Pratite nas

IZETBEGOVIĆ U LONDONU Cijela Bosna je mezaristan nevino pobijenih muslimana

Objavljeno

na

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović održao je danas predavanje o temi ” Borba za slobodu , dostojanstvo i demokraciju u islamskom svijetu – Iskustva bosanskih muslimana ” u Centru za islamske studije Sveučilišta u Oxfordu . Izlaganje je počeo podsjećanjem na misao svoga oca , prvog predsjednika Predsjedništva RBiH , Alije Izetbegovića , od prije 44 godine .

” Čitav muslimanski svijet se nalazi u stanju vrijenja i promjena . Ma kako bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi uzlazni krug , jedno je sigurno : to više neće biti svijet iz prve polovice ovog vijeka . Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek . Jer , jedan svijet od 700 milijuna ljudi , s ogromnim prirodnim resursima i na zemljopisnoj poziciji prvog reda , koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misije , ne može još dugo ostati u položaju najamnika . Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nenormalnom stanju ” , citirao je , rekavši kako današnji svijet svjedoči društvenim lomovima , revolucijama , konfliktima i ratovima .

Bakir Izetbegović je kazao kako je riječ o dubokim društvenim i političkim promjenama koje su fermentirane desetljećima i koje su konačno krenule u smjeru stvaranja slobodnih društava i demokratskih struktura vlasti .

” Dobro obrazovana generacija muslimana , slobodnog mišljenja , napokon je počela slamati lance koji su tako dugo sprečavali napredak islamskog svijeta . Ta generacije muslimana traži slobodna društva umjesto zatvorenih , vladavinu prava umjesto vladavine jedne osobe , demokraciju umjesto diktature , pravdu i poštenje umjesto opresije i korupcije . Nikakva sila ne može spriječiti ove nove generacije osvojiti slobodu , preuzmu sudbinu u svoje ruke i sudjeluju u oblikovanju svijeta budućnosti . Uz sva posrtanja i padove , uz sve pogreške , zastranjivanja , otpore , krize i zastoje , ovo je nepovratan i nezaustavljiv proces ” , zaključio je član Predsjedništva BiH .

Rekavši kako je duh islama inkluzivan i priznaje sve što je dobro i napredno , Izetbegović je kazao kako taj duh ” ne ruši ” nego ” on gradi i nadograđuje ” .

” Ništa što svijet čini boljim , što oslobađa ljudsku kreativnost , ne može biti protiv islama . I ništa što je islamsko ne može biti protiv slobode , napretka i oslobađanja ljudskih potencijala . ”

Podsjetivši na ulogu muslimana u ne tako davnoj povijesti , doprinosu razvoju globalne , univerzalne kulture i civilizacije i unapređivanju znanja koja su zaticali u zemljama kojima su ovladavali , Izetbegović je kazao kako muslimani moraju uzeti aktivno učešće u vremenu koje je pred nama – vremenu munjevito brzih razmjena informacija i utjecaja .

” Muslimani moraju uzeti aktivno učešće u ovoj borbi i ostati otvoreni za dijalog . Ne smije ih zatrovati gorčina akumulirana kroz vijekove fizičke i duhovne dominacije Zapada . Ne smiju upasti u zamku radikalizma , u želju za osvetom i uništenjem , u opasne ideologije zatvaranja u sebe , ideologije radikalne ekskluzivnosti . Ne smiju strahovati od drugog i drugačijeg . Moraće tragati za formulom inkluzivnosti , za funkcionalnom kombinacijom izvorno islamskih vrijednosti i najboljih od onih vrijednosti koje smatramo zapadnim , modernim ” , kazao je Izetbegović tijekom predavanja u Centru za islamske studije Sveučilišta u Oxfordu .

Naveo je kako europski muslimani imaju posebnu ulogu u traganju za tom formulom prožimanja , inkluzije i integracije .

” Kada govorimo o islamu i muslimanima u Europi , neophodno je odmah demantirati skoro prihvaćeno shvaćanje da je Europa ‘ kršćanski kontinent ‘ i da je njena kultura judeo – kršćanska , a da je islam stranac u njoj . Naročito je bitno otkloniti opasnu zabludu o navodnom kulturološkom i civilizacijskom sukobu navodno progresivne kršćanske Europe , s jedne strane , i navodno retrogradne muslimansko – orijentalne prijetnje , s druge strane . Europa nije rodno mjesto ni jedne od velikih monoteističkih religija , pa ni kršćanstva ” , kazao je naglasivši kako sve tri velike monoteističke , abrahamske religije potječu s istog izvora , s istog , relativno uskog zemljopisnog područja i da , što je najvažnije nose gotovo identične poruke i zagovaraju identične bazične vrijednosti .

” Islam nije stranac u Europi , niti je stran njezinom duhu . Upravo obratno : onoga što danas nazivamo duhom Europe vjerovatno ne bi bilo bez sudjelovanja i doprinosa islama u formiranju identiteta Europe , doslovno u svim područjima društvenog života , od religije i filozofije , preko umjetnosti , politike , ekonomije i organizacije države , do prirodnih znanosti , zanatstva pa i kulinarstva ” , kazao je Izetbegović dodavši kako je islam u Europi intenzivno prisutan u zbroju od preko 1.300 godina , au mnoge dijelove Europe stigao je dva i više stoljeća prije kršćanstva .

U svom predavanju Izetbegović je podsjetio kako su ” bosanski muslimani , Bošnjaci , jedan od autohtonih europskih naroda koji je već pola milenija u islamu ” . Napomenuo je kako je to narod koji je u borbi za opstanak , slobodu i dignitet , na vlastitom mikroplanu , prošao mnoga iskušenja kroz koja prolaze ili će proći muslimani diljem svijeta .

” To je mali narod koji nosi veliko povijesno breme . Bošnjaci su prastari europski narod , ” stojnici od vajkada ” , kako je to , na upit jednog istraživača etnogeneze , definirao jedan mudar seljak iz okolice Sarajeva . Ime zemlje Bosne – Bosona , u X vijeku spominje bizantski car i povjesničar Porfirogenit u svom djelu ” De administrando imperio ” , i njene granice , u manje – više istom obliku zadržat se od tog vremena do današnjih dana . Kroz svo vrijeme svog trajanja Bosna je bila točka dodira istoka i zapada , mjesto susreta ideja , religija i interesa , ali prije svega mjesto koegzistencije pripadnika abrahamskih tradicija . ”

Kao jedan od specifikuma srednjevjekovne Bosne , Izetbegović je podsjetio na postojanje autohtone Crkve bosanske , ” heretičke i bliske katarima i patarenima , čiji pripadnici su se nazivali krstjani ili Dobrim Bošnjanima ” .

Potom se osvrnuo i na posljednje sukobe čije je poprište bila Bosna tijekom nekoliko desetljeća svog postojanja , naročito u XX vijeku , upozorivši na činjenicu da su ti sukobi ” svaki put bili uvezeni izvana , kroz intervencije i invazije tuđinaca ” .

” Ono što Bosna ustvari jeste – a to je prirodna multikulturalna i multireligijska zajednica , izgrađeno je kroz vijekove mira , tolerancije i poštivanja drugih i drugačijih . Sarajevo je grad sa stotinu minareta , ali i grad brojnih i golemih crkava i sinagoga . Uz katoličke katedrale i markantnu Sabornu pravoslavnu crkvu , tu je i velika protestantska , kao i subotarska crkva . Sve najbitnije bogomolje se nalaze u povijesnom dijelu Sarajeva , na jednom kvadratnom kilometru i skoro da se oslanjaju jedna na drugu ” , kazao je Bakir Izetbegović podsjetivši da se ime naroda koji je nastanjivao Bosnu nalazilo već u titularu bizantskog cara Manuela Komnena iz 1166. godine gdje ih on naziva Bosenikos .

Podsjetivši da se u povelji bosanskog kralja Stjepana II Kotromanića iz 1332. koristi naziv Bošnjani , što će osmanlijski osvajači prilagoditi vlastitom izgovoru u naziv Bošnjaci , Izetbegović je kazao kako ” drugog naziva za stanovnike Bosne nije bilo sve do druge polovine XIX vijeka kada se pod snažnim utjecajem velikodržavnih projekata iz susjedne Srbije i Hrvatske bosanski pravoslavci i katolici počinju imenovati Srbima i Hrvatima ” .

” Bošnjaci su islam počeli prihvaćati prije dolaska Osmanlija na teritorij Bosne , ali masovno prihvaćanje nove vjere se postupno odvijalo kroz prvi vijek vladavine Osmanlija . Bošnjaci i Crkva bosanska su se duhovno , politički i vojno odupirali i istoku i zapadu , i Vatikanu i Bizantu , i papama i kraljevima . Invazija Otomana pak nije shvaćena katastrofično . Turci su u više navrata bili saveznici bosanskih banova i kraljeva , a islam je u mnogim aspektima bio prirodan nastavak vjere Dobrih Bošnjana koja nije priznavala sakrametne , liturgiju , crkvenu hijerarhiju , ikone i kipove . Osmanlijska država je osvajala teritorije ali nije porobljavali narode , zatirala njihovu kulturu i duh , tjerala ih na promjenu vjere . Nemuslimani su imali mogućnost da novcem iskupe vojnu obvezu , ali i šansu , koju su često koristili , da prihvate islam , a time i ratničku obvezu i šansu da napreduju do samog vrha osmanlijske države . Nakon povlačenja osmanlijske države u granice današnje Turske ostale su crkve , samostani , sinagoge , čitave države , narodi i kulture , u potpunosti su očuvani . Neki povjesničari stoga smatraju da bi ispravan prijevod sintagme Osmanli Devlet , dakle službenog naziva države , trebao biti Osmanlijski Commonwealth , zajednica naroda , a ne Osmanlijska imperija ” , kazao je Izetbegović .

Osvrnuvši se na kraj XIX vijeka , nakon Berlinskog kongresa i povlačenja Osmanskog carstva iz Bosne , Izetbegović je kazao da su ” Bošnjaci doživjeli dramatično povijesno iskustvo ” .

” Osvanuli su kao podanici kršćanske imperije protiv koje su ratovali stotinama godina . Austrija je u prethodnim stoljećima napadala Bosnu kad god je procijenila da ima šansu za uspjeh . Eugen Savojski je , samo u svrhu slabljenja protivnika , krajem XVII stoljeća nenadano prodro do Sarajeva , spalio grad iu roblje odveo tisuće muslimanskih djevojaka … ” , nastavio je .

” Može zvučati paradoksalno , ali austro – ugarska okupacija se , nakon prvobitnog šoka , pokazala spasonosnom za fizički i duhovni opstanak Bošnjaka . Austro – ugarska monarhija je bila pravna država , štitila je individualna i kolektivna prava naroda koji su ulazili u njen sastav . Sve što se na tadašnjem Balkanu našlo u međuprostoru i izvan kontrole dviju kozmopolitskih imperija , Otomanske i Austro – Ugarske , bilo je pošast za muslimane . Muslimani , i sve što je pdtsjećalo na njihovu vjeru i kulturu , su doslovno izbrisani s tog prostora , iz dijelova Srbije , Crne Gore , Makedonije . S druge strane , Bošnjaci su dobili šansu da sačuvaju imovinu , vjeru , identitet , da se školuju , kulturno i politički organiziraju unutar Austro – Ugarske države ” , kazao je član Predsjedništva BiH .

On je u govoru podsjetio na prvi tramvaj u Austro – Ugarskoj monarhiji pokrenut u Sarajevu , da je Begova džamija bila prva s električnom rasvjetom u svijetu , kao i uvođenje različitih standarda u organizaciju države i javne uprave .

” Bošnjaci su uzvratili lojalnošću . Bili su vrlo cijenjeni državni službenici i ratnici i uživali posebne privilegije koje traju do današnjih dana : djeca iz Bosne i Hercegovine su u izbjeglištvu tijekom posljednjeg rata koristili mogućnost besplatnog školovanja u Austriji koje su izborili njihovi pradjedovi . Iskustvo Bošnjaka s austro – ugarskom vladavinom je dragocjeno za odnos muslimana prema Zapadu , prema uređenim sustavima i sekularnim pravnim državama . ”

Izetbegović je potom podsjetio da su ” Bošnjaci u vremenu od 1918. do 1992. , od završetka Prvog svjetskog rata do početka agresije na BiH , živjeli u četiri različite južnoslavenske zajednice ” koje su ih ignorirale , asimilirale , a povremeno i dopuštale agresivne napade na njihove živote i imovinu ” .

” Nacionalizmi su ugrožavali fizički opstanak Bošnjaka . Radikalni ateizam u vremenu komunističke vladavine je ugrožavao opstanak njihove vjere i identiteta ” , naveo je Izetbegović i dodao : ” U vremenu prve Jugoslavije , kojom su dominirali Srbi , Bošnjacima je oduzeto preko milijun hektara zemlje , zabranjeno je ime Bošnjak , ukinut naziv bosanski za jezik , čak je i vjera nazivana muhamedanskom umjesto islamom . Napadi na živote i imovinu su bili tako intenzivni , čitava sela su poklana u vremenu mira , da su morale reagirati sile pobjednice u Prvom svjetskom ratu i posebnim sporazumom obavezati Srbiju jamčiti prestanak napada ” .

Izetbegović je kazao i kako je vrijeme Drugog svjetskog rata jedan od dva mračna povijesna momenta u XX vijeku u kojem su Bošnjaci ” dodirnuli dno patnje i iskušenja ” .

” Cijela Bosna je mezaristan nevino pobijenih muslimana , a rijeka Drina na granici sa Srbijom je njihova najveća masovna grobnica ” , kazao je dodavši kako je komunistički režim koji je vladao skoro pola vijeka donio je i nešto dobrog za Bošnjake – nacionalizmi su prigušeni , životi su bili sigurni , Bošnjaci imaju šansu da se školuju i budu dijelom državnog i vojnog establišmenta .

” Nemaju pravo na etničko ime , na popisima se vode kao ‘ neopredijeljeni ‘ , njihov jezik je srpsko – hrvatski , nemaju akademiju nauka , nacionalne i kulturne institucije . Zatvaraju se džamije , medrese , tekije , mektebi . Reisu – l – ulemu faktički imenuje Središnji odbor Komunističke partije . Zabranjen je rad političkih partija , ukinuti slobodni mediji , svi koji su pružali otpor ideološkom teroru su pozatvarani . Otpor mladih bošnjačkih intelektualaca organiziranih u ilegalnu organizaciju ” Mladi muslimani ” je skršen drakonskim kaznama . Vođe su strijeljane ili osuđene na višedesetljetne kazne ” , podsjetio je Izetbegović .

Kazao je kako je teror nad Bošnjacima tijekom XX vijeka , koji je mijenjao samo oblike i intenzitet , učinio je da pretežni dio ovog naroda danas živi u dijaspori , dva milijuna Bošnjaka živi u Bosni , a da je dvostruko više kroz iseljeničke valove otišlo u Tursku , SAD , Australiju i zemlje Europe .

Izetbegović je kazao kako je najteži , genocidni napad na Bošnjake izvršen je u vremenu raspada državne zajednice Jugoslavije , početkom devedestih godina XX vijeka , kad su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman dogovorili podjelu bh. . teritorija 1991. u Karađorđevu .

” Ipak , na referendumu o neovisnosti koji je organiziran u ožujku 1992. pokazalo se da je ogromna većina građana , uključujući i dio Srba , a posebno Hrvata , privržena Bosni i Hercegovini . Oko dvije trećine stanovništva je izašlo na referendum i gotovo stopostotno poduprlo neovisnost ” , kazao je Izetbegović dodavši kako je potom uslijedio brutalni napad tadašnje JNA i paravojnih srpskih jedinica na BiH kojem se krajem 1992. priključila Hrvatska aktiviranjem HVO – a kao i izdajnička vojska Fikreta Abdića ” sačinjena od Bošnjaka koji su surađivali s Miloševićem ” .

Podsjetio je da je u brutalnom četverogodišnjem ratu u BiH izvršeno svirepo etničko čišćenje stanovništva i temeljito uklanjanje tragova muslimanske kulture i tradicije . Izetbegović je uz ostalo podsjetio kako je Sarajevo izdržalo jednu od najdužih opsada u povijesti ratovanja izgubivši gotovo desetinu stanovništva koje se zateklo u okruženju , a da je kulminacija rata bio genocid izvršen u Srebrenici .

” Rat nije izgubljen . Armija BiH koja je trebala da izdahne pod udarcima deseterostruko jačeg udruženog neprijatelja je začudo počela jačati , raste , uzvraća . S gotovo zaustavljenom privredom , odvojeni u potpunosti od ostatka svijeta , branioci Bosne su uspjeli izgraditi jedan kompleksan sustav koji je odbranio zemlju i narod . ”

Objasnivši događaje koji su doveli do potpisivanje Mirovnog sporazuma u Daytonu , Izetbegović je podsjetio na riječi svoga oca nakon povratka iz Daytona : ” Moralni pobjednici smo mi , vojnog pobjednika nema , svi smo izgubili . ”

” Otpor bosanskih patriota , pretežno Bošnjaka , je bio uspješan i iz njega se mogu povući neke važne lekcije . Nedostajalo nam je skoro sve što je potrebno za vođenje ravnopravne borbe , taj nedostatak je morao biti nečim kompenziran . Oružje nismo imali , morali smo imati nešto drugo na što smo se oslanjali . Mislim da su dva najvrijednija oslonca bili vjera i znanje . Moralna i intelektualna snaga . Bošnjaci su većinom vjernički i većinom obrazovan narod ” , kazao je u predavanju u uglednom Centru Bakir Izetbegović .

Govoreći o ratnom razdoblju , Izetbegović je napomenuo kako je sačuvana multietničnost državnih i vojnih struktura , da je sačuvana sloboda govora , okupljanja , sloboda medija , da nikad nije uvedena uobičajena ratna cenzura ..

” Čelnici su bili umjereni , mudri , strpljivi i snažno povezani s narodom ” , kazao je te spoemnuo neka od imena poput Alije Izetbegovića , Harisa Silajdžića , reisu – l – uleme Mustafe Cerića , generala Rasima Delića , Jovana Divjaka i Stjepana Šibera , rekavši kako su ” bili ‘ po mjeri ‘ i ​​ukusu naroda ” .

” Vjerujem da su Bosna i Bošnjaci prošli svoju golgotu . Kao što poslije velikog zemljotresa slijede manja potresanja tla , tako se i poslije rata javljaju političke krize i povremene tenzije , ali njihov intenzitet je sve slabiji i , uvjeren sam , da one vode konačnom smirivanju i stabilizaciji . Proces smirenja i pomirenja na razini naroda je evidentan . Državni organi se ujedinjuju i jačaju . Odnosi sa susjednim zemljama su korektni . Sve zemlje u regiji se priznaju i podržavaju na putu ka članstvu u Europskoj uniji ” , naveo je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u svom govoru .

No , upozorio je i na , kako je kazao , ” tamniju stranu ” stanja u BiH , rekavši da je zemlja segregirana kao nikad u historiji , da je dejtonska struktura države kopmlicirana , da procedure donošenja odluka pružaju previše mogućnosti blokade …

” Zbog toga Bosna ozbiljno zaostaje na putu ka članstvu u Europskoj uniji . Snage i akteri koji su razarali Bosnu i Hercegovinu oružanim sredstvima su i dalje snažno prisutni , i uvijek postoji opasnost da svoje planove pokušaju dovršiti političkim sredstvima , blokadama državnog sustava . Moraju biti spriječeni . Stabilizirajuće reforme moraju biti nastavljene uz pomoć međunarodne zajednice . Obnova multietnične matrice , koja je stvarana tisuću godina , a zatim pocijepana silom i zločinom , mora biti dovršena . Bosna je je jedno od onih mjesta na zemaljskoj kugli na kojem se zapliću i raspliću odnosi i emocije cijelog svijeta . Bosna je točka dodira , raskrsnica civilizacija . Restauracija i očuvanje ovog mikrokozmosa nije važna samo za Bosnu i Bošnjake , onaje od presudne važnosti za sav civilizirani svijet . I mora biti podržana od svog civiliziranog svijeta ” , poručio je Bakir Izetbegović na kraju svog obraćanja na Sveučilištu Oxford .

( Vijesti.ba / AA )

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marko Ljubić: HDZ i (ne)rješavanje problema

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska država je demonstrirala umijeće otklanjanja nevolja koje se praktično i već serijski pojavljuju. Neki će to nazvati vrhunskom organizacijom države, neki umijećem vladanja Andreja Plenkovića i njegove vlade, neki će u tome vidjeti zrelost demokratske države, privid i ono čemu svjedočimo na javnoj površini će zapravo potvrditi sve to, a sve je – potpuno pogrješno.

I u tome je gadan problem.

Jer, niti je problem s Agrokorom riješen tako da se vidi nekakav otklon od uzroka toga problema ili da će se neka nova kvaliteta stvoriti na temelju toga, niti je problem s realnom slabošću hrvatske vanjske politike i diplomacije riješen ponavljanjem hrvatske odlučnosti da se ne priznaju rješenja arbitraže sa Slovenijom, niti je napravljen bilo kakav pomak u rješavanju golemih problema sa Srbijom, s Bošnjacima u BiH, niti je otklonjeno bilo što, što iz hrvatske prošlosti opterećuje današnje hrvatsko društvo i državu – niti se vidi takva namjera, niti je vidljiv bilo kakav stvarni model suprotstavljanja izuzetnoj teškoj i dramatičnoj presudi Haškog suda, kojom je hrvatska državna politika urbi et orbi kriminalizirana.

Nabrajajući ove probleme, manje više uvijek se ljudi uhvate za očekivanja analize ili usmjeravanja u nekakva rješenja na tzv. visoko-političkim pitanjima, što je po svemu vrlo pogrješno. Jer uzdizanje problema na nedostupne visine, a sprječavajući rasprave o onome što je u dohvatu čovjeka i njegove prosudbene moći, onemogućava se realno rješavanje najtežih izazova, koji se upravo iz izmišljenih visina žestoko reflektiraju na – svakodnevicu. Naime, Hrvatskoj danas rade probleme milijuni kamenčića u cipeli, u tenisicama, milijuni komarčića koji zuje u gluho doba noći oko nas, dovoljno da nas uznemire i ne daju nam spavati.

Ti kamenčići, ti komarci, to zujanje i uznemiravanje ne bi bilo problem samo po sebi pojedinačno, da nije uzdignuto na sami vrh ideala demokracije, nekakve društvene slike različitih i slobodnih mišljenja, odnosno –prava, te da se ne propovijeda i nameće stav da je normalno trčati maraton s kamenčićem u tenisici.

Nije naime nikakav dokaz demokracije, niti je pokazatelj slobode mišljenja imati u studiju Otvorenog na HTV-u u postpraljkovskim trenutcima Dragu Pilsela ili Hrvoja Klasića kao „drugu“ stranu. To što oni rade nije ni demokracija, nije ni sloboda mišljenja, pogotovo ovo zadnje, jer da bi nešto bilo slobodno mišljenje – prvo treba biti – mišljenje.

A nije.

Jer gadni problemi u tzv. visokoj politici upravo se u tome vide, u tome su uzroci, a posljedicama svjedočimo svaki dan, koliko god nam ih se upravo tipujući na takve tipove ili na nesretnog Bernardića, pokušavalo prikriti i pokazati rješivim. Ništa nije rješivo s modelima u kojima su vrhunski pokazatelji demokracije i ljudskih sloboda Pilsel ili Klasić, ili Bernadrić i Richembergh, niti je nešto rješivo ako navodno drugačiji od njih, aktualna hadezeova većina minutu šutnje za generala Praljka izrekne na način da se duboko umotano i usputno spomene njegovo ime u Saboru i da ne smije progovoriti o svojoj žrtvi dok ne istakne „pijetet“ za sve apstraktne žrtve, ismijavajući na taj način – smisao konkretne žrtve oduzimajući joj stvarni sadržaj. Poštovanje se može iskazati samo konkretnoj žrtvi ili konkretnim žrtvama, a ne „svim žrtvama“. Veće i otvorenije bijede nisam dugo vidio na javnoj sceni.
Pogledajte samo paradoks.

Govore o tome što bi trebalo, umjesto da vladaju

Naime, ako pročitate intervju zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, rijetko će tko sa suverenističke strane Hrvatske imati i najmanju primjedbu na to što je čovjek izrekao. Sve je za potpisati. Ako čitate govor profesora Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Praljku, ne preostaje vam ništa drugo nego zapljeskati. Ako čitate govor Davora Ive Stiera na predstavljanju knjige Višnje Starešine, ako čitate njegove izjave u čitavome nizu manjih ili većih kriznih situacija, ako čitate ili slušate izlaganja ostalih najutjecajnijih, bar po funkcijama i položajima, hadezeovaca, slušate govor predsjednice Republike u Vijeću sigurnosti, teške ćete uočiti nešto što nije za – potpisati.

Rekli bi ljudi u čemu je onda problem?

Ima ih više, ali najvažniji je to što oni preuzimaju posao nas komentatora, objašnjavjaju, junače se u javnome prostoru, daju izjave, govore o tome što bi trebalo, umjesto da vladaju, a na vlasti su.

Rade posao za koji nisu ni izabrani ni plaćeni.

A ne rade ono što moraju.

Dakle, oni nisu politički komentatori, niti je njihov posao prvenstveno objašnjavati kakve probleme imamo, iako i to rade manje ili više neuspješno ne zadirući u samu srž. Oni su izabrani i ovlašteni politički i državni dužnosnici čiji je posao – ozbiljno, trajno, snažno i uspješno riješavati probleme, a ono što govore u javnosti prvenstveno govoriti i izboriti se za rješenja u stranačkim vrhovima i u državnim institucijama.

A to nitko ne vidi, niti se za njihov govor u tim institucijama čuje.

Niti ih tko pita – govore li to što javno ističu, u institucijama gdje se donose odluke i zašto pristaju na posve suprotne politike, ako već govore i misle to što govore?

Ima li vladajuća većina minimum kritične snage za rješavanje bilo kojega navedenoga problema, životno je bitno pitanje u ovome trenutku?

Nema!

To što uz loše komentiranje pokušavaju s tako banalnim fintama, kao što je podizanje idiotske optužnice izvršiteljima neuspjelog državnog udara raketiranjem Banskih dvora, ili što se iz nekih neobjašnjivih razloga nakon cijele vječnosti upravo sad hapsi ubojice generala Šantića u Bihaću, samo uz svu bijedu, potvrđuje namjeru nastavka banalne manipulacije, koja zbog svoje banalnosti sve više postaje prvorazredna drskost i izazov zdravome razumu naroda.

Kad sam vidio što se događa u Haškoj sudnici i napisao kratki osvrt s konstatacijom o krahu Europe i nužnosti izlaska Hrvatske na izbore, upravo sam na to mislio. Jer, nema nikakve sumnje da su mogućnosti za rješavanje bilo kakve krize u ovome trenutku, ako ih je ikada i bilo s ovakvim protagonistima, potpuno istrošene u rasporedu političke moći vladajuće većine, ali da i društvena organizacija uopće, jednostavno nema dovoljno stimulirajuće okvire za stvaranje razvojne prevage.

Milorad Pupovac – eksponent srpske državne i nacionalne politike

Ne može netko zdrava razuma očekivati da će Milorad Pupovac, koji je doslovno svakim svojim političkim Pupovacpostupkom u Hrvatskoj pokazao i pokazuje da je klasični eksponent srpske državne i nacionalne politike, biti oslonac rješavanja bilo kakvoga bitnoga državnoga i nacionalnog hrvatskoga problema, u situaciji kad su hrvatski i srpski interesi i dalje jednako suprotstavljeni kao i prije početka srpske agresije.

A bez takvoga Pupovca vladajuća većina ne može donositi zakone.

Ne može iskazivati temeljni supstrat nacionalne suverenosti.

Jednostavno, brojke to pokazuju.

Ne treba spominjati nekolicinu Haenesovaca, niti se treba naročito osvrnuti na tzv. opoziciju, prije svega na otužnu skupinu pod imenom navodne ljevice, koja je proteklih dana nakon drame u haškoj sudnici znajući da se može osloniti na slabost vladajuće većine i potpunu kapitulaciju minimuma suverenističke političke volje, nastavila u političkom diskursu tešku kriminalizaciju samih temelja hrvatske državnosti, pozivajući se na legalitet međunarodnoga poretka.

Ubijenoga u haškoj sudnici.

Postoje trenutci u povijesti naroda kada nevaljalu legalnost, domaću i međunarodnu, treba odbaciti, a u ovome trenutku se to u Hrvatskoj – mora. Jednako kao i 1991. godine.

Jer, Bernardićevo nabrajanje klanja djece, silovanja žena i ubijanja staraca u kontekstu priče o ratnom zločinu i izravno vezanim za zahtjev da se generalu Praljku oduzmu odličja, nije ništa drugo nego brutalno nasrtanje na same integrativne niti hrvatske državnosti. Takvu bjesomučnu eskapadu optuživanja svoga naroda, a ne Praljka kako to nastoje ti nesretnici prikazati, vjerojatno svijet ne pamti.

Čak se ni njemački narod suočen s nacističkim strahotama nije tako samoponižavao.

Niti je tko razuman od njega to tražio.

Vratimo se sad na kamenčiće u cipelama ili noćne zujalice – komarce.

Jadna je zemlja, još jadniji standardi njenoga društva u kojemu se pod plaštom demokracije ili drugačijega mišljenja, odnosno stava, na javnoj nacionalnoj televiziji kao propovjednici civilizacije pojavljuju Pilsel ili Klasić, jer to što oni i stotine sličnih koji dnevno zagušuju javni prostor,vrlo ciljano i temeljito osmišljeno godinama ponavljaju, jednostavno nije – mišljenje. S takvim ljudima i u okolnostima kad se društveno verificira ono što oni govore kao izraz mišljenja uopće, a pogotovo relevantnog mišljenja, jednostavno – zabluda je pokušati razgovarati. Jer, besmisleno je i osuđeno na beskrajno iscrpljivanje, na odreknuće elementarnog razuma, pokušati ljudekoji su po definiciji morali znati sve o problemima zbog kojih dolaze u javnost i primaju plaće, kao Klasić recimo, pokušavati javno dijalogom i argumentima uvjeriti da je bilo što drugačije od onoga što su oni godinama zapravo proizvodili kao poremećaj.

Iz njihovoga javnoga rukopisa više je nego vidljivo da je njihovo poslanje – proizvodnja poremećaja.

Ismijavanje smisla

Ima li smisla Pilselu ili Klasiću objašnjavati danas, iznositi argumente koje im je general Jelić iznosio u emisiji, koje Starešinaim je Višnja Starešina pokušavala predočiti kao razloge goleme nevolje u kojoj se nalazimo kao narod i zemlja, koje Klasiću svako malo iznose Nazor i kolege povjesničari?

Nema.

To je ismijavanje smisla.

A ako se ismijavanje smisla događa toliko redovito u javnosti, da to postane svrha samome sebi i nekakav uzor demokracije i slobode hrvatskoga društva, onda je to golemi problem i ciljano kreiranje besmisla i kaosa, ne samo u javnosti, javnoj memoriji, ne samo među ljudima, nego i u temeljnim pretpostavkama za donošenja bilo kakvih relevantnih državnih i društvenih odluka na kojima počivaju bilo kakva rješenja i unaprijeđenje društvenih standarda.

Ne može se na besmislu i svojevrsnom komunikacijskom ludilu graditi ni povjerenje, ni stvaranje, ni – razum i vjera bez kojih nema ništa.

A upravo to se godinama pokušava u Hrvatskoj.

Ne može intelektualna svjetska planina akademik Pečarić pokrenuti svoju Hrvatsku, ne može ni Praljkovu, Tuđmanovu, Stepinčevu, ne može ni Jelačićevu, ni Hrvatsku Nikole Šubića Zrinskog, ne može ni Marulićevu, Matoševu, niti Thompsonovu, ako će njegova ljudska suza umivati govornice tribine u sisačkom Velikom Kaptolu, a Klasić i Pilsel zauzimati scenu nacionalne televizije.

Hrvatska je u situaciji kad je vrijeme presudno.

A Pečarić, Košić i stotine stvarnih vrednota trče šumskim puteljcima dok se antivrednote voze na državni račun – autocestama.

Ne može se onoliko brzo, snažno i efikasno promijeniti Hrvatska, ohrabriti njen narod kome treba ohrabrenje i Pečarićpoticaj svijesti da vrijedi, da je najmanje jednako dobar kao i ostali europski narodi, a u mnogome i daleko bolji prema mjerljivim pokazateljima i to upravo na pitanjima zbog kojega ga se globalno kriminalizira, ako će Pilsel umjesto biskupa Košića na HTV-u tumačiti katolički katekizam, ako će Pilsel, Klasić, Glavašević, Jovanović, Ercegi tisuće sličnih na HTV-u ponavljati svoje epopeje u obrani Hrvatske iako ih nikada nije bilo, izuzev sve je očitije obične zlouporabe okolnosti, pri čemu se nerijetko poseže i za klasičnim lešinarenjem uspomena na članove svojih obitelji s neupitnom časnom simbolikom u memoriji hrvatskoga naroda; a Pečarić, Košić, stotine sličnih, velikih ljudi s jasnim i neupitnim civilizacijskim stavovima pokušavati na sporednim scenama – uzdignuti svoj narod.
To je osuđeno na propast, jer nemaju ni približno jednake uvjete.

Stoga to mora odmah promijeniti hrvatska država.

Jer samo zbog toga i postoji.

Iako se u ovome tekstu spominjući nerijetko i u istoj rečenici izrazito nedostojne političke i društvene protagoniste s uzoritim i velikim ljudima, dovodim u opasnost postati neka vrsta Zdravka Tomca, koji je pod zvučnim naslovom o hrvatstvu velikodostojnika Stepinca i Tuđmana pokušao dodatno javno ušminkati nedostojnoga Račana i njegovu pogubnu političku ostavštinu, propovjedajući usput i uporno ponajtežu zabludu suvremene Hrvatske – vladu nacionalnog jedinstva kao pravac rješenja današnjih problema, ne vidim zapravo načina izuzev na tako radikalnim polovima – predstaviti svu tragičnost i nemoć današnje hrvatske države, uz jasnu distinkciju od Tomčevoga modela zlouporabe nacionalnih simbola.

I jedino uz tako radikalne suprotnosti, ističući ih predstaviti duboku zastranjenost elementarnih društvenih standarda.

Pilsel i Klasić

Zbog toga valja dodatno istaknuti da se nikada, baš nikada zbog društvenog značaja Pilsela ili Klasića ne bi imalo Pilselsmisla osvrnuti na bilo što, što oni rade, da njihove poruke, njihova društvena pojavnost, njihovo djelovanje već godinama nije svojevrsna pretežitost, da ono što oni predstavljaju ne čini praktično nekakvu vrstu službene javnosti. Jer da su – usamljeni, da nisu pretežitost, bili bi neka vrsta društveno-scenskih zabava na trgovima.

Ali, nisu.

Oni na žalost predstavljaju sadržaj pretežite države danas.

Nikome ne bi bili problem, niti bi vrijedili osvrta i bilo kakve pozornosti da zalažući vlastitu imovinu lunjaju Hrvatskom i urlaju ulicama što god hoće.

Tada bi zapravo bili ono što stvarno jesu. A ovako, oni su javni, stalni izraz nevjerojatne deformacije hrvatske državnosti i društvenih standarda, jednako kao i navodna politička ljevica u Saboru, koja nasrćući na Praljka, na njegove zasluge, na njegovu simboliku, zapravo jasno i zorno pokazuje da u Hrvatskoj baš nikada, od prvoga dana osamostaljenja suvremene države nismo imali problem ili konflikt ljevice i desnice, nego suverenističkih hrvatskih i antisuverenističkih antihrvatskih snaga, koliko se god one umivale ili samoproglašavale antifašističkim, liberalnim ovakvim ili onakvim.

A iz takvoga konflikta ne rađa se stvaranje civilizacijske kvalitete, nego samo i jedino, ili paraliza društvenih potencijala ili uništenje nacionalne slobode.

Bit svih hrvatskih nevolja je u legalizaciji goleme suprotstavljenosti potrebe, želje i nastojanja da hrvatski narod ima svoju državu i upravlja svojom sudbinom s jedne strane, i histerične mržnje i nasrtaja na svaku pomisao takvoga prava i ciljeva hrvatskoga naroda s druge strane.

A ponajviše je problem u tome što dvadeset i šest godina nakon uspostave države, danas njenim institucijama, svim relevantnim državnim instrumentarijem, javnim i društvenim strukturama nepodnošljivo pretežito i smrtonosno opasno upravljaju antisuverenisti i promotori nevaljalosti hrvatskoga naroda.

Zato imamo nevjerojatnu inverziju, da HDZ i njegovi najutjecajniji političari tumače probleme, komentiraju i govore što bi trebalo uraditi, umjesto da donose odluke koje propovijedaju. A odlučivanje su prepustili nekome drugome. Naravno, ako im je uopće više moguće vjerovati da govore ono što misle, jer koliko god bile njihove poruke prihvatljive, to ga dođe kao slušati propovijed svećenika koji svaki dan praktično dokazuje da ne vjeruje u Boga, ili pristajati na tumačenje kršćanskih vrednota iz katekizma ispod pazuha Drage Pilsela, ili povijesnih vrednota iz „istraživanja“ Hrvoja Klasića.

To kometiranje i preustroj državnih dužnosnika i političara u komentatore, pokazuje da HDZ nema ni snage ni volje riješiti bilo koji problem suvremene Hrvatske, da je krajnji trenutak da bar pokušaju spasiti čast, poduprijeti izvanjske pokušaje za promjenu izbornoga sustava i dolazak u zakonodavni dom ljudi koji se neće bojati vjerovati sebi i koji neće klečati pred svjetskim prljavštinama umotanim u legalne – celofane. HDZ kakvom svjedočimo danas zapravo sve više postaje kolektivni Stipe Mesić.

Marko Ljubić/HKV

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari