Pratite nas

Analiza

IZBORNI TAKMACI – analize svih stranaka i kandidata (HDZ)

Objavljeno

na

Vinko Vukadin je pokušao napraviti analize svih stranaka i kandidata. U ovom prvom dijelu predstavljamo analizu HDZ-a i Karamarka.

[ad id=”68099″]

Nakon toga u slijedećim nastavcima slijedi SDP i Milanović, onda idemo redom druge opcije. Karamarkovi partneri, Milanovićevi partneri, pa HSP blok, pa ORAH i Josipović, onda Jaca i Čačić, MOST i obiteljske verzije.

Unaprijed vas upozoravam da ne čitate ako ste član bilo koje stranke i očekujete da hvalim bilo koga. Pokušat ću biti racionalan jer za emocije nije vrijeme ni mjesto, kaže Vukadin.

HDZ – novi ljudi za novo vrijeme?

Najveća hrvatska stranka nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kako god da stojite naspram HDZ-a uvijek ćete pisanjem ili izjavama o njima izazvati porugu, psovku ili pljesak. HDZ po svojoj prirodi ne može biti stranka o kojoj svi nemaju svoj stav. Priča o stvaranju države je lijepo upakirana, koristi se tamo gdje treba i tamo gdje je malo pretjerana.

Neupitno je da je HDZ bio na vlasti kad je stvarana država, ali je neosporivo da je HDZ bio najduže na vlasti i zbog toga je sve pozitivno oko stvaranja države isto tako povezano s image-om stranke kao i sve ono što je negativno, prije svega osjećaj naroda da je prevaren u privatizaciji, da su političari uglavnom lopovi i nekadašnji udbaši, da HDZ služi uglavnom za uhljebe.

Da bi se taj dojam razumio potrebno je prošetati do samih početaka samostalnosti i tadašnjih odnosa snaga te eliti koja se formirala iz nekadašnje vlasti. HDZ je nastao kao pokret naroda i produkt simbioze naroda, političkih kalkulatora i naivnosti mnogih koji su težili slobodi. Upravo zato je HDZ neka vrsta pregleda hrvatske sudbine krajem 20. stoljeća, a ta sudbina je bila sjajna, pozitivna, teška, krvava, razočaravajuća.

Kad govorimo o HDZ-u onda moramo govoriti o percepciji iznutra i izvana. Iznutra je HDZ još uvijek dobro organizirana stranka koja ima svoje briačko tijelo, ali svako vodstvo ima i veliku opoziciju. Izvana je HDZ stožerna domoljubna stranka, ali i izdajnik pravih hrvatskih interesa ili, za jugofilni dio političkog spektra, jedini opasni protivnik.

Ovisno o perspektivi HDZ izaziva bujicu pokloništva ili oluju prokletstva.

Gledajući ove izbore možemo reći da su oni za HDZ, ali i za narod odlučujući. Gospodarska situacija je izrazito loša, emigranti su problem, narod se iseljava, optimizam iz rata je nestao, a na njegovo mjesto je stupilo razočaranje, što realno, što medijski isforsirano. HDZ se još uvijek nije oslobodio image-a koji mu uporno nabijaju mediji, da se radi o interesnoj zajednici koja je narod prevarila. Mediji sustavno o HDZ-u pišu kao o lopovima koji su pokrali i prevarili narod. HDZ očito na to nema adekvatnog odgovora i tu je njihov glavni nedostatak. Bez ulaženja i ispravnost i dokumentiranost ovakvih teorija na HDZ-u je da pokaže da to nije istina i da je današnji HDZ drugačiji od onoga Ive Sanadera. No to im uporno ne uspijeva. Upravo tu ja vidim glavni problem i opasnost za HDZ u izborima jer očito je da mediji nisu u rukama HDZ-a, a oni kao da ne znaju kako to stanje promijeniti.

Glavni HDZ-ov argument za ove izbore je trebao biti gospodarski program, al ako pogledamo kako je do toga došlo onda ćemo primijetiti da su mediji mjesecima pisali da je program najvažniji dio koji narodu treba. Sad kad je HDZ izišao s programom on je postao šprdnja. Zaključak je da je program mišolovka za naivne, a ne ono što dobiva izbore. Naravno da ima i objektivnih razloga, al oni su samo marginalni u odnosu na gospodarski program. Uopće ne sumnjam da narodu treba oporavak gospodarstva, ali sam duboko uvjeren da niti najbolji program ne može pobijediti na izborima. Da bi program bio odlučujući onda bi narod morao biti izrazito politički pametan i distanciran, a to hrvatski narod nije. Tomu u prilog ide mali milijun dokaza koji pokazuju da javnost i narod uopće ne razmišljaju u brojkama i činjenicama, inače nebi bankrotiranu privredu druga Tite promovirali kao vrijeme u kojem je bilo bolje. No, HDZ je nasjeo na tu priču i ušao u kampanju s programom, natrpanim svim i svačim, nedovoljno dizajniranim za izbore i po mojoj skromnoj procjeni loše prezentiranim u javnosti. Razlog je prenatrpanost i nepostojeća prepoznatljiva crta demokršćanskog. Nabacano sve i svašta. Za izbore poprilično pretjerano.

Sljedeća točka su ljudi. HDZ uporno tvrdi da ima ljude, al ako se ozbiljno pozabavimo ponuđenim licima onda ćemo lako utvrditi da u medijima prevladavaju uglavnom stara lica ili osobe kojima se olako nakalemi neka afera ili aferica. Za odlučujuću kampanju malo prenonšalantno. Izgovor da su mediji bezobrazni je objašnjenje, ali ne rješenje. Po mojoj procjeni HDZ ipak nije dosljedan.

Jasno mi je da je teško poslati Šukera, Šujicu, Jandrokovića ili nekog iskusnog lisca u penziju, al onda je to uskakanje sebi samome u usta kad se govori o novim ljudima za nova vremena. U teškim vremenima se moraju provoditi teške odluke, a jedna od njih bi svakako bila lsutracija vlastitih redova.

Brutalno, ali efikasnije od stalnog opravdavanja i gublejnja energije na ljude umjesto da se bavimo narodnim problemima. Ponekada mi se čini da HDZ jednostavno nema ljude ili snage da opet psotane pokret, pokret u kojemu su bili najslobodniji i najpametniji, a ne najposlušniji. Stari ljudi, pa makar da su i najbolji, nude jednostavnu metu za svakog protivnika, a to je neodgovorno i od onih koji se guraju u prvi red i onih koji uporno govore o novim ljudima, a nude stare face.

Dijaspora je i na ovom području opet postala samo lijepa parola u nekom emigrantskom klubu, što HDZ-u oduzima vjerodostojnost kad govorimo o povezivanju naroda. Tu vidim glavni problem stranke koja želi pokrenuti Hrvatsku. Stari trn se ne oštri. Trikovi ne pomažu.

U ovo područje spada naravno i sam predsjednik HDZ-a Karamarko. Kao niti i jedan jedini političar, Karamarko je izložen pravoj medisjkoj histeriji i linču prve klase.

Nijedan hrvatski političar nije u medijima toliko ponižavan i toliko prozivan, iako objektivno niti je nosio odgovornost za stranku niti je bio šef države, al on osjeća svu silinu medijske kamarile koja je u službi službene politike.

Zanimljivo je što mu se to predbacije: da je bio kod Mesića reći će nacionalisti i Milanović, da je smušen reći će oni koji obožavaju retoričare, da je bio špijunčina reći će navodno liberalni. Sve su to izrazito nepolitičke kategorije, osim ove s Mesićem, al one prolaze jer su mediji od smaog apočetka Karamarka odabrali kao zahvalnu metu. Očito mu lijevi mediji ne mogu oprostiti lisičine na Boljkovčevim rukama. Karamarko sigurno nije veliki govornik, al zar Sanader nije bio vrhunski govornik? Karamarko je glavna meta, ali i glavni protivnik socijalsitičkoj ekipi. On je dokazano radio ono što je govorio, a toga se ipak neki boje. Priča oko Mesića je za domoljubne grupe uvijek argument iz rukava, al ne više od toga jer po toj logici bismo mogli svakome predbaciti ponešto. Ono što je Karamarkov problem su svakako ljudi koji mu sada drže plašt dok se kreće prema tronu, a koji će nakon eventualnog poraza okrenuti leđa, a takvih je u HDZ-u jako puno.

Mnogi Karamarku ne mogu oprostiti da je pobijedio Kujundžića, Jacu i Milinovića, a glavni val antipatije prema Karamarku dolazi iz samoga HDZ-a, ne službeno, al u neslužbenim pričama. Pri tomu je špranca uvijek ista: ma on je smušen, nema karizmu, mediji ga rado predstavljaju kao oličenje zla, a glavni argumetn je da je bio šef tajne službe. Hrvatski paradoks koji je moguć jer Hrvati prema državi i tajnoj policiji imaju ambivalentan odnos.

Zanimljivo je da skoro svi, koji Karamarka upoznaju osobno, govore o njemu kao izrazito komunikatvinom i simpatičnom tipu. Sa svakim razgovara, sa svima se uslika i svakoga pozdravi kao da su stari znanci. Možda je u tome njegov problem. Mediji su obožavali bahatoga Ivu, a sad je očito i Milanović njihov miljenik. Karamarko ne spada u tu vrstu. Po meni je to najveća HDZ-ova prednost. Baš Karamarko, al znam da sam usamljen u toj ludosti.

Sljedeće područje koje bi moglo biti odlučujuće je sama kampanja. HDZ je započeo kampanju u strahu, tjeran od medija da nema program, izazivan od Milanovića koji traži osobni sukob i sa stalnim teretom Sanadera i drugih starih problema. U tom kontekstu je kampanja počela mirno, odmjereno i pomirljivo, samo program. No, to je očito bilo premalo jer se protivnici ne drže onoga što su tražili od HDZ-a, nema programa i puca se iz svih oružja uglavnom po jendoj osobi. Već sam rekao da mi je program prenatrpan, a i sam odabir naziva 5 plus podsjeća na školu i đake, a ne na politički program. Snaga HDZ-ove kampanje će biti rad na terenu, a HDZ ima dobru infrastrukturu i birače koji u krizi biraju sigurno. To mu je najveća prednost.

Što možemo očekivati ako HDZ pobijedi?

Ovo je najteže pitanje jer se HDZ izgleda uplašio ljevičarske priče da lustracija nema smisla i nasjeli su na priču da je program jedino što narodu treba. U ovom kontesktu je očito da postoje pokušaji da se HDZ odmakne prema liberalno lijevom nbiračkom bloku, a tamo za njih i njihovu izbornu ideju nema mjesta. HDZ kao mješavina liberalno razvodnjenog nacionalizma i prigodnog katoličanstva je kao slijepo crijevo. Postoji, kad nestaje zaboli, al nitko nema pojma čemu služi. Ako HDZ pobijedi i bude provodio liberalno razvodnjenu politiku koja odgovara interesnim lobijima onda će sam sebe proglastiti nepotrebnim.

Velika prigoda za HDZ, ako pobijede, je da su dobiuli prigodu da opet postanu hrvatski, demokratski i zajednica. To mogu psotići ako provedu kakvu takvu lustraciju, ako zabrane promoviranje petokrake i druga Tita, ako depolitiziraju TV i da konačno započne projekt demokratizacije. Isto tako očekujem da dijaspori da mjesto koje će joj omogućiti da sudjeluje u projektu obnove. Time bi HDZ djelatno pomogao napretku naroda i vratio se svojem izvoru općenarodnog pokreta.

Iz programa je vidljivo da možemo očekivati proobiteljsku politiku, jačanje slobode za gospodarstvo i jači angažman u BiH. Iz Karamarkovog osobnog pristupa Sanaderu i Boljkovcu možemo očekivati da će ipak pokrenuti postupke koji će nas udaljiti od Jugoslavije i unutarpartijskog nepotizma. No, rezovi u vlastitoj stranci će biti neophodni ako želi pomoći stranci i narodu.

Ovaj pristup i izbori su prigoda za HDZ je da narodu pokaže da onaj stari HDZ ne postoji. Ako Karamarko misli iskreno kad kaže da karijeristi iziđu iz stranke, onda je to veliki korak prema napretku, ako je to samo ispraznica onda bi HDZ nakon eventualnog novog razočaranja mogao postati samo dio povijesti. Može li HDZ pobijediti?

Ako itko može pobijediti PR Zorana Milanovića, onda je to HDZ sa svojom infrastrukturom, iskustvom u izborima i kakvom takvom domoljubnom retorikom koja pokazuje da nije sve crveno.

No, da bi HDZ pobijedio morat će ozbiljno shvatiti snagu amerikaniziranog pristupa kampanji. Samomotivacija po načelu „mi smo pobjednici“ je simpatična, al opasna. Izbori su prevažni da bi bilo koja stranka bila lagana za pobijediti.

Što bi narod dobio ili izgubio ako bi HDZ pobijedio.

Što bi dobio ovisi o tomu hoće li HDZ provoditi odgovornu politiku u odnosu na narodni novac, državu, naciju i obitelj. U ovaj kontekst ulazi i problem socijalnih slojeva kao što su blokirani.

Ako HDZ opet bude mjesto uhljebljivanja polupismenih lopova onda je iz narodne perspektive bolje da nestanu s lica zemlje.

Ovdje vidim opasnost od takozvanih koalicijskih partenra koji su više rubna pojava nego obogaćenje, al imaju visoke apetite u pogledu budućih pozicija.

Tu vreba velika opasnost, oko i kod navodno iskusnih kadrova koji već sada naručuju fotelje na veresiju. Ako bi HDZ dobio vlast, ali nebi primijenio odnos prema vlasti, mladeži, struci i narodu, onda bi narod izgubio jako puno jer bi mu bila ubijena nada, a propagatori teorije da je hrvatska država velika prijevara, bi dobili zamah.

Po zakonu fizike svaka praznina se brzo popuni pa bi nestanak ovakvog HDZ-a značio slobodan prostor za veliki broj novih stranaka. Nestankom HDZ-a bi nacionalna ideja izgubila jako puno jer anacionalna još uvijek djeluje kompaktno. Zato je odgovornost HDZ-ovih čelnika izrazito velika.

Što narod može dobiti ako HDZ pobijedi?

Ako HDZ pobijedi, a pod uvjetom da Karamarko ne laže kad govori o novom pristupu, onda bi narod mogao dobiti jako puno na gospodarskom području jer je očito da HDZ taj problem smatra važnim, njemački stručnjaci nisu bilo tko.

Povezivanje s dijasporom je svakako velika mogućnost za gospodarski pomak, a HDZ to ima u programu. Narod bi dobio novu pronatalitetnu politiku i dokaz da se i najustaljenije organzacije mogu mijenjati.

Ako Karamarko provede ono što govori o braniteljima, onda bi hrvatski narod dobio ono što su mu zadnjih godina ukrali: ponos na svoju povijest i Domovinski rat.

HDZ bi sigurno u međunarodnim okvirima bio stabilan partner, što nije loše za državu koja se nalazi na razmeđi i u vremenima koja traže stabilnost i povezanost sa starom Europom.

O HDZ-u bi se moglo pisati još duže, nadam se da ovo nije predugo i da sam barem malo doprinio predizbornoj odgovornosti.

Ova analiza nije potpuna, a sigurno je obojena subjektivnošću, al je pisana iz iskrene želje da dođe do pomaka prema boljitku za hrvatski narod.

Vinko Vukadin & Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Matko Marušić: Pouke i neprilike hrvatske pobjede na saborskim izborima 2020.

Objavljeno

na

Objavio

Žurim ovo napisati s naivnom i ludom, ali vrućom i dirljivom željom da izabrani zastupnici za hrvatski Sabor tekst pročitaju prije nego se dogovore o stvaranju nove vlade. Analiza se zasniva na zamisli svehrvatskog pomirenja – usprkos svim razlikama. Izborni su rezultati pokazali da hrvatski narod na neki način osjeća isto i da bi bio spreman ozbiljno krenuti tim putom.

Izborni rezultati

Samo za budućnost ponovit ću neslužbene rezultate izbora za Hrvatski Sabor od 5. srpnja 2020.: HDZ – 66, Restart – 41, Domovinski pokret – 16, Most – 8, Možemo! – 7, SSIP/Pametno/Fokus – 3, HNS – 1 Reformisti – 1 mandat.

Što nas to uči i čemu se možemo nadati?

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Svi oni koji o meni ružno pišu (da sam „hadezeovski plaćenik“ i slično) neka dobro razmisle zašto sam ja bio u pravu, a oni u krivu. Ne zbog mene, mene mogu i dalje slobodno napadati, ali – moraju razmisliti zašto im je hrvatski narod tako jasno rekao da su u krivu.

Pobijedila je Plenkovićeva hrvatska ali umjerena politika („suvremeni suverenizam“), koja na prvo mjesto postavlja sigurnost građana i države. No te riječi ne bi pomogle da HDZ nije tako doista i postupao – da sada ne nabrajam što je g. Plenković 100 puta nabrojio u kampanji, i prije i poslije nje, a sve je istina. Čuvanje sigurnosti se mora dokazati djelima. Suvremeni suverenizam nije lošiji – nego bolji – od onoga zastarjelog – žestokog, pravaškog, nazdravičarskog. On čuva državu i hrvatski narod, vjeru i identitet, povijest i istinu, ali ostavlja prostor razlikama i specifičnostima drugih, npr. hrvatskih Srba. A ako ti različiti, ovdje hrvatski Srbi, to misle zlorabiti za protuhrvatske ciljeve – tim gore po njih. Primjerice, primijetili ste da je g. Pupovac u kampanji za ove izbore svoje djelovanje prebacio na šalu i izvolite zaključiti zašto: on tako misli i nastaviti, ali zna da je to besmisleno i smiješno. Pa bih mu onda to i ostavio, jer je prestar da nauči koliko je politički nezreliji od onih koji slave Juru i Bobana.

Nakon hrvatskog naroda – tu je veliki i veličanstveni Andrej Plenković, sasvim jasno čovjek ranga Franje Tuđmana. Moram priznati da se više nego njegovoj inteligenciji divim njegovim čeličnim živcima – kako je dočekao i ispratio sve nevolje koje su ga bile snašle – od Agrokora i Uljanika, preko razmjerno slabih rezultata na EU izborima i divljanja SARS-2-COV-a i razularenosti SDP-ovskih Marasa i Stazića (Bog im dao pokoj dušama) do predizbornih napada s desna i s lijeva (desni više bole, jer za komuniste znamo da su glupi, ali konzervativci i domoljubi to ne bi trebali biti) i lažnih anketa složenih da obeshrabre i njega i njegove birače.

I još je u pobjedničkom govoru naglasio i zaštitu manjina i čuvanje ljudskih prava, jer i to je – suvremeni suverenizam. Hrvatski suverenizam.

Socijaldemokratska partija (SDP)

Koliko god iracionalan, napuhan bez osnove i lažno učen, SDP bi sada ipak trebao shvatiti da ovo nije ni 1945. niti 1972. Zar su oni stvarno pomislili da će silom narodu nametnuti svoj svjetonazor? Tko može biti toliko glup da miran i kulturan narod naziva fašističkim i talibanskim, a onda od njega očekuje da za njega glasuje? Tko se usudi obećavati povećanje plaća, mirovina i socijale a istodobno najaviti i smanjenje poreza, s tim da nikad ni pogledao nije stanje državnog proračuna?

Jer komunistima, na čelu s g. Grčićem, stanje proračuna nikad nije bilo bitno: njih je veliki vođa drug Tito naučio da žive na inflaciji i stranim donacijama da ne prijeđu ni na Istok ni na Zapad. Oni „brane radnike“, a veze nemaju o proizvodnji, niti su ikad u proizvodnji radili, niti su bili radnici, pače su redom neradnici i lažni intelektualci. Za njih radnici niti ne glasuju. Za njih glasuju oni koji se nadaju da će, kao i oni, domoći kruha bez motike.

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ)

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ) je dobio manje mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Kažem – u načelu, jer je domoljublje jako važno; ali u zbilji su dobili i previše: nikakvu, apsolutno nikakvu politiku g. Škoro (i nitko njegov!) nije izgovorio a da bi bila u skladu s onim zbog čega su nastali i dobili dosta glasova! G. Škoro je slavio Tita koji je međunarodno priznati krvnik, koji je pobio pola milijuna Hrvata i imao 40 vila i … Bože, sačuvaj, ne usudim se ni nabrajati. No ni riječi o broju žrtava u Jasenovcu, o Bleiburgu i Križnom putu, ni riječi ni o čemu važnom, nego „ja i narod“. E, pa nije, narod nije tražio Škoru, nego djela.

DPMŠ nije dovoljno ni pametan niti domoljuban da odmah i bezuvjetno uđe u koaliciju s HDZ-om, pa će se raspasti. Ne može se politički preživjeti od paušalne kritike HDZ-a. Bojim se da će njegova sudbina biti još jedna tužna slika ponavljanja političke nezrelosti hrvatske desnice.

MOST

MOST je pak dobio više mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Ma, ljudi moji, što su oni to ponudili hrvatskom narodu otkad su se pojavili? Časna riječ, ja ne znam. Eno, dobri čovjek Bulj govori da su oni za maloga čovika, ali nikako da kaže kako. I ja sam iz Cetinske krajine (jako ponosan!), ali gledam i vidim da Plenki za tu svetu zemlju radi puno a oni ništa. De, da čujemo što ćete konkretno raditi i postići, ako se to ikako može čuti?

MOST ima samo jednu dobru stvar, a to je pola bračnoga para Raspudić. Gospođa. Gospodin ima potencijal, ali bojim se da više voli sebe nego svu Hrvatsku zajedno. A to je teška bolest. Međutim, krasna gđa Marija je pametna, promišljena, hrabra i poštena. Ja bih nju odmah sutra za ministricu kulture ili znanosti, s tim da to MOST-u bude jedini Plenkovićev ustupak – za čelično vjernu koaliciju.

Moram navesti o gđi Mariji Selak Raspudić još nešto, jer je jako poučno i vrijedno upamtiti. Na završetku sučeljavanja na HTV1 poželjela je, u ime dobrote, mira i političke kulture – sve najbolje na izborima mladom komunističkom vođi Tomislavu Tomaševiću. Pogledajte ponovno njegovu reakciju! Nije mogao vjerovati da to čuje! Komunisti neprijatelje ubijaju, a kamoli da im za išta žele dobro. I nije rekao ništa, ali gledao ju je kao da mu je dobacila neku najstrašniju uvredu, npr. da drug Tito nije bio „heroj i genije i komandant naše armije“.

Mladi komunisti

Među mladim komunistima ima i starih, ali to nije bitno – svi su komunisti mladi intelektualno, jer pojma nemaju o politici, životu i odnosima među ljudima. U ovom pristojnom „bezmarasnom“ Saboru za njih nema posla. Budući da radnici nisu s njima (nego im se oni gade) i da ništa ne znaju o ekonomiji, osuđeni su na borbu da se žene bez ikakvih kriterija rješavaju svoje djece, da dva muškarca posvajaju i odgajaju djecu (ako se jedan osjeća ženom, neka se tako odjene da znamo) i da sva energija bude zelena čak i ako se umjesto žitnih polja sadi korov od kojega se može napraviti benzin. Da, još će nas plašiti i globalnim zatopljenjem jer je ljeti dosta vidljivo i jako se boriti protiv fašizma, jer ga uopće nema.

U dubini duše se nadam da se gđa Marijana Puljak ne će pretvoriti u gđu Sabinu Glasovac, da gđa Glasovac da ne će oponašati gđu Daliju Orešković i da ni jedna od njih a zapravo nitko, ne će oponašati gđu Anku Mrak Taritaš.

Još nešto: drago mi je da više nema stranke stvorene da dužnici ne bi vratili osobne dugove, a nesretan sam da još uvijek postoji stranka umirovljenika koja politički želi sebi povećati mirovine a drugima kako bude.

Poslijeizborno koaliranje

Ovo pišem slobodno jer znam da ne mogu pogoditi što će biti. A sve mi se čini da znam što bi trebalo uraditi, pa je šteta da se ne će dogoditi.

Velika koalicija

To je koalicija HDZ-DOMŠ-MOST-„Manjinci“. Kao što g. Plenković dobro zna (i kaže) s „Manjincima“ treba ići jer je to gospodski i uljudbeni i današnjem svijetu politički poželjan i kršćanski i hrvatski potez. Koštao bi nas ne više od deset milijuna kuna, a g. Pupovac bi imao prostor toliko sužen da bi morao i dalje angažirati biološke Hrvate da pišu velikosrpsku politiku. A to nije opasno nego gadljivo, no razlika je velika.

DPMŠ treba ući u koaliciju s tim da dobije samo jednu protuuslugu: da hrvatska vlada odmah počne graditi Hrvatsko povijesno groblje na Udbini. O tome sam već pisao, ali moram ponoviti:

Okružje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba urediti kao groblje i memorijalni muzej svih hrvatskih žrtava gdje god se mogu pronaći njihovi zemni ostatci ili sa sigurnošću utvrditi da su ubijeni nevini, samo zato što su bili Hrvati.

To mjesto treba postati mjesto hrvatskog sjećanja na sve povijesne žrtve, a time i na tisućljetno nastojanje Hrvata da dobiju samostalnu i nezavisnu državu koje moramo zadržati zauvijek; Udbina treba Hrvatima postati ono što je Židovima Yad Vashem.

Dana 17. lipnja 2019. u emisiji o zločinima komunizma u 20 sati na HTV1 slovenski stručnjak je poručio Hrvatima: „Kad počnete otkopavati svoje ljude pobijene 1945. vidjet ćete razmjere zločina koji je počinjen nad Hrvatima“ (cit. po sjećanju).

Na Udbini treba napraviti grobnice za zemne ostatke svih žrtava iz svih poznatih masovnih grobnica, otkopati i istražiti sva mjesta masovnih ubojstava Hrvata za koja se zna da postoje a nisu istražena te sve zemne ostatke žrtava prenijeti na Udbinu.

Svaka grobnica (računam da bi ih bilo do dvije tisuće) treba dobiti svoj opis i objašnjenje, a za sve treba napraviti zajednički muzej s odgovarajućim podatcima, fotografijama, knjigama, svjedočanstvima i dokumentima koji se odnose na pojedino stradanje i, naravno, sve digitalizirati, usustaviti i učiniti pretraživim preko svemrežja.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena je na Udbini zbog strašnih razloga genocida nad hrvatskim narodom koji su u Lici, i daleko okolo, proveli najprije Turci a onda Srbi i komunisti.

Prostor je velik i povoljan za to golemo groblje, blizu je autoceste i veže se na ostatke starohrvatskih i hrvatskih srednjovjekovnih spomenika i utvrda koji također traže obnovu, izlaganje i povijesna objašnjenja.

To bi bilo stalno mjesto posjećivanja, obilježavanja, molitve i učenja.

Židovima, Srbima, Romima i drugih stradalnicima u našoj strašnoj povijesti treba ponuditi da, prema želji i mogućnostima, i oni na tom mjestu naprave grobnice za svoje stradale članove.

Moja amaterska procjena kaže da bi 200 milijuna kuna godišnje kroz deset godina (ukupno oko dvije milijarde kuna), bilo dostatno za izvedbu projekta. A mogao bi se dobiti i europski novac.

Radi se o projektu koji rješava brojna hrvatska i ljudska pitanja:
– civilizacijskom pitanju, jer se radi o poštovanju prema nevinim žrtvama,
– humanom postupku, jer se radi o ljudima koji su stradali,
– humanitarnom projektu jer donosi smirenje potomcima žrtava,
– političkom potezu, jer raščišćava najbolnije događaje iz hrvatske povijesti što je jedini put prema pomirenju,
– poštovanju koncepta ljudskih prava, jer svi ljudi imaju pravo na grob i sjećanje,
– kulturnom, umjetničkom i urbanističkom projektu možda i bez premca u svijetu.

Projekt je nesporan za sve dobre i pristojne ljude, kompletira hrvatsku povijest, u skladu je s civilizacijskim, političkim i službenim vrijednostima Europske unije i Hrvatima i svim hrvatskim građanima donosi toliko potrebno pomirenje i smirenje.

Time bi, ako uspije, DPMŠ ušao u hrvatsku povijest, održao obećanje ustrajanja na domoljublju i spasio se klasične politike koju ne zna.

MOST mi je u dubini duše ipak drag i njemu bi g. Plenković trebao dati da g. Bulj bude ministar u Ministarstvu socijalne skrbi. Pa da se konkretno bavi malim čovikon, navlastito onim u staračkim domovima, na drogi i bez doma. Alternativno se MOST-u može dati Pravosuđe, ali na osnovi plana koji treba iznijeti g. Bulj i za njega odgovarati građanima. U prvom se pokušaju nisu proslavili.

Plenković je previše pametan da bi odbio takvu koaliciju, jer bi ona bila ne samo dobra za Hrvatsku nego bi bila oduševljeno primljena u EU.

Ako bi tu koaliciju odbili DPMŠ ili MOST, ili oba, osudili bi se na životarenje bez utjecaja u Saboru a time i na svoj postupan raspad. Oni mogu dovijeka paušalno kritizirati HDZ ali dok HDZ ovako dobro radi ništa mu ne mogu.

Najzanimljivija bi bila situacija g. Pupovca! On bi trebao odbiti koaliciju s DPMŠ, ali to bi ga isključilo iz vlasti i k tome pokazalo njegovu netoleranciju. Iskreno govoreći, u interesu svehrvatskog pomirenja, bilo bi bolje da koaliciju prihvati i sjedne za stol s „neprijateljima“ koje sada napada sa sigurne udaljenosti; takvi bi razgovori sigurno dali neki oblik pozitivnog rezultata u odnosu na njegovu ružnu i za Hrvate i Srbe štetnu velikosrpsku politiku.

Veliku koaliciju bi bilo lijepo dobiti i stoga što u njoj ne bi bilo SDP-a, za koji su se mnogi nadali (zacijelo i EU) da će ona nastati koaliranjem HDZ-a i SDP-a. Pojam Velike koalicije time bi dobio novo značenje, izvorno hrvatsko: svehrvatska koalicija bez jugonostalgičara.

Parcijalna koalicija

Parcijalna koalicija se od Velike razlikuje po tome što u koaliciju s HDZ-om ne bi ušli DPMŠ, ili MOST, ili „Manjinci“. Ako koaliciju odbiju DPMŠ i (ili) MOST na njih pada odgovornost da HDZ mora koalirati s „Manjincima“. Time bi se odrekli svojega glavnog oružja za napadanje HDZ-a.

Za stvaranje vlade i muke g. Pupovcu dovoljno je da u Parcijalnoj koaliciji sudjeluje ili MOST ili DPMŠ.

Mala koalicija

Mala koalicija isključuje DPMŠ i MOST – jer oni na nju nisu pristali, a svakako uključuje „Manjince“ jer to njihovoj politici odgovara. Ponovit ću da su u tom slučaju za sudjelovanje „Manjinaca“ u vladi odgovorni DPMŠ i MOST i to im treba nabijati na nos svaki put kad progovore protiv sudjelovanja „Manjinaca“ u vladi.

Nekoliko pojedinaca za dosezanje većine od 76, ili barem 80 zastupnika g. Plenković će lako naći. Sabor ima mnogo dobrih ljudi i u drugim strankama. Želio bih da to prije svih bude gđa Karolina Vidović Krišto veliki stručnjak za medije i primjerena hrvatska političarka. No ona tada mora dobiti mnogo; barem nadzor nad HTV. Tu bi ona bila bolja za Hrvatsku od ikakvih hadezeovaca.

Ljevica

Malo nevoljko ću prihvatiti onu Tuđmanovu da Hrvatska treba imati i desnu i lijevu nogu da čvrsto stoji na zemlji. Da stoji – možda, ali da hoda s takvom lijevom nogom ne bi bilo više od ozbiljna hramanja. Ljevica će životariti između jugonostalgičarstva i borbe da su ubojstvo čeda i vrlo čudne spolne prakse koje oni nazivaju ljudskim pravima. Zeleni se u tome ne razlikuju: oni su crveniji iznutra negoli crveni izvana.

Ljevica bi se trebala baviti sindikalnim pitanjima, ali ne deklarativno i politikantski, nego ozbiljno i stručno. No takvih ljevičara na svijetu više nema; izumrli su kad je umro drug Koba.

Marijana Petir

Gđa Marijana Petir ponijela se savršeno zrelo i domoljubno, i šaljem joj poseban pozdrav i rukoljub. Smatram da je HDZ treba sačuvati za rušenje Zorana Milanovića na sljedećim predsjedničkim izborima. Navikli smo na lijepe i pametne predsjednice Naše Lijepe Domovine, a ova nikad i nikome ne će pokazati srednji prst. I nosi Sveti Križ na prsima. A Sveti Kristov Križ nas je i sačuvao u strahotama naše prošlosti a čuva nas i danas. Svijetu treba jasno reći da mi volimo Gospodina, u Njega vjerujemo i u Njega se uzdamo. Nadam se da će g. Plenković vidjeti ovaj moj prijedlog i uzradovati mu se jer su ga njegova inteligencija i domoljublje dostojni.

Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analitičari: Vlada će se formirati brzo i bit će stabilna

Objavljeno

na

Objavio

Politički analitičari Davor Gjenero, Vjekoslav Raos i Nikola Baketa ocijenili su u nedjelju, nakon što su postali jasni neslužbeni rezultati izbora, da s obzirom na uvjerljivu pobjedu HDZ-a možemo uskoro očekivati formiranje nove vlade.

“Plenković je očito dobio mandat da bez koalicijskih partnera, samo u suradnji s manjinskim zastupnicima formira Vladu. Takvu situaciju nakon 2003. godine nikada nismo imali, tu se pokazuje da je po ovom izbornom zakonu Plenković ostvario najbolji rezultat HDZ-a u njegovoj povijesti”, kaže Gjenero.

Isplativa kalkulacija Plenkovića s ranijim izborima

Raos je ocijenio da se za uvjerljivu pobjedu HDZ-a, koja nije bila očekivana nakon predizbornih anketa, pokazala isplativom kalkulacija Plenkovića da se ide na ranije izbore prije očekivanog drugog vala korone, ali i prije ekonomskih negativnih efekata karantene.

Baketa dodaje da je i izlaznost birača, koja je ostala ispod 50 posto, išla na ruku HDZ-u.

Analitičari smatraju kako će se Vlada formirati relativno brzo, a Baketa kaže da je, ako bude potrebe za koalicijskim pregovorima, 66 mandata lagodna pozicija za pregovore.

“Za Hrvatsku bi bilo jako dobro da Vlada ima stabilnu većinu u Saboru, upravo zbog teške situacije koja slijedi. Bilo bi dobro da HDZ osigura i dodatne mandate, ne nužno sudjelovanjem u Vladi, nego i programskom suradnjom s nekim strankama”, smatra Baketa.

Gjenero je istaknuo da ovakav SDP ne može funkcionirati kao ozbiljna opozicija, oni su potkapacitirani da obavljaju ozbiljnu opozicijsku ulogu, a predsjednik SDP-a Davor Bernardić trebao bi “napustiti sedlo”, sa čime se slaže i Baketa.

Raos smatra da je za loš izborni rezultat Restart koalicije kriv loš redoslijed kandidata na listama, ali i kampanja koja nije motivirala birače lijevo od centra. Također smatra da su televizijska sučeljavanja dodatno demotivirala birače lijevog centra da poklone povjerenje Restart koaliciji.

Baketa smatra da su uz Restart koaliciju najveći podbačaj na izborima bili Domovinski pokret, koji je očekivao rezultat od 20 do 30 mandata i jako sudjelovanje u Vladi.

“Strašno je važno što se pokazalo da je desni centar dominantan u odnosu na desnu marginu, i strašno je važno da je poražen Domovinski pokret, stranka koja je prva u Hrvatskoj bila financirana ruskim novcem, i koja je kao i brojne stranke u Europi trebala poslužiti za Putinovu destrukciju europske pozicije pojedinih zemalja”, ustvrdio je Gjenero.

Raos smatra da je Hrvatska otišla u desno zbog 16 mandata Domovinskog pokreta, međutim, također je prihvatila status quo time što je dala tako snažnu podršku HDZ-u i Plenkoviću.

Analitičari su ustvrdili da je zeleno-lijeva koalicije okupljena oko platforme Možemo! polučila jako dobar rezultat na izborima. Gjenero je ocijenio da je ta skupina profesionalaca iz sfere civilnog društva sjajno upotrijebila svoje vještine u kampanji.

“Naravno, za Možemo!, kao i za sve nove opcije, uvijek je izazov naučiti se usuglašavati u Saboru. Doduše, oni su i u Gradskoj skupštini dolazili iz različitih opcija pa su imali zajednički klub i tu su dobro funkcionirali, tako da poučeni tim primjerom možemo reći da oni neće imati problema i neće se cjepkati između sebe”, mišljenja je Raos.

Baketa smatra da je zeleno-lijeva koalicija iskoristila političku pozornicu koja im se nudila u zagrebačkoj Gradskoj skupštini da se predstavi građanima kao nova opcija, te da nisu pridobili samo birače Restarta ili SDP-a, nego i dosta onih koji su bili neodlučni ili do sada nisu izlazili na izbore.

Gjenero je ustvrdio da je Most, koji je očekivao manje mandata nego ih je dobio, odlučio postati klerikalna stranka, platforma za koju postoji određeni broj glasova i infrastruktura Željke Markić, koja pomaže popuniti to biračko tijelo.

Vezano za veliku razliku rezultata koje su predviđale predizborne ankete i onih u izbornoj noći, Baketa je rekao da ankete ne služe za predviđanje rezultata samih izbora, već daju sliku u trenutku kada su provedene.

Problem u malom broju anketa

Raos dodaje kako je u pitanju i niska izlaznost birača, ali i to što ankete slabije zahvaćaju biračko tijelo desno od centra, što ih se većina radi na nacionalnoj razini, dok ih je samo par bilo na razini izbornih jedinica.

Također, problem je i u relativno malom broju anketa, od siječnja do danas je bilo svega dvadesetak anketa od tri agencije. “Stranke koje si to mogu priuštiti vode interne ankete. HDZ je tvrdio da po internim anketama puno bolje stoji, čini se da je bio u pravu”, tumači Raos.

Gjenero pak smatra da HDZ-ovi pristaše s vrlo jakom zadrškom govore o svojim političkim prioritetima i to dovodi do devijacija.

“Naši istraživači ne rade izborne prognoze, nego samo predstavljaju rezultate nalaza istraživanja javnog mnijenja, za izbornu prognozu trebalo bi puno više od toga”, rekao je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari