Pratite nas

BiH

IZBORI U PRAKSI Kako se kradu glasovi i štimaju izbori u BiH

Objavljeno

na

Predizborne aktivnosti i izbori u našoj zemlji svake godine više nalikuju na tržnicu, negoli na moderne, maštovite kampanje kakve viđamo u razvijenim demokracijama. Stranački skupovi svode se na šatore, školske poligone, hranu, “cajke”, majice, letke, zastave… No, sve to je ništa u usporedbi s onim što se događa iza stranačkih pozornica gdje stotine kamatara i nakupaca zarađuje na zbrajanju glasova.
Naši sugovornici, kako iz nevladinog sektora, Središnjega izbornog povjerenstva BiH, tako i iz samih stranaka, tvrde kako nema političkog subjekta koji se, osim “redovitim” aktivnostima, ne bavi i kupnjom ili krađom glasova. Dosad se to uglavnom vezalo za “male” stranke koje tako gledaju nešto “ušićariti”, no u to su itekako uključene i one “velike”. To bi se moglo tumačiti kao njihov strah od izbornog poraza ili lošijih izbornih rezultata i znak potpunog propadanja kakve-takve demokracije u BiH.

Maštovitost stranaka

Iz Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, ali i međunarodnih promatračkih misija, svi protekli izbori su ocijenjeni kao “fer i demokratski”. Primjedbe su se svodile uglavnom na ispranu priču o neprovođenju odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić – Finci” i izjave pojedinih kandidata kako su im ukradeni i deseci tisuća glasova. No, na svakima smo imali zabilježene jasne simptome izborne krađe i prijevare. Biračka mjesta zatvaraju se u 19 sati, no skoro po pravilu viđani su “glasači” i desetak minuta poslije i to iza zatvorenih vrata. Središnje izborno povjerenstvo redovito je kasnilo s objavom preliminarnih rezultata na većem uzorku/broju pobrojanih listića koji su “zapeli” negdje na putu. Osim navedenog, svima je jasno da, ukoliko imamo kašnjenje dulje od sat vremena s nekog biračkog mjesta ili iz općinskoga izbornog povjerenstva, imamo krađu ili kupnju glasova. Za same političke subjekte problem je što je u izborni proces uključena vojska ljudi, što ih puno košta, kako se ne bi odlile informacije. Za velike stranke to i nije toliki problem, budući da iz proračuna godišnje (plus članarine, donacije/prilozi fizičkih osoba i pravnih subjekata) godišnje dobiju i do gotovo pet milijuna maraka. Maštovitosti u izbornoj krađi i prijevari ne nedostaje, a nekoliko je ustaljenih metoda.

Križići, kružići…

Najčešća metoda izborne krađe je imenovanje članova biračkih povjerenstava iz svojih stranaka i to u ime ranije prijavljenih “neovisnih” kandidata i drugih manjih stranaka. Dovoljno je pogledati “ponudu” na listama kako bismo vidjeli da imamo čitav niz nebitnih stranaka koje postoje (na ovim izbornima imamo 69 stranaka i 23 neovisna kandidata sa svojim listama, što je ukupno čak 7877 kandidata!), od kojih brojne djeluju unutar koalicije s velikim strankama i koje idu na izbore upravo radi prodaje mjesta u biračkim odborima dovoljno bogatim strankama za krađu i kupnju glasova. U lokalna izborna povjerenstva se tako postavljaju ljudi koji “pojma nemaju o životu” i koji će za “cenera” obaviti taj posao, a da nisu ni svjesni čemu su svjedočili. Oni često odrađuju takozvani “upis preferencijala” što u prijevodu znači da se tajno dogovore članovi biračkog odbora i da, nakon što se podijele listići za stranke, svaki dobije listiće svoje i upisuje križiće za stranke i kandidate za koje su dobili ili će dobiti novac. Ovo obično dovede do kašnjenja rezultata koji se šalju u općinsko ili Središnje izborno povjerenstvo.
Bugarima se, recimo, pripisuje famozni sustav krađe ili krivotvorenja samo jednoga praznog glasačkog listića. Listić se popuni u nekoj stranci i daje glasaču koji ga ubacuje u kutiju, a iznosi nepopunjen i daje stranačkoj logistici, za to dobije nešto novca. I tako nastaje “bugarski vlak”. Stranački inženjeri popunjavaju novi listić, daju drugom glasaču kojeg kontroliraju… i tako do zatvaranja birališta…
Često se pribjegava i lažiranju izvješća s biračkih mjesta, uz konsenzus, postavljanje, kupnju svih članova biračkog odbora ili ucjenom i prijetnjama poštenima. Korekcija nikad nije previše očigledna, da ne bismo imali ponovno brojanje, i najčešće se odrađuje u nekoj zabiti Bosne i Hercegovine. Lažiranje izvješća iz općinskoga izbornog povjerenstva već je poveći zalogaj, no on se lako odrađuje u manjim općinama, a za to je potrebna i osoba u Središnjem izbornom povjerenstvu BiH, odnosno središnjemu mjestu za prebrojavanje glasova.

Mrtvaci, mešetari…

Javna tajna je i “iznajmljivanje” osobnih iskaznica gdje stranke pokupe identifikacijske dokumente ljudi koji trebaju glasovati na biračkome mjestu, vlasnici se ni ne pojave na biralištu, a za njih glasuje potkupljeni birački odbor.
Izuzetno popularni su i “glasovi mrtvih”, budući da je nemoguće imati ažurne biračke popise pa stranački birački odbori na preostalim listićima ubacuju i glasove mrtvih ili po svijetu raseljenih osoba. Kad govorimo o glasovanju poštom/u odsutnosti (ove godine imamo oko 40.000 prijavljenih glasača iz dijaspore) tu, ukratko, vlada potpuni kaos i već smo imali priče koje se istražuju o tome da je na jednu adresu u Sjevernoj Americi znalo dolaziti i po stotinu glasačkih listića. Budući da se materijal s izbornog mjesta, nebitno je li ono u seoskoj zabiti ili u središtu grada, prevozi prvo u općinska izborna povjerenstva pa onda na središnje mjesto za prebrojavanje, treba li spomenuti kako je negdje u tom putu moguće “uvaliti” vreću-dvije-tri ispunjenih listića ili da pak nestane bestraga. Često se ukazuje i na manipulacije na središnjemu mjestu za brojanje i ukazuje kako je taj proces potpuno nekontroliran. U javnosti se pak najviše priča o kupnji pojedinačnih ili skupnih glasova, gdje se novac nikad ne daje unaprijed (nekad ni poslije izbora), a traži se neki dokaz (slika mobitelom, određena boja olovke…). Lokalni “vođe” i šefovi obitelji odrađuju pak skupnu kupnju glasova, uzimaju novac, jamče desetke glasova… Upućeni kažu kako oni provjereni na svakim sljedećim izborima dižu cijene pa iste zajamčene glasove preprodaju drugome kupcu.
I tu nije kraj. Praktično imamo bezbroj načina krađe glasova, a u svijetu se priča o nekih osamdeset, ovisno o uvjetima u nekoj zemlji.

Najčešće i najlakše metode krađe

• Upis preferencijala – kupljeni/postavljeni birački odbori nakon zatvaranja birališta popunjavaju/poništavaju glasačke listiće
• Bugarski vlak – glasač dobije popunjen listić, a s birališta iznese prazan koji se ponovno popunjava i tako do 19 sati
• Kupnja pojedinačnih i skupnih glasova – birač donosi dokaz da je zaokružio listić ili lokalni vođa za novac osigurava određeni broj glasova
• Imenovanje članova biračkih odbora – izravno ili preko nekih manjih stranaka koje se prijavljuju na izbore radi prodaje promatrača
• Lažiranje izvješća – na biračkim mjestima ili izvješća općinskoga izbornog povjerenstva uz konsenzus, postavljanje, kupnju, i ucjene članova
• Glasovanje poštom je potpuni kaos, a ne treba sumnjati ni kako se dodaju ili oduzimaju vreće glasova na putu prema središnjemu mjestu za prebrojavanje
• Glasovi s groblja – zbog neažurnih biračkih popisa stranački birački odbori na preostalim listićima ubacuju i glasove mrtvih ili po svijetu raseljenih osoba

Kreiranje izbornih jedinica

U Americi je, recimo, patentiran tzv “gerrymandering”. Pojam je nastao spajanjem prezimena guvernera Elbridga Gerryja te riječi “salamander” (daždevnjak ) koja je uporabljena kako bi opisala nepravilan oblik izbornog okruga koji je 1812. prolazio Massachusettsom, a stupio je na snagu Gerryjevom inicijativom. Granice izbornih okruga/jedinica svjesno se povlače i uspostavljaju prema određenim političkim interesima. Stavlja se što više birača iste političke opredijeljenosti u isti okrug kako bi se smanjio njihov utjecaj u drugim izbornim okruzima ili se rasipaju i miješaju birači istih političkih uvjerenja u više okruga kako bi se smanjila biračka moć te političke orijentacije. Mi navedeno praktički imamo kreirano ratom, Daytonom i kasnijim izmjenama, a i neki nedavni prijedlozi ustavnih reformi idu upravo u tom smjeru.

dnevni list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari