Pratite nas

Izetbegović: ‘Cilj prosvjeda je bio Državni Udar’

Objavljeno

na

“Cilj je bio u potpunosti ukinuti vlast, od vrha države do općina, izazvati vakuum koji bi se tada mogao koristiti za razne scenarije”, izjavio je između ostalog u intervjuu Večernjem listu bošnjački član Predsjedništva BiH i zamjenik predsjednika SDA Bakir Izetbegović.

U kojoj mjeri je posljednje ‘događanje naroda’ spontano izražavanje nezadovoljstva? Vi ste i sami dali naslutiti kako se iza svega krije politička pozadina?

Krenulo je kao spontani bunt ljudi izmorenih neimaštanom, nepravdom, sebičnošću i indolencijom političara. A onda je to nezadovoljstvo iskorišteno, kanalizirano, zloupotrijebljeno. Vidljivi dio prosvjeda su bile mase nezadovoljnih ljudi s jedne strane, kordoni policije s druge, i skupine mladih huligana između. Sve je vidljivo i jasno pa i ponašanje huligana koji rado koriste priliku da se ravnopravno tuku s policijom. Ono što je manje vidljivo, i što je jasno samo onima koji imaju dodatnu informaciju i znanje, jeste ponašanje ozbiljnih i sposobnih aktera iz drugog plana. Na policiju je bačeno nekoliko tisuća kamenova probrane veličine, a zgrade koje su napadnute se nalaze u parku, a ne u kamenolomu. Netko se pobrinuo i za kamenje, i za benzin, i za molotovljeve koktele. Dragan Lukač, ravnatelj Federalne uprave policije, smatra da se ovdje radilo o pokušaju državnog udara. Ozbiljna istraga koja je pokrenuta će dati jasnu sliku o pozadini događanja od 7. veljače, o izvršiteljima i nalogodavcima rušilačkog pohoda, i odgovornosti čelnih ljudi sigurnosnog sektora BiH.

Izjavili ste kako se pokušava stvoriti kaos na prostoru koji je, kako ste rekli, branila Armija BiH. Kome je to u interesu?

kirbaIstaknuo sam tu očiglednu stvar da, unatoč činjenici da je socijalno-ekonomsko stanje u cijeloj zemlji otprilike ujednačeno, točnije najmanje je loše u Sarajevu, nigdje nemamo destruktivnu pobunu s paljenjem institucija koje su simbol države, osim na teritoriju koji je branila Armija BiH i na kojemu većinom žive Bošnjaci. Cilj je bio u potpunosti ukinuti vlast, od vrha države do općine, do kraja. Da je nema, da nastane vakuum koji onda može biti upotrijebljen za razne scenarije. U Zenici, općini koja je doživjela procvat u posljednjim godinama, tražena je ostavka načelnika koji je dobio više od 70% glasova na posljednjim izborima?! A kome je to u interesu? Ima različitih aktera i interesa, demobilizirani borac koji je ostao bez posla sigurno ne želi ostati i bez države koju je branio.

Strahujete li od ponavljanja ovakvih događanja i u preostalom razdoblju do održavanja izbora u BiH?

Naravno. Može ih spriječiti samo brza, koordinirana akcija federalne i županijskih vlada kojom bi se izašlo u susret onom dijelu stanovništva koji se nije snašao u poslijeratnom vremenu. Političari su sada spremni na zajednički rad u korist naroda, na odustajanje od privilegija. Ne smije se propustiti momentum, privremeno smirivanje može usporiti reakciju, stvoriti lažni dojam da se stanje stabiliziralo. Gvožđe se kuje dok je vruće. Danas (jučer o.p. autora) ćemo održati sjednicu Glavnog odbora SDA i definirati program žurnih mjera koje bi trebale u kratkom roku popraviti stanje.

Važan dio je i zakon koji bi obvezao političare da prijave svu imovinu i način na koji su je stekli. To bi bilo rasterećujuće i za njih i za narod.

Navodno, SDA i HDZ BiH na lokalnoj razini u Mostaru koordinirano rade na smirivanju stanja, a posebno kako bi se izbjeglo prenošenje napetosti i incidenata na međunacionalne odnose. Je li to točno?

Da, ali ćemo to intenzivirati. S Draganom Čovićem se planiram u sljedećim danima, različitim povodima, sresti nekoliko puta.

Može li Turska pomoći relaksaciji odnosa između ključnih bošnjačkih lidera? Je li Davutoglu to pokušao tijekom posjeta Sarajevu?

Turski lideri, naročito Davutoglu, su to pokušavali kroz sve ovo vrijeme bošnjačke prepirke. Za sada nisu imali osobitog uspjeha, ali u ovoj situaciji koja osvešćuje možda budu uspješniji. Davutoglu inzistira i na boljem razumijevanju Bošnjaka i Hrvata, i radi i na tome.

Čini se kako je ponovno došlo do pregrupiranja na bošnjačkoj političkoj sceni. Lagumdžija kaže da je ulazak u političko savezništvo sa SBB-om bio pogreška, a istodobno su splasnula medijska i druga prepucavanja između SDP-a i SDA. Tko je danas SDA poželjniji saveznik u Sarajevu?

Koalicija sa SDP-om je prošlost, ali ostaje obveza da zajednički stabiliziramo situaciju. A tad mora prestati međusobno optuživanje SDA-SDP, dovoljno smo rekli u proteklim godinama. Nismo promijenili mišljenje jedni o drugima, ali moramo promijeniti odnos, smiriti međusobni sukob zarad stabilnosti i reda u državi.

Je li moguća suradnja s Radončićem nakon izbora i kako gledate na eventualnu suradnju s DF-om Željka Komšića?

Komšićeva DF nema hipoteku, ali nema ni uvjerljivu kadrovsku i kreativnu snagu. Moraju izaći s jasnim odgovorom na ovu situaciju. Od Komšića očekujem da pomogne u smirivanju situacije, da ponudi viziju. S Radončićem imamo ozbiljan problem koji traje već desetljećima. Ovaj put je pasivizirao policiju, dopustio ponižavajući napad na institucije ove zemlje, svojim izjavama i svojim medijima je poticao nerede. Zbog svega toga, SDA traži njegovu smjenu s mjesta ministra sigurnosti i uvjereni smo da ćemo za to dobiti podršku u Parlamentu BiH.

U intervjuu Večernjem listu Dodik je doslovno rekao: ‘BiH ne žele Bošnjaci jer ne žele Hrvate za partnere u Federaciji, a Srbe i Hrvate kao partnere na razini države. Oni žele državu za sebe’. Kako odgovarate na ovakvu tvrdnju predsjednika RS-a?

I SDA, i ja osobno, ulažemo posebne napore da ostvarimo učinkovito strateško partnerstvo sa strankom koja predstavlja većinu Hrvata u BiH. Hrvati i Bošnjaci još uvijek žive izmiješani diljem Bosne i Hercegovine. Pustite vi što Dodik poručuje Hrvatima i na koji način ih ohrabruje i odvaja od Bošnjaka. U entitetu koji on predvodi hrvatsko pitanje je, nažalost, rješavano na najlošiji i najbolniji način. I u ratu, i poslije rata, i danas kada Dodik postavlja ‘svoje’ Hrvate na dužnosti, a licemjerno se zalaže za njihovu ravnopravnost u Federaciji BiH. SDA nikada nije ni pomislio kandidirati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, uvijek je tražio da Hrvate u federalnoj Vladi predstavljaju stranke koje su pobijedile u hrvatskom korpusu, kod pregovora ‘Sejdić – Finci’ smo stali na stav da trebaju biti riješeni i opravdani zahtjevi hrvatske strane i zbog toga smo prozivani od dijela bošnjačkih intelektualaca, medija, stranaka. To su povijesne činjenice.

Odgovarajući na jednu vašu izjavu, Dodik je kazao da nosi cipele broj 47, ali da može povući više od 49% BiH. Može li?

Ne može. Ustavnopravni poredak i cjelovitost zemlje su ozbiljne stvari. Može pokušati prikupiti nešto političkih poena, a nakon izbora će i to prestati, jer Dodik dobro zna da se i u Banjoj Luci mogu odigrati slični scenariji.

Njegova retorika je već koštala i Srbe i sve ostale u BiH, bilo bi manje siromaštva da je bilo manje prepirke među političkim liderima u Bosni i Hercegovini, a Dodik je tu prednjačio.

Europski parlament je, čini se, prvi put, uz separatizam u BiH kritizirao i centralizam. Koliko je bošnjačka, naravno dopuštena, želja za povratkom na prijeratnu, unitarnu BiH, prepreka stvaranju funkcionalne daytonske ili briselske BiH?

Doris Pack je nametnula neke nedovoljno objašnjene stavove u tom smislu, ali nije tvrdila da itko traži povratak na prijeratno uređenje BiH. Uostalom, kad ste zadnji put čuli ozbiljnog, utjecajnog bošnjačkog političara, ili intelektualca da zagovara povratak na prijeratnu, unitarnu BiH? Naravno, ne krijemo da bi većina Bošnjaka to voljela, ali politika je umijeće mogućeg. Ako to ne žele Srbi i Hrvati, dakle pola BiH, onda je to nemoguća misija i valja popravljati stvari u danom okviru, dakle unutar daytonske strukture. Ta struktura može biti mijenjana ako to kao interes prepoznaju predstavnici konstitutivnih naroda. Realno je ujedinjavanje županija, smanjenje administracije, te nevjerojatne brojke od više od 100 ministara koja je za Guinnessa. Ali, to je ostvarivo samo u mjeri i na način koji odgovara i Bošnjacima i Hrvatima. Bošnjacima je sigurno neprihvatljivo ujedinjavanje koje bi stvorilo neku hrvatsku skupinu županija unutar koje bi oni bili manjina.

Mogu li SDA i HDZ BiH riješiti ključne političke probleme u Federaciji, kao što je problem Mostara, ali i ukupne probleme koji opterećuju odnose između dva naroda? Nije tajna da su Hrvati nezadovoljni u ovakvoj BiH, a posebno u ovakvoj Federaciji?

Ako itko može, onda su to SDA i HDZ. Ali bit će to mukotrpno, dugotrajno približavanje stavova.

Svjesni ste da vas se u javnosti doživljava kao predvodnika konzervativne, a neki čak tvrde i radikalne struje u SDA. Smeta li vam taj imidž i kako odgovarate onima koji vas na taj način kritiziraju?

Smeta mi sve što nije istina, i o meni, i o svemu i svakome drugome u BiH.

Neistina stvara konfuziju, nepotrebno nepovjerenje. Ja sam umjeren i pragmatičan političar koji može pomoći da se stvari pokrenu s mrtve točke. Veliki broj mojih prijatelja iz mladosti su Srbi i Hrvati.

Poštujem i sebe i druge. I posebno uvažavam multietničnu matricu Bosne i Hercegovine koja je takva, i koja takvom opstaje Božjom voljom.

Jaku riječ mogu izgovoriti samo u situaciji kada branim svoj narod od bjelodane nepravde. Nećete naći nijednu agresivnu, nepravičnu i nepotrebnu riječ koju sam izgovorio kada su drugi u pitanju.

Zbog vaših izjava Hrvati vjeruju kako prema njima imate animozitet. Dapače, neke vaše izjave doživljavaju i kao prijetnju. Može li doći do svojevrsne pomirbe između vas i najmalobrojnijeg naroda?

Pronađite mi jednu od tih izjava. Unaprijed se ispričavam ako ste u pravu, ali pokazat će se da niste. Ja poštujem Hrvate, njihovu povijest, kulturu, slušam njihove glazbenike, čitam njihove pisce, često gledam njihov TV program, prijatelj sam s njihovim liderima. To, naravno, ne znači da neću reći ‘bobu-bob’ i ‘popu-pop’. Tuđman je izborio neovisnost Hrvatske, ali je unesrećio Bosnu i Hercegovinu, Bošnjake i Hrvate u njoj. Ne očekujte od mene da ne pozdravim Haašku presudu koja je njegovu ulogu u našoj tragediji nazvala pravim imenom, da ne pokazujem ljutnju kada je u pitanju sve ono što je urađeno Mostaru i Mostarcima, da ne osudim svu tu kratkovidost koja je bez potrebe zavadila dva naroda i dovela do toga da je pola milijuna Bošnjaka i stotine tisuća Hrvata iselilo iz zemlje u kojoj su rođeni. Jesu li teže moje riječi ili tuđa nedjela, je li krivo ogledalo ili je krivo ružno lice naše nedavne prošlosti koje se u mojim riječima ogleda?

Kritiziran je dolazak premijera RH Milanovića u Mostar. Nije li bilo nerealno očekivati dolazak Milanovića u Sarajevo u danu kada ni vi niste mogli do zgrade Predsjedništva?

Milanović je poslao dobre poruke, ali je trebao pričekati nekoliko dana, doći u ranjeno Sarajevo, a zatim otići u Mostar. Obići spaljenu zgradu HDZ-a, a zatim i spaljenu zgradu SDA.

VLM

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Milijan Brkić: Bakir Izetbegović se tijekom rata sklonio u Hrvatsku, a sada nas optužuje za „agresiju“!?!

Objavljeno

na

Objavio

Izetbegović besramno laže i provocira – upravo je RH njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegovog naroda i BiH od uništenja!

 

Presuda uopće ne uvažava činjenicu da je Armija BiH u ofenzivnoj operaciji “Neretva 93” imala za cilj osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zaposjedanje teritorija RH od Neuma do Ploča. Ispada da je Armija BiH bila na izviđačkom izletu!?! – istaknuo je  potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić u opširnom razgovoru za Večernji list BiH.

Intervju koji je radila urednica Valentina Rupčić prenosimo u cijelosti:

Ne stišavaju se tenzije nakon presude hrvatskoj “šestorki” u Haagu, kako u RH tako i u BiH. Kako vi vidite presudu?

Iako je to iznimno teško, pokušat ću hladne glave reći što mislim. Prvo, ta je presuda u ozbiljnoj suprotnosti s činjenicama, s onim što se stvarno događalo tijekom razdoblja koje ona obuhvaća.

Drugo, ta žalbena presuda (isto kao i ona prvostupanjska) izgleda kao da naši okrivljenici nisu niti iznosili svoju obranu. Ta presuda, primjerice, uopće ne uvažava činjenicu da se u jednom razdoblju koje ona obuhvaća odvijala ofenzivna operacija Armije BiH pod nazivom “Neretva 93”, a da je cilj te operacije bio osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zauzimanje teritorija RH, od Neuma do Ploča. Tijekom te operacije od Grabovice pa nadalje počinjeni su strašni, mnogobrojni zločini nad Hrvatima, civilima i zarobljenim, razoružanim pripadnicima HVO-a.

Želim istaknuti da su za mene svaki zločin i zločinac isti, bez obzira na to koje je nacionalnosti žrtva, a koje počinitelj. Za sve žrtve osjećam duboki pijetet i žaljenje, a prema svim zločincima osjećam prijezir.

Međutim, prema ovoj presudi, očito je da Haaški sud nije imao iste kriterije. Ispada da je Armija BiH, koja je željela zauzeti prostore u BiH nastanjene Hrvatima i dio teritorija RH, bila na izviđačkom izletu. A nužnu, izazvanu, opravdanu i, bolje rečeno, presudnu obranu koju je HVO provodio na prostorima gdje žive Hrvati Haaški je sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom, i još u njega uključio i hrvatsko vodstvo. Zamislite, Hrvatsku koja je pozvala Hrvate da na referendumu glasuju za samostalnost BiH, koja je prva priznala BiH, sama slala ili preko koje je prošla sva inozemna pomoć i naoružanje, pa čak i tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka, primala je na stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica te zbrinjavala i liječila ranjenike A BiH, čak i tijekom sukoba s HVO-om.

Ponaša li se tako država koja ima nečasne namjere, koja je agresor na BiH, kako nam je to nedavno poručio Bakir Izetbegović na godišnjicu pada Vukovara?! A vidite, brojna obitelj Izetbegović tijekom cijelog rata bila je izbjegla upravo u tu Hrvatsku. A Bakir Izetbegović, ako se dobro sjećam, tijekom velikosrpske agresije, pa i muslimansko-hrvatskog sukoba, više je vremena proveo u RH nego u BiH. Uvijek se trudim stvari nazvati pravim imenom, pa ću to i sada jer je ta Izetbegovićeva tvrdnja besramna optužba i laž protiv RH koja je njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegova naroda i BiH od uništenja. Jedino su više od RH za spas Bošnjaka i BiH napravili Hrvati iz BiH te pripadnici HVO-a!

Uputio bih apel našim susjedima Bošnjacima da ne nasjedaju na neutemeljene Izetbegovićeve dnevnopolitičke provokacije zbog ove presude. Jer, kada se spusti sva magla i prašina, ostat će samo gole činjenice da su Bošnjaci opstali ili izbjegli uništenje zahvaljujući i HVO-u, hrvatskom narodu u BiH i RH. Treba se prisjetiti i da su HVO i HV svojim operacijama u nekoliko navrata spasili opkoljeni Bihać i Cazinsku krajinu od vjerojatno i znatno veće tragedije od one koja je, nažalost, pogodila Srebrenicu. Osuditi nevine, kao ovom presudom, nije pravda, nego odmazda, i to nasumična, a ona nikome sreće nije donijela.

Presuda hrvatskoj “šestorki” za mene je činjenično i pravno neutemeljena, osobito u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i nametanja jedne posve druge povijesne istine u kojoj je žrtva poslala agresor. U toj presudi se barata pojmom “udruženi zločinački pothvat” premda nema nikakvih dokaza, što i samo Žalbeno vijeće priznaje, za dva od tri uvjeta, koja je Haaški sud sam definirao, za to dokazivanje UZP-a. Na to su upozorili u svojim tekstovima Luka Mišetić i ostali ugledni pravnici. Nema dokaza ni o donošenju odluke o etničkom čišćenju ni o provedbi etničkog čišćenja. Jedino je dokazano da su se osobe, dakle vodstva RH i HVO-a, sastajale i da su sve one pripadnici istoga naroda?!

A kako u tom kontekstu komentirate čin generala Praljka u haaškoj sudnici?

Časni general Slobodan Praljak uložio je više od 22 godine svog života kako bi pobio optužbu, i to ne radi sebe, nego radi Hrvata u BiH i RH. On po svemu, cijelom svom životu, kao da nije pripadao ovom dobu, već nekim drugim romantičnim, epskim, časnim, viteškim vremenima, jednostavno je bio epski lik. Iako ga svi uspoređuje sa Sokratom, kao generala i časnog ratnika, mene ipak više podsjeća na divove toga vremena Ahila ili Hektora koji su jedan i drugi znali da će u zadnjoj borbi poginuti, ali im njihova čast nije dopustila od nje odustati. Njegov habitus, karakter i duh nisu bili spremni prihvatiti zdravo za gotovo onu uzrečicu koja završava “… tim gore po činjenice”! Na drastičnu nepravdu general Praljak odgovorio je drastičnim činom pred cijelom međunarodnom javnošću. Želio je tim činom zaštititi dostojanstvo svog naroda, dignitet domovine i svakog časnog branitelja, pa i svoj osobni jer uistinu je on takav bio. Njegov čin je krik nad nepravdom, vapaj i apel svima nama zajedno da se probudimo i shvatimo kako se moramo konkretno boriti za opstojnost našeg naroda u BiH. Zasigurno će ova presuda ostati zapisana crnim slovima u novijoj hrvatskoj povijesti, a posebno među Hrvatima u BiH.

I sami ste bili branitelj, bili ste na pragu obrane domovine, kako je gledati sve ovo što se događa nakon 20 godina?

Teško je i bolno svakom hrvatskom branitelju, kako u RH tako i u BiH, gledati ovu nepravdu. Zaboravlja se da su upravo zahvaljujući časnoj borbi i herojstvu hrvatskih branitelja i Hrvatska i BiH opstale. RH nikad nije imala za cilj pripajanje teritorija BiH, a upravo su ratne operacije koje su provodili HV i HVO spasile cjelovitost BiH. Herceg Bosna je nastala u ratu. Hrvati su se na takav način politički, a kroz HVO i vojno štitili od srpskog agresora. Ni u jednom dokumentu Herceg-Bosne ne prejudicira se odcjepljenje od BiH, a poglavito ne pripajanje RH. U svim službenim dokumentima naglašava se kako je Herceg-Bosna dio BiH. Sjetimo se ponovno sudbine Bihaća i što bi bilo da ga hrvatski branitelji nisu pomogli obraniti. Vjerujem, da sada pitate Bošnjake iz toga i drugih krajeva BiH, sigurno bi vam rekli da su ih hrvatski branitelji i Hrvatska spasili. Ponavljam, važno je naglasiti tko je sukobe započeo, a tko je sukobe želio okončati na miran način. Falsifikatori povijesnih činjenica te oni koji se nikada nisu pomirili sa stvaranjem hrvatske države nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da je epilog hrvatske politike 90-ih, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, samostalna, suverena, slobodna i demokratska Republika Hrvatska, punopravna članica EU i NATO-a, ali i cjelovita BiH.

Što Hrvatska može i što će pokušati učiniti?

Drugostupanjska presuda šestorici Hrvata na Međunarodnom sudu u Haagu itekako se tiče i same RH jer je riječ o pitanju koje zadire u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Poduzet će se svi raspoloživi pravni i politički mehanizmi kako bi istina i pravda pobijedile. Može se govoriti o opravdanom zahtjevu za revizijom presude u dogovoru s obranama petorice Hrvata u Haagu. Država Hrvatska u tome mora pružiti svu pomoć koristeći pri tome političke, diplomatske i sve ostale dostupne kanale. Predsjednica RH je u svom obraćanju u Vijeću sigurnosti, između ostalog, ponovila jasan stav da Hrvatska nije bila agresor u BiH te da je, naprotiv, pomagala BiH. Premijer Plenković i ministar Bošnjaković u nekoliko su navrata u razgovorima otvorili ovo pitanje i već se traže i poduzimaju koraci kako bi se što prije krenulo u obranu istine o Domovinskom ratu i ulozi Hrvatske te zaštiti i pomoći Hrvatima u Haagu.

Brojni hrvatski branitelji, generali… žrtve su montiranih optužbi i progona u BiH. Kada će stati obračun s prošlošću?

Sve je to dio kontinuirane strategije kojom se želi ispisati činjenično netočna povijest. Hrvati i hrvatske snage (HV i HVO) dali su najveći doprinos u obrani i oslobađanju BiH od velikosrpske agresije. Brojni časnici HVO-a, međutim, morali su otići iz BiH kako im se ne bi sudilo po drugom, strožem zakonu. Jer u BiH se pripadnicima triju naroda ne sudi po istim zakonima. Za jedne važi zakon iz bivše države, koji je stroži, a za druge iz poslijeratnoga razdoblja, koji je blaži. Pitam se kako je to moguće i gdje u BiH stanuje pravda. U procesuiranju ratnih zločina ne smije biti selektivnog pristupa. Inzistirat će se da se kaznene prijave protiv pripadnika HVO-a procesuiraju prema istim zakonima koji se primjenjuju na ostale. U tom kontekstu podsjećam opet i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Damjanović – Maktouf”. Poznajem generale HVO-a koji desetljećima trpe progon i nepravdu, podmetanje lažnih iskaza, svjedoka, montiranje optužnica. I nose se s tim jer znaju istinu i znaju kako su teško obranili svoju domovinu i dom. Nažalost, sve to s njima proživljavaju i njihove obitelji. I sam sam bio žrtva takvih pokušaja i nitko od nas ne zna je li gotovo s takvim političkim obračunima kroz pravosuđe u BiH.

Bili ste s premijerom Plenkovićem prije nekoliko dana u Mostaru u misiji smirenja tenzija i podrške Hrvatima. Što su vam predstavnici udruga i stranaka rekli?

Došli smo u Mostar kako bismo iskazali potporu sunarodnjacima u BiH, razgovarali s braniteljima, predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Dotaknuli smo se svih otvorenih pitanja koje imaju Hrvati u BiH – o promjeni Izbornog zakona, europskom putu BiH i odluci suda u Strasbourgu koja sugerira da se riješe pitanje izbora članova Predsjedništva BiH i odlučivanje u Domu naroda. Na sastanku su nam predstavnici HNS-a jasno naglasili kako su upravo Hrvati predvodnici europskog puta BiH te kako euroatlantski put nema alternativu. Hrvatska će im pružiti svu potrebnu pomoć na tom putu. Naravno, u fokusu razgovora je bila presuda “šestorki”. Potrebno je i ne nasjedati na ciljane provokacije.

I u haaškoj presudi Milanu Martiću, primjerice, navodi se udruženi zločinački pothvat, no niste mogli čitati ili slušati da će na temelju toga žrtve tužiti Srbiju. Jer Haaški sud ne presuđuje državama i narodima, nego pojedincima. Stoga i sadašnje učestale, a posve neutemeljene tvrdnje da će “Bošnjaci tužiti RH” treba sagledati kao nastavak difamacijske kampanje i političkih pritisaka čiji je cilj “invalidirati” i Hrvate u BiH i RH u borbi za naša legalna i legitimna prava – od stvarne ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH do izmjene diskriminatorskog Izbornog zakona. Moramo i dalje punom snagom i voljom boriti se za ono što nam pripada po Bogu, pravdi i Ustavu BiH. Jer Hrvati ne traže ni više ni manje od onoga što imaju druga dva konstitutivna naroda.

Rođeni ste u BiH, živite u Hrvatskoj. Poznajete stanje u objema državama, osobito među Hrvatima. Je li moguće da se povijest na ovakve načine želi iskriviti?

Nikada svoje sunarodnjake nisam dijelio po mjestu rođenja, regionalnoj pripadnosti i sličnom. Kriteriji po kojima ih dijelim su poštenje, čast, domoljublje i djela koja stoje iza svakog od nas pojedinačno. Mi Hrvati iz BiH imamo neraskidivu vezu s RH i hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta. Sudbina moje obitelji je bila takva da su se sedamdesetih odselili iz Klobuka kod Ljubuškog u Zagreb. Dio obitelji je u Zagrebu, brat u Australiji, rodbina razasuta po Hercegovini, Hrvatskoj i svijetu…, ali uvijek je to moja obitelj i te obiteljske veze nitko i nikada ne može pokidati. Isto je tako i s moje obje domovine – i RH i BiH. Povijest se ne može iskriviti dok je nas, dok se borimo da istina pobijedi. I ovi posljednji događaji pokazuju da zajedno moramo tražiti rješenja kako nam nitko ne bi pisao povijest, nijedna međunarodna institucija, sila ili drugi narodi.

Kao drugi čovjek HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, možete li reći što će Hrvatska moći učiniti kako bi zaštitila Hrvate u BiH i pomogla im?

Ono što hrvatski narod želi u BiH je mir, ravnopravnost, sigurnost, stabilnost, pravda i istina. Hrvati u BiH su bezuvjetnu ljubav uvijek darivali RH, uvijek su se žrtvovali bez ikakvih protuusluga. Spomen hrvatske države pobuđuje emocije kod Hrvata u BiH. Mislim kako bismo na tom domoljublju i mi Hrvati u RH trebali puno toga uraditi. Trebala bi RH vratiti svu onu ljubav i sav onaj doprinos od početka rata koji su Hrvati iz BiH iskazali prema RH. Mi smo nedjeljiv narod koji se nalazi u dvije domovine. Geostrateška, geopolitička, povijesna, kulturna, gospodarska i svaka druga povezanost RH i BiH je nedvojbena i neizmjenjiva. Stabilnost BiH i opstojnost Hrvata u BiH upravo znače i stabilnost RH. Imamo ustavnu obvezu i RH mora zaista iskreno skrbiti o Hrvatima u BiH. Ta pomoć mora biti osobito sada jaka, nedvosmislena i usmjerena jednom cilju – da Hrvati u BiH opstanu i ostanu te se izbore za svoja legitimna prava ne nasjedajući na provokacije o tobožnjoj kolektivnoj krivnji.

Mnogi prozivaju bivše dužnosnike RH da su svojim potezima pomogli u ovakvom ishodu presude “šestorki”. Kako to komentirate?

Nažalost, i ova presuda svjedoči da su nas koštali neodgovorni postupci i izjave nekih bivših hrvatskih dužnosnika. Bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić svojim izjavama i djelima itekako su naškodili i RH i Hrvatima u BiH. I oni su dio u tom nečasnom, nemoralnom mozaiku djela koja su radili oni, ali i neki drugi protiv RH.

Završena je priča oko vaše diplome. Zašto vas se godinama povlačilo po medijima? Kako sada, s vremenske distance, na to gledate? Jeste li pogriješili?

Cijela je javnost upoznata s mojim slučajem. Bio sam izvrgnut nepravednom progonu. A sve je pokrenuto iz političkih razloga jer sam tada bio na poziciji glavnog tajnika HDZ-a. Visoki upravni sud donio je odluku da mi je diploma oduzeta nezakonito i nakon toga je Policijska akademija ponovno pokrenula postupak. Odlučio sam svima pokazati da mogu i “dva puta” diplomirati na istom fakultetu iako bi bilo bolje da sam diplomirao na dva fakulteta (smijeh). To je za mene završena priča. Okrenuo sam novu stranicu u knjizi života.

Nedavno je u Saboru RH izglasan Zakon o braniteljima koji na poseban način štiti pripadnike HVO-a. Što on donosi i jesu li u planu još neki zakoni?

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ministar Tomo Medved, kao predlagač ovog zakona, vodio se svim smjernicama nužnima da se hrvatskim braniteljima HVO-a osigura puna zaštita, pomoć i prava koja zaslužuju. Prava branitelja HVO-a počet će se primjenjivati od 1. siječnja 2019. RH nastoji na institucionalnoj razini, uključujući i buduće izmjene pojedinih zakona, poput Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakona o prebivalištu te izbornih zakona, olakšati položaj Hrvata u BiH te, uz znatniju pomoć gospodarskih subjekata Hrvatske, pridonijeti stvaranju uvjeta za opstojnost i ostanak Hrvata u BiH. U Saboru RH, kada je u pitanju BiH, ne bi smjelo biti podjele jer, kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, svi moramo provoditi ono što je naša ustavna, ali i moralna obveza prema našem narodu u BiH.

Mislite li da je međunarodna zajednica pogriješila u BiH, posebice u odnosu prema Hrvatima i svim potezima koje je povlačila, a čije se posljedice i danas osjete?

Teško je razumjeti da je u društvu koje se naziva demokratskim moguće, npr., grubo izigrati izbornu volju jednog cijelog konstitutivnoga naroda. Kao što je to bilo u vrijeme vlasti “platforme” ili Alijanse. Smatram nedopustivim i neprihvatljivim ne samo biranje nego i sami pokušaj biranja predstavnika jednog naroda od drugog naroda, kako su to neki radili. Skupina stranaka u FBiH, predvođena onima koje se nazivaju socijalističkim i demokratskim, kada su to radile, imale su pomoć i međunarodne zajednice. Znamo što su visoki predstavnici do sada radili, koliko su štetnih odluka donijeli, i to u najvećem broju slučajeva za Hrvate. Sjetimo se, i u slučaju “platforme” i biranja predstavnika Hrvata, presudila je međunarodna zajednica. Pitam se kome odgovara takvo što i kome je u interesu da je u BiH ovakvo stanje. U zemljama iz kojih dolaze svi ti stranci koji na takav način odlučuju uime naroda u BiH za takvo što vjerojatno bi bili, u najmanju ruku, politički potpuno diskreditirani, da ne kažem težu kvalifikaciju. Kreiranje takvih politika pogubno je za sve. Međunarodni sponzori mirovnih, političkih i ustavnih aranžmana ne smiju jednostrano raditi na reviziji Washingtona i Daytona, i to na štetu jedne strane potpisnice – na štetu hrvatskog naroda, koji ovdje živi stoljećima. Mora im biti jasno da i RH, kao supotpisnica Daytona, ima pravo i obvezu sudjelovati u procesu revizije Daytona i zaštiti Hrvata u BiH. Brojnost naroda ne smije biti razlog dvostrukih standarda.

Često dolazite u rodni kraj, Hercegovinu. Mislite li da je trend iseljavanja iz RH i BiH isključivo vezan uz egzistenciju ili ima i drugih problema i razloga?

Veliki problem je proces iseljavanja Hrvata iz BiH koji već dugo traje i treba ga zaustaviti. I to je posljedica neravnopravnosti Hrvata u BiH. Odlaze cijele obitelji, a ne, kao nekada, samo muževi, dok su žene i djeca ostajali na ognjištima. Nisu u pitanju samo financije i potreba da se prehrani obitelj jer nema posla, u pitanju je veliko nezadovoljstvo političkom situacijom u BiH i beznađem koje mlade obitelji osobito vide za budućnost svoje djece. Nešto se mora žurno učiniti i promijeniti. Nažalost, u tijeku je proces novog egzodusa i odlaska mladih i iz RH. U RH se moraju pokrenuti svi procesi kako bi se takav trend zaustavio i stvorili uvjeti za ostanak hrvatskih građana. Nove smjernice Vlade RH i demografska politika, prijedlozi novih zakona idu u tom smjeru kako bi se taj opasni trend zaustavilo.

Što biste poručili mladim ljudima koji sada uče povijest, što biste im naveli kao razlog ostanka u domovini?

Previše je križnih postaja u povijesti hrvatskog naroda bilo i to ne smijemo nikada zaboraviti. Kao što smo mi mladi početkom 90-ih ostali u RH i borili se za našu slobodu s puškom u ruci, pozivam danas mlade ljude neka ostanu u RH i svojim znanjem, sposobnostima i vještinama neka se bore za bolju budućnost. Nije bilo lako 90-ih, mnogima nije lako ni danas, ali RH ima prosperitetnu budućnost koju moramo graditi svi zajedno. Ono što želim poručiti mladima je da ostanu i da se bore za svoje snove jer nigdje sunce ne grije ljepše nego u domovini.

Kako gledate na sustavnu majorizaciju hrvatskog naroda u BiH i kako im Republika Hrvatska može pomoći da se izbore za jednakopravnost?

U prvorazredne nacionalne interese ubraja se i pitanje zaštite Hrvata u BiH koje se danas, nažalost, tretira gotovo kao građane drugog reda i koji u stvarnom životu nemaju ista prava kao i pripadnici ostala dva konstitutivna naroda. Velika je to nepravda. Svi u RH moraju napraviti sve što je u našoj moći kako bismo pronašli najpravedniji i održivi model po kojem ćemo zaštititi svoj narod u našoj drugoj domovini BiH. RH je i do sada skrbila o njima i to je naša i ustavna obveza. Nedopustivo je da se Hrvate u BiH majorizira i stigmatizira jer su branili domovinu, jer žele jednakopravnost i prava koja im pripadaju. Želi ih se sustavno svesti na nacionalnu manjinu, ušutkati njihove težnje i borbu za ostanak i opstanak u BiH. Hrvati su istinski graditelji BiH, temelj njezine opstojnosti. Sjetimo se samo 1991. i rezultata referenduma. I bi li uopće bilo BiH da nije Hrvata u njoj, ali i Hrvatske. To su upravo ključne činjenice koje se ne smiju zaboraviti. Zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvata u RH mora sada biti snažno upravo onako kako su se nekada temeljem zajedništva u Domovinskom ratu stvarale hrvatske snage koje su zajedno branile i obranile RH i BiH na jedinstvenom ratištu. Jedan je hrvatski narod – jedan je Domovinski rat!

Davor Domazet Lošo: Hrvatska je vodila najčišći rat u povijesti ratovanja

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

Objavljeno

na

Objavio

Hamdija Abdić Tigar uhićen je jutros u Bihaću zbog sumnje da je odgovoran za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića.

Abdić je uhićen po nalogu Kantonalnog tužiteljstva Bihać, objavio je Žurnal. U tijeku su pretresi više objekata na području USK-a, a provode ih pripadnici Federalna uprave policije.

Hamdija Abdić Tigar je bio zapovjednik 502. viteške brigade Petog korpusa Armije BiH, a sad je vijećnik SDA u Gradskom vijeću Bihaća.

Tigar je 2014. godine izjavio kako ne zna što se dogodilo sa Šantićem. “Na istom smo kazanu Vlado i ja jeli i istu smo muku mučili. Ne znam što se s njim dogodilo, ne mogu potvrditi ni da je mrtav niti da je živ jer nema dokaza ni za jedno ni za drugo. Ja ga nisam ubio. Svi su na mene navalili kao budale, sa svih strana me optužuju. Neka dokažu ili neka me ostave na miru”, izjavio je tada Abdić.

Ove je pak godine rekao kako je ”krajiški narod ponosan na sve što je uradio za Bosnu i Hercegovinu u proteklom ratu”. ”Ako ste vi zaboravili sve naše zasluge pa nas nižerazrednim novinarima pokušavate oblatiti, mi nismo i nećemo vam dozvoliti da spominjete, a kamo li lažete o našim generalima i ostalim borcima 5. Korpusa”, rekao je nedavno nakon nekih medijskih napisa o pripadnicima 5. korpusa. General Vlado Šantić ubijen je 8. ožujka 1995. godine, nakon što su ga iz Hotela Sedra odveli pripadnici jedinice Armije BiH kojom je zapovjedio Hamdija Abdić.

Duje Šantić, sin Vlade Šantića, ranije je izjavio kako opsežna istraga nestanka generala Šantića nije rezultirala podizanjem optužnice protiv sedmorice prvoosumnjičenih. “Ja osobno držim odgovornim generala Armije BiH Atifa Dudakovića i zapovjednika vojne policije Hamdiju Abdića Tigra, gospodare života i smrti te ratne 1995. godine u ‘bihaćkom džepu’. Moj otac je te 1995. godine odveden bez suda i sudišta, po zapovjedi generala Dudakovića, iz stožera HVO-a u hotel Sedra, gdje je premlaćivan do ranih jutarnjih sati”, kazao je Duje Šantić tijekom prošlogodišnjeg obilježavanja smrti svojeg oca.

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

Pavao Miljavac: Moramo doznati tko je ubio Šantića

 

Na današnji dan nestao je general Vlado Šantić, obitelj još nije pronašla smiraj

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari