Pratite nas

Razgovor

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

Objavljeno

na

Foto: Hina
Razgovor s vojnim analitičarom Janom Ivanjekom

Nedavno je propala nabava borbenih zrakoplova od Izraela, a ministar obrane Damir Krstičević najavaljuje da Hrvatska ne odustaje od nabave borbene eskadrile. Osim nabave zrakoplova nameću se i drugi aspekti modernizacije vojske, u situaciji u sve složenije geopolitičke i sigurnosne situacije u svijetu, ali u hrvatskome balkanskom okruženju. O ovoj problematici razgovarali smo s vojnim analitičarom Janom Ivanjekom.

Posljednjih tjedana svjedoci smo peripetija vezanih uz nabavu izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak. Iz nekih krugova spominje se tzv. non paper dokument, prema kojemu je Hrvatska navodno bila upozorena od strane SAD-a pod kojim uvjetima možete kupiti izraelske zrakoplove. Državni vrh odbacuje postojanje tog dokumenta. Kako Vi komentirate sve te prijepore? Radi li se, zapravo, o američkom strahu da bi i druge države mogle nakon Hrvatske kupovati polovne i modernizirane zrakoplove od Izraela, nauštrb američkih financijskih interesa?

Izraelska želja da ponudi Barak nekolicini zainteresiranih zemalja, i time s vrlo priuštivim, a odličnim borbenim avionima itekako nagriza šanse daleko skupljem novom F-16. To je zasigurno bio faktor. Bilo je tu mnogo elemenata, ali stvar je zapela prije otprilike 2 mjeseca na razini srednjeg menadžmenta u Lockheed Martinu i State Departmentu. Dakako da je tu bilo i raznih lobiranja, pa i od strane suparničkih država, no nema jedne stvari koja je srušila posao. Jednostavno se previše toga posložilo, a kad zapne na srednjoj razini i ministri i predsjednici mogu vrlo malo učiniti osim ako se ne radi o golemim poslovima od nekoliko desetaka milijardi dolara.

Neki analitičari u stopiranju prodaje borbenih zrakoplova vide američko upozorenje Hrvatskoj zbog pojačanog ruskog i kineskog utjecaja…

U ovako važnim odlukama naravno da se gleda i na politčke i gospodarske aspekte, a naša sporost s LNG terminalom, koji je SAD-u važan projekt zbog umanjivanja europske ovisnosti o ruskom plinu, zatim ruske banke u Agrokoru i kineska izgradnja Pelješkog mosta vjerojatno predstavljaju određenu dozu frustracije za SAD. No oni znaju da smo mi njihovi čvrsti saveznici i premda bi se zbog ubrzavanja ovih problema, posebno LNG terminala, mogla koristiti isporuka aviona kao pritisak, to ne bi dovelo do razine potpunog ukidanja nabave samo po sebi.

Njima je interesu slabost HV-a

Isti oni krugovi koji su prije govorili o „starim kantama“ sada žustro prozivaju vladajuće i ministra Krstičevića za fijasko oko nabave borbene ekadrile. Da smo kojim slučajem kupili nove zrakoplove govorilo bi se o rastrošnosti, izgradnji škola, dječjih vrtića itd. Kome je u interesu miniranje nabave borbenih zrakoplova ako znademo da je upravo sigurnost jedna od temeljnih funkcija države?

Potkopavanje vojske popularno je upravo zato što je ona jedan od stupova države i nacije, ali ju se može napadati bez posljedica, i svakako da ima faktora u našoj zemlji koji iz vlastitih ideoloških razloga teško mogu podnijeti snažnu Hrvatsku vojsku. Susjednim zemljama s teritorijalnim pretenzijama i neumrlim ekspanzionističkim planovima također nikako ne odgovara moćno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje bi moglo spriječiti agresije i djelovati po strateškim ciljevima te svojom snagom predstavljati nepremostivi faktor odvraćanja za razne oružane avanture. Njima je u interesu slabost HV-a. A dakako da ima i međunarodnih čimbenika kojima odgovara ravnoteža snaga između Hrvatske i Srbije i s nelagodom bi gledali kako Hrvatska uspostavlja potpunu zračnu nadmoć.

Govoreći o novome natječaju, ruski zrakoplovi već u startu su isključeni jer smo članica NATO-a, švedski zrakoplovi nemaju državna jamstva, a Švedska je i neutralna država (što bi moglo stvarati probleme s remontom u slučaju potencijalnih ratnih situacija), s Izraelom je posao propao… Je li sada jedina opcija SAD? Koja je po Vama najpovoljnija i najrealnija opcija?

Smatram da smo odabirom Baraka napravili najbolje što smo mogli sa štedljivošću, a da za to dobijemo izuzetno moćan avion. Sada kad je to propalo, treba odriješiti novčanik i ići na nove avione, i tu prvenstveno mislim na F-16 Block 70/72, koji među sudionicima prošlog natječaja jedini po borbenim sposobnostima nadmašuje Barak. Moguća opcija je i Gripen, no osim izostanka jamstava i švedske političke nesklonosti Hrvatskoj nama ponuđeni Gripen C/D je vrlo potkapacitiran avion koji nikako ne zaslužuje cijenu koja je za njega bila tražena. Da se razgovara o radikalno izmijenjenom i poboljšanom Gripenu E/F, koji ima potencijala biti uistinu dobar borbeni avion, bila bi to druga priča, no taj nam do sad nije ponuđen.

Veliki pomaci u modernizaciji HV-a

Borbeni zrakoplovi elita su svake vojske i jedno od glavnih sredstava odvraćanja. Zanima nas, međutim, Vaše mišljenje i o drugim aspektima razvoja, modernizacije i opremanja vojske. Koji bi, uz nabavu borbenih zrakoplova, po Vama trebali biti prioriteti u modernizaciji naše vojske kad je u pitanju nabava suvremenih oružanih sustava?

Do sada su napravljeni veliki pomaci, no ostalo je još jako puno posla u modernizaciji HV-a. U prvom redu to su sustavi protuzračne obrane srednjeg dometa, jer oružja u toj kategoriji uopće nemamo. Zatim bi trebalo zamijeniti zastarjela borbena vozila pješaštva M-80A s modernim zapadnim gusjeničarom i nastaviti opremanje borbenih vozila Patria AMV s 30mm topom u većem broju nakon što prvih 8 primjeraka bude naoružano istim do sredine godine.

Svakako treba razviti i integrirani sustav upravljanja bojištem u realnom vremenu, a nužno je grabiti naprijed u cyber ratovanju, ne samo defenzivnom, već i ofenzivnom. Razvoj i gradnja raketnih korveta za našu mornaricu bi dalo posla brodogradilištima i omogućilo opstanak specijaliziranih znanja povezanih s time. Starije helikoptere Mi-8 trebat će postupno zamijeniti zapadnim tipom, ali potreban nam je i pravi borbeni helikopter poput AH-64 Apachea koje su nedavno na Plesu obišli Krstičević i američki veleposlanik Kohorst, a vjerujem da to nije bilo slučajno.

Kako ocjenjujete dosadašnji mandat ministra Damira Krstičevića?

Krstičević je zasigurno najbolji poslijeratni ministar obrane. Kontinuirano diže vojni proračun prema 2% BDP-a, vratio je ukinute dodatke na plaću hrvatskim vojnicima i općenito znatno popravio moral u sustavu, vojnici sada imaju volje i želje natjecati se međusobno u izvrsnosti, a ne samo guliti dužnosti i što manje ljuljati brod, što je presudno za operativne sposobnosti.

Ustrojio je satniju mornaričko desantnog pješaštva s težištem obrane krajnjeg juga zemlje, ustrojio funkcionalnu pričuvu, vratio postrojbe u 5 gradova u sklopu novog operativnog razmještaja HV-a, ojačao suradnju s Izraelom i nastavio je razvijati s SAD-om te se uhvatio u koštac s nabavom borbenih aviona, što se nijedan ministar prije nije usudio. Također je vojsci vratio i duh i naslijeđa Domovinskog rata te tradicije postrojbi, što je opet važan faktor u održavanju morala i zajedništva vojske. I sve to samo na polovici mandata, a spominjem samo ona najveća postignuća do sada.

Kako ocjenjujete spremnost naše vojske u odnosu na države u našem okruženju? Možemo li parirati regionalnim „igračima“?

Hrvatska vojska znatno je popravila svoje operativne sposobnosti u posljednje dvije godine, što smo vidjeli i na velikoj vojnoj vježbi Velebit 18. Premda je Vojska Srbije brojčano veća, tehnološki je daleko zaostalija i sastavljena je u cjelini od ostataka JNA. Tek se ratno zrakoplovstvo počelo modernizirati, a segment borbenih aviona, MiG-ova 29 kojih je trenutno 10, jedini je u kojem je nadmoćna Hrvatskoj. Nabava novih lovaca je izuzetno važna upravo zato da se neutralizira ova prednost. Doktrina, taktike, tehnike i procedure još se uvelike oslanjaju na one povučene iz JNA. A kao što smo vidjeli nakon Velebita 18, kad je Srbija brže-bolje u svega mjesec dana organizirala malo veću vježbu iz sasvim propagandnih razloga jer se za to vrijeme korisna vježba ne može pripremiti, Hrvatska je preuzela inicijativu dok Srbija pokušava odgovoriti, od vježbi do opreme i modernizacije, i to je pozicija koju želimo zadržati.

Oružane snage BiH su protokolarna formacija koja bi se u slučaju bilo kakvog sukoba smjesta raspala po etničkim linijama, a Slovenija ima golemih problema s održavanjem minimuma operativnih sposobnosti. Mađarska ima kompetentnu vojsku, a u posljednjim je mjesecima sklopila više velikih ugovora o modernizaciji zračnih i oklopnih snaga. Kada govorimo o funkcionalnim sposobnostima, bez obzira na brojnost, HV je najbolja vojska u našem susjedstvu.

Nije pitanje hoće li biti sukoba, nego kada

Kakva je po Vama političko-sigurnosna situacija u okruženju, pri čemu prvenstveno mislimo na nestabilno balkansko okruženje? Koje su najveće potencijalne opasnosti i ugroze?

Nažalost, mi smo smješteni u dijelu Europe gdje nije pitanje hoće li biti budućih sukoba, nego kada. Štoviše, podijelimo li ratovanje na kinetičku, odnosno borbenu, i nekinetičku fazu gdje se djeluje politički, medijski, ekonomski, kulturološki, religijski i na brojne druge načine, vidljivo je da Domovinski rat predstavlja tek kinetičku pobjedu. Ratovanje se tada samo prebacilo u druge sfere, u kojima se ponovno stvaraju preduvjeti za buduće kinetičke sukobe.

Hrvatska se suočava s nizom regionalnih prijetnji, od radikalizacije Bošnjaka i njihove želje za hegemonijom nad hrvatskim narodom u BiH, preko neskrivenih ekspanzionističkih apetita Srbije i režima Aleksandra Vučića koji su u potpunosti uskrsnuli velikosrpsku ideologiju koja osim za ujedinjenjem s Republikom Srpskom teži dominacijom nad Crnom Gorom, Kosovom, a o gladi za hrvatskim tlom da se ne govori. Opasne su i tenzije koje manje udaraju na nas, ali mogu itekako destabilizirati turizam, a to su posebno prijetnje koje Srbija, javno ili preko režimskih glasila, upućuje Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Albaniji. No trenutno se, uz Hrvatsku, u režimskim tabloidima najviše demoniziraju Crna Gora i Albanci.

Što mislite o idejama o vraćanju obveznoga vojnog roka?

Vojni rok nam je potreban kao jamac mira i sigurnosti. Jedini način da se izbjegnu ratna razaranja i prelijevanje ratova na hrvatsko tlo je moćna vojska koja to može spriječiti. No populacijski smo premali da bi mogli održati isključivo profesionalnu vojnu silu dostatnu za samostalnu obranu protiv svake potencijalne ugroze, te ja stoga nužan neki oblik univerzalnog vojnog roka koji će stvoriti preduvjete za mobilizaciju znatnijih snaga u kratkom vremenu. Mi smo se u prvim, najtežim mjesecima Domovinskog rata i održali zbog golemog bazena mladih, vojno osposobljenih ljudi koji su odslužili vojni rok u propaloj državi.

U svijetu imamo sve kompleksniju geopolitičku i sigurnosnu situaciju: trgovinski rat SAD-a i Kine, neohladnoratovska nadmetanja SAD-a i Rusije, krizna žarišta na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, u Ukrajini… Kako ocjenjujete globalnu geopolitičku i sigurnosnu situaciju?

Ona je vrlo osjetljiva, no vjerujem da će se velike sile suzdržati od sukoba, posebno Rusija i SAD. Opasnost predstavljaju regionalni ratovi, posredni sukobi odmjeravanja snage sila, poput Sirije, informatičke i cyber prijetnje, te širenje islamističkih ideologija, poput klasične prijetnje terorizma, ali i od opasnosti od prihvaćanja znatnih elemenata tog ekstremizma u izoliranim, većinom autogetoiziranim imigrantskim zajednicama koji potom postaju smjernice za daljnji razvoj tih zajednica, odgoj djece i mladih i slično, što nastavlja propagirati takvu ideologiju, te potpuno onemogućava ionako uvelike odbačenu ideju integracije u društva domaćina.

Razgovarao: Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Razgovor

Bačić: Prvo je pokušao Most razjedini HDZ, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Saboru, Branko Bačić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao kampanju za predstojeće predsjedničke izbore.

Slažete li se s analitičarima, da nije bila nikad prljavija kampanja te da smo, što se tiče političke etičnosti, dotaknuli dno.

Ja mislim da je dio protukandidata Kolinde Grabar Kitarović ušao u kampanju bez programa, isprazno, bez kvalitetnih rješenja, bez onoga što bi trebali predstaviti, s obzirom da se natječu za mjesto predsjednika Republike Hrvatske.

Ustavne ovlasti predsjednika Republike su ustavno definirane i držim da bi se protukandidati trebali fokusirati na svoje ovlasti, ako postanu predsjednici Republike Hrvatske, pa u tom smislu predstaviti svoje viđenje, svoj program, što bi radili na onim područjima za koje im je Ustav dao nadležnost. Ovako su isprazni i svode se na klevetanje i vrijeđanje. Kampanja ne nudi mjerenje na onome za što se kandidati biraju, nego se poseže za vrlo niskim uvredama, podmetanjima.

Zašto predsjednica sama ne nameće teme? Čini se kao da se pustila, pa se raspravlja o kolačima, pjevanju…

Ona je svoj program iznijela, prezentirala ga je, rekla je kako vidi Hrvatsku s Pantovačka, navela sedam bitnih područja gdje predsjednica Republike može svojim radom doprinijeti na poboljšavanju Hrvatske.

Iz njenih izjava gdje uporno govori što je radila, izvuče se nekoliko njenih izjava koje možda u tom trenutku nisu bile pogođene i čitavo vrijeme se mediji i njeni protukandidati fokusiraju upravo na to. Činjenica da se mediji baš tako rendgenski ne ponašaju prema drugim kandidatima. Nije isti pristup prema predsjednici, sve se njene protukandidate pita o njoj, a ne pita ih se o onome što su oni radili, kako su stekli imovinu.

Što kažete na izjave da je biranje Kolinde Grabar Kitarović zapravo biranje Andreja Plenkovića?

Birači HDZ-a sigurno da daju potporu svojoj kandidatkinji, koja je dobila nepodijeljenu, jednoglasnu podršku i zar je čudno da svi birači HDZ-a biraju ovo vodstvo HDZ-a i Andreja Plenkovića i ovu Vladu? Mislim da i mi kao članovi HDZ-a, a i birači i simpatizeri mogu biti samo ponosni na ono što radi ova Vlada. Kako je rekao kardinal Josip Bozanić jučer na misi za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, trebamo se bojati zlokobnih proroka malodušja, situacija u Hrvatskoj je puno bolja od one koju pojedini političari žele prikazati.

Otkud onda dolaze priče da se HDZ želi riješiti Plenkovića?

To izvana dolazi. Škoro je u Lisinskom poslao poruke i HDZ-ovcima. Ja sam otpočetka u HDZ-u i nisam izlazio, a Škoro je dvaput ulazio i izlazio, dolazio i odlazio iz zemlje. Ja Hrvatsku ne uzimam a la carte, kako to čini gospodin Škoro. Pokušaj da se razjedini HDZ smo već vidjeli, prvo je pokušao Most, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti.

Jeste li očekivali da netko drugi da potporu HDZ-ovoj kandidatkinji i smetaju li vam napadi koalicijskih partnera?

Većina koalicijskih partnera je dala potporu, osim HNS-a. Vrdoljaku sam javno i na sastanku rekao da je to što je napisao posve neprimjereno. Mislim da je njihova pozicija s koje su krenuli u izbore dobra, a to je da su ponovili svoj stav da su za njih izbori za predsjednika nepotrebni i da je Hrvatska država parlamentarne demokracije te da bi se predsjednika trebalo birati u parlamentu.

Vaš koalicijski partner, Milan Bandić, podržava predsjednicu. Mnogi su rekli da je za nju napravio veći posao od zagrebačkog HDZ-a.

Ja ne znam čime se to mjeri, ja mislim da nije.

Neki zamjeraju predsjednici odnos s njim.

Stranka Milana Bandića je naš koalicijski partner u Saboru, formiramo vladajuću većinu, ne vidim što je tu sporno, da bi onda ta stranka našu kandidatkinju podržala na izborima za predsjednicu Republike Hrvatske. Ako aludirate na događanja koja se godinama već vrte i okružuju Bandića, ja mislim da tu treba biti posve jasan da je Bandić gradonačelnik Zagreba već gotovo 20 godina, ima svoju političku stranku, ima pravo nastupati u političkom životu Hrvatske i ne vidim ništa sporno u tome da on podrži Kolindu Grabar Kitarović.

Kako komentirate izjavu predsjednice, da Škoro nije čovjek iz naroda?

Maloprije sam rekao da je Kolinda Grabar Kitarović taj posao jako dobro odradila, to je moj stav, da je ona kao predsjednica države ispunila ono što možemo očekivati od predsjednika Republike Hrvatske. Svi znamo kakav je ugled Hrvatske u svijetu, najbolji što je bio.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Razgovor sa Jurom Vujićem, član savjeta stranke ‘Hrvatski suverenisti’

Objavljeno

na

Objavio

(mr. Jure Vujić je pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske).

Nedavno je  osnovana stranka Hrvatskih suverenista. Kao glavni politički teoretičar nacionalne desnice  i ideolog suverenizma, možete li pojasniti  koji je politički smjer suverenista ?

Sa političkom teorijom i idejama se bavim dugi niz godina a sa suverenizmom se susrećem 80.-tih godina kao student u Parizu, kada nastaju prvi protu-globalistički nacional-suverenistički pokreti diljem Europe, kao reakcija i odgovor na neoliberalnu kapitalističku globalizaciju koja delokalizira i deteritorijalizira cjelokupne segmente nacionalnih ekonomija, ali i kao reakcija na ekscese centralizacije i birokratizacije Europske unije. Ne ulazeći u proto-povijest političkih teorija o suverenitetu Sieyèsa, Makijavelija , moglo bi se reći da je suverenizam ponajprije onako kako ga opisuje Jean Bodin ‘moć donošenja i povlačenja zakona’. S obzirom na to da se danas gotovo tri četvrtine zakona u obliku direktiva i rezolucija koje se tiču naše sudbine donose na razini EU-a bez konzultacije s hrvatskim građanima, držimo da treba re-suverenizirati zakonodavnu vlast i donositi zakone u korist hrvatskog naroda u suverenom Hrvatskom saboru, a ne u Bruxellesu. Suverenizam kao politička kultura i stajalište poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu. U takvom kontekstu suverenizam objedinjuje razne euroskeptične političke opcije i obitelji koje zagovaraju obranu suvereniteta europskih nacija, zalaže se za konfederalni model Europske zajednice, za “Europu nacija”, za model u kojemu je nacionalni, politički, gospodarski i kulturni suverenitet poštivan i zaštićen.

Hrvatski narod  je u suverenističkoj opciji prepoznao ozbiljnu, novu, političku, narodnu i državotvornu alternativu između liberalne ljevice i liberalne desnice kao zamjenske sistemske stranke dominantnog globalističkog establišmenta. Naime, suverenizam ’90-tih je nakon 2000. godine zamijenio integracionizam i unitarizam i neprestano prenošenje velikog broja suverenih nadležnosti nad-nacionalnim instancama i Europskoj uniji tako da se s pravom može govoriti o procesu de-suverenizacije, a to se zapravo i krilo iza sintagme detuđmanizacije. Veliki uspjeh Hrvatskih suverenista na europskim izbora je pokazalo da jedino stranka Hrvatski suverenisti kao široki pokret je u stanju okupiti sve nacionalne državotvorne snage u Hrvatskoj.

Neki Vas nazivaju nacionalističkim populistom ? Je li zaista narod nositelj političke vlasti ili je to demagogija?

Populizam  jača diljem Europe jer današnje političke tehnokratske elite ne prepoznaju i ne zastupaju realne interese naroda u svim sastavnicama: kao demos (skup građana državljana), kao etnos (narod kao jedinstvena cjelina, zajednica zasnovana na zajedničkoj kulturi i povijesti) i narod kao puk – plebs. Stoga populizam je pozitivna politička kategorija koja se poziva na sve  sastavnice naroda i na njima se zasniva demokratska opća narodna volja. Sukladno članku 1. stavku 2. Ustava RH prema kojemu vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Međutim, Hrvatski je narod je trenutno razvlašten na političkom , gospodarskom i  identitetsko-kulturnom području. Unatoč jasne izražene volje Hrvatskog naroda na prošlim referendumima protiv Instanbulske konvencije i pro-migracijske politike Marakšekog Pakta, Hrvatskom se narodu protu-demokratski nameće liberalni globalistički  svjetonazor koji se protivljuje  njegovom nacionalnom kršćanskom identitetu. Stoga je tehnokratski društveni i politički inženjering najgori oblik demagogije koji iza plašta „kompleksnosti i stručnosti“ oduzima narodu poluge demokratskog odlučivanja u korist samoproglašene tehnokratske elite koja se odvojila od realnog svijeta. Na identitetskom planu, oštro se suprotstavljamo glavnim kulturno-identitetskim ali sigurnosnim ugrozama za europski kontinent: islamizacija Europe putem nekontrolirane masovne imigracije ( prijetnja radikalnog Islama), radikalni sekularizam , liberalni a-nacionalni globalizam u obliku tržišne uniformizacije.

Unatoč ustavne jasne odredbe da u Hrvatska vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, Hrvatski  narod trenutno  je žrtva višeslojnog procesa de-suverenizacije  koje se u praksi podudaraju sa razvlaštenja naroda,  na političkom, kulturno-identitetskom, i gospodarskom području. Na političkom području s uzurpiranjem demokratske vlasti od strane klijentelističke stranačke sistemske oligarhije koja je u više navrata  post-izbornim inženjeringom anulira izraženu većinsku narodnu volju na provedenim referendumima.

Politika kao zvanje i uvjerenje se prvenstveno bavi sa postizanje i zaštitom općim i javnim interesom većinskog naroda, i kao takva ona je emanacija narodnih htijenja i volje. Tko ne shvaća da je politika najprije zalaganje za „opće javno dobro“, neka se bavi sa biznesom. Hrvatski suverenisti su upravo nastali kao reakciju na „političko parazitiranje“ i privatizaciju političke i državne sfere. Današnje bi se  tehnokratske i oligarhijske  vladavine rado riješile  narodne volje i interesa  i zato nastoje  onemogućiti neposredno demokratsko političko sudjelovanje naroda.  Taj globalistički model koji je putem tržišne globalne unifikacije trebao ukinuti povijest, o čemu govori Fukuyama, zapravo razvlastiti narode u tri područja: u političkom smislu narod je razvlašten putem izbornih inženjeringa i nepoštivanja rezultata referenduma; u ekonomskom smislu najosjetljiviji segmenti naroda i srednji sloj lišeni su sigurnosti rada, elementarne plaće i kupovne moći; u identitetsko-kulturnom smislu razvlašteni su jer se narodnoj zajednici nameće dominantni narativ socijetalnih i kulturnih manjina. Povlaštena oligarhija se supstituirala narodu, dok su se liberalizam i manjinski narativ supstituirali izravnoj demokraciji i republikanskom načelu jednakosti i sudjelovanja u političkom životu. Model nacionalne države ostaje još uvijek najprikladniji okvir za realno i neposredno sudjelovanje naroda u  političkom životu, dok nacija još uvijek čini nenadmašivi horizont demokracije

Koje su glavne programatske smjernice stranke „Hrvatski suverenisti“ ?

U fokusu nam je re-suverenizacija političke, gospodarske, kulturne i socijalne  sfere  što nužno zahtjeva promjenu današnjeg Ustava. Glavni instrumenti ostvarenja punog državnog i političkog suvereniteta su promjena Ustava, Zakona o državljanstvu i  zakona koji regulira   izborni  sustav,  kako bi se osigurala puna i jednaka zastupljenost i realno sudjelovanje  svih Hrvata izvan domovine i u domovine. Zalažemo se za nužnu dekomunizacija Hrvatskog društva i usvajanje prikladnog  zakona o  lustraciji. Također, smatramo da je današnji Ustavni zakon o pravima manjina jedan pravni anahronizam koji pogoduje pozitivnu diskriminaciju i etničko-vjerski komunitarizam,  u korist nacionalnih manjina, a  koji proizlazi iz specifičnog povijesnog konteksta. Na temelju pozitivnih iskustava drugih zemalja EU poput Francuske, Hrvatski suverenisti se zalažu za model političke nacije, i za novu ustavnu kategoriju jednakoga republikanskog građanstva, prema kojoj bi svi građani Hrvatske imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost.

Što će Hrvatski suverenisti poduzeti po pitanju demografije i gospodarstva?

Pored svjetonazorskih i političkih pitanja, prioritet  je posvećen gospodarskom  razvoju kao glavni preduvjet za demografski oporavak.  U ekonomiji, suverenizam zastupa „treći put“  između državnog kolektivizma (socijalizam komunizam) i neoliberalnog kapitalizma, podređivanje ekonomije političkog  sferi i javnom dobru, dok država ima aktivnu ulogu u usmjeravanju gospodarskog održivog razvoja. Promicati gospodarski suverenizam znači ponajprije dati  prioritet razvoju  realnoj ekonomiji, a ne špekulativnoj fiktivnoj ekonomiji. Osuđujemo potpunu liberalizaciju tržište rada i  beskvotnom sustavu kojim se nekontroliranom uvozom stranih radnika ugrožava  ne samo radna mjesta hrvatskih građana ali i otvaraju put mogućem scenariju „zamjene pučanstva“ na dulji rok.  

Hrvatski suverenisti se zalažu za primijenu načela „gospodarskog patriotizma“ u svim gospodarskim sektorima  što podrazumijeva poduzimanje slijedećih mjera: potpora srednjem i malom poduzetništvu ,  oslobađanje ekonomije od trajne ovisnosti od financijskih tržišta, uspostavom i jačanje regulatorske uloge Narodne Banke koja treba jamčiti monetarni suverenitet i neovisnost od bankarskog privatnog sektora, zakonsko i birokratsko rasterećivanje i pojednostavljenje fiskalne i administrativne procedure za registriranje i djelovanje malih i srednjih poduzeća, favoriziranje zapošljavanje mladih, smanjenje poreznih i fiskalnih nameta  malim i srednjim poduzećima, omogućiti pristup kreditima istim poduzećima sa preferencijalnim kamatnim stopama u suradnji i pod  kontrolom Narodne banke kako bi se javne financije stavile u službu realne ekonomije., oslobođanje hrvatskog gospodarstva od „trgovačkog lobija“ i uvozne politike, promicanjem načela proizvodnje, izvoza i davanjem   prioritetu hrvatskim proizvodima, odbacivanje slobodno-trgovinskih ugovora koje uništavaju nacionalne europske ekonomije koje ne mogu konkurirati na globalnim tržištima, i privilegirati razvoj kratkih i fleksibilnih tržišnih mreža proizvodnje i potrošnje, borba protiv oligolopola monopola velikih multinacionalnih koncerna, i protiv nelojalne konkurencije, zabrana uvoza prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda koje ne poštivaju hrvatske norme na području sanitarne sigurnosti i zdravstva. Uspostava isključivog gospodarskog pojasa,  je strateški odluka radi zaštite nacionalnih interesa je zbog zaštite Jadranskog mora, zaštite okoliša i očuvanja ribljeg fonda, radi suradnje s drugim  priobalnim državama  koje su u Jadranskom moru proglasile slične  gospodarske e zone, te radi ostvarenja trajnih nacionalnih interesa RH kao pomorske države u Jadranskom moru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari