li ti da su građani Hrvatske mutavi?

Objavljeno

na

Objavio

Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto – )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bruno Petković: Za Index ne dajem ništa! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljiva snimka pojavila se na društvenim mrežama. Brunu Petkovića zaustavili su novinari i zatražili izjavu.

“Za koga?”, pitao je Petković, a novinari su se redom predstavili.

“Indexu ne dajem ništa. Oprostite. Nije ništa protiv tebe osobno”, odgovorio je Petković.

“Dobro, ali ja sam poslan ovdje, moram odraditi. Hoćeš mi reći razlog možda?”, viknuo je novinar dok je Petković išao prema autobusu, ali nije dobio odgovor.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

HAHAHAHAHAHA Unatoč 2 asistencije, potez dana Brune Petkovića. Svi za jednog, jedan za sve!!! Bravo dečki! 🔵 #samoDinamo

Objavu dijeli Gnk Dinamo Zagreb (@dinamozag)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari