Pratite nas

Komentar

Jan Ivanjek objasnio zašto nam ne odgovaraju naoružani trenažeri poput FA-50

Objavljeno

na

Dok se čeka saborska interpelacija o nabavi Baraka, osvrnuti ću se na ideje koje su u proteklim mjesecima isplivale u javni prostor. Zašto ne kupiti 2-4-6 novih aviona, kad bi to sigurno stalo u 500-600 milijuna dolara? Ili zašto ne kupiti naoružani trenažer, poput FA-50 koji se povukao iz prošlog natječaja, ili recimo M-346FA? Što im fali? Da bude jasno, smatram da su oba odlični avioni za svoje zadaće, i rado bi ih vidio u HRZ-u, ali samo i isključivo uz krilo s višenamjenskim borbenim avionom, piše vojni analitičar Jan Ivanjek.

Air policing je u miru osnovna zadaća borbenog aviona. Za provedbu te najjednostavnije zadaće, potrebna su 3 naoružana jednosjeda. Dva na dežurnom borbenom dvojcu, DBD-u, te treći kao pričuva. S operativnom raspoloživošću od 70-80%, to znači da bi od 6 aviona 3 bila na DBD-u, 1-2 na održavanju i samo 1-2 dostupni za obuku i trenažu. Očito nedovoljno, ali o tome sam već pisao. Zbog geografske specifičnosti, Hrvatskoj nije dostatan samo jedan DBD, što je najbolje ilustrirati primjerom koji se i odigrao u stvarnosti.

Putnički avion upada u naš zračni prostor blizu Istre, leteći na jugoistok, duž obale. Prolazi se procedura NATINADS-a i DBD polijeće na presretanje sa zagrebačkog Plesa. Oba aviona nose 2 rakete R-60 i podtrupni spremnik goriva. Iznad Karlovca su nadzvučni, te ubrzavaju za uljezom do najveće ostvarive brzine od oko mach 1.5. Avion koji presreću je putnički, a njihove brzine krstarenja su oko mach 0.8. Zadaća se prekida kad su naši lovci bili iznad Šibenika, dok je cilj prolazio Dubrovnik. Ne bi ga stigli uhvatiti prije napuštanja našeg zračnog prostora, a i goriva je bilo sve manje. Da ne govorimo što bi bilo da je u pitanju drugi nadzvučni borbeni avion koji aktivno pokušava umaknuti.

Iz Zagreba bi se cilj nad Dalmacijom mogao presresti samo da su avioni već u zraku, za što je potrebna odlična koordinacija s NATO sustavom NATINADS kako bi se avioni na vrijeme dignuli, a ne prekasno kao u ovom slučaju. Odluku o dizanju DBD-a donosi nadležni časnik u operativnom središtu, bilo HRZ-a ili NATO-a. Da bi se osigurala zaštita krajnjeg juga naše domovine i u slučaju kašnjenja s naredbom za polijetanje, bilo bi nužno imati još jedan DBD u Zadru. To znači da bi za air policing trebalo uvijek biti raspoloživo 6 aviona, i u tom slučaju ni eskadrila od 12 lovaca ne bi bila dostatna za sve zadaće i obuku. Zato sam uvijek tvrdio da nam kao optimalan, konačan cilj treba 18 višenamjenskih borbenih aviona, neovisno o dinamici nabave.

Spomenuti primjer ilustrira i zašto naoružani trenažeri ne mogu biti razmotreni. FA-50 s raketama zrak-zrak i spremnikom goriva na jedvite jade prebacuje mach 1, te ne može obavljati air policing. Nabava takvog aviona značila bi da svejedno moramo zaštitu svog zračnog prostora prepustiti nekom drugom, komentirao je Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako su mediji nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Na pisanja o filmu “General” možemo po tko zna koji put izvući poučak o dva društva ili dvije stvarnosti. Jedna stvarnost je ona realna Hrvatska i drugo je ona umjetno medijski fabricirana ili mainstream Hrvatska. Ova stvarna Hrvatska puni kina i gleda film “General”, a ova duga virtualna Hrvatska po filmu pljuje.

U gotovo svim medijima pišu kako je film loš, kako je ovo kako je ono. A taj film je u prvom tjednu pogledalo više ljudi nego druge hrvatske filmove koje mediji hvale. I tako je u svemu.

Ta plaćenička i prema Domovini prezirna medijska scena umjetno kreira i nameće mišljenja većini koju smatraju glupim ovcama. Zaključak je jasan: radite, govorite i gledajte suprotno onome što većina medija propagira.

U svemu tome nam je sad lako, jer, kad vidimo u većini tiska i većini portala neke vijesti i komentare jasno je da treba raditi suprotno od toga.

Tako su ti servisi laži, podvala, plaćenih članaka, pljuvača po svemu što je Crkva i Domovina nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu, komentirao je fra Mario Knezović.

 

‘General’ pred streljačkim vodom

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

JESMO LI SE ZA TO BORILI???

Objavljeno

na

Objavio

Odgovor Hrvatskog Vojnika koji odgovara na pitanje… JESMO LI SE ZA TO BORILI???

Čast mi je i ponosan sam, što je ova moja slika, na kojoj sam ja osobno, upotrebljena, podijeljena, lajkana i pokazana tisuće puta u raznim komentarima, čestitkama, u znak podrške braniteljima, Domovinskom ratu, Hrvatskoj vojsci i policiji.

Pogotovo nedavno za Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti, Dan branitelja i Dan Oluje!

Hvala Vam svima!

No, mnogi ispod toga, napišu: ŽALOSNO, JESU LI SE ZA TO BORILI ŠTO SE DOGAĐA DANAS??!

Pa, moj nevažan odgovor svima takvima, koji na situaciju danas, postavljaju ovo po meni glupo pitanje.

Prvo, mi smo se borili za Slobodu Hrvatske i zaštitu svih građana Republike Hrvatske, niti smo razmišljali o bilo kakvim strankama, niti političarima, niti što ćemo i kako poslije.

Nas je vodilo srce i ljubav prema Domovini, i ljubav prema našim bližnjima.
Ono što nam je bilo najvažnije, je bilo preživjeti. Da, borili smo se za preživljavanje!!!
Ne za politiku, ne za političare, ne za Europu, niti za ikoga drugoga, nego za svoj opstanak.
Danas cijeli svijet zna da je napad i porobljavanje Hrvatske bilo planirano još od vremena kada je umro Tito. Srpske pretedencija na Hrvatsku traje još od Osmanskog carstva.

Dakle, svi oni koji se pitaju za što smo se borili, moj odgovor Vam je za opstanak i preživljavanje, jer bi i bez otpora i rata bilo opet kao i kod Bleiburga, i bez otpora bi bilo Vukovara i svi bi tako završili, kako su nažalost završili mnogi samo zato što su bili Hrvati. I prije ovog rata.

Zato, nemojte me žaliti, niti druge prave branitelje, niti nas ratne vojne invalide, niti poginule, jer da nije bilo nas, nebi bilo niti VAS! Zato smo se borili!
Ako vaše srce i uskogrudnost to ne vidi, žalim Vas!
Mi smo svjesno išli dati svoj život, svoja tijela, svoja srca i svoju psihu, da bi koliko god to izgledalo malo Vama, vi imali svoj život! Ne, i nije mi žao!

A kako vi živite, što radite, za koga glasate, po kome pljujete, jer su Vam svi drugi krivi, zato što ste vi nesposobni pokrenuti vaša srca, vaše tijelo, vaš um i duh, da bi živjeli kako treba, ne krivite i ne žalite nas, branitelje.
Mi smo se već davno pomirili da ćemo poginuti da bi Vi živjeli!
Krivite sebe, jer mi smo Vam dali Vaš život i Vašu slobodu, a što i kako vi živite odlučujete sami.

Mi smo obranili Vaše živote i Vašu Slobodu, a što ste vi poslije s time napravili, to ide Vama na dušu!

Znam jedino jednu stvar. Ja nisam išao u rat iz bilo kakve koristi, niti smo mi branitelji tražili bilo kakve privilegije (ako je privilegija biti bez noge, sa svakodnevnim bolovima u kičmi, mjenjanje proteza svako malo, uzmite si takvu privilegiju) ili razmišljali kako ćemo i što poslije rata, bilo nam je važno obraniti i preživjeti.

I još jedna stvar, koliko vi god pljuvali po braniteljima, ti isti branitelji ponovo će stati za obranu Domovine, jer želimo preživjeti. I da, stat ću ponovo opet, i sa svojim starim veteranima, kao i sa novim mladim časnim hrabrim ljudima ponovo u obranu za svoju Domovinu Hrvatsku!

Jer borili smo se i borimo se za Domovinu Hrvatsku, kakva god ona bila!

Dean Rostohar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari