Pratite nas

Kolumne

Izbori potvrdili sumrak hrvatske političke inteligencije

Objavljeno

na

Zakupljivanjem “sretnog” im zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti Socijaldemokratska partija (Narodna koalicija) je jasno poručila urbi et orbi kakve izborne rezultate očekuje. Nevjerojatno je, ali istinito – doista su očekivali nadmoćnu, makar i relativnu, pobjedu! Valjda je stoga bilo neugodno, čak i njihovim političkim suparnicima, gledati onu “Samo ovako tijesna pobjeda?” nedoumicu u očima “muzejaša” već nakon prvih izlaznih anketa u 19:00 (NK 58, HDZ 57, MOST 11, JO 7), pa preko prave dramske gradacije “Doći će to do rezultata izlaznih anketa, do tijesne, ali ipak pobjede… ovo su obrađene tek ruralne sredine…” u 22:00 nakon prve službene objave DIPa (HDZ 62, NK 52, MOST 13, JO 7), sve do klimaksa u 00:00 koji je i najtvrđim SDPovcima oči napunio suzama. Doslovno.

Piše: Boris Traljić/Kamenjar.com

I nisu u tim nerealnim očekivanjima bili usamljeni. Naime, uz duboko kopanje po bespućima Weba teško je naći neku suvislu predizbornu političku analizu, odnosno političkog analitičara koji poznaje vlastite građane (polítēs) pa uspijeva unatoč osobnim preferencijama, medijskim pritiscima, pritiscima javnosti, anketama, “provjerenim izvorima” i ostalim uzurpatorima slobodne misli napisati probavljiv politički članak. Ipak tu i tamo se može naletjeti na neki koliko-toliko u dodiru s hrvatskim političkim trenutkom…

Evo, za primjer, ima jedan zanimljiv članak od 5. rujna u kojem stoji: “da će skora budućnost demantirati ove brojke (RTL anketa: NK 62, HDZ 55, MOST 12, BM 3, ŽIVI ZID 3, IDS 3, HDSSB 2)“, i kako se: “nikako ne bi moglo nazvati pametnim ni očekivanje da će Narodna koalicija u nedjelju osvojiti pet-šest mandata više od koalicije Hrvatska raste u studenom“, pa zaključuje: “Manji broj glasova ne znači uvijek i manji broj mandata. Naime, u općoj zbunjenosti i neodlučnosti birača, a vidjeli smo zbunjenost i anketnih agencija/medija/opinion makera, moguće je očekivati značajno manju izlaznost. Vjerojatno je to natjeralo MOST nezavisnih lista da promjeni početnu predizbornu strategiju u kojoj su ciljali na čak milijun(!) glasova… Je li ovo politički gaf? Objektivno jest, doduše objektivno je i cijeli MOST politički gaf, međutim činjenica je da su ovim potezom uspjeli homogenizirati vlastitu biračku bazu i s, vjerojatno, pedeset do sto tisuća glasova manje nego na prethodnim izborima, a uz očekivanu manju izlaznost, računaju na podjednak broj mandata.” Što na ovo dodati?

Hajdemo sad vidjeti što kažu brojevi, odnosno rezultati one “najtočnije ankete” – recentnih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor (napomena: kako Hrvatska raste-Narodna koalicija i Živi zid-Jedina opcija nisu imali liste u XI. izbornoj jedinici tako su ovdje, iznimno, obrađene samo izborne jedinice I.-X., i to samo za četiri najuspješnije liste uz komparaciju s rezultatima prošlogodišnjih izbora):

• Važećih listića 2015.: 2.197.398 – 2016.: 1.882.317 (-315.081, -14,34%, 0%)
• DK-HDZ 2015.: 746.626 – 2016.: 682.687 (-63.939, -8,56%, +5,78%)
• HR-NK 2015.: 742.909 – 2016.: 636.602 (-106.307, -14,31%, +0,03%)
• MOST 2015.: 302.417 – 2016.: 186.626 (-115.791, -38,29%, -23,95%)
• ŽZ-JO 2015.: 94.877 – 2016.: 117.208 (+22.331, +23,54%, +37,88%)
Legenda: broj glasova 2015.broj glasova 2016. (razlika glasova u broju, razlika glasova u postotku, odstupanje postotnih bodova u odnosu na postotak pada izlaznosti)

Pretvorimo to, konačno, u ono najvažnije, u saborske mandate:

  • HDZ i partneri 61
  • NK 54 (SDP 38, HNS 9, HSS 5, HSU 2)
  • MOST 13
  • JO 8 (ŽZ 5, PH 2, F 1)
  • IDS 3
  • BM365 2
  • HDSSB 1
  • NZ Glasnović 1
  • Manjine 8

Prije nastavka treba istaknuti tri stvari…

Prvo

Što se podrazumijeva pod pojmom hrvatska politička inteligencija, koju ovdje razotkrivamo kao posrnulu? I intelekt i intelektualci – prvenstveno političari, pa njihovi savjetnici i politički analitičari, a onda i svi mi, hrvatski birači.

Drugo

Trenutno svjedočimo samo sumraku hrvatske političke inteligencije, a ne i njenoj potpunoj pomrčini. I to isključivo zbog pojave Andreja Plenkovića (i njegovog tima, naravno) na političkoj sceni, političara koji je uljudio predizbornu komunikaciju, koji je izbacio iz narativa ustaše i partizane, koji je, posljedično, ostavio bez teksta ogroman broj takozvanih političara, savjetnika i političkih analitičara – točnije brojnih polupismenih “što bih drugo u životu radio” stručnjaka koji su se iz ovog ili onog koristoljubnog razloga očešali o politiku – i, treba se nadati, izbacio tu bagažu zadugo iz sedla. Znamo kako su prošli oni koji su u predizbornoj kampanji nastavili predplenkovićevski diskurs (Zoran Milanović).

Treće

Kako cijeli taj proces “čišćenja” političke scene ne ide brzo, tako tu i tamo poneki “mračnjak”, bilo da je političar, savjetnik ili analitičar, zakmeči kako je “sve ostalo isto” zaslijepljen izbornim brojevima, a, treba li uopće reći, bez ikakve sposobnosti njihovog tumačenja.

Pokušajmo ovdje kratko proanalizirati kako uistinu stvari stoje…

Narodna koalicija nije najveći gubitnik ovih izbora. SDP jest. Ako zanemarimo utjecaj supstitucije Laburista Seljacima, gubitak od “samo” 106.307 glasova u odnosu na prošlogodišnje izbore je proporcionalan manjem izlasku i oni su, otprilike, “na svome”. A upravo taj podatak, odnosno činjenica da je preko šesto tisuća Hrvata dalo glas koaliciji čiji lider godinama maltretira cijelu državu ponajprije vlastitom premijerskom nesposobnošću, pa retorikom uličara s kojom je posvađao Hrvatsku s pola europskih država, pa onda istom tom retorikom sveo SDPov koalicijski potencijal na skidanje gaća i “bend over” HNSu, HSSu, i HSUu koji bi samostalno na izborima prošli nešto bolje(?) od pravaških opcija, a ovako su skupili respektabilnih čak 16 saborskih mandata; dakle upravo činjenica da je preko šesto tisuća Hrvata dalo glas ovoj “shizofrenoj” koaliciji dokazuje tezu o sumraku hrvatske (uključujući ovdje i biračku) političke inteligencije.
Ali kako je hrvatski birač uvijek u pravu, imao je i potpuno pravo dati 38 saborskih mandata SDPu i također, nakon slobodnog pada Zorana Milanovića, ima potpuno pravo očekivati nekoliko narednih vlada sastavljenih od uljuđenijih političkih opcija.

Jedina opcija je ostvarila najveći skok na ovim izborima. U općoj nemotiviranosti hrvatskih birača za aktivno praćenje politike i političara, oni su dobili čak 22.331 glas (23,54%) više nego Živi zid prošle godine. Ali ako znamo da je Ivan Vilibor Sinčić, slagali se mi s tom njegovom hipi-anarhističnom politikom ili ne, najdosljedniji hrvatski saborski zastupnik, “tiha voda”, marljivi službenik koji bi, uz inventar, jedini uvijek bio na nekakvoj “time-lapse” snimci sabornice u prošlom sazivu, pa ako tim slijedom zaključimo da je isključivo on zaslužan za taj rast podrške JO – hajde, možda i Franak jednim manjim dijelom – postavlja se pitanje što je, ako ne sumrak (političke) inteligencije, poklanjanje dva (za dlaku tri, ali je Ivan Pernar ipak preferencijalno uskočio) saborska mandata stranci Promijenimo Hrvatsku? Zašto je uhljebio skoro sva tri člana političke stranke pravaškog izbornog potencijala? Možda zbog dobivanja mrvica s Lovrinovićevog znanstvenog stola, mrvica koje nikoga ne interesiraju? Usput, Živi zid je izuzetno fragilna opcija pa možemo uskoro očekivati osnivanje ŽZ-IVS, ŽZ-HR, ŽZ-AS, ŽZ-1861, Autohtoni ŽZ i slične varijacije na temu…

MOST je ostvario najveći pad na ovim izborima. U odnosu na prošlogodišnje izbore uspio je izgubiti više glasova od NK, čak 115.791 glas (38,29%), i nema te priče koja može pokriti taj neuspjeh (da nije SDPovog fijaska, čak ni 13 osvojenih saborskih mandata ga ne bi spasilo titule “najveći gubitnik”). I nema tu mjesta za “ovaj je otišao tamo, onaj onamo” opravdanja jer MOST=Božo Petrov… nešto kao što je ŽZ=Sinčić. Ne stoji ni “svi nas napadaju” opravdanje jer trebaš doslovno doktorirati političku glupost da bi od miljenika medija došao u takvu situaciju, poglavito nakon objektivnih zasluga za ostavku svima omraženog Tomislava Karamarka. A problem je u samo jednoj, MOSTovcima nepodnošljivoj, riječi – ucjena. Nadalje, jedan od najglupljih poteza, u hrvatskoj politici uopće, je inzistiranje na ucjeni (uvjetima) i nakon objavljenih izbornih rezultata u prvom obraćanju javnosti Bože Petrova!

Samo je izborni pobjednik HDZ, odnosno Andrej Plenković spasio MOST od sudbine Laburista neodgovaranjem na opetovane Petrovove predizborne napade, vjerojatno zbog nesigurnosti u apsolutnu pobjedu znajući kako je “kratak” za barem tjedan-dva koliko mu je nedostajalo za bolju prezentaciju novog HDZovog puta. MOST je prirodni HDZov koalicijski(!) partner i ovo mu je zadnja prilika da se politički pozicionira. Izgubit će Ivana Kovačića? Pa? Bolje bi bilo da ga nikad nije ni imao…

Ako MOST ne vidi da HNS 9, HSS 5, HSU 2, PH 2, BM365 2 (najskuplja dva mandata u povijesti hrvatskog biranja), HDSSB 1, NZ Glasnović 1 i manjine 8 (ukupno 30) u niskom startu čekaju poziv Andreja Plenkovića, po svemu sudeći premijera u najmanje dva slijedeća mandata, onda nisu samo doktori političke gluposti nego i potpuni politički slijepci.

Zato očekujmo brzi dogovor HDZa i MOSTa (s manjinama?) i stabilnu Vladu, četverogodišnju. I da, ne bojte se, zadržat će MOST nekako vjerodostojnost vlastitih uvjeta, ipak pregovaraju s iskusnim diplomatom koji je sigurno u svojoj karijeri upakiravao i veće nebuloze…

Boris Traljić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dr. sc. Stjepan Šterc: Hrvatska je kažnjena iz drugih razloga, jer UZP je jednostavno – ‘izmišljotina’!

Objavljeno

na

Objavio

Ponavljanje povijesnih obrazaca u različitim vremenima i različitim političkim i vojnim odnosima nije nikakva novina bosansko-hercegovačkog prostora, niti je njegovo demografsko pražnjenje isključivost devedesetih godina prošlog stoljeća. Poseban je to primjer prostora u kojem se uvijek u mirnodopskim vremenima pokušavalo ustrojiti etnički i religijski prevladavajuće populacije po političkim, društvenim i interesnim načelima i uvijek se pritom izbjegavalo razrješenje teritorijalnosti na kojoj počivaju temelji svih identiteta u nadgradnji.

Mirnodopska razdoblja, ili bolje rečeno razdoblja više primirja nego mira, nikad nisu Bosnu i Hercegovinu primirila do razine logičnog, političkog, gospodarskog, demografskog i svakog drugog funkcioniranja organizacije prostora, već su bila samo nastavak dohvata interesa koji se nisu uspjeli ostvariti ratnim djelovanjima. Primarno prema kontroli južne hrvatske jadranske obale, odnosno južno od Karlobaga u prvoj novijoj varijanti i južno od ušća Neretve u drugoj. Izlazak na Jadran povijesni je mit i želja kroz sva prošla razdoblja uglavnom svih susjeda i njihovih vojski, a sva su druga pojašnjenja uvijek bila u interesu ostavljanja krivnje upravo onima (nama, Hrvatskoj) koji su tu obalu i širi prostor zaobalja branili. Povijesni usud koji traje i nametanje povijesne krivnje Hrvatskoj zbog obrane svojeg prostora i svoje populacije, kao obrazac nastavka pritiska i otvaranja mogućnosti djelovanja prema istom tom rimlandskom prostoru drugim načinima (Pavićeva geopolitička koncepcija Rimlanda i Hartlanda hrvatskog okruženja), promatramo upravo ovih dana. Haaško je djelovanje u svom temeljnom nerazumijevanju složenosti bosansko-hercegovačkog i šireg prostora unijelo novi nemir, koji će ostati trajnom posljedicom s uvijek istom povijesnom ulogom Hrvatske i hrvatskog naroda u predziđu. Sve dok silno negativni demografski procesi u hrvatskoj populaciji ne postanu limitirajući faktor obrane Hrvatske, istočne jadranske obale i srednje Europe.

Interesna izmišljotina

Zato je haaška presuda i kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata koji je, po viđenju sudskih vijećnika svemirski udaljenih od realnosti, činjenica, spoznaje o svim okolnostima i uopće poznavanja prostora, počinila vojska hrvatskog naroda, nastavak već viđenih obrazaca usmjeravanja generalne krivnje na onog kojeg se želi i dalje pokoravati, kontrolirati i u osnovi kažnjavati. Hrvatska je neosporno kažnjena i nije to prvi put u dugoj povijesti borbe za prevrijednu istočnu jadransku obalu, koja je, eto, nekim čudom pripala nama. Koncepcije o rezervnom prostoru, rezidencijalnoj Europi, strateškom izlazu na toplo Sredozemno more i slične, nimalo nisu samo teorijske naravi, već uvijek postojeća osnova postavljanja generalne krivnje nakon neuspjeha, ali ih za sada nećemo u nastavku posebno razmatrati.

Najjednostavnije je haašku presudu i udruženi zločinački poduhvat zato označiti kao izmišljotinu. Jednostavno, točno, nedvosmisleno, razumno i bez ikakvih kalkulacija (Milanović, Z., Udruženi zločinački pothvat – to je izmišljotina, N1, 29.11.2017.). Interesna izmišljotina u prostoru svjesnog produžavanja nemira i apsolutno nejasne logike u nesigurnom predziđu, u kojem sa sjevero-zapadne strane stanovništvo jednostavno nestaje. Dramatični završetak suda velikom generalovom porukom hrvatskom narodu i objema državama, samo je potvrda nevjerojatne osobnosti i snage pojedinca, koju se, koliko god to željeli, ne može pokoriti političkim presudama, geopolitičkim kombinacijama i sličnim postupcima. Uostalom, takva nas je i slična razina unutarnje snage na samom kretanju agresije prema Hrvatskoj ostavila čvrsto na nogama do samog oslobađanja. Ne mislimo pritom uopće amnestirati sve tragedije koje su se u ratnom ludilu događale sa svih strana, na svim stranama pa i hrvatskoj. Međutim, tvrditi kako je Hrvatska ušla u obranu svojih državnih i etničkih prostora s isključivim ciljem etničkog čišćenja pripadnika napadačke populacije, novi je obrazac postratnih kažnjavanja i kombiniranja u interesu kontrole prostora koji nisu mogli biti osvojeni ratom. Nema te slobode za velikog Slobodana Praljka koja bi mogla zamijeniti osobnost koju ne možeš pokoriti, niti ponižavanja koja možeš takvoj osobnosti nametnuti.

Prilažem zato svemu pismo studenta, sada profesora geografije i povijesti, svom profesoru u kojem sasvim iskreno progovara o mitskom događaju u haaškoj sudnici, koja ničim nije zavrijedila ovakav povijesni završetak:

Tako vam je to, Bruno…

Dr. sc. Stjepan Šterc

„Bio sam siguran kako ću upoznati gospodina Slobodana Praljka, čekajući s njegovim prijateljima povratak ratnika i feštu za koju je sve već bilo spremno. Upoznao sam ga na nevjerojatan način. Nezamisliva je bila i nedoživljena tuga dok su prijatelji gledali kako odlazi, osjećajući istovremeno kako mu ničim ne mogu pomoći. Prepričavali su mi tog dana njihove posljednje razgovore, pa i anegdotu u kojoj mu francuski časnik drži predavanje o tome kako bi i što trebalo. Praljak ga potom krene ispitivati o francuskoj književnosti o čemu dotični nije ništa znao, pa o njegovim sirevima i vinima; stade mu ih opisivati i nabrajati iz koje su regije, kakve su kvalitete i slično, o čemu isto nije znao ništa. Na kraju ga upita: ‘Vidiš, o svojoj zemlji jako malo znaš, pa kako misliš da mene možeš učiti o mojoj?’

Razgovori su prijatelja i dalje tekli i polako otkrivam njegovu veliku osobnost. General Praljak je npr. svojim tijelom štitio muslimanke i njihovu djecu u Mostaru dok ih je s druge obale JNA gađala, a svoj je stan u Zagrebu ustupio muslimanskoj obitelji za vrijeme rata. Dok je ABiH vršila zločine nad hrvatskim civilima u Bosni, propustio im je humanitarni konvoj koji je bio blokiran u Čitluku i puno još toga. Ugodni razgovori koji ničim nisu ukazivali na odlazak. Slušao sam dalje.

Više od 200.000 muslimana je za vrijeme rata bilo u hrvatskim hotelima, više od 10.000 njihovih vojnika je liječeno u našim bolnicama, pomoglo im se naoružanjem, spašen je Bihać od sudbine Srebrenice, njihova je vojska obučavana u Zagrebu… Slušao sam pozorno i iznosim tek male fragmente svog znanja, neusporedivog s onim što su o generalu Praljku izgovorili njegovi prijatelji. Zamislite sad kolika je ljudska veličina, moral i dostojanstvo kad znaš kako si odslužio 2/3 kazne koju nisi zaslužio i uskoro izlaziš iz zatvora kao slobodan čovjek. Izdržao si sve do kraja, elaborirao sve postupke i dokazao vlastitu nevinost, napisao knjige o tome i usprkos svemu ostao normalan do kraja. Ipak, na kraju te osudi politički sud kao pripadnika naroda koji je pobijedio u ratu. Nema toga u cijeloj povijesti i na kraju – osuda za nešto za što si duboko uvjeren da nisi kriv.

Iako te čekaju obitelj, prijatelji, sloboda i zemlja kojoj si sve dao, iako znaš kako ćeš biti dočekan u svakom kutku svoje zemlje, ipak uzimaš završnu riječ i ostavljaš ih bez teksta, gledaš ih i daješ život za ideale.

To je mogao napraviti Slobodan Praljak i Shakespearovi likovi iz knjiga i poslati poruku svima.

Koliko god sam tužan, koliko god sam sebično htio upoznati ga, toliko sam s druge strane zadivljen koliko se ljudsko dostojanstvo može odmaći od najvećeg straha – smrti i uzeti ju kao vlastitu pobjedu.” (Jerkušić Bruno, Zagreb, 30.11.2017.).

Tako Vam je to, Bruno, u zemlji koja ne priznaje svoje veličine, u kojoj je idealizam sveden na političku pragmatiku opstanka na sceni, u kojoj su znanstvena predviđanja i dokazivanja šund i nepotrebna i u kojoj se vlastitim odlaskom mora poslati poruka o budućnosti, dostojanstvu i opstanku

1. Napad na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu izveden je iz istog smjera i po istom obrascu, a prve udare srbijanske vojske primili su i podnijeli Hrvati. Zaustavljajući prodore prema Slavoniji, Banovini, Kordunu, Lici, Posavini, Dalmaciji i samoj jadranskoj obali, žrtve su bile velike, kao i razaranja koja su uslijedila. Nije tu bilo milosti, jer se trebao osvojiti hrvatski prostor po ranije zacrtanim linijama. UZP u tom razdoblju? Nije se niti spominjao.

2. „Dakle, na okupiranom ili teritoriju osvojenom od srpske okupacijske armije na dan 31. 3. 1991. živjelo je ukupno 549.083 stanovnika, od kojih 203.656 Hrvata (37,1%) i 57.597 ostalih (10,5%). Gotovo 50% ili točnije 47,6% nesrpskog stanovništva!!! To je borba za zaštitu srpskog ugroženog i nenaoružanog stanovništva. Srba je po istom popisu bilo 287.830 ili 52,4%, ali je zato bitno da je to samo 49,5% od ukupnog broja Srba koji žive u Hrvatskoj!!! Više od 50% Srba živi izmiješano s Hrvatima i ostalima, uglavnom u urbanim regijama i čine manjinsko stanovništvo: kao Mađari u Vojvodini, kao Muslimani u Crnoj Gori, kao Flamanci u Nizozemskoj itd., itd. Prema svim varijantama velikosrpske ideje, srpska se etnička manjina može zaštititi: prvo, okupacijom svih naroda koji, kao većinski, okružuju Srbe; drugo, okupacijom cijele Hrvatske i njenih 80% stanovnika etničke i nacionalne pripadnosti u ime 12,2% Srba, i treće, da se vojno zadrži što više teritorija, pa makar na njemu živjelo samo 50% Srba i makar oni čine samo 6,0% ukupnog stanovništva Hrvatske! U ime 6% stanovništva traže 26,5% površine, etnički očiste oko 250.000 Hrvata i ostalih i dalje trube o vlastitoj ugroženosti i genocidnosti Hrvata. Tih 287.830 Srba na okupiranim područjima Hrvatske, po popisu 1991., čini samo 3,4% svih Srba koji žive na prostorima bivše Jugoslavije i oni, naravno, zahtijevaju još jednu u nizu srpskih država. Teško je i izbrojiti koliko bi po tom istom principu bilo albanskih država u Srbiji i Makedoniji, mađarskih i hrvatskih u Vojvodini i sl.” (Šterc, S. Pokos, N., 1993: Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske, Društvena istraživanja 4-5, 305-333). UZP? Nije se ni spominjao.

3. UZP djelovanje hrvatskog političkog vrha i Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini poklapa se prema presudi sa 4 mjeseca djelovanja upravo u vrijeme kada je Armija BiH, pokretom svojih jedinica i strateškim udarom, planirala dolinom Neretve vojskom izbiti na Jadran. Trebalo se razmaknuti ili pak u Hrvatskoj mirno promatrati nastavak osvajanja?

4. Planiranje etničkog čišćenja, kao temelj presude ili koncepcija po kojoj se obrana hrvatskih prostora vodila s tim ciljem, nevjerojatna je konstrukcija koja apsolutno negira stvarnost i konačne rezultate srbijanskih osvajanja. Pobjednička vojska koja je tijekom Oluje i nakon nje mogla stati na bilo kojoj liniji obzirom na snagu, obučenost, zapovjedni kadar, tehničku opremljenost, spremnost i slično, dogovorno se zaustavlja i pred Podunavljem i pred Banja Lukom i pred svim dogovorenim graničnim područjima. Rezultati u Bosni i Hercegovini ratnog razdoblja i demografskih promjena nakon 1991. godine prikazani su u donjoj tablici. Kome treba objašnjavati kojeg je to stanovništva apsolutno i relativno najmanje nakon napada na Bosnu i Hercegovinu? U ratu koji nije bio cvjetna livada…

Etnički sastav                   2013.                   1991.                  Promjena 1991/2013.

Bošnjaci              1,769.592 (50,1%)   1, 902.956 (43,5%)                 – 7,0%

Srbi                    1,086.733 (30,8%)    1,366.104 (31,2%)                 -20,5%

Hrvati                    544.780 (15,4%)       760.852 (17,4%)                -28,4%

Ostali:                     130.054 (3,7%)         347.121 (7,9%)               -62,5%

Ukupno            3,791.662 (100,0%)     4,377.033 (100,0%)          – 13,4%

5. Hrvatska je kažnjena iz drugih razloga, jer UZP je jednostavno „izmišljotina”.

Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Amsterdamska u sjeni “Ivo Lola koalicije”

Objavljeno

na

Objavio

Kako izgleda politička scena u Hrvatskoj na izmaku 2017.? Godinu koju smo započeli remakeom vlade HDZ-a i Mosta, završavamo “obraz koalicijom” HDZ-a i HNS-a, poduprtom manjincima i, na početku godine još uvijek SDP-ovim, Sauchom, koji je tijekom 2017. doživio čudesno političko prosvjetljenje i obraćenje.

Iako je redovni rok izbora tek za nešto manje od tri godine, zlu ne trebalo, već se zauzimaju startne izborne pozicije o čemu svjedoči i formiranje nove koalicije političkih patuljaka. Radi se o pokušaju da se, uz oslonac na IDS, formira košara u koju će se skupiti lijevi glasovi koji bi inače propali, a koja bi potom u koaliciji s SDP-om mogla in spe formirati vlast. Koalicija se ne zove PIG (Pametno, IDS, Glas), već “Amsterdamska”, jer su na kongresu održanom u tom gradu europskom liberalnom savezu ALDE pristupile stranke Glas i Pametno. HNS je i prije raskola bio debelo ispod izbornog praga.

Nakon što je na njihovu mizernu izbornu bazu postavljen dodatni razdjelnik odlukom o koaliciji s HDZ-om, koja se dogovarala još u Karamarkovo vrijeme, otpao je dio koji se nazvao Glas, a koji se sada u spoju s Pametno i IDS-om pokušava nametnuti kao nova liberalna opcija. Izbor neformalnog imena njihovog saveza je zgodan marketinški trik – “Amsterdamska koalicija” bi se u svijesti birača trebala asocijativno vezati uz nizozemski grad i sugerirati liberalizam, toleranciju, naprednost, iako je, kad ih se vidi, prva asocijacija prije Joca Amsterdam.

Previše je tu prežvakane i mumificirane IDS-ove i HNS-ove klijentele, što garnirano s nekakvim mutnim scijentizmom stranke koja je nominalno pametna, daje sumnjiv politički proizvod. Zajedničko našom novim “liberalima” je da veličaju komunistički totalitarizam kojeg je obilježavala planska privreda, jednostranački režim, gušenje ljudskih prava i masovni zločini. Ukratko, klasične liberalne vrijednosti. Ako Amsterdamci i uspiju prebaciti izborni prag mimo Istre, upitno je može li SDP ovakav kakav jest, u bilo kakvom zamislivom scenariju dobaciti dovoljno da s njima formira vlast.

Davor Bernardić je ovog tjedna, pored svih voleja koji mu se nabacuju na svim razinama, našao za shodno papriti HDZ-u preko leđa Hrvata u BiH, tezom kako je nestanak dijela Hrvata iz BiH posljedica njihove “pogrešne politike” Ispada kako od napada JNA na Ravno u listopadu 1991. pa do kraja rata 1995. Hrvate u BiH nije napadala, ubijala i protjerivala ni JNA ni vojska Republike Srpske, ni muslimanska Armija BiH, ni mudžahedini, već “pogrešna politika” konkurentske stranke. To neznanje, neodgovornost, sirovo lupetanje tuđim životima i sudbinama kako bi se odradila dnevna norma kritike političkog protivnika pokazuje da je Bernardić beznadan slučaj.

Što su mogli Hrvati u BIH 1991. i nadalje? Ostati u krnjoj Jugoslaviji pod Miloševićem? Pustiti tenkove na Dalmaciju, bacati cvijeće na njih? Pobjeći svi u Hrvatsku nakon agresije JNA, za koju su iz Sarajeva dobivali poruku kako to nije njihov rat? Pustiti da se friško osviješteni muslimani nakon poraza od Srba 1992. do kraja teritorijalno namire na njima? Ne odupirati se ofenzivi Neretva ‘93 koju je predvodio Sefer Halilović i čiji je eksplicitno izražen bilo izbijanje na more kod Ploča? Što Bernardić uopće zna o tome i zašto bi ga bilo briga? Za razliku od “pogrešne politike” HDZ-a u BiH, ispravna politika je valjda ona koju su HDZ-ovci ovog tjedna pokazali u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

Tu je formirana ad hoc “Ivo Lola koalicija” koju čine SDP, HDZ, Radnička fronta i ostatak ekipe “Zagreb je naš”, a koja je uspjela obranili bistu Ive Lole Ribara. Je li HDZ-ovcima proradio refleks iz mladosti, ili je opet, kao u slučaju uvođenja rodne ideologije u gradske dokumente, riječ o nalogu iz središnjice? HDZ u Zagrebu tako danas čvrsto čuva leđa hagiografima čelnika Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dok mu Bandićevci, koji su ga nedavno vratili da ublaže bol zbog “izdaje Tita”, oportunistički rade o glavi, tj. o bisti, ucijenjeni od Nezavisnih za Hrvatsku, a koji će, pak, nakon afere “Lola Ribar” dodatno zagrabiti u HDZ-ovo biračko tijelo u glavom gradu.

Ovog tjedna se, nakon dugo vremena, nešto dobro dogodilo i Mostu. Na naivnim počecima njegova metkovska jezgra skupljala je kadar s koca i konopca, pa su im u zadnje dvije godine u svakom zavoju ispadali kadrovi koje su dovukli u Sabor, od Stipe Petrine, preko Prgometa do Lovrinovića. Kao šlag na kraju, sada ih je svoje prisutnosti u saborskog klubu rasteretio Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova koji spaja stajling Davora Domazeta Loše i sadržaj Gorana Beusa Richembergha. Da je između Orepića i Mosta definitivno puklo bilo je jasno nakon njegove neumjesne javne reakcije na Grmojinu hiperbolu kako bi Hrvatska, kao odgovor na bošnjačke prijetnje tužbama i traženjem odšteta nakon zadnje haške presude, mogla ispostaviti račun za sve izbjeglice koje je primila i svu pomoć koju je činila. Orepićevo napuštanje kvantitativno je oslabilo, ali kvalitativno ojačalo klub zastupnika Mosta, u smislu političkog i vrijednosnog profiliranja. On je ionako politički bliži Amsterdamu nego Petrovu i Grmoji.

Mostu se otpadanjem zadnjih ljevičara opet pruža prilika za konzervativno vrijednosno profiliranje kao preduvjet prave političke borbe s HDZ-om. Lijevo ionako više nemaju što tražiti. Jedini koji kraj godine dočekuje jači nego što je bio na njenom početku je Živi zid. Što je stanje u zemlji gore, što je više razočaranih, očajnih, dezorijentiranih birača, to više raste političko odlagalište nada, bijesa, ali i zdravog razuma, na kojem parazitira Živi zid. Prenijeti na četiri godine svoj djelić suverenosti na Pernara, Sinčića i ostalu ekipu, smatrajući kako će oni svojom pameću, obrazovanjem, kompetencijama i programom najbolje zastupati vaše interese, nije više bizarni hir za samo jedne izbore već očito trajni politički fenomen. Da je riječ o širim tendencijama sugerira i primjer iz Italije, koja je u političkim novostima često bila korak ispred ostatka Europe, od fašističkog totalitarizma preko berluskonizma devedesetih do antisistemskog populizma internetskog doba oličenog u Pokretu 5 zvijezda komičara Beppea Grilla danas.

Zanimljivo je da taj prosvjedni pokret nije ispuhao nakon što je na prošlim lokalnim izborima dobio mjesta gradonačelnika Rima i Torina, na kojima se nisu iskazali. Iako se, kad su dobili svoj komad vlasti, jasno pokazalo kako nitko nema čarobni štapić i kako ni s novim mesijama na vlasti nije ništa bolje, potpora im nije opala i izgledno je da će na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća biti pojedinačno najjača stranka. O čemu to svjedoči? Prije svega kako je fenomen novog populizma žilav. Zatim, kako je odbojnost prema starim velikim strankama kod dijela birača toliko velika, da će novim prosvjednim pokretima oprostiti sve pogreške i opetovano ima davati povjerenje.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da veliki dio birača, unatoč svemu, vjeruje u brza i laka rješenja, ali i u iluzije kako se ne moraju vraćati krediti i plaćati dugovi. Takvih je u Hrvatskoj desetak posto već kronično zalijepljeno za Živi zid i vidjet ćemo može li ih biti i više. Ako Plenković uspije provesti HDZ između Scile Agrokora i Haribde raskoraka između konzervativne baze i europskog vodstva, možda izbjegne prijevremene izbore sljedeće godine. Vjerojatnijim se čini da će ih ipak biti i da bi mogli donijeti takav odnos snaga u kojem će najizglednija biti “Ivo Lola koalicija” HDZ-SDP.

Nino Raspudić / Večernji.hr

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari