Pratite nas

Reagiranja

Iznošenje drugačijih stavova nije povijesni revizionizam

Objavljeno

na

Opet smo svjedoci još jednog medijskog linča na pojedinca koji se usudio javno progovoriti o teškim temama iz hrvatske povijesti. Gospodin Igor Vukić temeljem dostupne dokumentacije već godinama obrađuje isključivo jednu temu za koju je jasno dao do znanja da je predmet njegova interesa.

Vlatka Vukelic

Ne bavi se svim nacionalnim temama koje po potrebi izvlači u javnom obračunu s neistomišljenicima, već je njegov uski interes – Jasenovac. Očekivano, u trenutku kada je javno počeo iznositi rezultate svojih istraživanja, postao je društveni neprijatelj broj 1. No, ono što zadivljuje jest činjenica da nitko ne osporava njegove teze argumentima.

Tako čitamo i slušamo da je gospodin Vukić ustaša, neznalica, diletant itd, međutim još ga nitko nije demantirao argumentima koje koristi on sam, a to je arhivska građa. Otvaranje tema poput ove, ma koliko bolne bile, treba potaknuti generacije novih znanstvenika, neopterećenih obiteljskim ili društvenim nasljeđem, na istraživanje tema od kojih naši znanstvenici godinama bježe. Ne čine oni to namjerno, nego im nije draga pomisao da bi i sami mogli postati predmetom ovakvog medijskog linča. Povijest ne može biti revizionistička. To je kontradiktorno samo po sebi. Ona može biti istinita ili falsificirana.

Propitkivanje istine je u ljudskoj prirodi i to je proces koji je nezaustavljiv. Stoga, kada se mainstream mediji počnu obrušavati na pojedinca, u ovom slučaju na gospodina Vukića, umjesto da ga vrijeđaju na ljudskoj osnovi, neka koriste znanstvene argumente ili neka potaknu javnu raspravu po navedenoj temi. Od istine se ne može bježati, ma koliko ona neugodna bila.

Svakako treba spomenuti kako su šezdesetih godina prošlog stoljeća u sabirnom logoru Jasenovac izvođena tzv. antropološka (forenzička) istraživanja koja su trebala taksativno dokazati masovna ubijanja u njemu. Istraživanjem je pronađen 481 kostur. Ne ulazeći u detalje stručnih timova (njihova imena, tko je istraživanja organizirao i slično), treba jasno istaknuti kako su ti podaci javno dostupni te su svakako poziv struci da ih znanstveno interpretira.

Svaka žrtva je suvišna, svaki ukradeni život je je zločin, ali zločin je i ne dozvoliti istini da nađe svoj put. Ovakve rasprave dobar su temelj za poticanje novih istraživanja o Jasenovcu, a što bi trebalo biti u interesu i JUSP-a Jasenovac. Čuvanje stečenih pozicija temeljeno na šutnji nije dugoročno održiv proces, a za hrvatsko je društvo izuzetno nezdrav. Nekada nije potrebno ubijati metkom jer polustoljetno ubijanje u pojam može biti skoro jednako efikasno.

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Neki bi bacali bombe na prosvjednike u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Govor mržnje na Twitteru

Da su riječi gradonačelnika Vukovara o bolesnom društvu apsolutno točne,  svjedoči nezapamćen govor mržnje, koji je zavladao na društvenim mrežama poput Twittera.

Kako se radi o eklatatnom kaznenom dijelu, ništa manjem od poruka upućenim pojedinim političarima gdje autori tih poruka , završavaju 30 dana u pritvoru, najmanje što se očekuje od nadležnih institucija je privođenje na informativni razgovor.

Prijetnja bacanja bombe na prosvjednike u Vukovaru, te na taj način „rješavanja hrvatskog pitanja” nije nimalo benigna prijetnja,

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Agresija Dženane Harup-Druško prava je mjera ‘građanske BiH’ onako kako je vide unitaristi

Objavljeno

na

Objavio

TV emisija “Zabranjeni forum” (Nova TV BiH) od 13. listopada o.g., a temom stanja nakon Općih izbora u BiH, iznijela je na vidjelo svu složenost današnjeg trenutka u ovoj zemlji.

Mladi Marijan Knezović cijelo se vrijeme morao boriti za riječ i “otimati” prostor, budući da je bezbroj puta usred riječi prekidan od voditelja, a uz to bio izvrgnut primitivnim uvredama gospođe Dženane Karup-Druško, koja je u početku emisije pozivala Knezovića na red i pristojnost (nakon što joj je “upao” u riječ), da bi potom, kako se tema razvijala a atmosfera u studiju zagrijavala postala krajnje agresivna, bahata i bezobrazna, spuštajući raspravu na razinu uličnog govora, uz prijetnje kako “neće više da ćuti” (iako njezine monologe u pravilu voditelj nije prekidao), pa na kraju i postavljajući pitanje “u kakvoj je to obitelji odgojen” Knezović.

Ovakav nastup “renomirane” novinarke Dženane Karup-Druško (koja se usput pohvalila svojim dugogodišnjim novinarskim angažmanom – otvoreno spočitavajući Knezoviću “nekompetentnost” i aludirajući na njegove godine), samo je dokaz koji i kakav to koncept “građanske BiH” zagovaraju oni koji od početka vrše tihu reviziju Daytonskog sporazuma i krše Ustav BiH, u isto vrijeme bahato dokazujući Hrvatima kako je majorizacija i preglasavanje hrvatskoga naroda sasvim prirodno i normalno stanje, na koje bi Hrvati morali pristati u ime neke imaginarne i nepostojeće “građanske” BiH.

Dženana je bila naročito ogorčena izjavama Zagrepčana ( emitirane su u TV prilogu), budući da je velika većina intervjuiranih oštro osudila činjenicu kako se na posljednjim Općim izborima manipulacijom hrvatskome narodu nametnula osoba koja će ih “predstavljati” u kolektivnom Predsjedništvu BiH, pa je i to proglasila “primitivizmom” (naglašavajući ponovno svoje “bogato novinarsko iskustvo” – jer ona sebi “ne bi dopustila snimanje takvog priloga”!?).

Gospođa “novinarka s dugogodišnjim iskustvom”, također je vrlo “temperamentno” (čitaj: ostrašćeno) reagirala i na “činjenicu” da se “Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH”), što je već stara i izlizana parola islamskih fundamentalista “građanskog” usmjerenja koji (valjda) nisu svjesni onoga što govore.

Ostavimo sad po strani različita tumačenja odredbi Ustava BiH i Izborni zakon i osvrnimo se samo na neke teze koje Dženana Karup-Druško nije uzela u obzir.

  1. Republika Hrvatska je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma, temeljnog međunarodnog akta na kojemu je ustrojena BiH, a time i Ustav BiH;
  2. Republika Hrvatska ima dužnost, obvezu i PRAVO voditi brigu o svojoj manjini u susjednoj BiH i to prema međunarodnim normama – i to pravo ne ovisi od Bakira Izetbegovića, Dženane Karup-Druško ili bilo koga drugoga u BiH;
  3. Daytonski sporazum je (kao supotpisnik) potpisao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojega ista “građanska” (bošnjačko-muslimanska struja) smatra “agresorom” i “ratnim zločincem”, pa bi ih trebalo pitati znači li to onda da je BiH nelegitimna, odnosno, da je Daytonski sporazum nevažeći;
  4. Zar nije krajnji primitivizam, bahatost i bezobrazluk ono što čini Bakir Izetbegović proglašavajući Srbe i Hrvate “nepostojećim” nacijama i tvrdeći kako je njegov pokojni otac Alija BiH “ostavio u amanet Erdoganu”?
  5. Je li dosadašnja politika bošnjaka-muslimana “građanske” orijentacije bila konstruktivna – uključujući i posljednje grube manipulacije oko Općih izbora?
  6. Tko može opravdati reviziju Daytona i jesu li oni koji to čine svjesni da udaraju u same temelje države?
  7. Čemu tolika mržnja i netrpeljivost od strane bošnjačko-muslimanskih pristaša “građanske” opcije na svako spominjanje prava Hrvata i jesu li svjesni činjenice kako to neminovno vodi u duboki poremećaj ionako narušenih međunacionalnih odnosa između dva naroda i u krajnjoj konzekvenci dezintegraciji BiH?
  8. S kime i kako bi Hrvati trebali graditi Federaciju i državu? S Dženanom, Bakirom Izetbegovićem, Željkom Komšićem i sličnima?
  9. Čemu vodi politika “što gore to bolje” i misle li oni doista kako će svojom agresijom ušutkati Hrvate i natjerati ih na poslušnost?
  10. Hrvati se svoje opstojnosti nisu odrekli stoljećima, pa ni u vrijeme osmanlijskih osvajanja i genocida kojemu su bili izloženi 90-ih, kad su ih islamski ekstremisti (kako domaći, tako i džihadisti iz islamskih zemalja) klali, odsijecali im glave, palili sela, haračili i silovali diljem njihovih autohtonih prostora – pa neće ni danas, koliko god to gospođi Dženani, Bakiru, Komšiću ili bilo komu drugom bilo nerazumljivo i neshvatljivo.

Gospođa Dženana imala je potporu prilično brojne skupine u redovima publike u studiju, koja je svaki njezin akt verbalne agresije i bahatosti pozdravljala frenetičnim pljeskanjem, a na ruku joj je išao (svjesno ili ne) i voditelj koji je to dopuštao.

Što reći, nego zaključiti kako je i ova emisija bila očiti dokaz “ravnopravnosti” Hrvata u medijima BiH, pa i u državi u kojoj žive i gdje bi po Daytonu, Ustavu i svim drugim pozitivnim propisima morali biti konstitutivni, sa svim svojim pravima i to po ETNIČKOM, a ne “GRAĐANSKOM” modelu, jer BiH je (ako to još nekomu nije jasno) ustrojena na temeljnim uzusima PRAVA NARODA, a ne PRAVA GRAĐANA.

O nekim drugim tezama “bošnjakinje” Dženane i njezinih istomišljenika koji uporno pile granu na kojoj sjede i svojim postupcima nepovratno rastaču BiH, drugom prigodom.

“Ako laže koza – ne laže rog”, kaže jedan stara poslovica-

Pogledajte emisiju i uvjerite se sami, koja je to razina rasprave i kako to Dženana “brani”, “štiti” i “zastupa” BiH i njezine interese.

I gospođi Dženani (“renomiranoj novinarki” s dugotrajnim stažom u struci) jedan savjet: IPAK PROČITAJTE USTAV VLASTITE DRŽAVE PRIJE NEGO SE NA NJEGA POZOVETE. Ako to do sada niste stigli, pogledajte priloženu sliku, tu Vam je zaokruženo ono što je po Vama “sporno”.

Jasno piše “hrvatskog člana” a ne “člana iz redova hrvatskog naroda”.

Toliko barem ja kao laik (i ne baš “renomirani” novinar) mogu zaključiti, budući da sam (relativno) pismen.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari