Pratite nas

Jasno i glasno, treba govoriti o lukavim Srbima kako su, nakon priprema, ratovali protiv Hrvata.

Objavljeno

na

Jasno i glasno, treba govoriti o lukavim Srbima kako su, nakon priprema, ratovali protiv Hrvata. Ratovali su u Hrvatskoj, naročito od 1918. do 1990. godine pod motom spaljena zemlja, na razne načine su desetkovali Hrvate.

Nakon 1990. godine nisu realizirali svoju želju do kraja pa danas specijalnim ratovima, kada im se ukaže prilika, spremni urušavaju hrvatsko opće dobro.

Neupućeni Hrvati ne znaju kolika su Srbi,  kroz povijest, zla nanijeli Hrvatima. Postoje dokazi za sve, ali i danas vladaju sinovi orijunaša i partizana, kao četničkih maski, pomoću kojih su regrutirali i regrutiraju Hrvate protiv Hrvata; za ne vjerovati je da su uglavnom vlastodršci potomci čiji su roditelji služili Srbima. Dakle, sami protiv sebe. Koju drugu ulogu okupator janjičarima može dati? Takve, za vrijeme domovinskog rata, Milošević je protjerao iz srpskih redova izjavivši da im ne može vjerovati kao izdajicama svoga naroda. I pored svega, uglavnom nisu obraćenici već modificiranim načinima maltretiraju hrvatski narod kao i do 1990. godine.

Evo razloga i posljedica zašto su Hrvati 1918. godine, 1941. godine, i 1990. godine  bili zatečeni i nespremni braniti dom i domovinu svoju dok su Srbi spremni napadali kada im je odgovaralo. Evo razloga i posljedica što je i zašto i danas u Hrvatskoj stanje kakvo jest, dakle sve je jasno, a Srbima i partizanima treba istaći glasno. Smeta im kada se Hrvati poučeni iskustvom usude  biti spremni za obranu doma i domovine svoje.

Zato ubuduće Hrvati ne smiju biti nespremni i razoružani, uz pomoć potomaka solunskih boraca, orijunaša, Strosmajera i partizana kao četničkih maski. A srpska i ostale nacionalne manjine u Hrvatskoj ne mogu biti izviđači i produžene ruke protiv Hrvata.

partizanina

Maskirane partizane čeka lustracija, jer nisu svjesni koje prljave poslove su odradili protiv svoga naroda, zašto i kako su ih predodredili i prevarili Srbi, sve od balkanskih ratova (načrtarija), od 1918.  godine . . .

Paralelno s partizanskom, ali i pod većom maskom i udicom prevareni su spomenuti Hrvati “komunizmom”, koji je, prema znanosti, i kao fikcija uvjetovan po evoluciji, tj, većoj osvješćenosti čovjeka –  naroda, po zasluženoj slobodi, stvorenim uvjetima, osnovi – prema pravilima života koji jest. A ne po željama i pravilima ljudoždera, krvopija – zatirača života, po nekoj Marxovoj teoriji koja je poticala revolucije – stradanja naroda. Hrvati znaju za stratišta: Krbavsko polje,  Blajburgško polje i dr. . .  čime se Hrvati i danas iscrpljuju umjesto da su to opomene. Maskama idealizma služe se, a dobru nisu potrebni atributi. . . neka se okrenu disciplinirano, uredno raditi.

Dakle, Hrvati trebaju težiti uzornosti (od sebe po djelovanju) biti spremni da žrtvovanjem brane zajednicu svoju, Hrvatsku; da svaki pojedinac radi što najbolje zna da bi živio smisao na Zemlji, u Hrvatskoj. Svakog dana treba raditi za dom i domovinu svoju; jer maskirano zlo čeka priliku. Evo zašto je za maskirane politika kurva, a za Platona i ostale mudrace osvješćenije red i rad. Maskirani ne žele da se dijalogom unapređuju uvjeti života, od misli djelima . . .

Naročito su opasni kao zlo kada hvataju maha, pa lažima sve kompenziraju. Toliko je očito da su, po neredu, hrvatski vlastodršci svrha sami sebi. Biraju ih oni koji žrtvuju bez žrtvovanja svoju dušu, bira ih se pomoću  laži, a ne zbog djela i zasluga, zbog vrijednosti. Pomoću sredstava za javno priopćavanje imaju glasove iz područja sodomije, od slabih i neodlučnih.

Nakon što su porušili tvornice i dalje kao koordinatori destimuliraju i poljoprivrednike, a na usluzi su samo perverznoj populaciji, koja koristi trgove i parkove po gradovima. Danas u Hrvatskoj partizani – zlo, raznim nametima, urušavaju uvjete i natalitet – Život, što mora alarmirati Hrvate na pokret: da više proizvode u tvornicama, poljima da eksploatiraju more, uz hrvatsku discipliniranu vojsku. Očito žrtvovanje za opće dobro, kakvo život traži, i aktualni hrvatski vlastodršci su u raskoraku, jer i dalje ne žele dijalog i savjetnike, samo bi kadrovirali sebi prikladne, pa se zato Hrvatima događaju garašani i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj.

Hrvati samo po žrtvovanju mogu biti slobodni i zadovoljni, kada ih samokritika potiče. Po očiglednom u Hrvatskoj, naročito nisu dovoljno samokritične duhovne elite, koje za sada . . .  caru carevo a njima ostali dio, ravno osjetilnosti. . .  zauzvrat ulica će biti mirna – mrtva .ako . . .  ili netko će treći riješiti, ne znaju da slučajnosti nema.

U to se mogu uvjerit na hrvatskim prostorima, narod se ne priprema niti je spreman, pa nema potrebnih promjena, jer to je kažnjivo po zakonima. Pojedince se navikava da se boje . . . , vampiri znaju da se čovjeka uglavnom može naviknuti i odviknuti, a za što su naročito vješti “komunisti”. Neuspješni “komunisti”,  koordinatori institucija jedne države Hrvatske govore sami o sebi, nisu svjesni kao slabost, naročito kada bi i dalje vladali narodom koji dovode u agoniju. U biti prevareni su hrvatski partizani dok zlo zastupaju i dok ih zlo stimulira, što oni ne shvaćaju.

Dakle, više samokritike i kritike za Hrvate koji se angažiraju i žrtvovanjem . . ., koliko su odlučni i koliki su po djelima. misli djela, ove premise tvore sinteze, bolje uvjete Životu, jer život je kretanje – afirmacija čovjeku kao biću zajednice.

 

Dakle, stanje u Hrvatskoj odraz je samokritike Hrvata!

 

dr. sc. Ilija Barjašić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stopostotni invalid iz Širokog Brijega prodajom crteža pomaže potrebite

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Privatni album / Joško Sopta

Josip Joško Sopta stopostotni je invalid iz Širokog Brijega sa zagrebačkom adresom. Do svoga 38. rođendana, 23. studenoga 2006. godine, živio je potpuno normalnim načinom životom. No, toga se dana njegov život doslovce okrenuo naopačke. Doživio je jedan od najtežih oblika moždanog udara i mogućnosti da preživi bile su minimalne.

Naime, jedan od milijun moždanih udara u svijetu bude takav kakav je Joško doživio i samo 2 posto onih koji ga dobiju uspije preživi. Punih devetnaest dana ležao je u šok-sobi. Liječnici su tvrdili kako njegov organizam neće izdržati, a žena, djeca, rodbina i prijatelji počeli su se opraštati od njega. Ipak, uspio je pobijediti sve napore i dobiti novu životnu priliku.

”Bio sam svjestan svake sekunde. Držali su me u budnoj komi i jakom dozom lijekova me smirivali. Oko mene je sve bilo kao u nekoj magli. Čuo sam ljude, ali nisam mogao pričati, tek bi ponešto rukom signalizirao”, počinje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info pričati svoju životnu priču koja može poslužiti kao idealna podloga za neko buduće filmsko ostvarenje.

Talent za crtanje otkrio je slučajno

O sebi i svome životnom pothvatu ne voli pričati u superlativima. Josip Joško Sopta je Slavin i Anin sin, Marijin suprug, otac troje djece, brat dviju sestara, prijatelj, rođak, kum – obični domaći čovjek. Tako nam se predstavio na početku telefonskog razgovora koji smo napravili dan nakon otvoranja njegove izložbe crteža u Galeriji specijalne policije u Zagrebu.

U utorak, 22. siječnja zajedno s kolegom Stipom Renićem, pripadnikom 1. gardijske brigade “Tigrovi”, u dupkom ispunjenom zagrebačkom galerijskom prostoru izložio je svoje crteže u okviru izložbe “2Umjetnika“ koju će posjetitelji moći pogledati sve do 4. veljače. Ovo je njegova druga izložba upriličena za manje od pola godine, nakon što je prvu imao u kolovozu prošle godine u rodnom Širokom Brijegu.

Iako danas ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu i pol dana utjehu je pronašao u crtanju. Na svojim je crtežima počeo prikazivati uglavnom vjerske motive, jer vjera predstavlja vrlo važan kotačić u njegovom životu, poglavito nakon preživljene životne drame.

”Nikada prije nisam crtao. Sve se spontano dogodilo. Bio je mjesec lipanj, sjedio sam u sobi i zamolio djecu da mi donesu olovku. Križ, suze, Gospa… najčešći su motivi na mojim crtežima. Što više crtam, shvaćam kako ništa ne znam. Zapravo, znam da mogu bolje”, govori Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Toliko se unesem u crtanje da vrlo često zaboravim i na ručak. Ponekad se bojim da ću izgubiti inspiraciju i zaboravim na druge stvari”, dodaje naš sugovornik čiju su izložbu pohodili brojni likovni umjetnici i kritičari koji su pozitivnim kritikama vrednovali njegove radove.

Prodajom svojih crteža pomaže potrebite

Joško Sopta prodajom svojih crteža pomaže potrebite. Prihod sa svoje prve humanitarne izložbe u Širokom Brijegu proslijedio je 12-godišnjem Andiju Milasu iz Mostara, koji boluje od SY West sindroma, SY Williams sindroma te stenoze srčane arterije, celijakije i ima najteži oblik epilepsije, a dio prihoda od prodaje sa zagrebačke izložbe također će usmjeriti u humanitarne svrhe.

”Moj životni credo je pomoći drugome u nevolji i potrebi. Uvijek ima gore od goreg. Maleni Andi Milas nije osjetio života, a ja sam prošao dosta toga. Svirao sam klavir, limenu glazbu, imao svoju grupu, odlazio na sportske utakmice, igrao se i družio s prijateljima”, ističe Joško Sopta, koji je i sam osjetio ljubav i podršku svojih najbližih u trenutcima kada mu je bilo najteže.

Naime, nakon preživljenog moždanog udara i rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, gdje je proveo pune tri godine i osam mjeseci, upao je u veliku i tešku depresiju. Izbjegavao je kontakte s drugim ljudima, jer nije mogao podnijeti da ga gledaju u situaciju u kojoj se našao. Gotovo pune četiri godine nije htio ni s kim pričati, osim s članovima najuže obitelji.

”Mnogo mi je pomogao rođak i prijatelj Franjo Kraljević. On me poticao svojim riječima i polako otvarao prema drugima. Stariji je pola godine od mene, zajedno smo prošli sve i postali nerazdvojni. Često volim reći kako mi je on više brat, nego što su mi sestre sestre”, kazuje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Nakon svega me uspio dovesti u Međugorje. Istina, i ranije sam bio u Međugorju, poglavito u prvim godinama nakon ukazanja, ali toga je puta sve bilo drugačije. Franjo mi nije otkrio vjeru, nego me svojim primjerom samo usmjerio vjeri”, dodaje naš sugovornik.

Na Brdu ukazanja doživio je katarzu

U Međugorju su, između ostaloga, posjetili i zajednicu Cenacolo. Joško se tamo susreo s dotadašnjim poznanikom Gordanom Markotom koji mu je ispričao svoju životnu priču koja ga je, kako će reći, doslovce frapirala.

”On je najprije sebe 3-4 sata ocrnjivao, a onda mi počeo pričati o vjeri i nadi. Na koncu me zamolio da me oni iz zajednice Cenacolo sljedećega jutra uznesu na Brdo ukazanja. Inzistirali su kako bi ima bila čast to za mene učiniti”, otkriva Joško Sopta svoj početak borbe s depresijom.

Nakon što su ga uznijeli na Brdo ukazanja, pola sata je ostao nasamo u molitvi i meditaciji pred Gospinim kipom. Suze su mu se slijevale niz lice, a nazočni hodočasnici su ih brisali s njegova lica. Tada mu je, kako ističe, sve bilo neshvatljivo, ali je spoznao kako je taj događaj zapravo bio njegova katarza.

”Tada mi je sve bilo neshvatljivo. No, nakon toga sam uvidio kako su mi Franjo i štićenici zajednice Cenacolo vratili vjeru i nadu u život. Pokazali su mi kako nisam sam. Carpe diem – sutra ne postoji, ako ga dočekamo, opet je danas”, ističe Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

Poručuje kako se nikad bolje nije osjećao. Živi potpunim i sretnim životom, a svaki dan nastoji proživjeti punim plućima ističući kako smo samo u prolazu na ovoj zemlji te kako svaki dan moramo iskoristiti na najbolji mogući način.

Obožava sport i navija za Hrvatsku i NK Široki Brijeg

U trenutku kada osjeti kako počinje padati u krizu, izlazak iz iste pronalazi u ljubavi i razgovoru sa svojim najbližima. Oni su njegova pokretačka snaga u svim životnim prilikama i na tome im je uvelike zahvalan.

”Treba moje najbliže shvatiti. Jest meni teško, ali njima je još i teže. Zapravo, meni je čisto dobro, a oni su ti koji se najviše brinu i strepe za mene. Na tome sam im beskrajno zahvalan. Kako je kada ti drugi pomažu čovjek može shvatiti u onome trenutku kada i sam pomaže drugome. Tada osjeti potpunu ispunjenost srca i duše”, poručuje ovaj vatreni zaljubljenik u hrvatski sport i sportaše.

Naime, Joško je strastveni navijač Hrvatske (u svim sportovima). Za sebe će reći kako nema utakmice u Zagrebu na koju ne odlazi. Na svim sportskim borilištima ga vrlo lako poznaju, odakle i gaji brojnapoznanstva i prijateljstva s vrhunskim hrvatskim igračima i trenerima.

”Odlazak na utakmice mi je ispušni ventil u mnogim prilikama. Navijam za naše i uživam u sportu. Neki govore kako sam prikriveni hajdukovac, a ja kazujem kako najveću privrženost osjećam prema hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji i NK Široki Brijeg, čije utakmice redovito pratim kada sam u Hercegovini”, otkrio je Joško Sopta na koncu razgovora za Bljesak.info.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Martin Mikulić ponovno izabran za predsjednika HSPF-a

Objavljeno

na

Objavio

Martin Mikulić ponovno je izabran za predsjednika Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF). Odluka je to donesena na X. redovnoj izbornoj sjednici Skupštine HSPF-a, koja je održana na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Svih 30 nazočnih članova jednoglasno su potvrdili povjerenje svom dosadašnjem predsjedniku.

Novoizabrani predsjednik zahvalio je članovima Udruge te izrazio uvjerenje da će se sve aktivnosti uspješno odvijati u skladu sa predstavljenim planom i programom za tekuću akademsku godinu.

„Nova godina uvijek donosi nove izazove, ali uz ovakvo pozitivno ozračje koje vlada u Udruzi siguran sam da će HSPF ostati predvodnik studentskog aktivizma. Nastavit ćemo ostvarivati našu temeljnu misiju, a to je artikuliranje glasa kritički nastrojenih studenata.
Ne smijemo biti zadovoljni tek pukim promatranjem društveno-političkih procesa, imamo obvezu i odgovornost u njima sudjelovati te graditi zdraviji ambijent u BiH“, rekao je Mikulić u obraćanju članovima.

Osim predsjednika, članovi Udruge birali su i tajnika/icu, a tu je funkciju preuzela Marijana Primorac, za koju je glasovalo 19 članova.
Udruga “Hrvatski studentski politološki forum” je studentska, nevladina udruga neprofitnog karaktera koja okuplja studente Sveučilišta u Mostaru, primarno studente Studija politologije Filozofskog fakulteta SUM-a, ali i studente s ostalih odsjeka i fakulteta na Sveučilištu koji se zanimaju za politološke te političke teme.

Udruga djeluje na razini Bosne i Hercegovine, registrirana je pri Ministarstvu pravde BiH i jedina je studentska udruga s hrvatskim predznakom u BiH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari