Pratite nas

Iz Svijeta

Japan se prisjeća bombardiranja Hiroshime prije 73 godine

Objavljeno

na

Zvono je u 8.15 minuta odjeknulo u ponedjeljak Hiroshimom, 73 godine nakon prvog napada atomskom bombom u povijesti…

Drugi se svjetski rat bližio kraju. Prekrasnoga jutra na dan 6. kolovoza 1945. nad japanskim lučkim gradom Hirošimom nebo je bilo bez oblačka kad su sirene najavile približavanje dvaju neprijateljskih zrakoplova. No, kako su oni ubrzo nestali s obzora, dat je znak za prestanak zračne opasnosti. Kratko nakon toga, odjednom se nad gradom otvorio pakao i izlio apokaliptički oganj.

Bilo je točno 8 sati 15 minuta i 7 sekunda. Više od 100.000 stanovnika odmah je sažgano u eksploziji koja je trajala samo 10 milijuntinka sekunde, za koje je vrijeme okolni zrak dosegnuo temperaturu sunca. Za 10 sekundi užarena je kugla dobila promjer od 1 km, da bi se minutu poslije ohladila i pretvorila u atomsku gljivu. Nekoliko sati nakon eksplozije počele su padati na zemlju tamne ljepljive kuglice radioaktivnog materijala.

Za vrijeme te crne kiše temperatura je naglo pala, tako da su se žrtve smrzavale usred ljeta. One koji su preživjeli prženje i tlačni val od 35 tona po četvornome metru što je pustošio brzinom od 440 m u sekundi čekali su mučnina, glavobolja, krvavi proljevi i povraćanja, otpadanje kose, leukemija i razne infekcije zbog smanjenog imuniteta organizma, kao i teške monstruoznosti i deformacije novorođene djece kroz nekoliko pokoljenja. Smatra se, da je do 1950. godine zbog ove atomske bombe stradalo oko 200.000 ljudi, iako i danas traju njezine posljedice. I dok se u Hirošimi mrtvi nisu mogli još ni prebrojiti, bačena je 9. kolovoza iste godine u 11 sati i 2 minute druga atomska bomba na katolički studentski grad Nagasaki, koji je bio potpuno nevažan s vojno-strateškoga gledišta. Od ove je druge bombe, prema službenim podatcima, do 1950. godine stradalo 140.000 ljudi. Da ih nije poginulo više treba zahvaliti brežuljkastoj konfiguraciji terena koja je zaštitila neke dijelove grada od prvoga udara.

Kao sjećanje na ove dvije neizrecive tragedije svake godine japanska djeca naprave bezbroj ždralova od papira u spomen na djevojčicu koja je u tom atomskom holokaustu bila teško ozračena. Prije nego što je umrla, ona je htjela napraviti tisuću takvih ždralova za svoje vršnjake u zemlji i svijetu. Uspjela ih je izraditi samo 600.

Odluku o bacanju bombe na Japan donio je osobno 2. kolovoza te godine američki predsjednik Truman, koji je volio društvo i svirao jazz instrument. Iako se prema izjavi predsjednika Clintona, koji je također voli društvo i svira jazz instrument, SAD ne moraju ispričati Japanu za taj holokaust, ipak se do danas glede te odluke postavljaju neka vrlo ozbiljna pitanja.
Prvo, je li s čisto vojnog i političkog motrišta bilo potrebno baciti nuklearne bombe na Japan? Poznato je, da je njemački vojni otpravnik poslova u svibnju 1945. godine poslao iz Japana brzojav u Berlin, da japanska vlada smatra daljnje ratovanje beznadnim, i da razmišlja o kapitulaciji. Sadržaj je toga brzojava bio poznat saveznicima. U srpnju iste godine japanski se veleposlanik u Moskvi obratio sovjetskoj vladi s molbom, da ova posreduje da dođe do pregovora između Japana i SAD o obustavi vatre i primirju.

Prema službenim američkim stajalištima bombe su bile potrebne da se slomi japanski otpor i time spriječe daljnje ratne žrtve, koje bi brojile između 30 i 60 tisuća ljudi. No, žrtve se atomskih bomba bačenih na oba grada penju od jedne četvrtine do jedne trećine milijuna! Ali, bez obzira na ovakvu vojnu računicu, ne mogu se međusobno prebrajati mrtvi. Svatko umire sam, i ljudska se agonija ne može ni zbrajati ni odbijati. Već je ljeti 1945. američki vojni stručnjak admiral William Leahy smatrao, da je vojni poraz Japana siguran, ali da „znanstvenici i ostali žele ispitati ovo oružje (tj. atomsku bombu) zbog velikog novca koji je utrošen u taj objekt. Riječ je ipak o dvjema milijardama dolara.“

I doista, dok su rezultati uranijske bombe bačene na Hirošimu bili predvidivi, rezultati bombe od plutonija 239 nisu bili predvidivi . Kod ove druge bombe radilo se o pokusu „in vivo“. Ona je k tomu morala poslužiti i kao upozorenje Sovjetima, koji su tri dana nakon bombe na Hirošimu bili objavili rat Japanu da bi mogli s pobjednicima dijeliti ratni plijen, da shvate svoj položaj u odnosu na Ameriku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Smijenjen brazilski ministar kulture Roberto Alvim nakon citiranja Goebbelsa

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Brazilski ministar kulture smijenjen je nakon što je citirao dijelove govora nacističkog šefa propagande Josepha Goebbelsa, objavio je u petak BBC.

Ministar kulture Roberto Alvim povodom dodjele nagrade za umjetnost u videu na Twitteru govorio je o nagradama za “junačku” i “nacionalnu” umjetnost.

U pozadini je svirala opera Lohengrin Richarda Wagnera, najdražeg Hitlerovog skladatelja.

Ranije je Alvim rekao da je, u sad već izbrisanom videu, došlo do “retoričke slučajnosti”.

Desničarski predsjednik Jair Bolsonaro opisao je njegov govor “nesretnim”.

“Ponavljam da odbacujemo totalitarne i genocidne ideologije poput nacizma i komunizma te svaku povezanost s njima. Izražavamo našu potpunu i neograničenu potporu židovskoj zajednici čiji smo prijatelji i dijelimo mnoge zajedničke vrijednosti”, tvitao je predsjednik.

“Brazilska umjetnost sljedećeg desetljeća bit će junačka i bit će nacionalna, bit će podržana snažnim mogućnostima emocionalne povezanosti (…) i duboko povezana s gorućim težnjama naših ljudi ili neće vrijediti ništa”, rekao je Alvim u šestominutnom videu u kojemu je govorio o Nacionalnim nagradama za umjetnost.

Dijelovi govora bili su identični govoru koji je citiran u knjizi “Joseph Goebbels: Biografija” njemačkog povjesničara Petera Longericha koji je napisao nekoliko radova o holokaustu.

Goebbels je vodio Ministarstvo narodnog prosvjećenja i propagande, stvoreno za ispiranje mozgova ljudi i veličanje Adolfa Hitlera.

Njegove metode uključivale su cenzuru u medijima i kontrolu radijskih postaja, te područja kulture i umjetnosti. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Ministrica u Austriji podrijetlom iz Tuzle želi izbaciti kršćanske simbole iz javnosti

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica pravosuđa u Vladi Austrije iz redova “Zelenih” Alma Zadić, rođena u BIH, našla se na žestokom udaru austrijske javnosti zbog zalaganja za izbacivanje kršćanskih simbola iz javnosti.

Ministrica Zadić se uključila u javnu raspravu o religijskim simbolima u javnim ustanovama, te je rekla da se zalaže za pristup prema državi bez religijskih simbola.

Kako su religijski simboli u Austriji, u javnim ustanovama, uglavnom kršćanski, tako su brojni u tome prepoznali prikriveni islamizam koji se skriva iza “sekularizma” dok mu to odgovara. Odnosno, da ona nije “zelena” samo po ekološkoj orijentaciji, nego i inače.

Odmah su uslijedile reakcije Slobodarske stranke (FPO), odnosno njenog lider Norberta Hofera koji je poručio ministrici Zadić:”Prste sebi s križa u javnim ustanovama.

Ministrica sigurno cilja na naše križeve i u slučaju da OVP (Narodna partija) popusti koalicijskom partneru to ne obećava ništa dobro za budućnost”.

Hofer je zatražio od vladajuće Narodne partije i kancelara Sebastiana Kurza da se jasno izjasne o “križu u učionicama, sudskim dvoranama i na planinskim vrhovima“.

Križ nije samo vjerski simbol u Austriji nego i dio tradicije i kulture, pa je tako u susjednoj Bavarskoj križ u javnim ustanovama obavezan, iako je Njemačka nesporno sekularna država.

Brojni će se sjetiti i da je veliki križ bio u sudnici u kojoj se sudilo udbašima Perkoviću i Mustaču. Također, u Njemačkoj je vjeronauk – osim u Berlinu – obavezan školski predmet.

Kurz je prije nekoliko godina, dok je bio austrijski ministar vanjskih poslova i integracija govorio da “križevi u učionicama neće biti dovedeni u pitanje zato što su križevi dio povijesti i kulture u Austriji“.

Alma Zadić je prva žena s imigrantskim porijeklom koja je imenovana na ministarsku poziciju u Austriji, i naravno, prva Austrijanka porijeklom iz Bosne i Hercegovina na ovako važnoj funkciji.

Zadić, 35-godišnjakinja, rođena je u Tuzli a devedesetih je godina s roditeljima izbjegla u Austriju, gdje je završila školovanje. Nakon studija prava u Beču bila je na praksi u Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, školovala se i u SAD-u, a onda i doktorirala u Austriji.

Prvi je put izabrana u austrijski parlament 2017. godine, nakon čega se pridružila Zelenima. Kao odvjetnica se bavila zaštitom ljudskih prava, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari