Pratite nas

Reagiranja

Jadno i žalosno. Vrdoljakov ‘General’ naišao na ‘bosanske mine’

Objavljeno

na

Što je sad pak ovo? Mediji javljaju, doduše još relativno “tiho“, da igrani film Antuna Vrdoljaka „General“, koji obara rekorde gledanosti u Hrvatskoj, ne žele prikazivati u Bosni i Hercegovini, osim u Mostaru.

Nema službenih informacija zbog čega je to tako, ali i ne treba. Sve je jasno.

Međutim, ovo je prvorazredni kulturni škandal i odmah bi trebalo reagirati Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, tim prije što kod nas ni jedan film ili tv serija iz te države nije nikada zabranjen.

Pored toga, Hrvatska već godinama financijski pomaže filmovima iz BiH, pa i neke antihrvatske, ali i one koje pogleda sto ili dvjesto ljudi.

U BiH valjda čekaju da se pojavi igrani film o Jasenovcu Emira Kusturice, tako da prije tog „spektakla“ ni jedan značajniji igrani ili dokumentarni film na domoljubnu temu iz Hrvatske ne će  u njihovim kinematografima biti prikazan, da im ne „pokvari“ sliku i ton.

Nu, hoće li ovaj film biti prikazan u Subotici (Srbija), barem za tamošnje Hrvate, hoće li dozvoliti?

Kad smo već pomislili da je prošlo vrijeme SUBNOR-a i zabrana, u BiH su nas podsjetili da takva „čudovišta“ i dalje „drže vodu“.

Dokle?

Ili još bolje – do kada će o takvim stvarima šutjeti hrvatske kulturne i ine institucije, pa i državna politika?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Gdje su svijeće za majku Katu?

Objavljeno

na

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, koji su u dane ponosa, žalosti i slave, posjetili i neki hrvatski generali na čelu s Ljubom Ćesićem Rojsom, grobovi hrvatskih branitelja, odnosno stradalnika prepuni su cvijeća i – svijeća.

Međutim, na grobu Kate Šoljić, najpoznatije i najponosnije Majke u Hrvata, koja je u velikosrpskoj agresiji izgubila četiri sina, gore tek dvije.

Jedna za veliku i neprežaljenu hrvatsku mučenicu, a druga za njezina supruga Antuna.

Treba li ovome više ikakav komentar?!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Gdje je spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima?

Objavljeno

na

Foto: Damir Kukavica (ulje na platnu)

Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

A kako je tek onima koji su nevini pali od srpskog i inog metka, a koji su već više od dvadeset i osam godina pod zemljom? Kako je, osobito ovih dana, majkama koje su čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremili u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

Vrijeme prolazi, a zlatna slova polako, jedna za drugim izbrisali su oni koji su u vrijeme agresije morali „na put“, u podrume ili se pak nisu htjeli „miješati“, jer to nije bio njihov rat, niti njihova borba za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Čekali su, kao hijene, da umre prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, da nestane Gojko Šušak, Janko Bobetko, da umru ili obole branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Knina, Saborskog, Pakraca, Zagreba i drugih gradova i mjesta, pa da oni povedu Hrvatsku, na žalost, u – „propast“.

U ove dane, ponosa i slave, najteže je hrvatskim majkama.

No, da je živa, najponosnija Majka u Hrvata, gospođa Kata Šoljić, (1922.-2008.), i sada bi bila s nama, i koračala u koloni, bez obzira na bolest.. I viknula bi – Ne, nećete proći bando crvena! Rekla bi: sram vas bilo što plešete Žikina kola s onima koji su ubili moja četiri nevina sina Miju, Ivu, Matu i Niku, ali i zeta, koji nisu poštedjeli ni njezine kćeri Mariju i Anu, koji su ubili i masakrirali sve što je te devedeset i prve disalo hrvatski, od Vukovara do Škabrnje, pa sve do Dubrovnika.

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili kako neki posprdno kažu – Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci pokraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih onih za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Za hrvatske majke svaki je dan isti- 18. studeni!

Nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove sinove i kćeri bez kojih bi svaka, „politička opcija“ mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, kako rekoh, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević, uz pomoć zločinačke JNA, SANU i ostale jadne četničke bagre.

Inače, u Vukovaru, Gradu Junaka, i ovog puta nešto je nedostajalo.

Spomenik –Kati Šoljić, odnosno svim hrvatskim majkama!

Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari