Pratite nas

Intervju

Ja sam otišla iz Sanaderove Vlade, a Josipović se nije ogradio od Milanovića

Objavljeno

na

Nakon neizvjesne izborne noći, u kojoj je aktualni predsjednik Ivo Josipović u prvom krugu osvojio samo 1,3 posto više glasova ili svega 22 tisuće glasova više od svoje glavne protukandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, oboje predsjednički kandidata bili su gosti  RTL-a Danas.

Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović u prvim intervjuima nakon izborne noć otkrili su kako će osvojiti Pantovčak u drugom krugu.

Nakon prospavane noći, kakvi su dojmovi?

“Sinoć smo ostali malo duže proslaviti pobjedu u prvom krugu. Malo smo analizirali kako je došlo do baš ovakvih rezultata, a ne nekakvih drugačijih rezultata. Mislim da smo na dobrom, pravom putu da u drugom krugu pobjeda bude mnogo uvjerljivija”, rekao nam je Ivo Josipović.

Aktualni predsjednik je najavio da će drastično promijeniti svoju retoriku.

“U prvom krugu sam bio jako fin. U drugom krugu se neću sustezati odgovoriti mojoj protukandidatkinji i stranki koja stoji iza nje”, otkriva Josipović.

Zašto to niste radili u prvom krugu? Zašto ste čekali?

“To je pitanje koje je logično. Pretpostavio sam po prirodi stvari da bi građani to mogli prepoznati. Vidim da nije možda bilo prepoznato i na tome će sada biti naglasak”, priznao je Josipović.

Je li vas strah da biste mogli biti prvi hrvatski predsjednik koji se na Pantovčaku zadržao samo jedan mandat?

“Ni slučajno. Uvjeren sam u pobjedu. Ta pobjeda će biti jako uvjerljiva”, naglasio je.

Vaša protukandidatkinja ipak se može osloniti na jednu vrlo discipliniranu, snažnu stranačku mašineriju koja rijetko zakaže kada je riječ o izlasku na izbore. Možete li se vi osloniti na vaše partnere?

“Mogu se osloniti na svoje partnere i ekipu. Cijela mašinerija HDZ-a zajedno sa svim svojim političkim savjetnicima izvukla je maksimum i ipak sam ih pobijedio”.

Smatrate li da je to njihov maksimum, da ne mogu dovesti više ljudi na biračka mjesta?

“Možda mogu još nekoga, ali ja mogu još više. Budite uvjereni”, zaključio je Josipović u razgovoru za RTL Danas.

Cijeli intervju s predsjednikom Ivom Josipovićem pogledajte OVDJE.

Kolinda: Računam na glasove svih birača, pa i onih Ive Josipovića

Pobjede nema u prvom krugu, pobjeda je u drugom krugu. Ali ono što je pobijedilo jučer jest Hrvatska koja želi promjene – kazala je u intervju RTL-u HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović.

Naglasila je da je razlika između Josipovića i nje minimalna, a u drugom krugu računa na glasove “svih birača, pa i onih Ive Josipovića”. – Gotovo 90 posto ljudi će vam reći da Hrvatska ide u krivom smjeru, a gospodin Josipović kaže da je to pravi put – kaže Grabar Kitarović.

Sinoć se u vašem stožeru slavilo, vi ste održali jedan pravi pobjednički govor, no činjenica je da vi ipak niste pobijedili pobijedili u prvom krugu?

“Pobjede nema u prvom krugu, pobjeda je u drugom krugu. Ali ono što je pobijedilo jučer jest Hrvatska koja želi promjene. Velika većina hrvatskih građana jučer je dala vrlo jasan glas snažnom zaokretu, promijeni od sadašnjeg stanja, sadašnje vlasti koja nas vodi u propast i želju za boljim životom, u boljoj Hrvatskoj”, kaže Kolinda.

Nikada nitko nije došao do Pantovčaka i postao predsjednik bez najmanje milijun osvojenih glasova. Vi ste osvojili nešto više od 665 tisuća glasova. Dakle, još nekih 335 tisuća glasova vam nedostaje. Koji su to ljudi koje ćete pokušati pridobiti u drugom krugu?

“U prvom krugu su bila četiri kandidata, naravno da su se glasovi rasporedili do određene mjere. Razlika između mene i gospodina Josipovića zapravo je minimalna i računam na glasove svih birača, svih građana. Pa i birača Ive Josipovića, u konačnici. Svih birača koji jednostavno žele promjene. Ja mislim da Hrvatska više ne može ići u ovom pravcu. Gotovo 90 posto ljudi će vam reći da Hrvatska ide u krivom smjeru, a gospodin Josipović kaže da je to pravi put”, kaže HDZ-ova kandidatkinja u intervjuu.

Pretpostavljam da su vam jako zanimljivi i glasovi koje uspio pridobiti Ivan Sinčić. Mladi kandidat koji je puno govorio o konkretnim problemima ljudi, o ovrhama, o blokiran računima. Što vi nudite njegovim biračima?

“Mislim da je jako dobro da se na političkoj sceni pojavila osoba kao što je gospodin Sinčić. I njegovi birači očito su ti koji su predstavili taj nekakav najveći otpor trenutnoj političkoj eliti koja nas je dovela u ovu situaciju, da se nalazimo u teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi. Gospodin Sinčić i ja možda se razlikujemo u metodama kojima bismo željeli doći do konačnog cilja. Ali odgovorno tvrdim da su naši ciljevi isti. Borit ću se za svakoga, za one koji su u blokadi, koji imaju kredite u švicarcima, koji grcaju u dugovima i kreditima. Za sve one koji su danas izgubili dostojanstvo, dostojanstvo obitelji, dostojanstvo doma…”.

Jučer vam je premijer Milanović poručio, odnosno poručio je građanima; ne nasjedajte na HDZ, to su isti koji su do prije tri godine bili kriminalna organizacija. Ista poruka je Ive Josipovića; nemojte da oni koji su donedavno krali, prodaju poštenje. Što bi im odgovorili?

“Ma to je već viđeno, te poruke su već toliko izlizane. Strašenje naroda takovim porukama je totalno deplasirano. Kad nemate programa, kad nemate vizije, kad ne radite, kad ne znate, kad vam uopće nije stalo, onda se dogodi to da plašite narod nekakvim utvarama. To jednostavno nije činjenica i to ne stoji. Nažalost da, bilo je korupcije u HDZ-u i HDZ se obračunao s korupcijom u svojim redovima. Bivši premijer je u zatvoru, mi krećemo dalje. Ja sam bila članica prve vlade Ive Sanadera, međutim, otišla sam iz te vlade. I za razliku od Ive Josipovića, koji se nije ogradio od Zorana Milanovića, koji tri godine apsolutno ništa ne čini i vodi jednu bezidejnu i bešćutnu vladu. Ja sam, dakle, otišla i ogradila sam se, Ivo Josipović nije. Ivo Josipović je sukrivac za stanje u kojem se danas nalazi država”, zaključila je Kolinda.

Cijeli intervju s predsjedničkom kandidatkinjom Kolindom Grabar-Kitarović pogledajte OVDJE.

Autor: RTL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju s gospodinom Miroslavom Ćurićem

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Ćurić

Danas razgovaramo s gospodinom Miroslavom Ćurićem, ravnateljem Srednje ekonomske škole Livno, inače članom Udruge Hrvatska zvona.Negdje tamo početkom svibnja u istom kontekstu, dakle kao članicu Hrvatskih zvona, intervjuirali smo Vašu kćer Martinu. Kako to da ste se oboje uključili u rad Hrvatskih zvona? Tko je koga nagovarao, ona Vas ili Vi nju?

Iako često bude obrnuto, moram priznati da je njeno uključivanje u Udrugu Hrvatska     zvona, njeno oduševljenje ljudima koje je upoznala u Zagrebu, uvelike utjecalo na mene.

Unatoč tome što sam društveno vrlo angažiran gotovo 30 godina kroz sport, kulturu i obrazovanje, odolijevao sam iskušenjima političkog djelovanja pa tako nikada nisam bio član neke stranke. Dugogodišnji sam sportski djelatnik, bivši nogometaš (neki kažu da čak nisam bio ni loš), trenutni predsjednik KUD-a „Kamešnica“ iz mog Podhuma, dugogodišnji dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Livnu, prvi predsjednik skupštine Asocijacije ravnatelja srednjih škola u BiH, član predsjedništva Udruge ravnatelja srednjih škola u BiH koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, sudionik reformskih procesa u BiH od 2000. do 2010. godine. Sve ovo,  uz redovite obveze na radnom mjestu, iziskivalo je puno truda, volje i odricanja pa stoga o političkom angažmanu nisam ni razmišljao.

Njezine motive za aktiviranje unutar Hrvatskih zvona imali smo priliku čitati, koji su Vaši? Što je bilo prijelomno u odluci oko ovog Vašeg angažmana?

Ono što je prvenstveno utjecalo na moje aktiviranje u Udruzi Hrvatska zvona je brojno članstvo mladih ljudi koji se ne boje izazova, koji žele promjene, a spremni su ih svjedočiti osobnim primjerom. Čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje su načela koja promoviraju Hrvatska zvona, a ja ih pokušavam svakodnevno živjeti.

Uvažavanje drugog i drugačijeg, poštivanje svakog pojedinca, neopterećenost mladih ljudi, njihova energija, obrazovni i poduzetnički potencijali također su utjecali na moje uključivanje u Hrvatska zvona.

Ravnatelj ste jedne srednje škole u Livnu. Radite s mladima i sigurno primjećujete što ih najviše muči u njihovom sazrijevanju, zbog čega imaju najviše upitnika iznad glave… Možete li s nama to podijeliti?

Ovih dana navršava se punih 25 godina od mog dolaska na mjesto ravnatelja Srednje ekonomske škole u Livnu i gotovo 30 godina rada u odgoju i obrazovanju. Svoj radni vijek, ali i društveni angažman proveo sam s mladim ljudima. Kroz ovo vrijeme kroz Srednju ekonomsku školu prošlo je oko 4000 učenika, među kojima danas, hvala Bogu,  imamo doktora znanosti, inženjera, svećenika, liječnika, profesora, … ali i puno vrijednih i dobrih djelatnika. Iako mi stariji često imamo primjedbe na njihovo ponašanje i često iskazujemo svoje nepovjerenje u njih i njihove potencijale, uvjeren sam da su mladi ljudi najbolji dio našega društva.

S obzirom na Vaš radni staž i životnu zrelost, sigurno ste bili i još uvijek ste svjedoci promjenama u gradu u kojem živite? Što biste izdvojili kao pozitivne promjene, a što kao one koje su se negativno odrazile na život zajednice kojoj pripadate?

Kada se osvrnem na proteklih tridesetak godina, kao dragovoljac Domovinskog rata i kao ratni zapovjednik na dijelu livanjske bojišnice, ne mogu ne prisjetiti se tih teških, krvavih, ali i ponosnih dana. Tu odlučnost, ponos i jedinstvo, daj Bože da ponovno ostvarimo. Istinski livanjski branitelji, znani i neznani momci s prvih crta bojišnice, nažalost su zaboravljeni, bolesni, razočarani, nezaposleni i prepušteni sami sebi.

Na njihova radna mjesta došli su neki drugi, nečiji rođaci, prijatelji, stranački istomišljenici i kolege pa čak i ratni dezerteri. Branitelji su poput svojih očeva morali kruha tražiti po europskim, najčešće njemačkim bauštelama. Da bi se krug zatvorio, istim putem moraju i djeca branitelja – nakon završavanja fakulteta, nedobivanja čak ni pripravničkog staža, odlaze i oni. Posljedice su katastrofalna demografska situacija, sve praznije škole, tjeskoba i beznađe.

Na svu sreću, ima i pozitivnih primjera u vidu poduzetničkih projekata mladih gospodarstvenika iz Hrvatske i dijaspore, koji su prepoznali ljudske i tehnološke potencijale, ali i nužnost opstanka mladih ljudi na ovim prostorima.

Vjerujem da će takvih inicijativa biti sve više.

Koji bi bio Vaš savjet jednoj mladoj osobi koja realno i racionalno promišlja o društvu u kojem živimo i koja je svjedok negativnih društvenih pojava, nepotizmu i korupciji koji nas okružuju?

Teško je u ovome trenutku nešto sugerirati, kao ljudi moramo vjerovati da će se nešto promijeniti na bolje. Iskreno vjerujem da su upravo mladi nositelji tih pozitivnih promjena. Otići, znači predati se bez borbe. Otići, znači zauvijek napustiti pradjedovska ognjišta na koja su se vraćali naši očevi, jer su ih na njima čekale obitelji. Tko će nas čekati kada odemo?!

Samo je jedno sigurno, najljepše i najbolje mjesto za život je rodni kraj. Da bi nam bilo bolje svi se moramo više potruditi. I žrtvovati.

Što biste htjeli postići svojim angažmanom kroz Udrugu Hrvatska zvona?

Volio bih kada bi prostor HBŽ – a postao mjesto dobrog življenja za sve, prostor gdje će mladi ostvariti svoje potencijale, prostor zadovoljnih i sretnih obitelji i radosnog dječjeg smijeha.

Ostati ili otići, vječna je dilema koju imaju mladi ljudi iz naših krajeva. Imali su je i branitelji početkom agresije na naše prostore. Svoja razmišljanja, nadanja  i osjećaje opisao sam u jednoj pjesmi nastaloj u Domovinskom ratu.

Hladno proljetno jutro puno magle

Pogled mi traži Kupreška vrata.

Svuda vidim samo krš i goli kamen

Bože, kako je pusta ova zemlja Hrvata.

Pogledam na drugu stranu,

dinarski prsten čuva naše polje

pitoma sela poljem razasuta,

kao da čekaju i tiho mole.

I opet se pitam, po tisuću puta,

zašto smo ovdje, kad bi nam

drugdje bilo puno bolje,

i dok razum traži

neko opravdanje, srce tuče jače

mimo moje volje.

 

(Cincar , proljeće ’92.)

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Damir Kajin o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću…

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo nastavak intervjua sa Damirom Kajinom o situaciji u Istri, Uljaniku, Jakovčiću te svim problemima koji opterećuju ovaj Hrvatski poluotok

Što se zbiva s Uljanikom?

Katastrofa. Danas je 16.08. i radnici bi trebali dobiti plaću. Međutim, ako Vlada u Uljanik ne unese 300- 350 mil. €, te ako novom vlasniku ne bude jamčila za 200 mil. € kojeg bi ovaj trebao unijeti u Uljanik, sustav koji je stvaran 170 godina nećemo više prepoznavati. 350 mil. € je cca 2.5 mlrd. kn. Ili to vam je 5 000 stanova od 50 mč prosječne cijene od 1 400 € po kvadratu. Ili to vam je najmanje 5 000 prodanih gazdinstava u Slavoniji koje ljudi nude za manje od 50 000 €, a stvarala su ih 3, 4 generacije.

Ali prije 7 mjeseci kada je Vlada izdala jamstvo od 96 mil. € Jakovčić, Miletić i  Flego tvrdili su da će s tim novcem Uljanik stati na noge!

Ja sam govorio da neće. Oni ne znaju da su živi. Danas Uljanik ima problem isplata plaća, a imat će opet za mjesec, pa dva mjeseca, itd. Ono što je najgore, mediji pod utjecajem IDS-a, a u suvlasništvu Končara, tvrde da će Končar “uskočiti”. Istina je da se Končar obratio Vladi da mu HBOR izda 16 mil. € kredita. Znači, bez Vlade nema isplate ni ove plaće.

Priča se da je platforma Apolo izrađena u Uljaniku smanjila državna jamstva za 100 mil. €.

Točno, ali od platforme Apolo Uljanik je u minusu za dobrih 15 mil. €. Po svakom brodu imate gubitak od 15 i više mil. €. O tome sam više puta govorio u Saboru.

 Pa kako da se tome stane na kraj jer ispada da bi se time moglo zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Vjerojatno ne bi, ali bi 350 mil. € usmjerenih u populacijsku politiku prepolovilo iseljavanje. Istina, bez tog novca će masovnije i Istrijani napuštati Istru.

 Koliko je do sada Vlada uložila u Uljanik?

Cca 4.4 mlrd. kn. S ovih 2.5 mlrd. kn to će biti blizu 7 mlrd.kn.  Uljanik je usput usisao i 500 mil. kn iz 3.maja, a o jamstvima neću.

Pa kako tome stati na kraj? Što je geneza problema?

Pretvorba Uljanika i Uljanik plovidbe. Ja sam galamio u Saboru da Uljanik nije spreman za pretvorbu, da privatizaciji valja reći ne, da privatizacija gdje bi radnici bili vlasnici je najobičnija obmana. Da Uljanik u trenutku privatizacije ima 100 mil. € gubitaka, da po brodu gube 15 mil. €, itd.

 Miletić govori da je Istra uspješna jer se IDS ne miješa u rad uprava.

Ako to tvrdi onda je izgubljen u prostoru i vremenu. Istra je bila uspješna onda kada se umješavala u rad istarskih tvrtki koje bi zapale u probleme. Počev od Pivovare, Cimosa, Istarske banke, TPS-a, pa i samog Uljanika. Ja sam supotpisivao otpis potraživanja Županije i Grada Pule u iznosu od 65 mil. kn. Pa ja sam tamo 2007. hodočastio do Sanadera da Tankerska i Uljanik uđu u Viktor Lenac i to se pokazalo dobrim. Sjećam se kao danas kada me je predsjednik uprave Uljanika tražio da govorim s Milanovićem i Linićem za 120-140 mil. € jamstava Uljaniku i znam kako su tekli ti razgovori. Ali to redovito čini i Miletić. S tom razlikom da ja sebe nikada nisam politički prodavao- „Vi pomognite meni, pa ću ja vama držati kvorum“. Pa 13.09. u Puli će se održati sjednica Vlade, a glavna tema bit će Uljanik.

 Što je biti kraha pulske brodogradnje?

Privatizacija. Ono što je vrijedilo je Uljanik plovidba brodarsko poduzeće koje je 1986. osnovao Uljanik da u godinama smanjenih narudžbi za istog grade brodove. Genijalna odluka. Međutim, Plovidbu , ono najdohodovnije što je bilo u Uljaniku preuzeli su direktori, a Uljanik prepustili radnicima. S druge strane uz 48% koliko drže radnici 52% Uljanika drže Croatia osiguranje, mirovinski fondovi… i po problemima Uljanika isti u njega nisu uložili niti kune. Zašto onda Vlada koja sve daje ne nacionalizira Uljanik kao u slučaju Agrokora?

 Zanimljivo da se Jakovčić na vrijeme, iako Todorićev savjetnik povukao iz Agrokora, a sada napušta Končara.

Treba imati osjećaj za tajming. To je bit opstojnosti. Ako želimo da Uljanik preživi treba raditi sve suprotno od onoga što Jakovčić predlaže. Sada spominje preseljenje Uljanika 40-50 km istočnije. Pa Uljanik nije u stanju u svom trošku preseliti jednu kancelariju s prvog na drugi kat, a kamoli izmjestiti proizvodnje. A i tko bi ga prihvatio? To je gašenje proizvodnje, a potom slijede špekulacije sa zemljištem.

Zar to ne vide Puljani?

Ne.  Oni koji su zaposlenici gradskih vlasti njima je dobro, a oni drugi ne idu na izbore, pa bi netko zaključio da ih za Uljanik nije briga. Oni treći su napustili Pulu i danas su u Italiji, Njemačkoj, Irskoj…

 Što je rješenje za Uljanik?

Ono što i za Agrokor. Nacionalizacija. Pa vlasnici bi to objeručke prihvatili. Konačno, Debeljak je nudio za ulazak u Uljanik 100 mil. €, ali prihvaćena je ponuda od 25 mil. €. Pred 6 mjeseci nešto se moglo učiniti, a danas je puno teže.

 Što je s otpuštanjima 1 300 radnika, Lencem, 3.majom koji su danas dio Uljanika?

Točno, doma će 1 300 radnika. Stvarno puno više. 3.maju majka Uljanik mora vratiti 500 mil. kn i nude ga jednom talijanskom brodogradilištu. Viktor Lenac prodaju-prodali su Palumbo grupi iz Napolija čiji su vlasnici bili 5 god. u talijanskom kućnom zatvoru. NO Uljanika se raspao i situacija je složena.

 Pa i Končar je bio u zatvoru!?

Davno je to bilo. Problem su lokalna vlast i uprava Uljanika. Da se razumijemo, možda najmanji problem je ova zadnja uprava.

 Da li stoji teza da u državni proračun Županija Istarska više unosi no što iz njega dobiva?

Ta teza je stajala do 2017. Već 2017. Istra je više novaca povukla iz državnog proračuna no što je unijela, a 2018. to će biti drastično više. To govori da stagniramo. Istra nisu samo fešte i tartufi. Samo turizam i TDR. Istra su i Uljanik i sirotinja koja iseljava, nepotizam i kontrola medija i namješteni sudski procesi. Točno, u Istri se bolje živi nego drugdje u HR, ali da nemamo turizma bili bi kao Bosna Srebrna.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Kajin o Jakovčiću: Istra je danas ‘špilja razbojnička’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari