Connect with us

Lifestyle

Izleti u Stubake na kupanac u termalnoj vodi?

Objavljeno

on

Fotkala: Lorena Benko

SAMO SAN ILI, MORTI, POČETAK BUĐENJA?

Već sam na Facebooku objavio da se u posljednje vrijeme od dvije godine, od kada me nije bilo, u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim toplicama dogodila velika stvar. U sklopu bolnice, na bolničkom zemljištu, izgrađen je novi lijepi veliki bazen za neplivače i djecu, ali i plivače. Objavio sam i fotku. Bazen je otvoren u svibnju, u vremenu ravnateljevanja ravnatelja Bolnice dr. Davora Gradičaka, koji je nakon toga otišao u zasluženu mirovinu. Izgradnja bazena uz niz ostalih akcija modernizacije Bolnice njegova je zasluga zajedno sa svima koji su u tomu sudjelovali.

Danas, u četvrtak 12. kolovoza, je moja malenkost pridonijela povišenju razine mineralne bazenske vode. Prvi kupanac u ganc novom bazenu nakon petnaestak godina, otkako su pet ili šest malih i velikih vanjskih bazena bivšeg kupališnog središta počeli zbog neodržavanja, a vjerojatno i drugih razloga propadati i završivši kao sramotne ruševine. To sam snimio i objavio pretprošle godine i zato danas teško vjerujem da sam danas pokušao plivati u termalnoj kristalno čistoj vodi koja kompjutorski upravljano utječe iz izvora u bazen, koliko istječe u potok, u stvari rječicu koja teče uz hotel „Matija Gubec“.

Teško je reći je li to promjena i ne baš mali povratak tradiciji Stubičkih toplica kao za Zagrepčane važnom izletištu. Mali početak bi mogao biti. Iako bolnički objekt, kao obogaćivanje usluge bolesnicima od reumatskih bolesti i brojnih vrsta rehabilitacije, jer je bazen otvoren je i za građane otkuda dolazili. I danas smo vidjeli da već dolaze. Naravno da pri tomu treba imati u vidu da se turistička, kupališna i izletnička ponuda i praksa promijenila, destinacije su se prvo okrenule prema moru, a sada jača kopneni turizam, ovisno i o umijeću stvaranja ponude. Jaki ermalni izvori Stubičkih toplica izviru još iz vremena Starog Rima, pa nikad ne reci nikad, moguć je novi razvoj jer reume i potrebe za rehabilitacijom je sve više.

Ipak, osvrnimo se vremenski unazad. Poznato je da smo nas većina, kao „pučkoškolci“, još od završetka Drugog svjetskog rata dolazili na kupanje u topličke bazene. Sjećam se da je u jednom bio drveni pod. U početku dva ili tri mala i jedan veći, s termalnom vodom. Prijevoz je bio vlak s parnjačom, a poslije motorka. Neki su dolazili i preko Slemena, planinarski pjehe i zatim se umor namakalo u toploj vodi. Poslije drugog svjetskog rata. izletnici su dolazili s ruksakima i brocakima i različitim torbama i košarama, a u aluminijskim posudama, kutijama, nosili su se pohani piceki, špek u sedam slojeva, čvarki, kuhana jaja, rotkvice, mladi i stari luk,.. Gemištacija je također išla u pletenkama, poznatim kao demižoni ili demižonke, Bilo je i domaće ponude direktora, tuduma… Gitare su zvonile već od polaska iz Zagreba. Deke su bile na travnjacima oko bazena, a na dekama izletnici oko aluminijskih kutija… Uz zvon gitara i domaće pjesme i šlagere. Izletnička idila.

Teško je da se može očekivati povratak takvoj tradicije, jer je to vrijeme prošlo, ali svako vrijeme nosi nešto novo, pa i danas moderno rečeno, novo vrijeme. Okoliš bazena još nije dovršen pa treba kao iznenađenje dočekati i to novo dovršenje. Danas nema bertije. Postoji velika škrinja za sladoled i nekoliko automata za kavu i sokove. Još nema ni garderobe za ostavljanje stvari. Za presvlačenje da. I tuširanje. Bumo videli.

Zakaj Zagrepčani ne bi opet jednom pokušali poslije mora, u serijskim toplinskim valima, oprati sol s kože u slatkoj termalnoj vodi. Ako netko ima još u špajzi, na tavanu ili u podrumu stare aluminijske kutije, zakaj ih ne povkisati da se bleščiju k’o nove, utrpati nuter nove pohance i ostale asesoare i sve to u rashladne torbe. Pa opet na deku, ako bi bilo travnjaka. Romantika kasnih četrdesetih i nastavak prema pedesetima prošlog stoljeća i dalje do danas.

Ako se netko odluči objavit ćemo i cijene. Namakajne nikad nije zaboravljeno i paše i penzićima i fizikalcima, bakicama i dedicama, a da se o kikićima i ne govorimo. Svima. Ponuda dubine – od plićaka za djecu do dubine 180 cm. Pa ti biraj oš’ se samo namakat ili i zaplivat… Ulaz za građane je isti kao i za bivše bazene. Moguće je da sljedeće godina na tom putu prorade sada ruine od starih kioska. I stari restorani…Još 1992. sam jel sir i vrhnje s domaćom šunkom u Slamnatim krovovima, kao elitnom restoranu…
Budi li se ipak usnuli izletnički div, pokušajmo dati i ime – Stubaki Novi.?

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR