Pratite nas

Reagiranja

Tvrko Milović: Izmišljene presude i lažna briga za BHRT

Objavljeno

na

Nečuvenu presudu donio je Sud BiH – osporili su imenovanje Tvrtka Milovića za urednika dokumentarnog programa na BHT1. U presudi se kaže kako “Milović nije ispunjavao niti jedan od uvjeta natječaja, a to je besprijekorno poznavanje novinarskog kodeksa, uređivačkih načela, svjetskih standarda novinarstva“.  Objašnjenje je to od kojega se svakom novinaru može samo smrznuti mozak! O presudi se na facebooku oglasio i sam Tvrko Milović:

Treći put u posljednjih 15 mjeseci se šira (bošnjačka) medijska javnost opširno bavi pitanjem mog izbora na poziciju za koju je malo tko ranije znao i da postoji – mjesto urednika dokumentarno-suvremenog programa BHT1 na BHRT.

I ovaj put, kao i prethodna dva, nastoji se kroz laži, klevete i svjesno pogrešna tumačenja stvoriti atmosfera javnog linča kako bih odustao od ove funkcije, ili kako bi me se „smijenilo“. Kada je to zakazalo, udruga „BH novinari“ se angažirala kako bi moje imenovanje dobilo sudski epilog.

I dok se presuda još kucala u wordu u zgradi Suda BiH, bila je dostupna nekolicini sarajevskih novinara. Od silnog uzbuđenja, ili lijenosti čitanja nepunih šest stranica drugostupanjske presude, brzo se Sarajevom proširio glas kako se „Tvrtka Milovića smjenjuje s pozicije urednika jer ne zadovoljava ni jedan zakonom propisan kriterij“.

U zavjetu šutnje prva je popustila Senka Kurt koja je u svom članku iznijela opasnu laž: Kurt navodi da je „Sud BiH utvrdio da Milović nije ispunjavao nijedan od uvjeta konkursa, a to je besprijekorno poznavanje novinarskog kodeksa, uređivačkih načela, svjetskih standarda novinarstva“.

Bilo da se radi o nesposobnosti razumijevanja presude, svjesnom laganju ili euforičnom sljepilu, činjenica je da Sud BiH nije ni razmatrao moje kompetencije niti je bilo što „utvrđivao“ u mom slučaju.

Bizarnu konstrukcija tužitelja, redatelja Srđana Šarenca, „o besprijekornom poznavanju novinarskog kodeksa“ itd – Sud BiH u svom obrazloženju jasno je odbacio kao „nerelevantnu“!

Tužitelju Srđanu Šarencu zasmetalo je što mu Upravni odbor traži uređivačko iskustvo, pa se pozvao na Statut u kojem se može tražiti tek (mnogo šira definicija) iskustvo „rada u medijima“.

Sud je ovo prihvatio kao argument, zbog čega će se natječaj u tom dijelu ponoviti. Ja ću se ponovo prijaviti na natječaj i ako treba ponovo ću biti bolji kandidat od Srđana Šarenca. On je za poziciju bilo kakvog urednika na televiziji kompetentan jednako onoliko koliko sam ja kompetentan biti redatelj. I tu se priča završava.

No, druga je stvar upečatljiva – spremnost određenog broja medija, i medijskih djelatnika, da eksploatira priču o mom imenovanju na mjesto urednika, i pored upadljivog izostanka interesa šire javnosti za „slučaj Tvrtka Milovića“.

Ono što smeta nacional-šovinistima nije Tvrtko Milović kao takav, nego BHRT!

BHRT je posljednja televizija u BiH kojoj je uopće stalo biti objektivan medij! BHRT je posljednja televizija koja koliko-toliko nastoji oslikavati realnost BH društva. To nerijetko dovodi do frustracija onih koji BHRT vide kao televiziju koja treba biti „isključivo njihova“ ili da uopće ne treba postojati. BHRT je jedini medij koji se trudi, i uglavnom uspijeva, objektivno oslikati svu slojevitost BH društva. Entitetski emiteri odavno su u raljama svojih nacionalnih elita. Još je samo BHRT „sporan“.

Nevjerojatna je spremnost medija da razvlače osobne stavove pojedinaca svjesno potičući atmosferu neplaćanja javne RTV pristojbe. A sve kako bi se BHRT kao medij politički „ukrotio“ ili ugušio.

Na BHRT rade stotine ljudi koji već više od deceniju rade u nepromijenjenim uvjetima, većina njih „zakucana“ na pozicijama, bez unaprijeđenja ili povišice!

I dok privatni mediji neumoljivo moderniziraju svoju tehnologiju rada, radnici BHRT-a muku muče sa osnovnim sredstvima za rad. I onda im „kolege“ s drugih medija dižu hajku protiv kuće na osnovi izmišljotina i laži!

U jednoj ukupno lošoj atmosferi radnici BHRT-a moraju brinuti koliki će ovaj mjesec biti pad pristojbe, i hoće li uopće dobiti plaću.

Sve to braneći državni naziv televizije od silnih „patriota“.

Da je cilj javnih linčeva protiv pojedinih djelatnika zaista dobrobit BHRT-a, onda bi se famozna stručna javnost pozabavila njihovim radom.

Slučaj „Šarenac protiv BHRT“ mogao je ostati samo jedan u nizu radno pravnih procesa kandidata koji se osjećaju oštećeni. Obično takvi radno pravni procesi imaju za cilj ispravljanje neke nepravilnosti. Ali ovdje je utvrđena nepravilnost marginalne važnosti. Mnogo je važnije bilo medijski udariti na BHRT, koja je eto kriva što uopće u svom rukovodstvu ima osobu koja nije po volji „BH novinarima“, a sve kako bi se posljednji medijski svjetionik Bosne i Hercegovine uvukao u šovinističko blato u kojem se ostali mediji odavno nalaze.

Zbog ozbiljne ugroženosti BHRT-a od takvih medijskih nasilnika, prisiljen sam ostati dio BHRT tima, poboljšati rad dokumentarno suvremenog programa i ukupno programa u mjeri u kojoj to kao pojedinac mogu. Prisiljen sam ponovo pozvati Hrvate da plaćaju pristojbu, jer to je jedini način da BHRT opstane kao slobodni medij. A samo je slobodan državni medij garant ostvarenja individualnih i kolektivnih prava.

Što se tiče Senke Kurt, njoj ću poslati demant da objavi. Ako je mogao Klix nazvati da pita za komentar mogla je i ona. Ima broj, napisao je Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Anto Đapić pozvao hrvatski narod i njegove učitelje – Usmjerite palac dolje opskurnim sindikatima

Objavljeno

na

Objavio

Mihalinecu i njegovom sindikalnom rukovodstvu treba otvoreno reći da je ovo što rade klasična zlouporaba časti desetina tisuća učitelja i nastavnika te instrumentaliziranje prilično tužnog statusa tih ljudi u svrhu političkih obračuna.

Njihov štrajk i akcija bi bili časni da su postavili zahtjeve za značajno većim poboljšanjem plaća nazad dvije godine, te da su postavili kontrolne ciljne točke u srednjoročnom razdoblju na kojima bi se mjerilo uzdizanje odgoja, obrazovanja, ali i znanosti na vrh društvene i nacionalne piramide prioriteta. Da su bilo kakav razgovor o reformi obrazovanja iz koje je ciljano izostavljen hrvatski odgoj uvjetovali potpunom, razumnom i realnom metodologijom zahtjeva, čovjek bi ih morao poštovati.

No, nisu. Imali su povijesnu priliku, propustili su ju, a danas navodnim zahtjevima za poboljšanje statusa nastavnika i učitelja samo pokazuju svoju buvljačku narav svodeći najvažniji sektor hrvatskog društva na status prosjaka, koji vapi za milostinjom i otvoreno pozivaju na sumnje u svoju političku svrstanost. Mihalinec i društvo su šutjeli kao zaliveni i mirno gledali kako odgoj i obrazovanje preuzima revolucionarka Blaženka Divjak izravno s prosvjeda GOOD inicijative, prosvjeda skupine soroševih plaćenika, opskurnih antifašista i agenata najrazličitijih inozemnih i srpsko-jugoslavenskih interesa. Mirno su gledali nevjerojatno ponižavanje učitelja i nastavnika tijekom tzv.pripreme žalosne škole za život, nikada nisu postavili pitanje sadržaja toga novoga života, koji se nudi hrvatskoj naciji niti što stvarno o tome misle više od pedeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, a morali su, jer nije smisao postojanja sindikata prositi mrvice sa stolova gospodara, nego – biti gospodar. Mirno su promatrali zloporabe i iznudu besplatnoga rada od nekoliko sati tjedno cijelu prošlu godinu, za koje su bezbojni aparatčici iz državnih labirinata besramno dijelili učiteljima umjesto zaslužene naknade nekakve virtualne značke, kao svojedobno Titovi komunisti Aliji Sirotanoviću udarništva.

Dvije godine traje to poniženje, milijarde kuna se umjesto u uzdizanje društvenog statusa učitelja i nastavnika troše za pomagala, koja napredan svijet uklanja iz nastave, a Mihalinec toj ministrici sad nakon svega drži štangu, preuzimajući njeno posve izvjesno sramno mjesto u hrvatskoj povijesti na obraz učitelja i nastavnika zbog financijskih mrvica, koje mu je Plenković velikodušno prebacio. Jednom riječju – sramota!

Sindikat, koji nema senzibilitet za prirodu posla svojih djelatnika, sindikat koji navodno zastupa najobrazovaniju strukturu hrvatskog društva i mirno gleda, dakle sudjeluje u njenom akademskom i esencijalnom poniženju skupljajući mrvice sa stolova gospodara i ravnodušno gledajući prisilno sudjelovanje tolikih ljudi u nečemu posve stranom njihovom pozivu, nije ništa drugo nego političko pomagalo Blaženke Divjak.

Jedini ispravni zahtjev Mihalinca i družine bi zato bio trenutna obustava nakaradne reforme, jer, svatko tko zaviri u stvarno stanje u školskim zbornicama zna da nagomilani gnjev učitelja i nastavnika potječe iz reformskog nasilja i neprirodnog modeliranja odgoja i obrazovanja s rukopisom aktualne vlade i Blaženke Divjak, pa nema većeg licemjerstva od činjenice da ona i Mihalinec zajednički prosvjeduju boreći se navodno za status učitelja i nastavnika. A sve su učinili, šutnjom i odlukama da ih ponize, ponižavajući na taj način cjelokupan hrvatski narod. Sindikat bi morao ultimativno od države tražiti potpune informacije u što je i pod kojim uvjetima utrošen golemi nacionalni novac, tko su partneri i dobavljači opreme za nakaradnu reformu, pod kojim uvjetima, tko je potpisivao ugovore i kad, a ne ruku pod ruku nakon svega s ministricom, koja sve to potpisuje tražiti milost za naše najbolje ljude. Zato pozivam hrvatski narod i njegove učitelje – zajedno s ministricom Divjak, usmjerite palac dolje i opskurnim sindikatima.

Predsjednik stranke DESNO

Anto Đapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari