Connect with us

Gost Kolumne

Izetbegoviću i njegovim suzločincima bilo je važnije sakriti vlastite zločine negoli spašavati narod

Objavljeno

on

I dok je Srebrenica padala, i trajao velikosrpski genocid nad tadašnjim Muslimanima, nije samo podli i licemjerni svijet šutio, već je šutjelo i tadašnje političko i vojno vodstvo muslimanskog naroda, kojem je na čelu bio Alija Izetbegović, čovjek koji će kasnije Bosnu i Hercegovinu izdati Turskoj, kao što je, po svemu sudeći izdao i Srebrenicu. U druženjima i sastancima koji su izgledali kao da rata i nema, jer to je njihov rat govorio je Alija, okupljena muslimanska bratija nije vodila računa kako svoj narod spasiti od velikosrpskog genocida, već je na tim skupovima pravila planove kako obespraviti, okupirati, i pobijediti hrvatski narod u njegovoj legitimnoj i legalnoj obrani koju je organizirao diljem Bosne i Hercegovine..

Brinula se ta bratija, i planirala kako vjerski obratiti nevjernike iz svog naroda, napose kako svoje vojnike obratiti, zabraniti im alkohol i naučiti klanjati, što je dokaz da je čelništvo beha Muslimana od samog svog početka djelovanja planiralo uvođenje šerijata i izgradnju vjerske muslimanske Bosne i Hercegovine. Na dan muslimanske najveće tragedije, velikosrpskog genocida u Srebrenici, u Zenici u raspravi na sjednici Kluba poslanika SDA u Skupštini Republike i Federacije BiH, bugojanski ratni zločinac, još uvijek nekažnjeni muslimanski general Mladić, Dževad Mlaćo „tražio je zabranu alkohola i psovke u vojsci, jer trenutno od 195 regruta u Bugojnu, 100 klanja i oni ne podnose oficire koji psuju i piju“. Nepobitan dokaz o šerijatiziranju beha društva, i veličini zločinca Mlaće. I današnjeg bošnjačkog heroja, koji krije masovne grobnice bugojanskih Hrvata. Na tadašnje zločinčeve jadikovke kako samo mali broj regruta klanja odgovara mu, drugi muslimanski zločinac Delić „Što se tiče alkohola, i u mom kraju ljudi piju, i pitanje je koliko će trebati vremena za njihovo prevaspitanje”.,

Takvo muslimansko držanje na dan pada Srebrenice nameće pitanje koje će ostati još dugo bez odgovora, je li pad Srebrenice i velikosrpski genocid u tom gradu dio srpsko muslimanskih tajni pregovora u Beogradu o podijeli BiH. Je li Izetbegović Srebrenicu isplanirao s Miloševićem, i žrtvovao je za svjetsku naklonost i priznanje Međunarodne zajednice da su samo Muslimani bili žrtve u građansko vjerskom beha sukobu.

Odgovori na ova pitanja i danas skrivaju gotovo svi bošnjački politički i vojni lideri, kreatori i sukreatori, tog crnog vremena, u kojem je Europa i cjelokupna Svjetska zajednica svojom šutnjom, bez obzira je li joj bilo zabranjeno da genocid spriječi zbog srpsko muslimanskih pregovora diobe zemlje, sudjelovala u njemu.

Tako na dan velikosrpskog genocida u Srebrenici muslimansko vojno i političko čelništvo sastaju se u Zenici, i cijelo vrijeme sastančenja ni riječi o Srebrenici. Niti ih je ta enklava interesirala, niti su znali što se događa s jadnim narodom, ostavljenim i od nizozemskih vojnika i muslimanskih vođa na nemilost razjarenih četnika i srpskih koljača. Tek kada je sastanak vojni i politički muslimanskih čelnika završen, a kojem je predsjedao Alija Izetbegović, i kada je jedan od sudionika sjeo u luksuzno službeno auto vozač koji ga je čekao kaže mu „šefe Srebrenica je pala”.

Eto znaka muslimanske brige za opkoljeni svoj narod, kojem su velikosrpski zlikovci najavljivali genocidni kraj. To nije bila briga Alije Izetbegovića i družine u Zenici. Za Aliju Izetbegovića i njegovu putujuću armadu njihov rat je bio samo onaj kada je bila u pitanju njihova sigurnost, njihove djece, i članova bliže obitelji. Sve drugo, pa i genocid u Srebrenici, je tretiran kao „to nije naš rat”.

No upućenima, ali i onima koji znaju istinu muslimanske agresije na hrvatski narod, napose onaj njegov dio u Lašvanskoj dolini, jasno je zašto se čelnici Muslimana tako često sastajali baš u Zenici. A to je uz muslimanski plan osvajanja vojne industrije na tom području, i činjenica postojanja konclogora za Hrvate i zeničkoj blizini u Gluhoj Bukovici. Uz to u tom muslimanskom selu postojao je i vojni centar mudžahedina, džihadista, ali za muslimanski politički vojni vrh Zenica je bila važna i zbog curenja tajni kako završavaju hrvatske žrtve i zarobljenici u visokim pećima Željezare.

Na zeničkom sastanku general muslimanske ABiH zločinac Delić najavio je obespravljenost, i deteritorijaliziranost hrvatskog naroda „Vojnički gledano, ne može biti nikakvih hrvatskih općina”. Etničko čišćenje hrvatskog naroda bilo je pri kraju, i stoga je taj zločinac i kazao što čeka ostatak ostataka Hrvata.

Sva ta zbivanja koja su počela izmicati kontroli, i koja se više nisu mogla sakriti, razlog su muslimanskih sastanaka u Zenici. Trebalo je sakriti postojanje konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici, u kojeg je čelništvo redovito išlo, sakriti brutalne zločine mudžahedina i zapovjedništvo zločinačke armije u okupiranom gučogorskom samostanu.

Moralo se pokušati sakriti zločini svoje Armije u Križančevu selu, Buhinim kućama, Vitezu, i svim drugim hrvatskim mjestima koje je džihadistički rušila ta fundamentalističko vjerska muslimanska armija. Trebalo je sakriti i tajne visokih peći u Zenici, koje i dan danas skrivaju stradanja hrvatskih žrtava muslimanske agresije.

To je razlog redovitog sastančenja muslimanskog političkog, vojno, nerijetko i vjerskog vodstva u Zenici. Pa i na dan srpskog genocida u Srebrenici, jer Izetbegoviću i njegovim suzločincima bilo je važnije sakriti vlastite zločine negoli spašavati narod i grad koji je, po mnogim pokazateljima, bio dat Srbima u beogradskim tajnim pregovorima diobe BiH.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari