Pratite nas

Analiza

IZBORNI TAKMACI – analize svih stranaka i kandidata (ORAH)

Objavljeno

na

Vinko Vukadin je pokušao napraviti analize svih stranaka i kandidata. U petom dijelu predstavljamo analizu ORAH-a

ORAH – tko o čemu vojnik o skraćenju….

[ad id=”68099″]

Orah je izrazito vjerodostojan primjerak hrvatskog političkog paradoksa po kojemu sve stranke godinama govore o moralu, a spadamo u red najkorumpiranijih država u svijetu.

Svaka stranka ima svoje ljestvice koje nudi biračima: HDZ komunizam iz postkomunstičko oligarhijske perspektive, SDP govori o poštenju iz perspektive vještih nasljednika komunisitčke imovine i nepotizma, MOST govori o antikultu ličnosti iz perspektive onih koji su sve nade uložili u dva lica, Pravaši govore o zajednici iz perspektive rascjepkanih na molekule.

U taj uzorak spada i Orah Mirele Holy, nekadašnje crne nade crvenog srca.

Nastali su kao produkt visoko postavljene moralne ljestvice, srušili se s crvenog trona zbog nepotizma da bi odmah nakon toga borba protiv nepotizma i korupcije postala njihova glavna točka programa. Moglo bi se reći da su tu eksperti prve ruke. Na njemačkom postoji izreka: “Što lopov misli to i priča”. Lopov najbolje zna kako zaštititi trgovinu od provala.

Nastanak Oraha je dakle usko povezan s nepotizmom koji je naravno problem u drugim strankama, ali ne u Orahu. Oni su napravili neku vrstu promjene identiteta.

Program koji nam Orah nudi je kombinacija okulta ličnosti, nešto zelene salate i puno crvene cikle koja miriše kao zamamno rješenje hrvatskih problema. U tom programu ima i dobrih sitnica, kao zeleni pristup bušenju Jadrana, ali i jako puno postkomunističke omladinske ideologije koja nam još uvijek nameće socijalizam ljudskog oblika, a zazire od svega nacionalnoga. Orah je veliko stablo pa je nekako shvatljivo da je izrastao na malo širem područjunego je to uska hrvatska kifla. Hrvatska kifla je za njih preuska pa je njihova solidarnost sa svima koji su anacionalni.

Orahova kampanja je počela odmah nakon pada njihove šefice, jedinog aduta, i osjećaja da bi mlada darkerica mogla uz pomoć crvenih mentora smijeniti liberalnog antisocijalista Milanovića.

Mediji su Mirelu iskovali u crno nebo kao granicu, tadašnji moćni predsjednik blijedoga lica je u Mireli osjetio erotsku privlačnost buduće koalicije koja bi mu doživotno donosila tantijeme. No, Milanović je bio malo jači od sićušne darkerice, a Mirela je morala samo od sebe stvarati tim, ekipu i program koji je bio barem trećinu od onoga što su nam servirali mediji.

Za Ivinih izbora je Orah, sukladno pionirskom refleksu, stao u isti tor i podupro naravno Josipovića, računajući da je to sljedeća stepenica na stubama koje vode u crveni raj.
Karakteristika svih crvenih grupacija i većine medija je da se u kriznim situacijama za ideju skupe ko ovce u toru i udaraju zadnjim nogama svakoga nacionalno vonjajućeg “kera”. No, nije bilo koristi, Ivo je potučen, kalkulacije se nisu ostvarile, ljudi su osjetili da crvena Mirela vlada crnom palicom uklanjanja svih koji se nisu pokazali dovoljno poslušni. U tome je Mirela sestra blizanka drugim kolegama u strankama, eventualno bez Petrova, koji pokušava igrati bazičnu demokraciju. Mirela ne podnosi proturječje, ona je očito odgojena u svijetu koji je ideološki precizan, a suvremeno genderiranje kao trend joj je dodao još i muške agresivnosti, tako da je Mirela neka vrsta umiljatog vođe bez brkova.

Ljudski i programski gledano Orah nema što ponuditi, ako ih odvojimo od matičnog gnijezda protumilanovćevih socijalista i Ive Josipovića.

Programski, osim zelenih tema, koje su dobro prezentirane, Orah predstavlja pokušaj zelene politike s crvenim srcem, što bi u Njemačkoj moglo proći, al u postkomunističkoj državi je to program propale omladinke. Ja ju uobičajeno zovem lubeničarkom, al to bi bilo neozbiljno u ozbiljnoj analizi.

Kampanja Oraha je zamrla onoga trenutka kad je Ivo Josipović postao marginalac i kad su Milanovićevi protivnici medijski postali opasni zbog reklama koje država i državna poduzeća nude navodno slobodnim medijima.

Sad je na njima da se nametnu pored mnoštva drugih potencijalnih medisjkih ljubimaca, a tu Mirela gubi bitku jer ne nudi ništa novoga, prerano se izrodila pa je očito i proces starenja za medije počeo ranije nego je trebalo.
Dodatni minus za Mirelu je da nju mediji percipitraju kao protivnika i Milanoviću, a ne samo Karamarku, a to je premalo u vremenima kad je Milanović medijska nada, a dionice Karamarkovih mogućih glasokradica skaču na burzi kalkulacije.

Što bi hrvatski narod dobio ako bi Orah ušao u Sabor?

Još jednoga zagovornika gender ideologije i crvenog pogleda na svijet koji je dobar jedino ako razmišlja ljevičarski. Po meni skoro ništa.

Možda je jedina pozitivna stvar što su oni dosta agresivni pa bi progurali i neke jako dobre stvari u odnosu na ekologiju i ekološki održivi razvoj. Tu bih čak i podržao Orah.

Orah je mali plod, izrazito čvrst, ako je originalan, a izrazito mekan ako je hibridna sorta.

Meni se čini da se kod našeg Oraha radi o hibridnom balkanskom modelu koji je tražen samo u vrijeme kad je Božić jer se od njega dobivaju slatki novinarski kolačići.

Vinko Vukadin

IZBORNI TAKMACI – analize svih stranaka i kandidata (HDZ)

IZBORNI TAKMACI –  analize svih stranaka i kandidata (SDP)

IZBORNI TAKMACI – analize svih stranaka i kandidata (Pravaši)

IZBORNI TAKMACI – analize svih stranaka i kandidata (MOST)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Izrael vs Turska

Objavljeno

na

Objavio

Današnja epizoda Cro Opsa uspoređuje odnos snaga glavnih bliskoistočnih sila. Izrael i Turska vodeće su sile na Bliskom istoku, no neo-osmanske ambicije Erdoganova režima su narušile njihove međusobne odnose, te zategnule odnose Turske i NATO-a, a okretanje Rusiji dovelo je i do zabrane isporuke borbenih aviona F-35 Turskoj, koje je Izrael već primio u službu.

Izrael pak preustrojava svoju vojsku u sklopu plana Gideon, i zadržava jednu ultimativnu prednost nad Turskom. Saznajte koji su im odnosi snaga, čime ove dvije države raspolažu i kako će se u budućnosti razvijati njihove oružane snage, te može li Turska doista parirati Izraelu u ostvarivanju svojih ambicija regionalne sile Sredozemlja.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza- transportni avioni An-178 vs C-390

Objavljeno

na

Objavio

Taktički transport ključna je sposobnost u svakom ratnom zrakoplovstvu, a posebno je važna za države koje intenzivno sudjeluju u međunarodnim operacijama.

Danas ćemo ukratko proći dva vrlo zanimljiva nova transportna aviona, jedan koji cilja na nasljeđivanje C-130 Herculesa, te drugi koji je svoj segment pronašao između manjih transportera poput C-27J i većeg C-130.

Saznajte koje su im sposobnosti, za što se mogu koristiti te zašto su transportni avioni toliko važni.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari