Pratite nas

Geopolitika

Jan Ivanjek: Nije nezamislivo da Turska potpuno zamrzne članstvo u NATO-u

Objavljeno

na

Turskoj je danas isporučena prva bitnica ruskog PZO raketnog sustava S-400, isporuka je izvršena transportni avionima An-124 u zrakoplovnoj bazi Murted nedaleko Ankare, a na snimkama turskih medija vidljivi su TEL-ovi 5P85TE3 i kamioni BAZ-6909, no bez samih kontejnera s raketama.

Zbog sigurnosnih razloga i nedovršene obuke posada, rakete će biti isporučene brodom za 2 mjeseca. Vjerojatno je da će sada eskalirati raskol između Turske i SAD-a, kao i NATO-a, u kojem je Turska posljednjih godina glavni remetilački faktor, te sabotira i donošenje najjednostavnijih odluka Saveza.

Gotovo je izvjesno da od isporuke F-35 Turskoj više nema ništa, a isključivanje turskih tvrtki iz logističkog i proizvodnog lanca F-35 koštati će barem 200 milijuna dolara.

Turskoj bi moglo biti otežan ili obustavljeni helikopterski programi, poput CH-47F i dalnje proizvodnje UH-60, a zrakoplovstvo navodno već prikuplja što veće količine dijelova za F-16, kojih u turskom zrakoplovstvu ima oko 245, te se očigledno priprema i na mogućnost američkog nametanja šireg vojnog embarga.

Također je vjerojatno da će SAD Tursku podvrgnuti i ekonomskim sankcijama kroz CAATS zakon koji predviđa sankcije državama koje kupuju vojnu opremu od američkih suparnika poput Kine i Rusije.

Dodatni čimbenik napteosti je zrakoplovna baza Incirlik, koja je za SAD od velike važnosti, ali još i važnije je pitanje što s oko 50 taktičkih nuklearnih bombi koje su tamo smještene.

Pitanja o sigurnosti američkog nuklearnog oružja u bazi su se pojavila nakon pokušaja puča prije 3 godine, te postaje sve jasnije da držanje ovog oružja na Turskom tlu postaje sve nesigurnije dugoročno riješenje. Oružje će vjerojatno biti izmješteno, ako već i nije, a kao alternativa njgova smještaja mogla bi biti Rumunjska.

Materijalizira li se ovdje navedeno, posebno sankcije i embargo, pitanje je kako će nestabilna turska ekonomija podnijeti takve udarce, no izvjesno je još snažnije okretanje Rusiji i Kini.

Već se prošle godine spominjala mogućnost nabave ruskog Su-57 umjesto F-35, a Turska je prije par tjedana predstavila i vlastiti borbeni avion 5. generacije TF-X. U konačnici nije nezamislivo da Turska potpuno zamrzne članstvo u NATO-u, ili ga čak i formalno napusti, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Geopolitika

Ulazak u Eurozonu nije poput ulaska u poštanski savez

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska se obvezala prenijeti dio suverenih državnih nadležnosti na razini Europskih institucija, ali ne se odreći ključnih i strateških nadležnosti nacionalnog državnog suvereniteta, kao što je neovisna monetarna politika. Danas se nameće hrvatskoj javnosti i to često putem medijskom pristranom kampanjom, da ne postoji druge alternative.

U tom pogledu, namjera ulaska u ERM II, unutar dvogodišnjeg tečajnog mehanizma prilagodbe prije ulaska u eurozonu, i to bez prethodne javne rasprave, pokazuje još jednom ne poštivanje suverene narodne volje kao i hrvatskog društva. Taj će prvi korak ulaska u čekaonicu eurozone imati dalekosežne ne samo monetarne već i političke, gospodarske i društvene implikacije za razvoj hrvatskog društva i za opstanka nacionalnih interesa, i kao takav ne bi smio biti puka formalnost poput ulaska u poštanski savez ili učlanjivanje u društvo ljubitelja numizmatike. Neprovođenje potrebne prethodne istinske javne rasprave i informiranja hrvatskog društva glede posljedica nekritičnog pridruživanja eurozoni, pridruživanje eurozoni nameće se u javnosti kao fatalnost, kao neizbježna formalno-pravna mjera u sklopu uhodane mainstream ideološke mantre TINA: „There is no alternative“. Međutim, što se tiče monetarne politike, države članice mogu suvereno odlučiti biti unutar ili izvan eurozone, te treba podsjetiti da alternativa postoji, a da su potpisivanja Danske i Švedske, provođenjem referendumima, odbile uvesti euro. Na drugu stranu, Poljska, Češka, Mađarska su zadržale svoje nacionalne valute. Dakle, pred Hrvatskom su različite opcije: od referenduma kojim bi se ulazak odgodio do daljnjeg do procjene kad bi taj ulazak zemlji najviše odgovarao.

U listopadu 2017. HNB objavila tzv.Strategiju uvođenja eura kao službene valute u Hrvatskoj, kao strateška smjernica vlade i to bez konzultacije hrvatskih građana. Treba napomenuti da odustajanje od monetarnog suvereniteta je ujedno odustajanje od suverene proračunske neovisne politike koja ima izravne implikacije za gospodarstvo, stabilnost cijena i makroekonomsku stabilnost. Iskustvo je pokazalo da sve zemlje sa sličnom krhkom ekonomijom kao što ima Hrvatska, su izloženi neprestanom pritisku financijskih tržišta jer su u potpunosti ovisne od refinanciranja njihovog javnog duga, sa negativnim jakim tečajem valute, što onemogućuje svaki oblik protekcionizma u odnosu na strani uvoz i zemlje sa niskim plaćama i jeftinom radnom snagom.

Treba također naglasiti da ulaskom u eurozonu, centralne banke svih država članica gube u potpunosti svoju monetarnu autonomiju, jer u slučaju financijske krize u bankarskom sektoru, nacionalne centralna banke neće više moći emitirati potrebnu količinu valutu. U slučaju eurozone, središnje banke gube taj autonomni manevarski prostor emisije valute u korist Europske središnje banke koje ima monopol nad emisijom euro valute. Ulaskom u eurozonu, države transferiraju sve poluge proračunske i monetarne politike u korist Europske središnje banke koja postaje nadnacionalni suvereni tutor svih središnje banaka eurozone, i to u trenutku kada EU nema još u praksi usklađenu zajedničku fiskalnu politiku.  Proračunska politika koja u načelu omogućuje korektive i usklađenost sa gospodarskim fluktuacijama, nestaje u korist smjernica jednoobraznog ugovora o stabilnosti, koordinaciji i vladavine iz 2012. koji nameče svim državama članicama jedinstvena monetaristička neoliberalna pravila proračunske ravnoteže i discipline, korekcija i automatskih sankcija u slučaju neravnoteže, te nameće nadzor na razini europskih institucija proračunskih podataka svih vlada država članica EU i eurozone.

Europska centralna banka također, bez prethodnih demokratskih konzultacija, određuje strateške orijentacije monetarne politike za sve države članice EU, i u tom smjeru održava na umjetni i uniformistički način ,  kupovnu moć i stabilnost cijena unutar eurozone, bez obzira na makroekonomske parametre i razlike u plaćama i životnog standarda koji su različiti u državama članicama. Europska središnja banka je ekstenzivno proširila svoje nadležnosti a uz navodne kontrole i regulacije inflacije, u studenom 2014. uspostavom mehanizma jedinstvenog nadzora (Single Supervisory Mechanism), ona nadzire središnje banke država članica i nastoji održavati inflaciju na stopu od 2% i na taj način štiti interese rentijera i banaka, onemogućujući devalvaciju valute. U Europskoj središnjoj banci, sjede članovi međunarodne financijske oligarhije poput Mario Draghia koji proizlazi iz Goldman Sachs, koji nemaju nikakvi demokratski izborni legitimitet, a ne polažu račune nijednoj drugoj instanci. Ta banka koja je inače preslika Njemačke centralne banke ( sa sjedištem u Frankfurtu, a guverner Bundesbanke je jedan od šest članova upravnog odbora Europske centrale banke), ima monopol emisije euro valute, i posuđuje novac sa kamatnom stopom od 1%  a ponekad besplatno privatnim bankarskim kartelima, koji na svoju ruku ponovno posuđuju drugim državama, poduzećima kredite sa kamatnom stopom od  3 do 6% posto, a Grčkoj su posuđivale do 18 % kamate ( zbog rizičnog kredita). Na drugu stranu, Europska središnja banka ne odgovora nikome, jer su se institucije EU, kao i vlade država članica obvezali u skladu sa člankom 130. ugovara o EU, ne utjecati na rad i na članove odlučujućih i izvršnih tijela iste Banke.

Za Hrvatsku je važna opstojnost i zaštita vlastite nacionalne valute i mogućnost unutarnje devalvacije valute, kao instrument korigiranja neravnoteže trgovinske bilance i bilance plaćanja kao ključni uvjet za prevladavanje strukturnih i makroekonomskih nejednakosti, u odnosu na bogate i siromašnije manje države članice. I ako se HNB do sada više ponašala kao mjenjačnica ( stabilnost cijena i očuvanje umjetnog tečaja kune) negoli kao centralna banka, a nije poduzimala nužne mjere za rast zaposlenosti i proizvodnje, još više će izgubiti autonomiju u odlučivanju, te postati poštanski sandučić direktiva Europske središnje banke i nastavljati pogodovanje komercijalnih banaka, uvoznim lobijima i špekulativnim financijskim tržištima glavnih i najjačih ekonomija iz centra EU.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Geopolitika

Hrvatska i Crna Gora imaju priliku za znatnu obrambenu i geopolitičku suradnju

Objavljeno

na

Objavio

Crna Gora prolazi nacionalnu katarzu konačnim napuštanjem podređenosti Srbiji i stoljeća dugog pokušaja srpske asimilacije crnogorskog nacionalnog korpusa. U trenutnim geopolitičkim odnosima to je težak udarac Srbiji, koja je barem kroz Crnu Goru imala izlaz na more, ključan strateški element za kontinuirani opstanak velikosrpske ideologije koju Vučićev režim propagira i provodi najintenzivnije od propasti pokušaja njegova nasilnog stvaranja prije gotovo četvrt stoljeća, kada je Hrvatska vojska slomila kralježnicu tadašnjeg velikosrpstva.

Dakako, potpuno odvajanje crnogorske nacije od nametnutog srpstva Srbija teško prihvaća, te se protiv toga svojski bori. Nemiri koji su trajali od kraja 2015. do iza izbora 2016., a vođeni od strane srpskih stranaka, nose potpis subverzivnog djelovanja. O pokušaju puča 2016., za koji se često krivi Rusija, govorio je Vučić, te su navodno srbijanske službe sudjelovale u sprječavanju istog, no to također odgovara Vučićevoj navici stvaranja problema te potom predstavljanja sebe kao spasitelja.

Već godinu dana traje i intenzivna kampanja demonizacije Crne Gore u Vučićevim režimskim glasilima, s izljevima mržnje i paranoje koji nadmašuju čak i poslovična vrijeđanja Hrvata i Albanaca. Jer dok napadi na potonje tek održavaju mržnju i psihološki pripremaju za buduće sukobe, napadi na Crnogorce imaju konkretan cilj sprječavanja kulturološkog i povijesnog odvajanja od Srbije, te posebno izbacivanja ultranacionalističke Srpske pravoslavne crkve.

A obnova Crnogorske pravoslavne crkve, koja je nužna da se dokine velikosrpska propagandna mašinerija SPC-a kao vodećeg ideologa Velike Srbije, nužan je korak u suprotsavljanju specijalnom ratovanju Srbije. Već je sada na djelu stari srpski recept vječite ugroženosti, a Crna Gora sa svojim malim i ograničenim snagama ranjiva je na prokušane metode barikada, odnosno prometno-komunikacijskih blokada i formiranja srpskih općina, što su recepti testirani u Hrvatskoj i BiH, te još uvijek korišteni na Kosovu.

Hrvatska može ojačati suradnju s Crnom Gorom u razvoju i opremanju njenih oružanih snaga. Naš novi ophodni brod OOB-31 Omiš ovih je dana u Crnoj Gori na vježbi ADRION 2019 LIVEX, što će biti prilika za njegovo predstavljanje VCG koja je iskazala interes, te tako može postati kupac hrvatskih brodova. Uz nužno rješavanje bilateralnih pitanja, Hrvatska i Crna Gora imaju priliku za znatnu obrambenu i geopolitičku suradnju u suprostavljanju regionalnim prijetnjama.

Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari