Pratite nas

Kolumne

JANICA MOŽE I BEZ DIPLOME BITI IZVRSNA ZAMJENICA MINISTRA

Objavljeno

na

Jugoslavenski skojevci i stariji orjunaši ponižavaju vrijedne i radišne zanatlije, a hvale nezaposlene i nesposobne stručnjake sa doktoratima.

Janica ne može biti zamjenica ministra jer nije školovana i nema diplomu! – bune se skojevci. U ovoj rečenici se skriva tajna hrvatske propasti. Lijepo je imati diplomu, ali mnogi diplomu nisu zaslužili  već su je dobili na račun politike, rodbinske veze ili su je pak kupili. Čast iznimkama, ali mnoge hrvatske diplome su bezvrijedne, jer iza njih nema ni znanja ni iskustva.

U modernom svijetu najviše se cijeni iskustvo koje su ostvaruje na fakultetima i praksom u nekim institucijama, a takvo iskustvo najviše pripada hrvatskim medicinarima i inženjerima. Oni su poželjni na cijelom zapadu. Po čemu je sposobniji hrvatski doktor samoupravljanja ili političkih znanosti od Janice koja  vjerojatno nema fakultetsku diplomu, ali ima iskustvo koja je stekla diljem globusa osobnim učenjem?

[ad id=”93788″]

I bivši zamjenik ministra sporta Petar Skansi je završio samo srednju školu, ali  nitko se nije bunio, a kao sportašu diplomu srednje škole su mu najvjerojatnije uručili predstavnici kluba koji su bili komunistički moćnici. Koliko mi je poznato on je čak bio student Elektrotehničkog fakulteta u Splitu, koji nikada nije pohađao. On je svoju političku funkciju izvrsno razumio na temelju iskustva i nitko ga nije nalazio nesposobnim. Svejedeno, on je dobar i misleći čovjek. Međutim, nikad nije bio proleter jer je sve činio da postane bogat. Zašto ista pravila ne bi vrijedila i za Janicu? Oboje su, dakle, došli do znanja iskustvom i osobnim učenjem jer su bili najviše sami i diciplinirani kao svi uspješni sportaši, a zbog toga su možda danas bogati.

Jugoslavenski skojevci i stariji orjunaši ponižavaju vrijedne i radišne zanatlije, a hvale nezaposlene i nesposobne stručnjake sa doktoratima. Danas zanatlije sa iskustvom uvozimo jer hrvatski  zanatlije bježe najviše u Njemačku.  Zašto? Tamo se njihovo iskustvo i struka poštiva i dobro plaća, što nije slučaj u Hrvatskoj, jer ih komunistčka avangarda i sljedbenici ismijavaju  i ponižavaju. Međutim, mnogi doktori društvenih znanosti nemaju posla jer njihovo znanje nigdje nije upotrebljivo i oni će stalno životarati na grbači hrvatskih poreznih obveznika.  Toliki luksuz ne mogu sebi priuštiti ni najbogatije države. Štoviše,treba nam reforma školstva, ali nam ne treba šuvarica jer ona nije stvarala ni zanatlije ni znanstvenike. Šuvarovi zanatlije su postali pravnici i ekonomisti, a takve neznalice su uzrok velike nezaposlenosti, stanja u DORH-u i sudstvu, te ekonomiji. Kakva stručnjakinja  je doktorica znanosti Vesna Pusić?

Kako  vidimo, Hrvatska stvara doktore znanosti koji se nigdje ne mogu zaposliti, a drugi poslovi su ispod njihove titule i ponosa. Pogledajmo koliko imamo nezaposlenih prometnika, komunističkih pravnika i ekonomista! Zašto ne stvaramo stručnjake koje traži tržište rada i koji dobivaju iskustvo tijekom školovanja,  a nakon školovanja i posao? Zašto ne osmislimo tržišnu i modernu reformu školstva jer danas novac poreznih obveznika se baca u bačvu bez dna? Koliko se pravih stručnjaka iselilo iz Hrvatske, posebice genetičara, a mnogi od njih su postigli velike rezultate kojima se divimo. To su oni iza čije diplome je stalo znanje i praksa, a najmanje kupljena diploma. Međutim, mi nismo imali istraživačke institute i nije bilo novca za najbolje znanstvenike. Nemamo to ni danas. Međutim, u Ruđeru je bilo mjesta za mediokritete.

Zašto sam počeo ovaj tekst sa Janicom pri kraju ćete shvatiti jer ću govoriti o jednom mladom hrvatskom fizičaru koji uopće nije fizičar jer fizika mu je samo hobi. Pa ni Tesla nikad nije završio fakultet, a kamoli doktorat, ali je civilizaciji olakšao život sa transformatorom. Zaboravimo srbijanske laži o Tesli koja ga uzdižu iznad Boga mada je bio obični smrtnik kao svi zemaljci. Međutim, sa transformatorom Tesla je potvrdio svoj bogom dan genij i zato mu hvala. Mnogi izumitelji su stvorili izume izvan njihovog zvanja.

Taj mladi Hrvat živi u SAD, a kako mu je fizika hobi, slobodniji je od doktora fizike –  dogmatičara. Fizičari – dogmatičari  su slični komunistima jer vjeruju da bi bez njih znanost nestala. Istina je pak da oni sputavaju napredak znanosti svojom dogmom jer čuvaju svoje pozicije. Oni nisu kreativni, a bez kreativnosti nema napredka. Čime  se onda bavi taj fizičar – hobist? Bavi se izumima jer to mu je pasija.

Nedavno je najavljeno otkriće gravitacijskih valova, ali, prema njegovim riječima,  nitko uopće nije objasnio zašto i kako svi ti valovi prolaze kroz središte cjeline, dakle, točku gdje sile mijenjaju svoje smjerove. Prema njegovom tumačenju fizike, fizika je cjelovita trodimenzionalna, a najmanje dvodimenzionalna znanost, dakle, fizika je cjelovita znanost koju današnji fizičari ne razumiju niti žele razumjeti. Njemu je jasna gravitacija i antigravitacija mada jako dobro zna da antigravitacija od razbijene stvari ne može stvoriti novu i istu stvar.

Međutim, po njemu antigravitacija zajedno sa gravitacijom može stvarati novu stvar ili pojave u prostoru i svemiru. Antigravitacija nosi poruku centara i stvara nove stvari ili novi život. Događa se novo rođenje. Gdje je centar na našem planetu? Sve je, dakle, u stalnoj ravnoteži i pokretu ako cjelinu  ne poremete vanjski uticaji. Dakle, gravitacija i antigravitacija moraju biti jednake i jedna drugu nadopunjuju. Da bi to ostvarili potrebna nam je polarnost ili dvojnost. Bez polarnosti i dvojnosti nema stvaranja. Gravitacija i antigravitacija su izvor energije i stvaranja.

Taj mladi fizičar je neke svoje izume nudio Hrvatskoj. Nije uspio jer hrvatskom politikom i znanošću upravljaju mediokriteti. No, možda ćemo se tom mladom zanesenjaku već sutra diviti, ali Hrvatska i Hrvati od toga neće imati nikakve koristi. Tko nam je kriv? Šačica komunističkih novinara i političara pod okriljem UDB-e i KOS-a, a koje je davno trebalo lustrirati. Njegovi izumi su najviše povezani sa energijom,  a sa takvim izumima Hrvatska i Hrvati su mogli bogato živjeti.  Međutim, takvo bogastvo se ne sviđa hrvatskim mediokritetima, a to su djeca komunističke srednje klase, dakle, djeca komunista, udbaša i jugoslavenskih vojnih oficira.

Na koncu, zbog svega navedenog mislim da će Janica biti izvrsna zamjenica ministra jer iza sebe ima različita i bogata iskustva i nije se izgubila u komunističkoj dogmi i lijenosti.

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Migranti između velike Njemačke, Velike Kladuše i male Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

foto: RTV USK

Dok je velika koalicija u Bundestagu usvajala paket zakona koji će na novi način regulirati pitanja deportacije migranata kojima je odbijen azil u Njemačkoj, kao i pitanja zapošljavanja migranata bez odobrenog azila, u Velikoj Kladuši su među migrantima sijevale šake, noževi, toljage i slična oruđa.

Nakon politike otvorenih vrata Angele Merkel, koja je cijelu Europu, a ne samo Njemačku, suočila s izazovom koji političke elite najprije nisu znale prepoznati, kasnije nisu željele priznati, a danas se nisu u stanju s njime nositi, Njemačka je ipak pribjegla racionalnom i razumnom zakonskom rješenju. Olakšali su deportacije migranata kojima je odbijen azil. Novim zakonskim promjenama Njemačka je, s druge strane, olakšala pristup tržištu rada migrantima koji su u postupku dobivanja azila. Onima koji nađu posao i znaju njemački jezik zapravo su širom otvorena vrata za ostanak. Time je Njemačka uistinu povukla “ručnu” u odnosu prema ilegalnim migrantima, ali i pružila šansu onima koji žele postati dio njemačkog tržišta rada. Čak je i veliku Njemačku u sigurnosnom i političkom smislu značajno promijenio migrantski pohod, koji traje već četvrtu godinu. Ali velika Njemačka ipak ima snage učiniti zaokret, ne dopustiti da nekontrolirana migracija ozbiljnije ugrozi njezinu sigurnost, sustav socijalne skrbi i mirovinski sustav. No, što ćemo s Velikom Kladušom?

Velika Kladuša, očekivano, vrije nakon požara u prihvatilištu za migrante i njihovih učestalih međusobnih sukoba. Lokalne su vlasti nemoćne. Kantonalni ministar unutarnjih poslova Nermin Kljajić najavljuje uvođenje izvanrednog stanja i obranu granica svoga kantona nastavi li se dolazak migranata, a za pogoršanje stanja krivi sarajevsku vlast. Navodi da je samo u prvih pet mjeseci u Unsko-sanski kanton stiglo oko 13.000 migranata, a mjesta u improviziranim prihvatilištima ima samo za njih 3200. Velika Kladuša je suviše mala da bi mogla nositi teret migrantskog tranzitnog centra, posljednje stanice prema željenim ciljevima u EU-u. Preko Velike Kladuše, uz samu hrvatsku granicu, organiziranim švercerskim rutama migranti se upućuju preko Hrvatske, Slovenije, dalje na Zapad. I brojka od samo 13.000 u ovoj godini vjerojatno je jako podcijenjena.

Zaštita granica

Migranti su potpuno promijenili život u Velikoj Kladuši: stanovnici žive u strahu, izlaze iz kuća samo kad moraju i nikako noću, raste stopa kriminaliteta… Ono što je u početku izgledalo kao unosan biznis, pretvorilo se u nesigurnost i noćnu moru. Ispričat će vam svjedoci događanja kako su i u Velikoj Kladuši isprva srdačno i veselo dočekali početak migrantske rute: iznajmljivali su im sobe, doduše skuplje nego da su u središtu Pariza, biznis je cvjetao, priča kako treba pomoći muslimanskoj braći u nevolji koju su na dalek put natjerale zapadne imperijalne politike nailazila je na razumijevanje… Ali nakon što su migranti pokorili dotadašnji način života u Velikoj Kladuši, srdačnosti je nestalo, a ostala su mnoga pitanja vezana uz narav ovih migracija koja ostaju neodgovorena i u velikoj Njemačkoj i u Velikoj Kladuši.

Prvo, o kojoj spontanosti i bijegu od životne ugroženosti govorimo kada na put kreću gotovo isključivo muslimani iz islamskih zemalja koje nisu u ratu, kad im taj put netko nekim novcem plaća, kada ih kriminalne mreže provode iz države u državu, kada točno znaju da je cilj stići u Njemačku i uključiti se u njezin sustav socijalne skrbi pa potom poraditi na spajanju obitelji? Je li to spontanost ili projekt? O kojoj humanosti govorimo ako ona vrijedi samo za migrante, a ne i za stanovnike Velike Kladuše? O kojoj pravnoj državi (BiH) govorimo kada nije u stanju zaštititi svoje granice od migrantskih tura kojima na operativnoj razini upravljaju lokalne, kombinirajući ih sa švercom droge i sličnim aktivnostima, niti pružiti sigurnost stanovnicima Velike Kladuše? I što će biti s Velikom Kladušom i drugim malim mjestima u malim državama tranzita nakon što je velika Njemačka povukla ručnu za ilegalne migracije, nakon što izabere one koji joj trebaju?

E ovo posljednje je pitanje koje traži ozbiljan državni odgovor. Ne samo u Velikoj Kladuši, nego i u maloj Hrvatskoj, koja je u neposrednom susjedstvu, na Banovini, u Gorskom kotaru, u Lici. Jer, ono što veliku Njemačku tek malo razbudi, Veliku Kladušu ili malu Hrvatsku može potopiti. Ili ozbiljno destabilizirati. Mala Hrvatska, koja se rugala slovenskoj, mađarskoj ili austrijskoj niskoj žilet-žica ogradi na granicama, sada podiže visoku ogradu sa šiljcima. Ali to, uz migrantski pritisak s bosanskohercegovačke strane granice – više nije odgovor.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Medijsko stvaranje ‘predsjedničkih kandidata’

Objavljeno

na

Objavio

Sve snažnije kao glavnu temu hrvatskoj javnosti mediji nameću predsjedničke izbore, a do njihova održavanja najmanje je još šest mjeseci ili čitavih pola godine! Čim je apsolvirana tema izbora za Europski parlament, kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj okrenuli su se predsjedničkim izborima odnosno kandidatima za predsjedničke izbore, a u stvarnosti baš ni jedan jedini političar nije definitivno objavio da želi sudjelovati u nadmetanju na tim izborima. Očito je da mediji i njihovi skriveni usmjerivači i tu temu zlorabe da bi ljudima odvraćali pozornost od onoga što je sada bitno, što se sada događa. Istodobno, s obzirom na predsjedničke izbore, mediji odnosno njihovi usmjerivači postaju glavni kreatori političkih zbivanja, kao da u Hrvatskoj ne postoje državne i druge društvene institucije, kao da ne postoje političke stranke, pa medijski usmjerivači dižu, a često i ruše, »predsjedničke kandidate« koje su sami stvorili i nametnuli javnosti.

Budući da su mediji po svojoj naravi zapravo jedna od industrijskih grana koja kao i svaka druga ima zadaću ponuditi svojim klijentima robu koju će oni htjeti i tako proizvesti profit, aktualni politički protagonizam većine medije očita je zloporaba, neetičko instrumentaliziranje sredstava društvenoga priopćavanja za parcijalne političke svrhe. Takvo neprimjereno ponašanje medijskih usmjerivača, urednika i nekih novinara očit je znak neslobode, upravo ovisnosti, medija u Hrvatskoj, a medijski djelatnici i njihove cehovske udruge o tome šute.

Traže se ideološki poćudne osobe

Budući da su predsjednički izbori postali top-tema gotovo šest mjeseci prije raspisivanja tih izbora, moglo bi se zaključiti da je za medijske usmjerivače i medije uloga predsjednika države u Hrvatskoj doista iznimno važna. No, pogleda li se malo preciznije i pozornije stvarni odnos većine medija prema instituciji predsjednika države Hrvatske, posve je očito da medijima institucija predsjednika kao državna institucija, uostalom kao i druge državne institucije, uopće nije važna. Štoviše mnogim medijskim usmjerivačima i medijima uopće nije važna čak ni Republika Hrvatska kao samostalna država. Njima je važno samo to je li na položaju u instituciji predsjednika, kao i na drugim funkcijama u državnim institucijama, skrivenim moćnicima, koji su stvarni upravljači glavnih procesa u Hrvatskoj, poćudna, politički i ideološki bliska osoba.

Kad bi medijima bila važna institucija predsjednika kao takva, mnogo bi sadržajnije i bogatije prenosili često vrijedne govore i sadašnje Predsjednice, npr. one o hrvatskim demografskim problemima, objektivnije bi izvještavali o njezinim susretima kako na međunarodnoj, odnosno međudržavnoj političkoj sceni tako i o susretima na domaćem terenu. No to se ne događa u Hrvatskoj, i to čak ni na javnom mediju, a samo malo bolje informirani pamte da su prethodni predsjednici, posebno od 2000. godine, uživali posve drugačiji tretman, što medijima skida masku neovisnosti i vjerodostojnosti.

Pozicija predsjednika

Prema ustavnim odredbama nositelj dužnosti predsjednika države u Hrvatskoj nema velikih ovlasti, što je paradoks s obzirom na to da se na tu funkciju dolazi s većim izbornim legitimitetom negoli na ikoju drugu državnu funkciju u Hrvatskoj. Po sadašnjim ovlastima najjača poluga upravljanja nositelja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske je riječ, govor, javno obraćanje, uvjeravanje, apeliranje na svijest i savjest, a medijski moćnici ne daju za to dovoljno prostora u medijima.

Istodobno dok se govori nositeljice predsjedničke državne institucije u medijima često marginaliziraju, izruguju, a ona kao osoba potiskuje u svijet estrade, mediji »stvaraju« svoje nove predsjedničke kandidate i nameću ih ljevici i desnici, grubo manipulirajući svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima. Nitko nema pravo nikomu ograničavati pravo na kandidaturu za predsjednika države ako ispunjava standardne uvjete, no vrlo je problematično kad se nekoga medijski pretvori u predsjedničkoga kandidata a da on to sam nije odlučio postati. Naime, činjenica je da se do sada ni jedna jedina osoba nije javno očitovala da se definitivno kandidira na budućim predsjedničkim izborima, a mediji »zabavljaju« javnost anketama koje su sami naručili i u kojima su istaknuli imena konkretnih osoba kao predsjedničkih kandidata, kao da su te osobe već donijele odluku da se stvarno kandidiraju.

Takvim postupanjem kreatori tih medijskih anketa najgrublje manipuliraju imenima osoba koje navode kao predsjedničke kandidate, a još više onima koje anketiraju jer traže da se izjasne što će sa zecom na ražnju dok je zec još u šumi. Nedopustivo manipuliraju općom javnošću koju na taj način zapravo parcijalno interesno politički indoktriniraju, ne mareći pritom nimalo za opće dobro. U hrvatskoj stvarnosti ima jako puno vrlo aktualnih tema koje bi trebalo otvoriti i razrađivati da bi hrvatsko društvo ozdravljalo, da bi osobna sloboda mišljenja i uvjerenja postala stvarnost za svakoga hrvatskoga građanina, a da zbog toga ne bude ni u čemu nepravedno zakinut, da bi državne institucije počele stvarno služiti realnim potrebama svih ljudi u Hrvatskoj…

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari