Pratite nas

Kolumne

Izbori za i protiv Josipovićevih `novih temelja`

Objavljeno

na

Nasuprot Josipovićeve neokomunističke i otvorene projugoslavenske politike “novih temelja” hrvatski će se narod na predsjedničkim izborima moći odlučiti za politiku tradicionalnih hrvatskih vrijednosti, koja se kao državnopravni oblik ostavruje samo u samostalnoj hrvatskoj državi

Ovih je dana predsjednik Međunarodne paneuropske unije Alain Terrenoire boravio u Sarajevu. Upravo je odatle, između ostaloga, upozorio kako Europi prijete dvije nove vrste ratova. Jedan je onaj na granici s Rusijom, a drugi se proteže „u obliku polumjeseca od Atlantika do Kavkaza”. Premda je ova druga -islamistička opasnost najaktivniji u Iraku i Siriji, ona ima svoje ‘releje’ u svim ostalim zemljama”, ocijenio je, upozorivši kako ne treba imati iluzija jer je opasnost koju predstavlja Islamska država tek u nastanku.

Rat na istoku Europe gdje ruski predsjednik Vlarimir Putin pokušava, kako smatra, vojnom silom i slabošću Europljana osvojiti bivši prostor Sovjetskoga Saveza, što je već sada realna prijetnja i baltičkim državama. Upozorenje je vrlo znakovito jer mnogi još uvijek ne prepoznaju ni putinovsku ni isilovsku prijetnju, dok se na europskom jugu, a poglavito u Hrvatskoj neki političari zanose već prevladanim paradigmama iz prošlosti – neojugoslavenskim ili balkanskim političkim vizijama. U međuvremenu baltičke zemlje i Poljska uz pomoć NATO saveza prestrojavaju svoje oružane snage i nastoje u što većoj mjeri smanjiti ovisnost nacionalnih gospodarstava od uvoza iz Rusije. Tako je početkom tjedna Litva primjerice dobila plutajući terminal za ukapljeni plin (LNG) usidren u luci Klaipedi, što joj omogućuje neovisnost o ruskome plinu.

U Hrvatskoj pak na poticaj Sjedinjenih Država već se vode pregovori o nabavi američkih helikoptera Blackhawk, a Washingtona je ponudio i posrednike u pregovorima oko prijepora između Hrvatske vlade i madžarskoga MOL-a, jer Hrvatska i Madžarska u energetskom povezivanju Baltika i Jadrana, s tim dijelom Europe čine svojevrsnu gospodarsku, zemljopisnu i kulturološku cjelinu. Tu pak cjelinu prometno i plinski opet od hrvatskoga Jadrana najbolje bi povezali izgradnja LNG terminala na hrvatskom otoku Krku, koja se može realizirati uz novčanu potporu američkoga kapitala, a izgradnja niskotračne pruge Rijeka-Zagreb-madžarska granica s odvojkom do Siska, kao i izgradnju kanala Dunav – Sava te Pelješki most ne bi bilo teško, kao europske projekte, izgraditi novcima iz Bruxellesa. Svojim pak vlastitim novcima i sami možemo dovršiti Jadransko-jonsku dionicu autoceste kroz Hrvatsku sve do granice s Crnom Gorom.

Takvom geoprometnom politikom uvezali bismo u cjelinu srednjoeuropski prostor od Baltika do Jadrana, a unutar vlastite države spojili t. zv. zelenu i modru Hrvatsku, čime bi proizvodnja hrane iz slavonske ravnice imala svoju svrhu, a tom transportnom infrastrukturom najekonomičnije bi se opskrbljivala putničarska, odnosno modra ili jadranska Hrvatska. Za takve projekte kao da još uvijek hrvatskoj politici nedostaje razumijevanja. Oni su naime sastavni dio infrastrukture nove europske sigurnosti pa ih politika duboko ukopana u svoje jugokomunističko nasljeđe ne može prepoznati kao vlastite komparativne prednosti.

Uostalom, ovih je dana primjerice američki senator Christopher Murphy, nakon svoga povratka iz Crne Gore, objavio u američkim medijima, kako ruski predsjednik Putin želi uspostaviti neku inačicu Sovjetskoga Saveza i steći što veći utjecaj nad balkanskim narodima, a u realizaciji tog pothvata nastoji uspostaviti i vojnu bazu u Crnoj Gori, što bi, ako se radi doista o vjerodostojnoj informaciji, trebalo potaknuti napokon i međusobno razgraničenje između Hrvatske i Crne Gore u Bokokotorskom zaljevu. Sve to nažalost sadašnja hrvatska politika teško registrira.

Ona se, nasuprot dobrodošlim američkim poticajima, nažalost nastoji sve više povezati sa Srbijom, koja se već sad nalazi u ruskom interesnom području. Ponajprije zahvaljujući snažnim ideološkim smjernicama predsjednika države Ive Josipovića, koje se temelje na već davno prevladanim idejama komunističke revolucije i politike jugoslavenskoga diktatora Josipa Broza Tita. Josipovićeva pak najava kako će sve učiniti da „istina“ o partizanima i Josipu Brozu Titu bude sačuvana samo je nastavak politike, koju su bivši boljševici iz Hrvatske nedavno manifestirali svojom grozničavom potragom da budu nazočni svečanom vojnom mimohodu u Beogradu, što ga je nedavno u čast posjeta ruskoga predsjednika Vladimira Putina organizirao srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić.

Sve kad bi se i zanemarili dosadašnji katastrofalni učinci Josipovićeve politike u proteklih pet godina, njegova komunistička retorika u predvečerje otvaranja službene kampanje za predsjedničke izbore odašilje jasnu i nedvojbenu poruku o tomu kakvu želi Hrvatsku. To je neprikrivena politika restauracije nekadašnjega jugoslavenskoga komunističkog prostora, koja je u izravnoj protimbi s hrvatskom državnom neovisnošću. U svjetlu te obnove mogla bi se razjasniti i Josipovićeva najava izgradnje „novih temelja“ Hrvatske, koji su onda očito u suprotnosti s temeljima na kojima je stvorena suverena i samostalna hrvatska država.

To je ponajprije onaj nacionalni referendum o izlasku Hrvatske iz Jugoslavije, kojeg je već njegov bivši savjetnik Dejan Jović pokušao obezvrijediti i delegitimirati te pobjednički Domovinski rat, u kojem je Hrvatska vojska između ostalih potuklu upravo jugoslavensku komunističku i partizansku armiju (JNA). Taj Hrvatski domovinski rat pojedine udruge, poput Documente s Vesnom Teršelič ili Zoranom Pusićem uz potporu Ive Josipovića nastoje sve snažnije kriminalizirati.

Kao izravna posljedice takve politike su i aktualni prosvjedi hrvatskih vojnih invalida i branitelja protiv ministra Freda Matića, inače bivšega Josipovićeva savjetničkog volontera. U tim mirnim prosvjedima na prohladnoj zagrebačkoj Savskoj cesti preminula je junakinja Domovinskoga rata i ratni invalid Nevenka Topalušić, a u utorak je na neljudski, ciničan i omalovažavajući odnos prema braniteljima svoj prosvjed očitovao samospaljivanjem još jedan brabnitelj pred bešćutnim i nevjerojatnim Matić-Glavaševićevim ministarstvom. Oni su, kao i cijela vlada, a poglavito predsjednik države Ivo Josipović najodgovorniji za očajne postupke hrvatskih branitelja. Očito su nadolazeći predsjednički izbori vododjelnica hrvatske političke budućnosti, na kojoj će izborno tijelo ili potvrditi Josipovićeve namjere ili pak zauvijek odbaciti politiku pokoravanja balkanskim žandarima u Beogradu.

Protiv Josipovićeve neokomunističke i otvorene projugoslavenske politike “novih temelja” hrvatski će se narod na predsjedničkim izborima moći odlučiti za politiku tradicionalnih hrvatskih vrijednosti, koja se kao državnopravni oblik ostavruje samo u samostalnoj hrvatskoj državi. Ovu će patriotsku i domoljubnu politiku već po običaju zastupati više predsjedničkih kandidata. Onaj tko te vrijednosti od njih bude bolje i jasnije artikulirao mogao bi se nadati uspjehu, a taj izborni uspjeh omogućio bi pozicioniranje Hrvatske u skup država koje čine baltičko-jadransku dijagonalu.

Sukladno tomu, onda i realizaciju navedenih projekata kao sastavnoga dijela nacionalne, europske i NATO sigurnosti.

 Mate Kovačević

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari