Pratite nas

Komentar

Jan Ivanjek: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ponovno je tamo gdje je bilo četvrt stoljeća

Objavljeno

na

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ponovno je tamo gdje je bilo četvrt stoljeća. Na MiG-ovima 21, svedenim na 8 operativnih aviona jer su 4 MiG-a 21bis već dugo prizemljena zbog istrage oko remonta.

Uz svu dobru volju koju je iskazao Izrael, golemi trud koji je uložen s naše strane u toku cijelog postupka, ne mogu reći da nisam duboko razočaran i potresen raspletom.

Na njega su utjecali brojni faktori, od zaokreta američke politike u zadnja dva mjeseca, kada je sve zapelo, preko financijskih interesa Lockheed Martina, do problema između LM-a i Izraela oko F-35, kojime Izrael nije pretjerano oduševljen i dovodi u pitanje buduće nabave.

Bilo je tu i drugih geopolitičkih faktora, a vrlo vjerojatno se i Srbija angažirala, jer bi nabavom Baraka Hrvatska osigurala apsolutnu premoć u širokom susjedstvu.

Treba podsjetiti da je Srbija svojim lobiranjem već zaustavila razgovor oko sustava M270 prije nekoliko godina, a neuspjelo je pokušala blokirati i isporuku helikoptera Kiowa Warriora.

Posljednje je, neuspješno, radila strahoviti pritisak da spriječi Izraelce u dolasku u Hrvatsku, a posebno u preletu F-16 iznad Knina kad su već stigli. To demonstriranje savezništva s izraelske strane gesta je koju trebamo upamtiti.

Suradnja s Izraelom mora se nastaviti gdje je god to moguće, ali borba za opstanak HRZ-a, u koju se nažalost opet iznova moramo upustiti, morati će se voditi negdje drugdje.

Koje su nam opcije? Drugorangirana ponuda na natječaju bila je za Gripen C/D, za gotovo milijardu eura.

Za avion koji ima vremenski resurs od 30 godina bez obzira na nalet, dok ga F-16 nema, koji nosi znatno manje ubojnog tereta od F-16, ima kraći dolet, borbeno je nedokazan, te ima visoke operativne troškove jer ih je samo oko 250 proizvedeno nasuprot gotovo 4,600 F-16, to je bezobrazno skupo.

C/D je k tome evolucijska slijepa ulica, toliko potkapacitiran da je deset godina nakon uvođenja u službu započeo razvoj radikalno izmijenjene i poboljšane inačice E/F. Ako je Gripen alternativa, mora se inzistirati na ponudi za E/F, kao i na G2G aranžmanu sa Švedskom te provođenju obuke u Hrvatskoj, što aktualna ponuda nema unatoč opetovanom traženju s naše strane.

SAD su nas već odbile 4 puta u zahtjevima za rabljene F-16 Blockove 50/52 pa je teško predviđati bi li se mogla ponuditi mogućnost nabave tih ili ranijih Blockova koji bi se potom modernizirali.

Kod nas su reakcije šizofrene. Barak nije valjao jer je star. Sada nevalja jer je propao. Da se odabere novi avion neće valjati jer je skup.

No zato se ima 4,2 milijarde kuna za ulupati u Uljanik u samo dvije godine. U konačnici najvažnije je da se očuva HRZ.

Vremena ima sve manje, treba izvući pouke i što prije krenuti dalje da napokon trajno osiguramo i zaštitimo naše hrvatsko nebo.

 

Jan Ivanjek: Ispali smo kolateralna žrtva odnosa Izraela i SAD-a (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari