Pratite nas

Naši u svijetu

Izraelska ofenziva na Gazu: Raste broj mrtvih

Objavljeno

na

Aktualna izraelska vojna ofenziva na Pojas Gaze postaje sve intenzivnija – za sada nema angažmana kopnenih trupa, no zračni napadi odnose živote sve više civila. Prema zadnjim palestinskim informacijama do sada je u izraelskim zračnim napadima – koji traju već tri dana – ubijeno najmanje 64 osoba, od toga 50 civila. Nadalje, izvori prenose kako je u napadima ubijeno 18 djece.

gaza-israel-warIzrael tvrdi kako napada Gazu zbog Hamasovih raketnih napada na Izrael, no činjenice je da je Izrael započeo ovaj sukob jer su krenuli sa zračnim napadima kao odmazdom za trojicu ubijenih izraelskih tinejdžera – naime, izraelske vlasti tvrde kako su dječake na prostoru Zapadne Obale oteli i ubili pripadnici Hamasa, no iz Hamasa opovrgavaju takve optužbe.

Nakon prvih zračnih napada na Gazu Hamas uzvraća raketnim napadima na teritorij Izraela, no ovaj odgovor je krajnje “neučinkovit”, naročito kada se uspoređuju s izraelskim napadima. Iz Pojasa Gaze je ispaljeno preko 360 raketa prema južnom i središnjem Izraelu, čak i do Jeruzalema, no nisu zabilježene žrtve.U zadnjem izraelskom napadu, ističe palestinski dužnosnik Ashraf al-Qidra u razgovoru za AFP, pogođen je jedan kafić u gradu Khan Younis – pritom je ubijeno najmanje 6 osoba, a 15 ih je ranjeno. U napadu na isti grad kasnije je ubijeno još sedam osoba – od toga troje žena i četvero djece – prenosi palestinsko ministarstvo zdravstva.

Aktualna izraelska ofenziva je najveća vojna eskalacija još od 2012. No, situacija bi se mogla znatno pogoršati ukoliko Izrael odluči trupama ući u Pojas Gaze. Za sada se takva opcija razmatra, neki izraelski dužnosnici je otvoreno zagovaraju, dok su drugi oprezniji.

Danas će se održati izvanredna sjednica Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Naroda. Tema će biti aktualna eskalacija izraelsko-palestinskog sukoba. Po tom pitanju generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, rekao je: “Gaza je na rubu. Čvrsto osuđujem raketne napade iz Gaze na Izrael. Takvi napadi su nedopustivi i moraju prestati. Također pozivam izraelskog premijera Netanyahua da pokaže maksimalnu suzdržanost i poštuje međunarodne obveze o zaštiti civila. Osuđujem rastući broj mrtvih civila u Gazi”.

Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas, na prostoru okupirane Zapadne Obale, poručio je kako izraelska ofenziva mora odmah prestati. “Ovo nije rat protiv Hamasa ili bilo koje druge frakcije, ovo je rat protiv palestinskog naroda”, istaknuo je Abbas.

U Izraelskom zračnom napadu na pojas Gaze u četvrtak rano ujutro poginulo je sedmero civila od toga petero djece, što je najveći broj žrtava u jednom napadu u posljednjoj ofenzivi protiv Hamasa koja je započela prije tri dana, objavilo je palestinsko ministarstvo zdravlja

Izraelci su bombama pogodili kuće u gusto naseljenom području u blizini Khan Younisa i to u vrijeme kada su stanari spavali.

Uz sedmero poginulih, još 16 osoba je ozlijeđeno.

Posljednji napad povećao je broj žrtava na palestinskoj strani na 60 od utorka, od čega su većina civili.

Brojne žrtve u Gazi, Izrael gađao noću više od 300 ciljeva

Više od 20 ljudi ubijeno je u izraelskim napadima na Gazu, kao odgovor na raketne napade Hammasa na izraelska naselja.

Do sada je u izraelskoj ofenzivi na Gazu poginulo oko 80 ljudi i to najviše civila, napominju palestinske vlasti.

Izraelski premijer ponavlja da će Hammas platiti visoku cijenu za raketiranje izraelskih naselja. S izraelske strane za sada nije bilo ozlijeđenih niti veće materijalne štete iako je više stotina Hammasovih raketa ispaljeno prema naseljima.

Netanyahu ne odbacuje mogućnost kopnene invazije a vlada je odobrila slanje 40 tisuća rezervista.

Palestinski izvori navode da su velik broj žrtava civili. Riječ je o najnovijem krugu nasilja od izraelske ofenzive na Gazu krajem 2012., s ciljem da se stane na kraju ispaljivanju raketa s palestinskog teritorija na Izrael.

Zbog eskalacije su Palestinci, arapske zemlje članice Ujedinjenih naroda i sam glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon sazvali hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti.

“Gaza je na oštrici britve”, upozorio je Ban u srijedu navečer i rekao da stanje “izmiče svakoj kontroli”.

Pozvao je izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da pokaže “maksimalnu suzdržanost” i osudio “rastući broj civilnih žrtava u Gazi”, no nije osudio izraelske napade.

Izraelska vojska je ustvrdila da je s palestinske strane osam raketa bilo noću na četvrtak ispaljeno iz Gaze na Izrael, od ukupno gotovo 300 od početka operacije.

Pokret Hamas, koji kontrolira Gazu, navodno posjeduje 10.000 raketa u toj palestinskoj enklavi, tvrdi izraelska vojska.

Među žrtvama noću ubijene su tri žene i četvero djece na tri kuće u gradu Khan Younis u Gazi, kazali su palestinski medicinski izvori.

“Ciljanje žena i djece dokaz je neprijateljeva neuspjeha”, reako je Sami Abu Zuhri, glasnogovronik Hamasa u Gazi.

Palestinci tvrde da su ispalili gotovo 400 raketa, a “Čelična kupola”, izraelski obrambeni proturaketni sustav je presreo njih 56.

Najveće neprijateljstvo Izraelaca i Palestinaca nakon osmodnevnog rata 2012. počelo je otmicom i ubojstvom trojice izraelskih mladića prošlog tjedna na Zapadnoj obali te osvetničkim napadom židovskih ekstremista na palestinskog tinejdžera u istočnom Jeruzalemu.

Egipat otvorio Rafah radi evakuacije ranjenih Palestinaca

Egipat je u četvrtak otvorio granični prijelaz Rafah kako bi primio Palestince ranjene u ofenzivi koju je prije tri dana pokrenuo Izrael kao odgovor na guste raketne napade s palestinskog na izraelski teritorij.

Bolnice na sjeveru Sinaja, graničnom području pojasa Gaze i Izraela, spremne su za prijem palestinskih ranjenika, javila je službena agencija Mena.

U izraelskoj operaciji najmanje je 70 Palestinaca ubijeno u tri dana, od čega 21 osoba noću na četvrtak u kojoj je vojska gađala više od 322 ciljeva palestinskog pokreta Hamas.

Granični prijelaz Rafah jedini je pristup palestinskom području koji nije pod nadzorom Izraela.

Otkako je u srpnju 2013., svrgnut egipatski predsjednik Mohamad Mursi, službeni Kairo redovito zatvara prijelaz Rafah i otvara ga tek povremeno, uglavnom za prolazak humanitarnih konvoja.

Hina/Advance/Kamenjar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Žigmanov: Hrvatska je postala aktivni čimbenik u širem geopolitičkom prostoru

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska je postala aktivan čimbenik u daleko širem geopolitičkom prostoru kao što su Europska unija i NATO, ocijenio je u utorak u beogradskom tisku predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i zastupnik u Skupštini Srbije Tomislav Žigmanov.

Na pitanje kako razumije izjavu predsjednice Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, o tome da je njezino najveće postignuće u politici to što je Hrvatsku „izvukla iz regiona“, Žigmanov je podsjetio i na transnacionalnu Inicijativu triju mora koju je „upravo Grabar Kitarović snažnije afirmirala“.

„I u nekoliko misija NATO-a Hrvatska ima značajnu ulogu. I novi glavni tajnik Vijeća Europe dolazi iz Hrvatske, što je isto posljedica – ne slučaja, nego i djelovanja. Na koncu, to ne znači da Hrvatska i Kolinda Grabar Kitarović nije prisutna u regiji“, ocijenio je Žigmanov u razgovoru za list „Danas“,.

Pritom je skrenuo pozornost na važnost Subotičke deklaracije koja je “složit ćete se, događaj od iznimne važnosti“.

Subotička deklaracija je dokument koji su u lipnju 2016. potpisali predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić s ciljem da se sporazumno i aktivno pokrenu i ubrzaju zaštita manjina, pregovori o utvrđivanju međudržavne granice, provođenje sporazuma o sukcesiji i potraga za nestalima tijekom ratnih sukoba iz ’90 -ih.

Vučić je posle potpisivanja Deklaracije izjavio da su odnosi Hrvatske i Srbije kralježnica dobrih odnosa u cijeloj regiji i da su jako važni i za Europsku uniju.

Srbija i Hrvatska će, kao je tada izjavio Vučić, razgovarati o graničnim linijama, a ako se to pitanje ne riješi u bilateralnim razgovorima, riješavat će se pred međunarodnim institucijama.

Komentirajući Vučićev izostanak s Kongresa europske pučke partije (EPP) u Zagrebu, na koji je pozvan kao predsjednik Srpske napredne stranke (SNS), Žigmanov je to ocijenio kao „legitimni čin predsjednika jedne stranke“ i podsjetio da ona još nije punopravna članica saveza pučkih stranaka u Europi.

„Dakle, sam čin nije upitan – netko ne želi ići nekamo. Ono što se može podvrgnuti kritici jesu razlozi i način na koji je odluka priopćena. Tu ne mislim na dostavljanje odluke pismenim putem predsjedniku europskih pučana, već njezino medijsko eksploatiranje koje se, barem kada je riječ o Srbiji, instrumentalno zlorabilo za rad unutarnjopolitičkih prilika“, rekao je Žigmanov za „Danas“.

Za Vučićevo obrazloženje da izostaje s Kongresa EPP-a kako svojim dolaskom ne bi negativno utjecao na položaj Srba u Hrvatskoj, Žigmanove smatra “prijepornim uvlačenje u cijelu priču i položaj hrvatskih Srba“.

Politički predstavnici Srba „konstruktivno participiraju u aktualnoj Vladi Republike Hrvatske“, rekao je Žigmanov za „Danas“. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kovač: Treba nam Ministarstvo iseljeništva kao kruh nasušni

Objavljeno

na

Objavio

– Ove institucije koje ste nabrojili su hvale vrijedne. U datim okolnostima i u ovom vremenu daju maksimum, ali to je sitnica u odnosu na potrebu iseljene Hrvatske koja nam je neophodna u ovim trenucima i u nadolazećem vremenu. U tim uvjetima Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatska matica iseljenika daju maksimum, ali to su uistinu sitnice. Treba uspostaviti ministarstvo i donijeti Zakon gdje samo jedan članak toga zakona može nadmašiti pomoć koju pružaju ove institucije.

To je da oslobodimo naše ljudje svih davanja, ulaganja, kao što to rade i druge države koje imaju veliko iseljeništvo. Samo jednim člankom se može nadomjestiti rad i financijska pomoć ovih institucija. Da nije bilo isljene Hrvatske Republika Hrvatska sigurno ne bi uspjela napraviti ono što smo napravili u Domovinskom ratu: od financijske pomoći, od lobiranja kod svjetskih moćnika, dolaskom mladića u Hrvatsku na obranu domovine. Prema tome, temeljem toga stvoren je osjećaj da nismo sami, osjećaj zajedništva i taj se duh pronosio kroz rovove na prvim crtama do institucija i samog predsjednika Tuđmana. Ta je sinergija bila tolika snažna da smo mogli brda premještati.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Gospodin Milan Kovač, jedan od ljudi koji su stvarali Republiku Hrvatsku i aktivni je sudjelovatelj donošenja brojnih odluka, koje su izuzetno značajne za Republiku Hrvatsku. Svoje znanje i iskustvo rado dijeli s mladim ljudima, a starije podsjeća.

U razgovoru kojega nam je dao dva dana nakon Dana neovisnosti sasvim neopterećno nam je govorio o tome kako vidi Hrvatsku te prisjetio događaja koji su hrvatskoj udahnuli duh postojanja i priznanja. Kao predsjednik UO Hrvatske matice iseljenika sjajno barata hrvatskom izvandomovinskom tematikom pogotovo kada je u pitanju učvršćivanje veza između Hrvata koji žive u Hrvatskoj i onih koji žive izvan nje.

Nakon protekloga tjedna, u kojem su se događali razni događaji vezani za hrvatsko iseljeništvo bit će značajno čuti njegovo razmišljanje o stanju u Republici Hrvatskoj i odnosu prema iseljeništvu

Gospodine Kovač, nedavno smo proslavili Dan neovisnosti. Što se to dogodilo na taj dan prije 30 godina?

– Ugodno sam iznenađen da se našao netko da pita one koji su taj dan bili na licu mjesta i dizali ruku za odluku o samostalnosti hrvatske države. Mišljenja i emocije se miješaju. Da se vratim u kontekst vremena prije 30 godina: sjećam se da je bilo pomalo i strah od rezultata naših odluka ali entuzijazam i želja za hrvatskom državom je nadjačala sve i nismo uopće dvojili da li je ispravno da toga dana donesemo tu odluku.

Naročito nakon raketiranja Banskih dvora i nas dan prije koji smo tada bili u Saboru. Sretan sam što smo ostvarili taj cilj iako su nam okolnosti na terenu, posebno međunarodne okolnosti davale šanse ne više od jedan posto. Vidimo da je Hrvatska danas postala parlamentarna država, demokratska, što smo napravili taj državni okvir gdje nam nitko više ne može nametati svoju volju.

Taj okvir treba čuvati, ali i ne zaboraviti hrvatski narod koji živi van tih granica, izvan tog državnog okvira posebno naš narod u BiH, i hrvatske manjine a posebno iseljena Hrvatska, jer danas više Hrvata živi izvan domovine izvan okvira kojega smo stvorili 1991. godine. Zato sam po malo nesretan što je to tako i što je veza između iseljene i domovinske hrvatske oslabila, a bila je presudna u tim danima kada je Hrvatska visila o niti, da li će se uspjeti obraniti od srbo-četničke agresije ili ne.

Do danas nisu se pomakli puno u pravcu unaprijeđenja tih odnosa. Ja sam se stalno zalagao i danas to tvrdim da oporavka Hrvatske nema bez iseljene Hrvatske i ovim putem apeliram na predsjednika HDZ RH i predsjednicu države da pod hitno donesu odluku o formiranju Ministarstva za pitanja iseljeništva. To je jedini način da ta institucija zajedno s drugim institucijama u Hrvatskoj počne zaustavljati iseljavanja naroda a nakon toga omogući i povratak u domovinu. Sve strateške točke i z prvog programa su ostvarene osim ove. I na tome svi trebamo raditi i bez straha donijeti tu odluku. Ne obazirati se što će reći ova politička stranka ili pojedinac. To treba i strateški hrvatski narod riješiti.

Godine 1989., ali i prije tih povijesnih dana Hrvati iz iseljeništa su pomagali onim na terenu. Među onima na terenu bili ste i Vi. Dakle, postojala je sinergija, a mnogi su mišljenja da se niti oružani sukob koji se tada dogodio ne bi mogao biti riješen bez pomoći naših ljudi iz iseljeništva. Predsjednik ste UO Hrvatske matice iseljenika. Kako vidite rad svih tih naših institucija koje rade s našim ljudima u iseljeništvu. Postoji li neki temelji na kojim se može graditi bolje sutra kada su u pitanju odnosi iseljene i domovinske Hrvatske?

– Ove institucije koje ste nabrojili su hvale vrijedne. U datim okolnostima i u ovom vremenu daju maksimum, ali to je sitnica u odnosu na potrebu iseljene Hrvatske koja nam je neophodna u ovim trenucima i u nadolazećem vremenu. U tim uvjetima Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatska matica iseljenika daju maksimum, ali to su uistinu sitnice.

Treba uspostaviti ministarstvo i donijeti Zakon gdje samo jedan članak toga zakona može nadmašiti pomoć koju pružaju ove institucije. To je da oslobodimo naše ljudje svih davanja, ulaganja, kao što to rade i druge države koje imaju veliko iseljeništvo. Samo jednim člankom se može nadomjestiti rad i financijska pomoć ovih institucija.

Da nije bilo isljene Hrvatske Republika Hrvatska sigurno ne bi uspjela napraviti ono što smo napravili u Domovinskom ratu: od financijske pomoći, od lobiranja kod svjetskih moćnika, dolaskom mladića u Hrvatsku na obranu domovine. Prema tome, temeljem toga stvoren je osjećaj da nismo sami, osjećaj zajedništva i taj se duh pronosio kroz rovove na prvim crtama do institucija i samog predsjednika Tuđmana. Ta je sinergija bila tolika snažna da smo mogli brda premještati. Danas, nažalost, to je jedinstvo splahnulo i oni koji nam ne žele dobro rade koordinirano i smišljeno da nas posvađaju da naprave kaos u zemlji, da bi nas opet priveli nekoj neprirodnoj zajednici.

Naši ljudi iz iseljeništva učinili su mnogo. Kako bismo ih čvršće vezali za Domovinu svakako se moraju mijenjati i određeni zakoni. Nedavno je promijenjen Zakon o državljanstvu RH.

– Prije nekoliko dana sam prvi puta upoznao svoju rodicu, sestričnu iz Argentine. Rođena je u Argentini. Moj stric je 1929. godine pobjegao u Argentinu. Ona, njegova unuka zatražala je državljasntvo. Tamo u Konzulatu su joj rekli da se javi 01. srpnja iduće godine. Što je mene zgrozilo i morat ću se obratiti Ministarstvu vanjskih poslova i pitati: tko radi u veleposlanstvu? Da li su to ostali oni koji su tamo radili i oni koji su radili i prije 1990 ili su došli novi koji ne znaju što je nacionalni i državni interes RH. Umjesto da su sretni da ima Hrvata koji žele hrvatsko državljanstvo oni se tako ponašaju. U ovo vrijeme barem osjetiti bilo hrvatstva a kasnije i vratiti se. Sve se čini, ne znam iz kojih razloga da se to spriječi. I to stvara veliki amonizitet našeg naroda u iseljeništvu. I to je žalosno.

Gospodine Kovač, kada povučemo paralelu na ona teška vremena kada smo svi bili zajedno i kada iz razgovora s ljudima nismo mogli prepoznati bilo kakav tihi tamni ton, sada primjećujemo, evo i iz Vaših riječi, da ipak postoji jedna rezignacija. Što je razlog tomu?

– 2000. godine kada je u Hrvatskoj počela stvarna detuđmanizacija, što znači rashrvaćivanje hrvatskog naroda, počelo se sa bacanjem kosti razdora, sumnje u hrvatski narod oko nekih vrlo bitnih događaja u RH tijekom devedesetih godina, a jedna do njih je počela od Stjepana Mesića i govori kako je Tuđman dijelio BiH sa Miloševićem što je notorna laž i ludost. I malo dijete zna da u tim vremenima kada je Hrvatska visila o niti, gdje su JNA i srpska politika bili uvjereni u sto posto u pobjedu, da bi Tuđman u srcu te velike pobjede dijelio nešto s nekim.

Pobjednik s upitnikom ništa ne dijeli, a Srbi su mislili da su sto posto pobjednici. To je jedna do laži. Nastavljene su drugim lažima koje su u hrvatskom narodu stvorile negodovanje, bezizlaznost, bezperspektivnost. Iz dana u dan preko medija su se forsirale takve vijesti, optuživalo se ljude koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države. I naš je narod, mogu slobodno reći, podložan tim negativnim vijestima, koje su svakodnevno plivale po medijima.

Narod je sklon vjerovanju da ono što je vidio na televiziji ili pročitao u novinama je istina i na takav se način, evo, već 20 godina pljuje po svetinjama Domovinskog rata. Ne procesuiraju se ratni zločinci, a hrvatske se domoljube hapsi po hitnom postupku, osuđuje, drži po zatvorima, to kod naroda stvara nelagodu i normalno da je rezultat takvog djelovanja u ovih 20 godina, stvara jedno beznađe, ljutnu, rezignaciju i zato mnogi ljudi odlaze.

Preko 3000 hrvatskih branitelja je izvršilo suicid i to je jedan od rezultata. Jer nisu mogli podnositi nepravdu. Sad je vrijeme da se skupe glave i da se vidi što je strateški interes hrvatske države i da se od toga ne odustaje po cijenu bilo čega. A jedna od tih mjera je raditi više na iseljenoj Hrvatskoj i animirati ljude za povratak.

Ima li budućnosti za Hrvate u Hrvatskoj?

– Ima. Rekao sam na početku. Mi smo stvorili okvir. Unutra će se događati stvari kao i u drugim demokratskim državama: izbori, mijenjat će se parlamentarne stranke na vlasti. Ovisi o hrvatskom narodu koji na izborima mora gledati kome dati glas i kome dati pravo da upravlja hrvatskom državom.

Izlaz iz ove situacije,koja nije dobra, ponovno je sjedanje za stol svih institucija hrvatske države: premijera, predsjednice države, rektora sveučilišta, biskupske konferencije. Treba sve zatvoriti u jednu sobu i tri dana ne davati niti kruha niti vode, dok ne izađu sa zajedničkim stavom kako sačuvati hrvatsku državu, kako sačuvati hrvatski narod u BiH i kako zaštiti prava hrvatskom narodu kao manjini u Srbiji i Crnoj Gori. Prema tome, treba zauzeti jedinstveni stav koji će biti obvezujući za sve one koji žive u hrvatskoj državi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari