Pratite nas

Komentar

Jan Ivanjek: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ponovno je tamo gdje je bilo četvrt stoljeća

Objavljeno

na

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ponovno je tamo gdje je bilo četvrt stoljeća. Na MiG-ovima 21, svedenim na 8 operativnih aviona jer su 4 MiG-a 21bis već dugo prizemljena zbog istrage oko remonta.

Uz svu dobru volju koju je iskazao Izrael, golemi trud koji je uložen s naše strane u toku cijelog postupka, ne mogu reći da nisam duboko razočaran i potresen raspletom.

Na njega su utjecali brojni faktori, od zaokreta američke politike u zadnja dva mjeseca, kada je sve zapelo, preko financijskih interesa Lockheed Martina, do problema između LM-a i Izraela oko F-35, kojime Izrael nije pretjerano oduševljen i dovodi u pitanje buduće nabave.

Bilo je tu i drugih geopolitičkih faktora, a vrlo vjerojatno se i Srbija angažirala, jer bi nabavom Baraka Hrvatska osigurala apsolutnu premoć u širokom susjedstvu.

Treba podsjetiti da je Srbija svojim lobiranjem već zaustavila razgovor oko sustava M270 prije nekoliko godina, a neuspjelo je pokušala blokirati i isporuku helikoptera Kiowa Warriora.

Posljednje je, neuspješno, radila strahoviti pritisak da spriječi Izraelce u dolasku u Hrvatsku, a posebno u preletu F-16 iznad Knina kad su već stigli. To demonstriranje savezništva s izraelske strane gesta je koju trebamo upamtiti.

Suradnja s Izraelom mora se nastaviti gdje je god to moguće, ali borba za opstanak HRZ-a, u koju se nažalost opet iznova moramo upustiti, morati će se voditi negdje drugdje.

Koje su nam opcije? Drugorangirana ponuda na natječaju bila je za Gripen C/D, za gotovo milijardu eura.

Za avion koji ima vremenski resurs od 30 godina bez obzira na nalet, dok ga F-16 nema, koji nosi znatno manje ubojnog tereta od F-16, ima kraći dolet, borbeno je nedokazan, te ima visoke operativne troškove jer ih je samo oko 250 proizvedeno nasuprot gotovo 4,600 F-16, to je bezobrazno skupo.

C/D je k tome evolucijska slijepa ulica, toliko potkapacitiran da je deset godina nakon uvođenja u službu započeo razvoj radikalno izmijenjene i poboljšane inačice E/F. Ako je Gripen alternativa, mora se inzistirati na ponudi za E/F, kao i na G2G aranžmanu sa Švedskom te provođenju obuke u Hrvatskoj, što aktualna ponuda nema unatoč opetovanom traženju s naše strane.

SAD su nas već odbile 4 puta u zahtjevima za rabljene F-16 Blockove 50/52 pa je teško predviđati bi li se mogla ponuditi mogućnost nabave tih ili ranijih Blockova koji bi se potom modernizirali.

Kod nas su reakcije šizofrene. Barak nije valjao jer je star. Sada nevalja jer je propao. Da se odabere novi avion neće valjati jer je skup.

No zato se ima 4,2 milijarde kuna za ulupati u Uljanik u samo dvije godine. U konačnici najvažnije je da se očuva HRZ.

Vremena ima sve manje, treba izvući pouke i što prije krenuti dalje da napokon trajno osiguramo i zaštitimo naše hrvatsko nebo.

 

Jan Ivanjek: Ispali smo kolateralna žrtva odnosa Izraela i SAD-a (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica: Današnja odluka konačna je presuda jednom od glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike

Objavljeno

na

Objavio

Presuda Radovanu Karadžiću ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti velikorpske politike, poručila je u srijedu hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić pravomoćno je u srijedu osuđen na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u BiH.

Time je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik ICTY-ja povećao Karadžićevu prvostupanjsku kaznu koja je iznosila 40 godina zatvora,

“Današnja odluka konačna je presuda jednom glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike, koja se nije ustručavala genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka u cilju stvaranja tzv. velike Srbije”, priopćila je hrvatska predsjednica.

“Presuda ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji i preživjelih, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti te politike”, zaključila je Grabar-Kitarović.

(Hina)

 

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari