Pratite nas

Reagiranja

Izvješća 8. dalmatinskog korpusa nemaju nikakve veze s pravom istinom i stvarnim stanjem stvari koje su se tada događale

Objavljeno

na

U Časopisu za suvremenu povijest iz Zagreba, br. 1, 2018., str. 143. – 161., objavljen je članak »Pitanje autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu Jugoslavenske armije od 25. veljače 1945. o Mostarskoj operaciji«. Autor članka je Vladimir Šumanović.

U članku se propituje autentičnost objavljenoga dokumenta što ga je 8. dalmatinski korpus uputio Generalštabu Jugoslavenske armije 25. veljače 1945. Dokument opisuje Mostarsku operaciju koja je bila podijeljena u tri faze: operacija Bura, bitka za Široki Brijeg i bitka za Mostar. Taj je dokument u jugoslavenskoj historiografiji držan kao temeljni povijesni izvor pri rekonstrukciji te vojne akcije i u opravdavanju ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu. Autor donosi pet razloga zbog kojih drži da je dokument neautentičan.

Prvi razlog je dvojbeni karakter izvornika izvješća, odnosno izvornoga teksta čiji je prijepis objavljen u zborniku dokumenata, a zatim u skraćenom obliku u zborniku Mostarska operacija. Neimenovani major II. jugoslavenske armije jamčio je autentičnost dokumenta koji je objavljen u zborniku dokumenata. Taj podatak je sporan zbog toga što je 8. dalmatinski korpus izvješće uputio Generalštabu, a ne II. armiji. Tijekom svoga postojanja 8. dalmatinski korpus nije uopće bio podređen II. armiji, pa je nejasno kako se izvješće našlo u njezinu stožeru. Također, sporno je što je izvješće ovjerovio neimenovani major koji je bio zamjenik načelnika stožera II. armije, jer II. armija nije imala tu funkciju nego je tu dužnost obnašao potpukovnik Radoslav Đurić.

Drugi razlog je nadnevak izvješća, odnosno osobe koje su ga potpisale. Na izvješću je nadnevak 25. veljače 1945., a potpisali su ga politički komesar pukovnik Boško Šiljegović i zapovjednik general major Petar Drapšin. No, netočno je da se Drapšin mogao potpisati na izvješće jer je bio u Beogradu od 22. veljače do 4. ožujka.

Treći razlog je broj mostova koje su srušile protivničke postrojbe. U uvodnom dijelu spominju se dva srušena mosta, malo kasnije čak tri, da bi u podrobnom izvješću bilo spomenuto rušenje samo jednoga mosta.

Četvrti razlog donosi više podataka koji su izostavljeni iz izvješća. Ono uopće ne spominje likvidaciju franjevaca na Širokom Brijegu, iako su ih u sadržaju izvješća definirali kao jedne od organizatora operacije Bura. U svakom izvješću iznosili su odnos prema mjesnom pučanstvu jer je to odražavalo razinu stege pripadnika NOVJ-a ali u ovome izvješću toga nema. Izostavili su također pomoć britanskog zrakoplovstva tijekom Mostarske operacije, kao i broj bjegunaca u popisu gubitaka.

Vladimir Šumanović tvrdi da se zbog svih navedenih razloga može zaključiti da su obje inačice dokumenta nastale nakon završetka rata kako bi se stvorila poželjna slika prošlosti. Međutim, to nema nikakve veze s pravom istinom i stvarnim stanjem stvari koje su se tada događale.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Neki bi bacali bombe na prosvjednike u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Govor mržnje na Twitteru

Da su riječi gradonačelnika Vukovara o bolesnom društvu apsolutno točne,  svjedoči nezapamćen govor mržnje, koji je zavladao na društvenim mrežama poput Twittera.

Kako se radi o eklatatnom kaznenom dijelu, ništa manjem od poruka upućenim pojedinim političarima gdje autori tih poruka , završavaju 30 dana u pritvoru, najmanje što se očekuje od nadležnih institucija je privođenje na informativni razgovor.

Prijetnja bacanja bombe na prosvjednike u Vukovaru, te na taj način „rješavanja hrvatskog pitanja” nije nimalo benigna prijetnja,

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Agresija Dženane Harup-Druško prava je mjera ‘građanske BiH’ onako kako je vide unitaristi

Objavljeno

na

Objavio

TV emisija “Zabranjeni forum” (Nova TV BiH) od 13. listopada o.g., a temom stanja nakon Općih izbora u BiH, iznijela je na vidjelo svu složenost današnjeg trenutka u ovoj zemlji.

Mladi Marijan Knezović cijelo se vrijeme morao boriti za riječ i “otimati” prostor, budući da je bezbroj puta usred riječi prekidan od voditelja, a uz to bio izvrgnut primitivnim uvredama gospođe Dženane Karup-Druško, koja je u početku emisije pozivala Knezovića na red i pristojnost (nakon što joj je “upao” u riječ), da bi potom, kako se tema razvijala a atmosfera u studiju zagrijavala postala krajnje agresivna, bahata i bezobrazna, spuštajući raspravu na razinu uličnog govora, uz prijetnje kako “neće više da ćuti” (iako njezine monologe u pravilu voditelj nije prekidao), pa na kraju i postavljajući pitanje “u kakvoj je to obitelji odgojen” Knezović.

Ovakav nastup “renomirane” novinarke Dženane Karup-Druško (koja se usput pohvalila svojim dugogodišnjim novinarskim angažmanom – otvoreno spočitavajući Knezoviću “nekompetentnost” i aludirajući na njegove godine), samo je dokaz koji i kakav to koncept “građanske BiH” zagovaraju oni koji od početka vrše tihu reviziju Daytonskog sporazuma i krše Ustav BiH, u isto vrijeme bahato dokazujući Hrvatima kako je majorizacija i preglasavanje hrvatskoga naroda sasvim prirodno i normalno stanje, na koje bi Hrvati morali pristati u ime neke imaginarne i nepostojeće “građanske” BiH.

Dženana je bila naročito ogorčena izjavama Zagrepčana ( emitirane su u TV prilogu), budući da je velika većina intervjuiranih oštro osudila činjenicu kako se na posljednjim Općim izborima manipulacijom hrvatskome narodu nametnula osoba koja će ih “predstavljati” u kolektivnom Predsjedništvu BiH, pa je i to proglasila “primitivizmom” (naglašavajući ponovno svoje “bogato novinarsko iskustvo” – jer ona sebi “ne bi dopustila snimanje takvog priloga”!?).

Gospođa “novinarka s dugogodišnjim iskustvom”, također je vrlo “temperamentno” (čitaj: ostrašćeno) reagirala i na “činjenicu” da se “Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH”), što je već stara i izlizana parola islamskih fundamentalista “građanskog” usmjerenja koji (valjda) nisu svjesni onoga što govore.

Ostavimo sad po strani različita tumačenja odredbi Ustava BiH i Izborni zakon i osvrnimo se samo na neke teze koje Dženana Karup-Druško nije uzela u obzir.

  1. Republika Hrvatska je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma, temeljnog međunarodnog akta na kojemu je ustrojena BiH, a time i Ustav BiH;
  2. Republika Hrvatska ima dužnost, obvezu i PRAVO voditi brigu o svojoj manjini u susjednoj BiH i to prema međunarodnim normama – i to pravo ne ovisi od Bakira Izetbegovića, Dženane Karup-Druško ili bilo koga drugoga u BiH;
  3. Daytonski sporazum je (kao supotpisnik) potpisao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojega ista “građanska” (bošnjačko-muslimanska struja) smatra “agresorom” i “ratnim zločincem”, pa bi ih trebalo pitati znači li to onda da je BiH nelegitimna, odnosno, da je Daytonski sporazum nevažeći;
  4. Zar nije krajnji primitivizam, bahatost i bezobrazluk ono što čini Bakir Izetbegović proglašavajući Srbe i Hrvate “nepostojećim” nacijama i tvrdeći kako je njegov pokojni otac Alija BiH “ostavio u amanet Erdoganu”?
  5. Je li dosadašnja politika bošnjaka-muslimana “građanske” orijentacije bila konstruktivna – uključujući i posljednje grube manipulacije oko Općih izbora?
  6. Tko može opravdati reviziju Daytona i jesu li oni koji to čine svjesni da udaraju u same temelje države?
  7. Čemu tolika mržnja i netrpeljivost od strane bošnjačko-muslimanskih pristaša “građanske” opcije na svako spominjanje prava Hrvata i jesu li svjesni činjenice kako to neminovno vodi u duboki poremećaj ionako narušenih međunacionalnih odnosa između dva naroda i u krajnjoj konzekvenci dezintegraciji BiH?
  8. S kime i kako bi Hrvati trebali graditi Federaciju i državu? S Dženanom, Bakirom Izetbegovićem, Željkom Komšićem i sličnima?
  9. Čemu vodi politika “što gore to bolje” i misle li oni doista kako će svojom agresijom ušutkati Hrvate i natjerati ih na poslušnost?
  10. Hrvati se svoje opstojnosti nisu odrekli stoljećima, pa ni u vrijeme osmanlijskih osvajanja i genocida kojemu su bili izloženi 90-ih, kad su ih islamski ekstremisti (kako domaći, tako i džihadisti iz islamskih zemalja) klali, odsijecali im glave, palili sela, haračili i silovali diljem njihovih autohtonih prostora – pa neće ni danas, koliko god to gospođi Dženani, Bakiru, Komšiću ili bilo komu drugom bilo nerazumljivo i neshvatljivo.

Gospođa Dženana imala je potporu prilično brojne skupine u redovima publike u studiju, koja je svaki njezin akt verbalne agresije i bahatosti pozdravljala frenetičnim pljeskanjem, a na ruku joj je išao (svjesno ili ne) i voditelj koji je to dopuštao.

Što reći, nego zaključiti kako je i ova emisija bila očiti dokaz “ravnopravnosti” Hrvata u medijima BiH, pa i u državi u kojoj žive i gdje bi po Daytonu, Ustavu i svim drugim pozitivnim propisima morali biti konstitutivni, sa svim svojim pravima i to po ETNIČKOM, a ne “GRAĐANSKOM” modelu, jer BiH je (ako to još nekomu nije jasno) ustrojena na temeljnim uzusima PRAVA NARODA, a ne PRAVA GRAĐANA.

O nekim drugim tezama “bošnjakinje” Dženane i njezinih istomišljenika koji uporno pile granu na kojoj sjede i svojim postupcima nepovratno rastaču BiH, drugom prigodom.

“Ako laže koza – ne laže rog”, kaže jedan stara poslovica-

Pogledajte emisiju i uvjerite se sami, koja je to razina rasprave i kako to Dženana “brani”, “štiti” i “zastupa” BiH i njezine interese.

I gospođi Dženani (“renomiranoj novinarki” s dugotrajnim stažom u struci) jedan savjet: IPAK PROČITAJTE USTAV VLASTITE DRŽAVE PRIJE NEGO SE NA NJEGA POZOVETE. Ako to do sada niste stigli, pogledajte priloženu sliku, tu Vam je zaokruženo ono što je po Vama “sporno”.

Jasno piše “hrvatskog člana” a ne “člana iz redova hrvatskog naroda”.

Toliko barem ja kao laik (i ne baš “renomirani” novinar) mogu zaključiti, budući da sam (relativno) pismen.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari