Pratite nas

Pregled

Izetbegović je htio biti lider građanske BiH, a bio je lider samo Muslimana

Objavljeno

na

Knjiga saborskoga zastupnika RH Miroslava Tuđmana (HDZ) “Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića” u kojoj su na osnovu brojnih izvornih dokumenata analizirani motivi i vrijednosti političke filozofije bivšeg predsjednika Predsjedništva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) te strateški ciljevi kojima je težio predstavljena je u četvrtak u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu.

O knjizi (443 str.), u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, govorili su akademici Davorin Rudolf i Ivan Aralica, povjesničar Ante Nazor te autor.

Rudolf je istaknuo kako će čitatelji u knjizi, uz ostalo, naći odgovore na pitanja zašto se u BiH u razdoblju od 1992. do 1995. nije ostvario niti jedan plan međunarodne zajednice i UN-a o sprječavanju oružanih sukoba u toj zemlji, njezinom unutarnjem uređenju, zašto su sukobi tako dugo trajali te zašto je Izetbegović povukao svoj potpis s prvog mirovnog plana međunarodne zajednice Jose Cutileira, desetak dana nakon što ga je 18. ožujka 1992. godine osobno potpisao u ime Bošnjaka, zajedno s predstavnicima bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba.

Istaknuo je i da su rješenja u tom prvom mirovnom planu za BiH bila gotovo identična kao i u sporazumima koja su krajem 1995. godine dogovoreni u Daytonu, nakon tri i pol godine oružanih sukoba. “Da je Cutileirov plan ispoštivan možda se moglo izbjeći oko stotinu tisuća žrtava civila i vojnika”, kazao je Rudolf.  Smatra da je kod Bošnjaka ključ za izlazak iz fatalnog labirinta u BiH bio u političkim doktrinama i strategijama Alije Izetbegovića, najutjecajnijeg čovjeka u BiH.

Drži i da Izetbegović nije kriv za oružanu agresiju Srbije na BiH, ali je odgovoran što su se unutarnji sukobi komplicirali, trajali dugo te se nisu rješavali na temelju konstitutivnosti triju najbrojnijih naroda u BiH. “To je knjiga o Izetbegovićevom programu demokratske, cjelovite i višepartijske države, ali unitarne BiH, bez tri konstitutivna naroda”, naglasio je.

Napominjući kako se korijeni Izetbegovićevih političkih doktrina i strategije nalaze u knjizi “Islamska deklaracija”, Rudolf je rekao i da je model za Izetbegovićevu BiH bio demokratska država građana bez nacionalnih naznaka za svaku naciju posebno u kojoj se odlučuje po načelu jedan građanin – jedan glas. Smatra da su zbog njegova neprihvaćanja učinaka povijesti i modernih političkih rješenja koja će osigurati visoki stupanj državotvornosti i samostalnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba u BiH te upornog zagovaranja građanske, unitarne i dominantno islamske BiH došlo i do “nesretnih oružanih bošnjačko-hrvatskih sukoba”.

Da je Izetbegović htio biti lider građanske BiH, a bio je lider samo Muslimana pri čemu Hrvatima i Srbima nije priznavao ni status nacionalnih zajednica rekao je i Aralica ocijenivši da su njegovi (Izetbegovićevi) ideali bili konfuzni u provedbi, nepošteni prema druga dva naroda i neiskreni prema međunarodnoj zajednici. Dodao je i da je ušao u rat s Hrvatima, a da niti u jednom trenutku nije bio spreman preuzeti odgovornost za njegove posljedice. Aralica smatra da je Izetbegović prihvatio savezništvo bivših komunista i oficira JNA, unitarista i ateista kojima je unitarna BiH bila nadomjestak za unitarnu Jugoslaviju, nije priznavao naciju kao nezaobilaznu kategoriju u europskoj politici te je, odabravši rat, “prešao Rubikon” kao sredstva postizanja ciljeva unitarne države. Pri tome je, drži Aralica, svaku unutarnju artikulaciju BiH doživljavao kao podjelu države te je u tu svrhu “sam izmislio podjelu BiH između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu”.

Nazor Tuđmanovu knjigu zbog obilja izvornih dokumenata drži izuzetno važnom kako bi se događaji u BiH 90-ih godina iz percepcije prebacili u znanstveni okvir. “Stravični su razmjeri neznanja koja u Hrvatskoj imamo o stradanju Hrvata u BiH, posebice staranjima Hrvata u središnjoj Bosni u napadima Armije BiH”, naglasio je i dodao da je središnjoj Bosni etnički očišćeno više od 150.000 Hrvata i ubijeno oko 1700 ljudi. Knjiga, dodaje, sadrži sve relevantne dokumente i izjave o doktrini i strategiji Alije Izetbegovića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Lovro Kuščević o potpisima: Tko izgubi, ima pravo da se ljuti

Objavljeno

na

Objavio

Ministar uprave Lovro Kuščević rekao je u srijedu da Vlada podržava referendume kao demokratski oblik izjašnjavanja volje građana i nikome ne zamjera inicijative, ali zamjera organizatorima prikupljanja potpisa za dva referenduma nepravilnosti koje su radili.

“Vlada podržava referendum kao demokratski oblik izjašnjavanja volje građana. Naravno da se to nikome ne zamjera, zamjera se organizatorima nepravilnosti koje su radili. O tim nepravilnostima, njihovom broju, broju važećih, odnosno nevažećih potpisa možemo razgovarati nakon što prezentiramo izvješće. Povjerenstvo je završilo svoj posao, predalo je izvješće, a ja ću ga danas prezentirati Vladi”, rekao je Kuščević novinarima pred Banskim dvorima.

Upitan idemo li na referendum, odgovorio je: “Vidjet ćemo danas kada Vlada primi na znanje izvješće i uputi ga u Sabor”. Na novinarsku konstataciju da će nastati pobune s ove ili one strane, bez obzira na rezultate, pogotovo jer inicijativama nije dopustio promatrače, Kuščević je poručio – “tko gubi ima pravo da se ljuti”.

Odbacio je nagađanja da je pogriješio kada organizatorima referendumskih inicijativa nije dopustio promatranje. “Nema tu pogriješili ili ne pogriješili. Nisam ja donio odluku samovoljno. Hrvatski zakon ne omogućava promatranje. Ne radi se tu o mojoj volji, radi se o poštivanju hrvatskih zakona”, poručio je.

Ustvrdio je da njegov osobni stav, kao i stav Vlade oko referendumskog pitanja nema nikakve veze sa stručnim, objektivnim i u skladu za zakonom prebrojavanjem potpisa. “Ovi rezultati su rezultati rada stručnog povjerenstva koje niti na jedan način nije pristrano. Ukoliko su iz inicijativa skupili dovoljan broj potpisa bit će referendum, ako nisu – neće biti referenduma”, rekao je.

Nije etično ni moralno buditi emocije u ljudima kako bi se zadržale sinekure u Saboru

Smatra kako bi bilo korektno da se udruga Narod odlučuje registrira kao stranka pa krene u političku utrku. Svatko tko ima političkih ambicija mora izraditi dobar, kvalitetan program i okupiti ljude koji su spremni taj program realizirati.

“Na ovaj način, pokušavajući probuditi emocije kod ljudi da bi dobili političku vidljivost i zadržali svoje sinekure u Saboru, to nije ni etično niti moralno niti u skladu s političkim djelovanjem”, kazao je ministar uprave.

Na upit trebaju li referendumska pitanja o Istanbulskoj konvenciji i promjeni izbornih pravila ići na Ustavni sud da se vidi jedu li u skladu s Ustavom, Kuščević smatra da je to pitanje koje mora procijeniti Sabor.

Mi ćemo Saboru proslijediti izvješće, a dalje je na Saboru da procijeni što će dalje s tim pitanjem, rekao je Kuščević.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Apel Udruge ‘Svehrvatski grob – groblje mira’ u povodu vukovarskog prosvjeda

Objavljeno

na

Objavio

Udruga „Svehrvatski grob – groblje mira“ ima za cilj da se svim ratnim žrtvama na ovom našem prostoru izrazi poštovanje i javno im se prizna ljudsko dostojanstvo, koje im je bilo oduzeto.

To se očituje i time da ih se kao ljude javno pokopa. Pravo na pokop nije samo kršćanska nego općeljudska baština.

Danas ima mnogo žrtava iz vremena Domovinskog rata kojima još nije na taj način priznato ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Majke traže mrtvo tijelo svojih sinova, supruge svojih muževa, djeca svojih očeva.

Nekako se prešutno nameće misao da to i nije tako važno, da imamo i važnijih poslova. Zato nije dovoljno da se o tome normalno govori. Treba podignuti glas, pače i kriknuti. Nije čudno da je taj krik odjeknuo upravo iz grada-žrtve – Vukovara.

Mjesto da sada odgovorni paze da nakon toga krika oni ne budu okrznuti ili prozvani, treba se trgnuti i otvoriti oči pred činjenicom da nismo kao društvo izvršili svoju općeljudsku zadaću, da žrtve nisu dobile poštovanje koje zaslužuju; i ne samo one žrtve koje su već pokojne, nego i one žive koje se i danas susreću sa svojim (neprocesuiranim) zlostavljačima jer je njihov zločin prepušten zaboravu.

Treba reći da nepokopanih žrtava nemamo samo iz Domovinskog rata. Njih je još više iz II. svjetskog rata i poraća; njihovi zemni ostaci i danas leže u raznim jamama i rovovima raspršenim po Sloveniji i Hrvatskoj.

Prijašnji naraštaj nije o njima smio ništa znati i svako odavanje počasti tim žrtvama bilo je kažnjivo. Naš naraštaj se ne može ispričavati da to ne zna i da ne smije odraditi svoju ljudsku obvezu. Ne smijemo zaboraviti one koji su bili žrtve nasilja i nepravde!

Svako društvo treba osjećati moralnu obvezu da pokopa svoje mrtve. Ipak treba uvijek voditi računa da do ozdravljenja društva neće doći ako se kod ratnih stradanja traži samo krivce, a zaboravi ili zanemari žrtve; spirali zla onda nikad kraja.

Svako civilizirano društvo ima i osjeća obvezu osigurati i štititi pravdu na način da zločin bude kažnjen, a svakoj žrtvi da se oda dužno poštovanje. Državne ustanove trebaju budno bdjeti nad tim. To je njihova zadaća. Crkva pak nema zadaću izgoniti pravdu na taj način da traži kažnjavanje svakog zločina, ali je njezina obveza da neprestano ističe poštovanje prema svakoj žrtvi.

Zadaća Crkve nije, dakle, inzistirati da svaki zločin bude primjereno kažnjen. To je zadaća državne vlasti. Crkva nije nikada tražila obnovu sudskog postupka na kojemu je Isus bez krivice osuđen na smrt; nije tražila da se sudski proglase krivim Pilat, Herod, Juda i farizeji. Ali je Crkva poštovanje prema Isusovoj žrtvi shvatila kao svoj temeljni zadatak i svako veće crkveno okupljanje biva oko Isusove žrtve (sv. misa). Hvalevrijednu inicijativu vukovarskoga gradonačelnika neki gledaju samo pod vidom kažnjavanja zločinaca.

Ako se stane samo na tome, onda nije neutemeljena izjava jednog kolumnista našeg dnevnog lista koji vidi pred sobom novi rat. Težište treba staviti na žrtve i na njihovo poštivanje, onda je ugroženo samo zlo i nema razloga da se društvo dijeli po bilo kakvoj osnovi osim po onoj temeljnoj: dobro – zlo. A to nije opasno nego put prema ozdravljenju društva.

Mile Bogović, predsjednik, gospićko-senjski biskup u miru

 

Penava: Na djelu je sramotna šutnja službene Hrvatske, njezinih dužnosnika i institucija…

 

 

Ivan Penava: Nastavi li se ovako, izaći ću iz HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari