Connect with us

U potrazi za Istinom

Izvješće Fitzroya Macleana dokazuje kako je Tito planirao pobiti širokobriješke franjevce još u jesen 1944.

Objavljeno

on

Mladi povjesničar Hrvoje Mandić godinama istražuje temu Hercegovačke franjevačke provincije, osobito njezina stradanja potkraj II. Svjetskog rata i poraća. Prošle godine doktorirao je na Fakultetu hrvatskih studija pod mentorstvom dr. sc. Marija Jareba. U nakladničkoj kući AGM, u svibnju ove godine, objavio je monografiju koja je u svom izvornom obliku proširena doktorska disertacija. Zaposlen je u Arhivu Sveučilišta u Zagrebu.

Tim povodom, intervju s dr. Mandićem objavio je u subotu Večernji list. Razgovor je vodio novinar Zoran Krešić.

Nedavno ste objavili knjigu Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću. Što ona donosi?

-U historiografiji do ove knjige nije objavljena cjelovita sinteza o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu i poraću, iako je posebice u Bosni i Hercegovini kvalitetno postavljen istraživački temelj, iskoristiv za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju od 1941. do 1945. Ta je tematika posebno zanimljiva jer je riječ o najtežem razdoblju za franjevački red u Hercegovini, ali i za Katoličku crkvu te hrvatski narod u vremenu Drugog svjetskog rata i poraća.

Stoga se u knjizi nalaze složena analiza zbivanja unutar franjevačkoga reda na području Širokoga Brijega tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega, franjevačko djelovanje, utjecaj i posljedice partizanskog osvajanja Širokoga Brijega neposredno pred završetak rata. Knjiga donosi cjelovit prikaz vjerske dimenzije društvenoga života koji se značajno i suprotstavljeno isprepletao s komunističkim režimom, koji je netom po svršetku Drugoga svjetskog rata institucionaliziran i formaliziran, iako nije bio i općeprihvaćen među Hrvatima u Hercegovini. Početna istraživanja bavila su se uzrokom i povodom ubojstva hercegovačkih franjevaca.

Kasnija istraživanja bila su usmjerena na humanitarnu ulogu hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu, a u zadnjoj fazi istraživanja i pisanja fokus je bio na dekonstrukciji narativa o hercegovačkim franjevcima dominantnog nakon 1945. godine u doba komunističke Jugoslavije. Taj je narativ o(p)stao do danas i stoga se veći dio ove knjige bavi njegovom dekonstrukcijom. Knjiga ima 22 poglavlja, a na kraju knjige nalazi se zaključak, prilozi, sažetak na engleskom jeziku, popis kratica, kazalo imena i popis literature. Slijedom toga knjiga sadrži izvorne fotografije, faksimile dokumenata i zemljovide.

Do kojih ste dokumenata došli u svom istraživanju?

-U devetom poglavlju analizirao sam široku i vrlo značajnu djelatnost hercegovačkih franjevaca. Pod nizom manjih poglavlja, bez znanstvene spekulacije, uz primjereni faktografski aparat iznio sam činjenice o djelovanju fra Lea Petrovića i spašavanju Srba u Mostaru od 1941. do 1943., o provincijskoj problematici vjerskih prijelaza, organiziranju smještaja za izbjeglice i pomoći ugroženim osobama, spašavanju Olge Humo rođ. Ninčić, djelovanju fra Petrovića i fra Mandića u spašavanju Židova u Mostaru te spašavanju pristaša Hrvatske seljačke stranke u Mostaru.

Je li bilo osporavanja i teškoća do dolaska pronalaska dokumenata, činjenica je da su pojedinci radili i za “Službu državne sigurnosti”, a bili su Vam na putu?

-Knjiga pred vama temelji se na desetljećima istraživanja problematike hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću i tijekom istraživanja nalazio sam na raznorazne poteškoće, ponajviše u pristupu arhivskom gradivu. Kad bih nabrojao sve poteškoće i prepreke premašilo bi već zadani opseg ovog intervjua.

Na koje se dokumente oslanjate kad je u pitanju ubojstvo širokobrijeških fratara? Tko je bio nalogodavac?

-Zapovjednik britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ-a Fitzroy Maclean je iz Beograda britanskom ministarstvu vanjskih poslova (Foreign Officeu) poslao izvješće napisano 8. veljače 1945. (br. 164), u kojemu se osvrnuo na likvidaciju širokobrijeških franjevaca. U izvješću. između ostalog. navodi kako mu je J. B. Tito „nedavno rekao da će iz vojnih razloga i razloga unutarnje sigurnosti, biti prisiljen poduzeti drastične akcije protiv tih franjevaca, iako se više no ikad žestoko suprotstavlja bilo kom obliku vjerskih progona.“

Izvješće Fitzroya Macleana posredno dokazuje kako je Josip Broz Tito planirao pobiti širokobriješke franjevce puno prije, još u jesen 1944. godine. Mjesec dana nakon navedenih događanja, točnije 12. ožujka 1945., u Beogradu je britanski brigadir Maclean odlikovan ordenom partizanske zvijezde I. reda na prijedlog maršala Josipa Broza Tita za izvanredne zasluge i hrabrost u borbi protiv zajedničkog neprijatelja Jugoslavije i Velike Britanije – fašističke Njemačke. Visoko odlikovanje predao je predsjednik AVNOJ-a Ivan Ribar u prisustvu predstavnika savezničkih misija. Dokumenti OZN-e i KNOJ-a su danas u najvećoj mjeri nedostupni javnosti ili su pak selektivno arhivirani.

Pretpostavlja se kako su naredbe za ubojstva hercegovačkih franjevaca u samostanu Širokom Brijegu i mjesnog pučanstva bile usmene zapovjedi upućene OZN-i. Postoji iznimka, a to je slučaj ubojstva fra Valentina Zovka i fra Andrije Topića u Kočerinu u svibnju 1945., koje je organizirao časnik OZN-e Danilo Pecelj. Ovakva pretpostavka dijelom je odgovor na upit zašto toliko desetljeća nakon pokolja hercegovačkih franjevaca nemamo dokumente prema kojima bi se otkrilo tko su sve bili ostali izvršitelji pokolja hercegovačkih franjevaca u samostanu na Širokom Brijegu, Izbičnu, Bleiburgu i Križnom putu te ostalim mjestima.

Ostaju nam samo iskazi bivših pripadnika NOVJ koji su bili očevici pokolja, kao i brojni ratni dokumenti na temelju kojih možemo rekonstruirati operativno kretanje postrojbi koje su sudjelovale u napadima i u osvajanju franjevačkog samostana. Shodno tome možemo utvrditi na kojem operativnom pravcu postrojbi NOVJ su izvršena ubojstva političkih neistomišljenika.

Ubijeni fratri, uništena najbogatija knjižnica – kao povjesničar kako to promatrate, posebno kad vidite broje pamflete koji nemaju vezu s istinom?

-Franjevačka knjižnica u gimnaziji na Širokom Brijegu dva puta zapaljena, u borbama za Široki Brijeg 6. i 7. veljače 1945., a drugi put je zapaljena 1947. te je tada izgorjela do temelja. Komunistički su aktivisti na zidu franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu 1947. napisali „kultura i prosveta to je naša osveta“.

Svjedoci kažu da je knjižni i arhivski fond, zapaljen 1947., gorio dva dana. Možemo samo pretpostaviti da je franjevačka gimnazijska knjižnica čuvala bogato knjižno i arhivsko gradivo. Smatram da se ovdje radilo o ciljanom uništavanju znanstvenog, kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta širokobrijeških franjevaca a time i mjesnog hrvatskog stanovništva Širokog Brijega.

Što Vas je potaknulo da se bavite tom problematikom?

-Dva su ključna razloga. Prvi je privatno-obiteljske prirode jer dolazim iz loze Mandića s Ciganskog brda na Širokom Brijegu kojoj pripadaju ubijeni fra Nevinko Mandić i jedan od najznačajnijih hrvatskih franjevaca u drugoj polovini 20. stoljeća fra Dominik Mandić. Drugi razlog je znanstveni, a riječ je o proučavanju japanske vojne doktrine poglavito u Drugom svjetskom ratu.

Diplomirao sam na temi „Kamikaze – japanske specijalne postrojbe u ratu na Pacifiku 1941.-1945.“ Studiozno sam proučavao doktrinu dobrovoljne smrti koja uključuje položiti život za Domovinu, odnosno japanskog cara. Istraživanje me vodilo do kršćanstva i mučeništva, odnosno do pobijenih hercegovačkih franjevaca koje proučavam od 2010. godine. Želim zahvaliti gospodinu Ivanu Zlopaši, pukovniku HVO-a u miru, koji mi je mnogo pomogao u izučavanju i razumijevanju vojne povijesti Drugog svjetskog i Domovinskog rata.

Zatim, vicepostulator fra Miljenko Stojić je prvi koji je ovu tematiku podigao na višu razinu u javnom prostoru jer marljivo radi na prikupljanju arhivskih izvora, istraživanju i saslušavanju svjedoka te dokumentiranju podataka vezanih za otkrivanje istine o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Ovim putem mu želim izraziti zahvalnost jer mi je mnogo pomogao na način da mi je omogućio uvid u dio Pismohrane Vicepostulature što mi je znatno omogućilo objavljivanje navedene monografije.

Stavljajući u crkveno-pravne okvire, jesu ti ljudi nevini i kad se može očekivati proglašenje “širokobrijeških mučenika”?

-Smatram da su hercegovački franjevci ubijeni nedužni, a pitanje postupka mučeništva prepustio bih Katoličkoj crkvi. Mogu samo reći da su mi mnogi pobijeni franjevci osobni uzor, a prije svega mislim na provincijala fra Lea Petrovića koji je živio po franjevačkom geslu ”Mir i dobro”.

Pričekajmo odgovor Katoličke crkve po pitanju okončanja postupka mučeništva na kojem vicepostulator fra Miljenko Stojić marljivo, precizno i ustrajno radi.

Razgovarao: Zoran Krešić / Večernji list

Povjesničar Hrvoje Mandić: Zna se otkud naređenje za likvidaciju fratara dolazi…

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR