Pratite nas

Analiza

Izvori i karakter nove komunističke revolucije

Objavljeno

na

Gotovo nitko nije reagirao na moje opomene da se u cijelom svijetu, dakle i u Hrvatskoj, događa nova komunistička revolucija (https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/31609-moze-li-zoran-milanovic-osvojiti-pantovcak.html). I da ona pobjeđuje. Zato ovdje o njoj pišem otvoreno i sve čitatelje upozoravam da razmisle o napisanom.

To što se zbiva u hrvatskom javnom prostoru nije hrvatska specifičnost nego zapljuskivanje sve jačih valova komunističke revolucije koja se širi svijetom, a nas tek blago oplakuje jer smo na razini svijeta nevažni. Osim toga, hrvatski narod je još uvijek okrenut vjeri i domoljublju, a hrvatski komunisti nemaju ni vođu niti jake ljude koji bi bili kadri otvoreno udariti na temelje hrvatskoga društva, a time i države.
Komunistička revolucija je planirana svjetska subverzija, a ne niz gluposti

Nova komunistička revolucija nije aktivnost besmislenih „nevladinih“ udruga, esdepeovsko bulažnjenje u Saboru, ni feministička neuroza. Ona je plan. Ona je planirana prije mnogo godina, kao izravni nastavak komunističke revolucije koju je smislio Marx i koje su u različitim dijelovima svijeta vodili ljudi na kraju identificirani kao masovni ubojice: od Lenjina, preko Staljina, Tita, Ceausescua, Castra, Mao Zedonga i Pol Pota (http://www.vency.com/wars.html), sve do Kim Jong-una.

Nakon neuspjeha komunizma izvan Sovjetskog Saveza i njegove propasti, novu komunističku revoluciju planirali su mnogi marksisti, a napose takozvana „Frankfurtska škola“ (https://hr.wikipedia.org/wiki/Frankfurtska_%C5%A1kola). Zato danas komunisti sebe nazivaju „Nova ljevica“ (https://hr.wikipedia.org/wiki/Nova_ljevica), iako u biti promiču Marxov komunizam. No sada je on u novom pakiranju! Ne stavljaju više žarište na izrabljivanje radnika, nego na sasvim druge društvene skupine; radnici se više ne spominju ni u najduljim i najdosadnijim neomarksističkim tekstovima. No iz te „dosade“ vreba ono isto zlo koje je u 20. stoljeću odnijelo stotine milijuna života – čisti, destilirani komunizam Marxa, Engelsa, Staljina i Tita.

Što zapravo žele komunisti?

Nakon propasti svih radničkih komunističkih revolucija, sada se komunisti prividno jako zalažu za „ljudska prava“, navlastito „prava“ žena, osoba s čudnim seksualnim nagonima, za miješanje rasa s različitih kontinenata (migranti), i za stanje društvenih skupina koje nemaju kapacitet osobnog privređivanja za prosječno dobar život, a svijet pozivaju na „globalizaciju“ plašeći ga globalnim zatopljenjem.

Ali i to je varka, kao što je varka bio i „interes za stanje radnika“ u 20. stoljeću! Komuniste ne zanima nitko, nego ih vodi želja da razore društvo, tako da više nema država, nacija ni vjere, da nestane obitelj, ljubav, čast i dostojanstvo i da u nastalom kaosu oni, više ili manje skriveno, preuzmu svjetsku vlast. Isto kao što su je preuzimali i u 20. stoljeću, a pravili su se da su jednaki radnicima!

Među komunistima njima i njihovim podržavateljima većina nije svjesna neomarksističke teorije i plana kao ni činjenice da ih vode skriveni svjetski komunističke vođe! Ali privlači ih promjena koja obećava manje rada a više primanja, manje morala a više razvrata, manje odgovornosti a više vlasti. Bez domoljublja, obitelji, vjere i ljubavi život im je besmislen i dosadan pa se popodne zanimaju za promjene koje su na prvi pogled dopadljive.

„Represivna tolerancija“!

Vodeći mislilac „Frankfurtske škole“ bio je Herbert Marcuse. On je bio pametan čovjek opsjednut idejom da definira i izazove revoluciju. Mogućnosti revolucije tražio je u svakom aspektu ljudskoga života i u većini ih je našao. Izravno je izazvao međunarodnu studentsku bunu 1968. Za današnje stanje zapadnoga društva koje je pokleknulo pred komunističkom revolucijom, najvažniji su radovi upravo Herberta Marcusea. On nije manje velik i manje opasan od samoga Karla Marxa.

Kad se čitaju Marcuseove ideje pisane prije 50 godina vidi se da su se sve ostvarile ili se obilato ostvaruju. Godine 1965. Marcuse skovao je naziv „represivna tolerancija“ (https://www.marcuse.org/herbert/pubs/60spubs/65repressivetolerance.htm), gdje „repressive“ znači „obuzdavanje, represija, suzbijanje, ugušivanje“. Tolerancija koja je represivna, koja guši! On je ustvrdio da se tolerancija ne smije primijeniti jednako na sve, jer „ako je jednaka za sve onda je oni jači bolje koriste za sebe“. Zato je treba obuzdati. (Po toj logici dobrim bi učenicima trebalo zabraniti školovanje.)

Marcuseova represivna tolerancija mora diskriminirati. Diskriminirati tako da „oslobađa“, a „oslobađa“ tako da protežira slabe a obuzdava jake. Slaba je politička ljevica, a jaka je politička desnica, dijagnosticirao je Marcuse! Pa se mora diskriminirati tako da se protežira ono što on smatra lijevim, a obuzdava ono što on smatra desnim. Lijevo (i slabije) su studenti, intelektualci i manjine svih mogućih vrsta. Desno (i jače) je poslovni sektor, vojni sektor i sve djelatnosti koje on smatra zaštićenim, pa desnica rukovodi, gomila bogatstva i sprječava društvene promjene.

Vidimo da je od vremena Marxa i Lenjina promijenjena struktura ljevice (nema više radnika), a desnica, koju treba diskriminirati, ostala je ista – poduzetnici, rukovoditelji, vojni sektor, (zaštićene) religije, političari, bogati ljudi i „desničarski“ novinari, pisci i drugi intelektualci. Točno oni koje je Tito pobio 1945.: vojska, poduzetnici, svećenici, novinari, političari i intelektualci! Marcuseova shema je ista, ali ne traži smaknuće nego diskriminaciju – ušutkivanje i medijsku blokadu.

Citirajmo ga:
„Ne smiju se blokirati putovi koje može razviti subverzivna većina, a ako budu blokirani organiziranom represijom i indoktrinacijom, njihovo ponovno otvaranje može zahtijevati naoko nedemokratske mjere. One bi uključile povlačenje toleriranja slobode govora i okupljanja onih skupina i pokreta koji promiču agresivne politike, naoružavanje, šovinizam, diskriminaciju na osnovi rase i religije, kao i onih koji se protive proširenju javnih dobrobiti koje stoje na raspolaganju, zdravstvene skrbi, itd. Štoviše, povratak slobode mišljenja može tražiti nova i rigidna ograničenja u izobrazbi i praksi obrazovnih ustanova koje, samim svojim metodama i koncepcijama, služe zatvaranju svijesti unutar uspostavljenog svijeta govora i ponašanja.”
On dakle tvrdi da istinska demokracija treba zabranu temeljnih ljudskih prava za one koji zastupaju konzervativne stavove, kao i za postupke koje on smatra agresivnim ili diskriminatornim. Ustraje da stvarna sloboda mišljenja mora uključiti nastavničku indoktrinaciju studenata. „Oslobođenje „prezrenih na svijetu“ zahtijeva obuzdavanje ne samo njihovih starih nego i novih neprijatelja.“
Pročitajte ponovno i promislite – zar to nije upravo ona škola u koju ste išli za vrijeme komunizma? One koji ne misle kao „ljevica“ danas više ne će pobiti (iako se služe nasiljem), nego će im milostivo zabraniti slobodu govora i djelovanja. „Verbalni delikt“ danas nosi ime „govor mržnje“.

Hrvatski komunisti

Važno je uočiti da u Hrvatskoj samo najslabiji marksistički učenici sebe još uvijek nazivaju komunistima. Ne nazivaju se ni neokomunistima, niti „novom ljevicom“, jer malo je tko od njih čitao H. Marcusea (https://hr.wikipedia.org/wiki/Herbert_Marcuse), A. Gramscija (https://hr.wikipedia.org/wiki/Antonio_Gramsci), Rudija Dutsckhea (“dugi marš kroz institucije”) i druge neomarksiste. Većina ih zapravo i ne zna što radi; oni su loši učenici loših hrvatskih marksističkih učitelja. Vuče ih prilika za kruh bez rada, znanja i napora i za vlast bez odgovornosti. Zato sebe komunisti u Hrvatskoj nazivaju „antifašistima“ – iako je „antifašizam“ tek istrošeni trik povratka komunističke vlasti (http://kamenjar.com/dr-matko-marusic-kako-su-ubojice-sebe-proglasili-osloboditeljima/). To davno prevladano učenje Josipa Broza i Ivana Fumića u Hrvatskoj je još uvijek komunistički hit. Milorad Pupovac je toga svjestan, ali „antifašizam“ podržava jer nema drugoga načina da objasni srpske pokolje svojih sugrađana Hrvata (https://kamenjar.com/pupovac-saboru-izrekao-veliku-laz-koja-vodi-jos-vecu-istinu/). Njega pak oponaša Veljko Kajtazi, toliko uspješno da Faktograf cenzurira one koji Kajtaziju blago kažu da možda ipak pretjeruje (https://narod.hr/hrvatska/igor-vukic-pisao-faktografu-vezano-za-broj-roma-ubijenih-u-jasenovcu-podatak-kada-su-pocela-privodenja-roma-u-jasenovac-nije-tesko-provjeriti).

No postoji i jedan broj onih koji su na plaćama iz inozemstva, otamo dobivaju upute i znaju što rade. Oni onda šire neokomunizam, a stare laži o „antifašizmu“ dobro im dođu. Tako su u Hrvatskoj prošle Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum i zakon o partnerstvu; narod je jedva spasio definiciju braka, ali izgubljena je definicija obitelji. Reforma školstva usmjerena je točno prema Marcuseovim postulatima (v. sadržaj Građanskoga odgoja), učenici vladaju školama, Faktograf i pravobranitelji cenzuriraju „govor mržnje“, a SDP gura legalizaciju marihuane, financiranje skupih lijekova i postupaka za koje se zna da nisu djelotvorni, te huška radnike i sindikate da traže plaće i mirovine za koje hrvatsko društvo svojom produktivnošću nema novca. Barem pola od tisuća nevladinih organizacija špijunira Hrvatsku i Hrvate za strane centre moći i pritom nesmetano izmišlja detalje koji pridonose slici „fašizacije“ hrvatskoga društva. Stvar je otišla toliko daleko da o „buđenju fašizma u Hrvatskoj“ trubi čak i službena Slovenija u svojim nastojanjima da se dokopa hrvatskoga mora.
Ne ćemo još dugo izdržati. Moramo sve rečeno shvatiti i prema njemu se postaviti. I djelovati. Demokracija pripada i nama.

Ako želite komunizam – izvolite

Rasprava o propasti čovječanstva ako pobijedi nova komunistička revolucija uzela bi nam previše prostora, pa ću samo podsjetiti da komunistička revolucija uvijek cilja na ukidanje država i nacija i uništenje vjere i religije. Netko kome nisu važni država, nacija i vjera može reći da je dobro da pobijedi ljevica, jer će se povećati plaće, mirovine, radnička prava i socijalna sigurnost. Takvo razmišljanje je čista ludost, jer nema tog novca koji može platiti sve što nova (kao i stara) komunistička revolucija traži. Najbolje objašnjenje apsurdnosti „socijalističkih“ dale je gđa Margaret Thatcher: „Problem sa socijalizmom je u tome da on uvijek ostane bez tuđega novca“, te „Globalno zatopljenje je čaroban izgovor za globalni socijalizam.“(https://www.conservativebookclub.com/14052/quotes/margaret-thatcher-on-socialism).

Zato hrvatskoj javnosti ovo pišem kao ipak vrlo ozbiljnu opomenu. Vrijeme je da se toj revoluciji opru oni koji je ne žele, koji misle da je štetna i da će upropastiti i Hrvatsku i svijet. Meni se ima pravo ne vjerovati, ali onda treba proučiti izvore koje navodim i brojne druge, napose one koje su pisali planeri suvremene komunističke revolucije.

Matko Marušić, Split

https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-matko-marusic-pupovac-podrzava-antifasizam-jer-nema-drugoga-nacina-da-objasni-srpske-pokolje-hrvata

Dr. Matko Marušić: Kako su ubojice sebe proglasili osloboditeljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što Davor Bernardić ne razumije o preuzimanju eura, ulasku u Schengen, funkciji ESB-a, djelovanju EU u cjelini

Objavljeno

na

Objavio

Euractiv.hr prati izjave hrvatskih i važnijih europskih političara vezanih uz funkcioniranje Europske unije te ih analizira i ocjenjuje njihovu podudarnost sa stvarnim činjenicama. Tako u novoj analizi Željka Trkanjeca Euractiv.hr donosi:

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio i o problematici odnosa Hrvatske i EU.

1. “Hrvatska je zadnja u EU po iskorištenosti sredstava iz fondova EU, Hrvatska zbog nesposobnosti ove vlade nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”.

Uglavnom netočno

“Hrvatska je 2019. godine dosegla prosjek EU-a u povlačenju tog novca, ocijenjeno je u Bruxellesu, gdje se održava četverodnevna konferencija Europski tjedan regija i gradova … Na začelju je Španjolska s 58 posto ugovorenih projekata”. Hina, 8. listopad 2019.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), koordinacijskog tijela, na dan 31.10.2019. godine s prijaviteljima iz RH ugovoreno je ukupno 78% ukupne alokacije u okviru svih Operativnih programa, međutim isplaćeno je samo 37% sredstava.

Hrvatska je imala problema s iskorištavanjem sredstava iz fondova, ali u posljednje tri godine (od 2016.) situacija se bitno popravila.

Dakle, potpuno je netočna tvrdnja da “Hrvatska nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”: dio sredstava još nije isplaćen, ali je ugovoren.

2. “Hrvatska treba iskoristiti Europski stabilizacijski mehanizam”.

Potpuno netočno

“Države članice europodručja koje se susreću s financijskim poteškoćama, ili kojima prijete takve poteškoće, mogu dobiti financijsku pomoć putem Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) – financijske institucije koju su osnovale države članice europodručja”. Izvor ovdje.

Dakle, sredstava iz ESM-a su dostupna samo zemljama koje imaju euro.

3. “Vlada nije iskoristila europski kanal likvidnosti s Centralnom bankom”.

Potpuno netočno

“Hrvatska narodna banka dogovorila je s Europskom središnjom bankom (ESB) uspostavljanje linije za valutni ugovor o razmjeni, tzv. valutni swap (engl. swap line), koji će joj stajati na raspolaganju u slučaju potrebe. Valutni swap omogućuje razmjenu kuna za eure u iznosu od 2 milijarde eura”. Izvor ovdje.

Vlade ne sklapaju aranžmane s ESB-om već to radi isključivo Središnja banka, u Hrvatskoj HNB.

Dodajmo ovome i sljedeći detalj: Drugi tjedan zaredom izostao je interes banaka za dodatnom likvidnošću putem jednotjednih kredita po kamatnoj stopi od 0,05 posto, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Hina, 25. svibnja

4.“Premda se Viktor Orban slika ispred zastave Velike Mađarske…ministar vanjskih poslova na to šuti”.

Potpuno netočno

“Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak je komentirao objavu mađarskog premijera Viktora Orbana s kartom velike Mađarske … Generalno su bilo kakve teritorijalne pretenzije u Europskoj uniji nezamislive jer su sve države priznale jedna drugu …uvijek se znala granica između Mađarske i Hrvatske. Postojanje povijesnih karti koje se mogu kupiti u antikvarijatu, a ne tražiti po ormaru, ne odražavaju stvarnost i mislim da su na neki način skretanje pozornosti s tema koje nisu stvarni život, a to je gradnja zajedničke budućnosti“. Izvor ovdje.

5. “Hrvatska još nije u Schengenu iako smo ispunili sve tehničke pretpostavke”.

Potpuno netočno

“Europska komisija je danas (22. 10. 2019.) izvijestila o napretku Hrvatske u ispunjavanju potrebnih uvjeta za pristupanje schengenskom području”. Izvor ovdje.

Dakle, prije sedam mjeseci su zadovoljeni tehnički uvjeti za pristupanje Schengenskom prostoru. Nakon toga je Hrvatska preuzela predsjedavanje EU pa je sasvim razumljivo da nije mogla stavljati na dnevni red raspravu u primanju u Schengen.

Odluka o prijemu u Schengen je politička, ne tehnička. Donose ju zajedničkom odlukom sve članice Schengenskog prostora među kojima i nečlanica EU. Bugarska i Rumunjska su također ispunile tehničke uvjete, ali je izostala politička podrška. Slovenija se snažno protivi ulasku Hrvatske u Schengen. Dakle, vlada je učinila sve što se od nje očekivalo. Sada je riječ o političkom procesu.

5. “Nismo u eurozoni, premda smo krenuli u taj proces, doduše prekasno”.

Potpuno netočno

Ulazak u Euroskupinu uvjet je koji je Hrvatska preuzela ulaskom u članstvo EU. Hrvatska taj proces nije mogla pokrenuti dok nije izašla iz procedure prekomjernog proračunskog manjka (2017. godine) te prekomjerne makroekonomske ravnoteže. Nacionalna strategija za uvođenje eura je prihvaćena u travnju 2018. godine. U srpnju 2019. godine je Euroskupina na svom sastanku prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II), prvi korak prema članstvu u Euroskupini. Od tog trenutka je počeo teći procesu pristupanja Euroskupini koji može trajati do tri do deset godina. Više o tome: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Dodajmo i sljedeći podatak: Zoran Milanović, kao predsjednički kandidat SDP-a, rekao je kako ne smatra da treba preuzeti euru. “Kakva je takva je, kuna je naša”. Davor Bernardić na tu izjavu nije reagirao.

6. “Hrvatska nije reformirala Dublinski protokol, nije nametnula agendu njegove promjene kad su u pitanju migranti”.

Potpuno netočno

Dublinski protokol (u punom naziv Konvencija) odnosi se na utvrđivanje kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. Riječ je o dokumentu Europske komisije koji ne može reformirati neka zemlja članica.

Kad je riječ o nametanju agende, na sastanku ministara unutarnjih poslova EU 24. siječnja u Zagrebu, ministar Davor Božinović je rekao: “Novi institucionalni ciklus Komisije prilika je da odgovorimo na očekivanja naših građana kada je riječ o sigurnosti i postavljanju temelja vezanih za novi pristup zaštite načela slobode kretanja, migracijama i azila”. Po pitanju izrade novog Pakta o migracijama i azilu trenutno se provode savjetovanja u državama članicama kako bi se došlo do najdjelotvornijeg rješenja. Božinović je rekao da mjere i koraci ”o kojima su danas razgovarali moraju biti provedene na sve tri migrantske rute” (istočno, srednjoj i zapadnomediteranska).

Ylva Johansson, povjerenica za unutarnju politiku, tom je prigodom rekla: “Do proljeća ćemo predstaviti novi Pakt o migracijama i azilu”. Sve je zastalo zbog pandemije, ali je povjerenica Johansson 18. svibnja izjavila: “Nadam se da ćemo moći predstaviti (Pakt) početkom ljeta”. Mediji spominju lipanj.

7. “Nismo uspjeli izboriti ni datum početka pregovora za Albaniju i Makedoniju”.

Potpuno netočno

Odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom su u listopadu prošle godine blokirale Francuska i Nizozemska. U ožujku ove godine na summitu Europskog vijeća donesena je odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Nije donesena odluka o datumu zbog protivljenja tih dvaju, ali i nekih drugih članica.

Odluka o početku pregovora je politička i mora biti donesena jednoglasno. Hrvatska je učinila korak više od Finske koja je predsjedala u jesen 2019. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Izrael vs Turska

Objavljeno

na

Objavio

Današnja epizoda Cro Opsa uspoređuje odnos snaga glavnih bliskoistočnih sila. Izrael i Turska vodeće su sile na Bliskom istoku, no neo-osmanske ambicije Erdoganova režima su narušile njihove međusobne odnose, te zategnule odnose Turske i NATO-a, a okretanje Rusiji dovelo je i do zabrane isporuke borbenih aviona F-35 Turskoj, koje je Izrael već primio u službu.

Izrael pak preustrojava svoju vojsku u sklopu plana Gideon, i zadržava jednu ultimativnu prednost nad Turskom. Saznajte koji su im odnosi snaga, čime ove dvije države raspolažu i kako će se u budućnosti razvijati njihove oružane snage, te može li Turska doista parirati Izraelu u ostvarivanju svojih ambicija regionalne sile Sredozemlja.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari