Pratite nas

U potrazi za Istinom

Jasno je do kojih razina seže (ne)ovisnost tzv. mainstream medija

Objavljeno

na

CROPIX

U hrvatskom pravosuđu i medijima postoji koruptivna mreža prema kojoj je Zdravko Mamić običan amater?

Kao jednog od 6 korumpiranih sudaca u Hrvatskoj, o kojima je govorio njegov zagrebački odvjetnik Veljko Miljević, Zdravko Mamić je prije ročišta o zahtjevu Hrvatske za njegovo izručenje pred novinarima imenovao predsjednika Vrhovnog suda RH Đuru Sessu.

Lako za Mamića i njegovu ekscentričnost, no navode o 6 korumpiranih sudaca je prvi iznio njegov odvjetnik, što daje određenu težinu, kao prvo jer se radi o osobi koja živi isključivo od svoga ugleda kao odvjetnika i koja, da bi bila uspješna u svome poslu, ne smije stati na žulj sudačkoj kasti, što sigurno ne će učiniti bez čvrstih dokaza.

USKOK je povodom tih navoda reagirao kao i svako politički dirigirano tijelo koje ne radi svoj posao navodeći u priopćenju: “Odvjetnik Miljević jučer je, uoči odlučivanja o izručenju Zdravka Mamića Hrvatskoj, u emisiji „RTL Danas“ iznio neodređene navode o korumpiranosti sudaca a da prethodno nije o tome obavijestio nadležne institucije iako je vrlo dobro upoznat sa zakonskim odredbama koje se odnose na prijavljivanje kaznenih djela. Odvjetnik Miljević sigurno zna da je svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti. Jednako tako je sasvim sigurno upućen kome treba podnijeti kaznenu prijavu, kao što zna i za posljedice neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela.”

Međutim, ono što isto odvjetnik Miljević zna, kao i svi građani RH, jer je to neoboriva presumpcija jest članak 205. st. 6. Zakona o kaznenom postupku koji glasi: “Ako je do državnog odvjetnika samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo ili je primio dojavu žrtve, državni odvjetnik će o tome sastaviti službenu zabilješku koja se upisuje u upisnik raznih kaznenih predmeta i postupiti na način propisan u čl. 206. st. 4. ovog Zakona.” Taj pak članak ZKP-a glasi: “Ako državni odvjetnik iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnove da može odlučiti hoće li provesti istragu ili poduzeti dokazne radnje, državni odvjetnik će sam provesti izvide ili naložiti njihovo provođenje policiji.”

Gdje su sad naši dežurni medijski moralizatori i vrsni istraživački novinari “Nacionala”, “Telegrama”, “Jutarnjeg”, “Večernjeg” i t.d? Revno su i nemilosrdno derali po ministrima, spavali danonoćno ispred zgrade Vlade i Sabora, trčali za političarima, konstruirali priče stare više od desetljeća… pa što sad tako ne postupe u ovom slučaju? Zašto sad medijski “vučji čopor” ne opkoli predsjednika Vrhovnog suda ili Glavnog državnog odvjetnika? S obzirom da je jedan od sudaca prozvanih za korupciju Đuro Sessa (predsjednik Vrhovnog suda!!!), zna se njegovo prebivalište, a time i nadležnost državnog odvjetništva? Je li, sukladno gore citiranim članicma ZKP-a, sastavljena zabilješka i jesu li započeli izvidi? Jer, svatko je dužan prijaviti kazneno djelo, osim valjda državnog odvjetnika koji mora postupaki, pazite zakonsku formulaciju, ako je do njega “samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo”. Znači, i da je u kafiću čuo razgovor za obližnjim stolom, bio je dužan postupati po zakonu, a kamoli ako su sve prenijeli televizija i novine.

Dotaknimo se i prozvanoga Đure Sesse. Prije no što je postao predsjednik Vrhovnog suda, Sessa je javnosti bio poznat po izrazitoj borbi protiv uvođenja sigurnosne provjere za sve one koji će biti primljeni za suce, odnosno sudske savjetnike.

Tako je za Novi list 2010. godine izjavio kako “u Hrvatskoj sudačke pristranosti gotovo i nema i to iz razloga jer postoje vrlo jasni mehanizmi koji strankama u postupcima daju pravo da reagiraju na bilo kakvo pojavljivanje eventualne pristranosti.” Baš lijepo. A Mislav Kolakušić (bivši sudac) je osvojio mandat u europskom parlamentu upravo na retorici o sudskoj korupciji, iznoseći svoja iskustva i saznanja.

Sessa je svojedobno u imovinskoj kartici ”zaboravio” navesti pola milijuna kuna (samo njegov dio) koje mu je isplatio Agrokor za zemlju u dubrovačkom Gružu koja je njegovu djedu i imenjaku Đuri Sessi oduzeta od strane jugoslavenskih vlasti. Tu je imovinu, sudeći prema dostupnim informacijama, nadležni Ured za imovinsko-pravne poslove RH 3. listopada 2000. procijenio na 11.500 kuna. Ivica Todorić je za to dao sveukupno 2 milijuna kuna, odnosno 173 (!) puta više od službene procjene.

Neki izvori u sudačkim krugovima tvrde da je tim iznosom Sessa nagrađen (između ostaloga) “zbog svojih ‘zasluga’ 2007. godine.” Riječ je navodno o protuzakonitom preinačenju rješenja Općinskog suda, kojim je odbijen upis Zagrebačke banke na nekretninu u Paromlinskoj ulici.

“Dok je bio predsjednik Općinskog suda u Zagrebu, napravljena je velika pljačka brojnih nekretnina u Zagrebu, pod njegovim budnim okom kao stručnjaka za zemljišnoknjižno pravo. Protuzakonito su i bez ikakvog ugovora o prodaji otete nekretnine u vlasništvu građana iz bivših republika te je upisano pravo vlasništva nad tim nekretninama, što najbolje ocrtava primjer Hrvatskog nogometnog saveza koji je protuzakonito prisvojio zgradu u vlasništvu „Genexa“ u Rusanovoj ulici” – navode sudački izvori bliski vrhu pravosuđa.

Dakle, ima puno nejasnoća, a svi se prave blesavi; štoviše, ponašaju se kao da smo SAD, Velika Britanija ili tko zna koja uređena zapadna zemlja gdje je sudska korupcija uistinu iznimka i rijetkost. Kad očito sustav ne funckionira niti može sam sebe ispraviti, onda je dužnost novinara pritiskati, drviti, tlačiti i svaki dan puniti naslovnice istim natpisima dok se nešto ne pokrene, ali ne radi svjetonazorskih i politički razračuna, nego kako bi društvo i država bili bolji.

No, kako svega toga nema, jasno je do kojih razina seže (ne)ovisnost t. zv. mainstream medija. Radi se o takvoj mreži, tolikoj korpciji i kriminalu, prema kojima je Zdravko Mamić bijedni amater.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

Mamić optužio predsjednika Vrhovnog suda Sessu da je ‘korumpiran i pokvaren’

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Evo i dokaza kako udbini agenti koji su špijunirali Bušića i Tuđmana i dalje truju hrvatsku javnost

Objavljeno

na

Objavio

S pozicije moralne i političke superiornosti Ante Glibota dijeli lekcije hrvatskoj javnosti te grubo i primitivno napada i blati ljude, uključujući i mene, piše Ivo Lučić na Facebooku.

O njemu možemo pročitati da je bio „proljećar, politički emigrant, galerist, najprominentniji intelektualac i tome slično“. Ne piše da je bio suradnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (ili bezbednosti, SDS/SDB), odnosno kolokvijalno rečeno ne piše da je radio za Udbu. E pa od sada će pisati.

Javnosti dostupni dokumenti sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dokazuju da je Ante Glibota bio suradnik Udbe pod pseudonimom „Goran“. Špijunirao je političke emigrante uključujući Bruna Bušića koji je ubijen iste te 1978. godine kad ga je Glibota špijunirao. Glibota je špijunirao i Franju Mikulića koji je ubijen od Udbe 1983. godine.

U dokumentu SDS-a od 3. ožujka 1978. piše: „Mikulić je u razgovoru sa suradnikom ispričao da je boravio u SAD-u oko 2 mj., a da je prije 14 dana doputovao u Švedsku, gdje se sastao sa Brunom Bušićem, u povodu prikazanog filma u Švedskoj žali se da je jedan Jugoslaven koji je radio u emisiji za Jugoslovene u Švedskoj ‘Jugoslavijo dobar dan’ ukrao originalni tekst filma i sa njim pobjegao u Jugoslaviju.“

U drugom dijelu dokumenta piše: „Suradnik Goran iz SR Njemačke posjetio je 26. 2. o. g. Tuđman Franju u Zagrebu.“ Suradnik javlja da je Tuđman spomenuo kritike jugoslavenskih medija zbog iznesenih stajališta ali je rekao da „stoji iza svoje izjave“ te da neće dopustiti da ga se „živoga sahrani“.

U ‘Osobnom dnevniku’ Franje Tuđmana (Prvi dio) koji je objavio ‘Večernji list’ na stranici 388 pod datumom 26. veljače 1978. piše: „Ante G(libota) – ‘Naivac’. Priprema izložbu najboljih hrvatskih naivaca u Saarbrückenu. Tamo sreo F.(ranju) M.(ikulića) i priča da su agenti ukrali švedskoj TV prijevod teksta pa da je repriza išla s improviziranim prijevodom.“

Dakle, suradnik „Goran“ je Ante Glibota, Tuđman ga je u svom dnevniku nazvao „Naivac“ – je li stoga što je spremao izložbu naivaca, ili zato što sam Tuđman nije bio naivan i dobro je procijenio za koga Glibota radi. Tuđmana sigurno nije impresionirao slatkorječivošću niti leptir mašnom kojom liječi balkanske komplekse. Ili je to možda udbaški dress code, jer istu mašnu, na isti način oko vrata veže i njegov udbaški kolega Vinko Sindičić.

Sve komunističke političke policije koristile su slične metode kompromitacije svojih neprijatelja. Stasi, Sekuritate i Udba plasirali su preko svojih agenata informacije da neprijatelj zapravo „radi za njih, odnosno da je njihov suradnik. Ante Glibota, odnosno suradnik „Goran“ nije zaboravio davno naučene lekcije. Proteklih dana putem jednog marginalnog portala plasirao je, odnosno ponovio lažnu vijest, da sam i ja „bivši udbaš“ koji ne bi smio imati „ni pristup hrvatskom javnom sektoru“. Pri tome se pozvao na Josipa Jučevića koji je sličnu tvrdnju iz sličnih motiva i s jednakom podlošću iznio u medije prije tri i pol godine.

Preživjelim udbaškim strukturama očito smeta moj javni rad, a posebno aktualni politički angažman, kao što im je smetao i 1990-ih godina. Tada su o meni pisali u beogradskoj Politici i sličnim sarajevskim propagandnim medijima, a danas su kao gubitnici ipak spali tek na opskurne portale.

Što se pak moje biografije tiče ponovit ću još jednom. U prosincu 1990. izabran sam za zastupnika HDZ-a u Skupštini BiH, tako što sam u rodnom Ljubuškom na izborima dobio 94,5 posto glasova. Nakon toga, u svibnju 1991. prešao sam u MUP BiH. Nikada do promjene vlasti nisam radio u javnom odnosno državnom sektoru. Ja sam kao student 1987. godine od Udbe označen kao državni neprijatelj i „veza neprijateljske emigracije“. U isto vrijeme Glibota je kao suradnik „Goran“ špijunirao istu tu emigraciju i disidente u zemlji.

Glibota me po dobro uhodanoj udbaškoj metodi pokušava kompromitirati i označiti kao udbaša, što je on bio, a po svemu sudeći u nikada raspetljanoj mreži društvenih odnosa to nije ni prestao biti.

Glibota je preko svojih udbaških veza početkom devedesetih pokušao privatizirati Croatia Records. Pokazalo se da njegove zasluge ipak nisu tolike da ne bi morao vraćati kredit koji je za tu prigodu dobio, pa je ostao praznih ruku. No to je priča za neku drugu priliku.

Poslije trideset godina opet sam na listi HDZ-a, ovaj put u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu na četrnaestom mjestu. Nikada nisam mijenjao stranu niti stranku za razliku od kojekakvih glibota, napisao je Ivo Lučić na Facebooku.

#SigurnaHrvatska
#Lučić14

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Lipanjske zore – Istina i pokušaji krivotvorenja povijesti od strane pripadnika ARBiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana dok se obilježava obljetnica „Lipanjskih zora“, svjedoci smo još jednog od brojnih pokušaja prekrajanja povijesti u režiji bivših pripadnika Armije Republike BiH (ARBiH). Naime, Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Stari Grad Mostar je izdala priopćenje u kojem između ostaloga kažu da su „Ogorčeni, razočarani i uvrijeđeni najnovijim pokušajima falsifikovanja historije i događaja iz juna 1992. godine kada je Grad Mostar oslobođen od srpsko-crnogorskog agresora, osjećamo se dužnima kazati stvarnu istinu, te podsjetiti i na ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine i Mostarskog bataljona u oslobođenju lijeve obale našeg grada.“ Nadalje kažu da „Armija RBiH i Mostarski bataljon u istoj vojnoj operaciji imali su jednako značajnu ulogu kao i ostale navedene komponente.“ Također kažu „Pitamo se i otkud nekome pravo zanemarivati ili minimizirati ulogu i zasluge pripadnika jedine legitimne vojne snage u Bosni i Hercegovini“.

Svima koji se sjećaju toga vremena u BiH i u Mostaru jasno je da se ne  „zanemaruje ili minimizira ulogu i zasluge pripadnika“ ARBiH jer ona u to vrijeme nije ni postojala. Čak ni kao pojam! Naziv ARBiH je usvojen kasnije a jedan od pokušaja krivotvorenja povijesti je i lažiranje 15. travnja 1992. kao dana formiranja ARBiH. HVO je obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Svi dokumenti iz toga razdoblja i svi povijesni izvori to potvrđuju. Navest ćemo neke činjenice.

U skladu s tada važećom odlukom Predsjedništava BiH, Oružane snage BiH su se sastojale od Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Teritorijalne obrane BiH (TO) i pripadnika MUP-a. Od „jedine legitimne“ ARBiH tada još uvijek nije bilo ni spomena. To vrlo dobro znaju pisci ovog JOB-ovog pamfleta, ali kao i u bezbrojnim slučajevima do sada, krivotvore činjenice i prekrajaju povijest.

Pisci pamfleta također vrlo dobro znaju da je Krizni stožer općine Mostar svojom Odlukom od 29.4.1992. godine JNA proglasio neprijateljskom  i okupatorskom formacijom a istovremeno zaštitu i obranu Mostara povjerio Hrvatskom vijeću obrane. Preslik te Odluke donosimo na kraju teksta.

U Odluci se između ostaloga kaže da HVO čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda, kao i drugi narodi i narodnosti koji priznaju legalne vlasti BiH. Pored toga, kaže se da Muslimani mogu formirati svoje oružane formacije koje se stavljaju pod zapovjedništvo HVO Općinskog stožera Mostar. Takva postrojba je bila i Mostarski bataljun koji je bio i djelovao pod zapovjedništvom HVO, dok nisu izdali svoje suborce i udarili ih s leđa.

HVO je postavljenu zadaću ispunio! HVO je obranio Mostar te nizom akcija sada poznatim pod skupnim nazivom LIPANJSKE ZORE oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Tada su se dostigle crte razdvajanja koje su se uglavnom zadržale do kraja rata. U tim akcijama sudjelovala je HV, brojni Muslimani u postrojbama HVO kao i Mostarski bataljun, ali sve pod vođenjem i zapovijedanjem HVO Općinskog stožera Mostar.

Sve to vrlo dobro znaju pisci JOB pamfleta, ali nije njima do istine nego do stvaranja neke njihove „istine“ lažiranjem i krivotvorenjem povijesnih činjenica. Kao dobri učenici  Josepha Goebbelsa vode se njegovom tezom da tisuću puta ponovljena laž postaje istina. I stalno tu ponavljaju laž. Lagali su jučer u priopćenju. Lažu danas na konferenciji za medije. Lagaće i sutra. I opet. I opet.

No, na njihovu žalost to ne će promijeniti povijesnu činjenicu da je HVO obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. To je lako provjeriti i potvrditi a oni za svoje tvrdnje nemaju nikakve dokumente, argumente i dokaze osim ponavljanja neistina. Isto tako je povijesna činjenica da je HVO obranio brojne gradove i krajeve od agresorske JNA i drugih formacija koje su pod jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom petokrakom progonili i ubijali građane BiH. Čudno, svjedoci smo kako nedavno u Sarajevu slave i veličaju upravo te agresorske simbole!?! Dok su se ti progoni događali, neki su zanemarili stradanja svojih sunarodnjaka i tvrdili da to nije njihov rat ili su se krili u trezoru, a HVO je stao u obranu, primio prvi udar i zaustavio agresiju, te stvorio uvjete za dalje organiziranje obrane i borbu protiv agresora i time spasio BiH od potpune okupacije.

UO HKZ TROPLET

U nastavku donosimo preslik spomenute odluke:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari