Connect with us

Politički rentgen

Jadna je Hrvatska u kojoj je Gordan Duhaćek moralni arbitar i tumač Deklaracije o Domovinskom ratu!

Objavljeno

on

…Gordan Duhaćek, svoju je novinarsku slavu doživio kao stihoklepac opjevavši tradicionalnu domoljubnu pjesmu Vila Velebita na svoj slobodni način. Nije zgorega podsjetiti se na njegovo pjesničko umijeće:……

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Ne pada mi napamet Gordanu Duhaćeku zbog njegove rodne opredijeljenosti, kojom se javno diči, uskraćivati pravo na riječ i oduzimati mu njegovu stilsku slobodu komuniciranja u javnom prostoru.

Naprotiv, treba mu čestitati i još više ga poticati! Što je dozvoljeno Gordanu Duhaćeku to je dozvoljeno i hetero-alfa mužjacima poput Zorana Milanovića i Borisa Dežulovića koji svoju slobodu govora mogu slobodno koristiti na najosebujnije prostačke načine uveseljavajući hrvatski narod i državljane Republike Hrvatske. I pederi i hetero, i kriminalci i poštenjaci, i oni koji ljube ili mrze imaju istu slobodu koju su im darovali branitelji Domovinskog rata stvorivši suvremenu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku.

U Titovoj Jugoslaviji takvu slobodu ni približno nisu imali! Pederi su bili progonjeni, a politički protivnici Tita završavali su u kazamatima ili dva metra pod ledinom. Neograničena sloboda je i Božji dar, a Bog je čovjeku dao čak takvu slobodu da razapne i njegovog sina Isusa Krista, pa se u usporedbi s tim razapinjanje Hrvatske nacije, njenih simbola i povijesne baštine iz pera slobodoumnih novinara ipak čini benignom pojavom.

Dakako, postoji poveznica, jer raspeće Isusa Krista kulminiralo je uskrsnućem i vječnim životom, a na raspeću Vukovara uskrsnula je Hrvatska. Bez ikakve sumnje! Svako daljnje razapinjanje Vukovara, branitelja, Domovinskog rata i svega onoga što ogromna većina ljudi u Hrvatskoj smatra svojim svetinjama, samo će učvrstiti tu dogmatsku istinu o pravednosti Domovinskog rata u kojemu je ostvarena sloboda za sve, pa tako i za Gordana Duhaćeka i Borisa Dežulovića.

Gordan Duhaćek, svoju je novinarsku slavu doživio kao stihoklepac opjevavši tradicionalnu domoljubnu pjesmu Vila Velebita na svoj slobodni način. Nije zgorega podsjetiti se na njegovo pjesničko umijeće:
Govna Velebita

Oj ti govno, govno Velebita,
Ti našeg crijeva diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat kliko:
Ti govno Velebita,
Ti našeg crijeva diko!
Kenjala, premila,
Kenjala, premila,
Kenjala, oj premila,
Ti stolico svih Hrvata!
Fekalije, govnovito smeđe,
Ja ljubim tvoje smrade.
Ljubim tvoga opojnoga prdeža,
I onoga ličkoga rukovanja.
Ti govno Velebita
Ti našeg crijeva diko!
Kenjala, premila,
Kenjala, premila,
Kenjala, oj premila,
Ti stolico svih Hrvata!
Autor: Gordan Duhaćek

Kada nas danas deklarirani homoseksualac, (što mu je čini mi se ogromna prednost, jer na pederske slobode je društvo posebno osjetljivo), upozorava da zapravo general Tomo Medved krši Deklaraciju o Domovinskom ratu, a ne Boris Dežulović, onda doista trebamo biti mirni i spokojni, jer Tomo Medved nije mogao dobiti boljeg odvjetnika od Gordana Duhaćeka u čiju nepogrješivost, pravednost i poštenje vjeruje baš cijela nacija.

Kada Gordan Duhaček na stranicama domoljubnog Indexa tvrdi da Domovinski rat nije bio pravedan obrambeni rat pred velikosrpskom i jugoslavenskom agresijom, nego je je to bio građanski rat između pobunjenih marginalaca , braneći svog brata po oružju Aleksandra Acu Stankovića i sve one koji su zborili o „slučajnom narodu u slučajnoj državi“ optužujući Tuđmana za zločinački poduhvat i agresiju na BiH, onda doista možemo kazati da Hrvatska ima svijetlu budućnost.

Duhaćeki i Dežulovići, najbolji su odvjetnici Hrvatske i što više mrze u svojoj jalnoj Božjoj slobodi, uskrsnuće Hrvatske na tragediji Vukovara i na temeljima Domovinskog rata dobiva radikalno svoj puni smisao i sjaj u svakom pogledu i nikakve deklaracije tu više nisu potrebne.

I Zoranu Milanoviću su potrebni ovakvi odvjetnici, jer bez đavoljih odvjetnika u liku i djelu Duhaćeka i Dežulovića, vladar s Pantovčaka ne bi nikada postao prvi i najveći Hrvat među Hrvatima! Nikada ne bi postao Vrhovni zapovjednik sa svojom privatnom gardom i privatnim novopečenim kadetima koje je Država selekcionirala, stipendirala, školovala, a on ih danas oboružava mačevima i činovima kao svoju privatnu prćiju! I zbog toga Zoran Milanović danas šuti, ne spominje ni Dežulovića ni Duhaćeka? Ne zaziva ni etiku, ni moral, ni pravnu državu, već naprotiv, svojim drčnim stilom daje vjetar u leđa slobodnim novinarima i komentatorima, potpirujući požar pakla kojega nam je najavio.

Kada Boris Dežulović kaže: „ne namjeravam se ispričati nikome za „jebo vas Vukovar“, jer ako su uvrijeđeni neki nevini ljudi, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju njihovim žrtvama, o čemu je u mom tekstu i riječ. Ja sam ovdje pisao o toj jeftinoj konjokradičkoj trgovini groznom žrtvom Vukovara.” Nije loše objašnjenje, jedino ne znamo tko su imenom i prezimenom konjokradice?

Jesu li to generalno svi koji komemoriraju žrtvama Domovinskog rata ili postoji šef među konjokradicama? Jesu li konjokradice časni hrvatski generali, branitelji, ranjavani invalidi Domovinskog rata, članovi njihovih obitelji, ili oni koji nisu ni primirisali barut Vukovara i Domovinskog rata? Dokle god to Dežulović ne objasni, njegovo generaliziranje konjokradica može se protumačiti kao totalnu odioznost prema svakoj vrsti komemoracije i pijeteta prema žrtvama Domovinskog rata.

Novinarske slobode su neupitne i to je za demokraciju dobro. Duhaćek je oslobođen odgovornosti zbog „Vile Velebita“, a Dežuloviću zbog „jebo vas Vukovar“ neće pasti ni dlaka s glave. Osebujni Kajkić koji je vehementno podnio prekršajnu prijavu protiv Dežulovića igra na sigurnu, populističku „vin-vin“ kartu. Jer ako DORH odbaci njegovu prijavu Kajkić će optužiti Plenkovića i Vladu da štiti i potiče Dežulovićev govor mržnje, a ako njegova prijava bude prihvaćena, Vlada će od novinarskog mainstreama biti optužena za uvođenje verbalnog delikta u pravni poredak Hrvatske.

Kao slobodan novinar, Dežulovića i Duhaćeka mogu s pravom javno osuditi za etičku veleizdaju nacionalnih interesa Republike Hrvatske, s nadom da neću biti sankcioniran.

Naravno, to ne donosi baš nikakvu prekršajnu ni kaznenu odgovornost za počinitelje. Konstrukt etičke veleizdaje nacionalnih interesa u javni je prostor donijelo Hrvatsko nacionalno etičko sudište, a osuđeni etički veleizdajnici jednom su izgubili političke bitke i vlast. Zoran Milanović od Karamarka, a Ivo Josipović od Kolinde Grabar Kitarović. Možemo se jedino nadati da će se kotač povijest ponoviti, a da bi se to dogodilo potrebno je puno više svehrvatskog zajedništva!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari