Pratite nas

Komentar

Jan Ivanjek: Postoji samo jedna opcija prije novog natječaja

Objavljeno

na

Više sam puta naglašavao da je razlog blokade Baraka bio novac i ponude drugim zemljama.

Redom su to bile: Rumunjska, Bugarska, Kolumbija, Austrija, a navodno i Poljska. O dubinama odnosa SAD-a i Izraela teško je uopće nagađati. Ali o korupciji nema govora, piše Jan Ivanjek.

Izrael je uistinu bio korektan, ponudivši najviše za novac, avione borbenim sposobnostima daleko ispred svih ostalih kandidata s izuzetkom F-16 Block 70/72 uz sjajan pripadajući paket.

Sada treba vidjeti hoće li i kako SAD kompenzirati što preko hrvatskih leđa disciplinira izraelsku želju za dodatnim mušterijama, jer takvo ponašanje nije savezničko.

Odličan ministar obrane Jim Mattis, naš veliki priatelj, dobio je otkaz između ostaloga jer je tražio da se Trump prema saveznicima ponaša s poštovanjem.

U nastavku ću iznijeti onoliko koliko smijem da stvar bude jasnija. Hrvatska je u aktualnom postupku čak 4 puta izravno od SAD-a tražila rabljene Blockove 50/52 i svaki put bila odbijena.

A problem oko Baraka pojavio se tek prije par mjeseci. U rujnu 2017. od Izraela je stiglo odobrenje State Departmenta za prezentaciju i ponudu F-16 C/D Barak Hrvatskoj radi moguće buduće prodaje.

Zatim je američkoj strani predstavljena cjelokupna ponuda, bez primjedbi na avione. Željko Ninić je prošlog travnja letio na Baraku, što je američka strana odobrila.

Izrael i SAD su često komunicirali, do ljeta su bili i redovni sastanci, uključujući i jedan trilateralni, i na njima se raspravljalo o manjim primjedbama koje su se odnosile na sve od oružja, preko osobina radarskog odraza do taktika kojima bi se učilo naše pilote.

Sve su riješene, a bez riječi prigovora na samu opremu Baraka ili NATO kompatibilnost. Nikakav non-paper nije došao ni do MORH-a ili stručnog tima, a nije ga vidio ni premijer.

Sad postoji samo jedna opcija prije novog natječaja. Američka strana je naglasila da žele Hrvatsku s modernim borbenim avionima. Žele, nakon vađenja sve izraelske opreme, sami moderniziraju avione, te tvrde da bi tako modernizirani bivši Baraci bili još bolji.

No takav zahvat bi SAD morale ponuditi u okvirima novca koji Hrvatska ima, odnosno oko pola milijarde dolara, sa cijelim paketom.

Definitivnom propašću nabave mi ostajemo i bez industrijske suradnje: tvornice streljiva, koja bi napokon prekinula ovisnost HV-a o streljivu iz suparničkih Srbije i BiH, privatizacija i razvoj ZTC-a, što bi oživilo gotovo nepostojeću zrakoplovnu industriju u Hrvatskoj, te centar za cyber sigurnost.

Ishoda su samo tri: ili će SAD ipak odobriti Barak, ili za sličnu cijenu ponuditi jednako dobro riješenje u svom aranžmanu, ili će Hrvatska morati ponovno u neizvjesni postupak, komentirao je Jan Ivanjek

 

Željko Ninić: Ovo nije kraj nabavke zrakoplova

 

 

 

SAD optimističane kad je riječ o pronalasku rješenja oko prodaje zrakoplova F 16 Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari