Pratite nas

Događaji

Javni razgovor: Satira ili govor mržnje – gdje je granica?

Objavljeno

na

“Satira ili govor mržnje – gdje je granica” naziv je drugog u nizu javnih razgovora o medijima u organizaciji HNiP-a i Matice hrvatske, koji se održao u srijedu, 13. travnja navečer u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu.

[ad id=”93788″]

Sudionici rasprave bili su Katja Kušec, potpredsjednica HNiP-a, Hrvoje Hitrec, književnik i publicist, Vedran Kukavica, novinar i književnik, teoretičar književnosti dr. sc. Tomislav Brlek i odvjetnik Nevio Svilar, dok je raspravu moderirao tajnik HNiP-a Hrvoje Juvančić. U zanimljivu raspravu uključili su se i brojni prisutni posjetitelji – dr.sc Dubravko Ljubić, dr. sc, Vlado Jukić, Smiljana Škugor Hrnčević, te više zainteresiranih građana.

– Mi u novinarstvu smo zapravo suočeni sa dnevnim situacijama kada moramo dobro razgraničiti što je satira, a što je govor mržnje i tu je bitno naglasiti da do izražaja dolazi educiranost, istaknula je Katja Kušec, novinarka i potpredsjednica HNIP-a.

Nakon povijesnog uvoda dr. Brleka, koji je pokazao primjere još iz staroga Rima iz kojih je bilo vidljivo da je vrijeđanje i prostački rječnik čest u ovom književnom žanru, rasprava je sugerirala da tanku granicu između govora mržnje i slobode ugovora, odnosno između literarne kvalitete (tj. duhovitosti) i trasha (tj. primitivnog prostačenja i vrijeđanja), nije moguće jasno odrediti raspoloživim teorijskim alatima povijesti književnosti i novinarstva.

Nazočni pravnici su navodeći domaće i inozemne pravosudne primjere presuda za govor mržnje ukazali kako je u pravnom smislu pitanje slobode govora i “satiričkog” govora mržnje, zbog višeznačnosti satire, također donekle ovisno i o osobnom doživljaju uvrede te o osobnim procjenama sudaca.

Književnik Hrvoje Hitrec ustvrdio je kako je ono što se danas promovira kao satira uglavnom ispod svake granice dobrog ukusa i književne kvalitete, ali da je isto tako ta loša satira usmjerena protiv uvijek istih dijelova hrvatskog društva, bez obzira bili oni u poziciji moći ili oporbi.

Nadovezujući se na Hitreca, književnik i novinar Vedran Kukavica pojasnio je i da je pošteno tržišno natjecanje satiričara uvelike onemogućeno medijskim monopolom koji podržava samo jednu varijaciju satire, onu o kojoj je govorio Hitrec.

Kukavica smatra kako se satira u jednom dijelu pretvorila u profesiju i kako to nije dobro ni za samu satiru.

– Uostalom satira koja je plaćena na bilo koji način sa bilo koje strane – ona se kosi sa samom biti te nekakve slobode, istaknuo je Kukavica.

Jedna zainteresirana građanka predložila je da razlika između satire i govora mržnje leži u tome prema kome je “oštrica” uperena – prema većini (satira) ili manjini (govor mržnje) – to jest prema tako izmjerenoj ranjivosti te skupine.

Održivost takve definicije demantirao je dr. sc. Dubravko Ljubić, inače viši ustavnosudski savjetnik na Ustavnom sudu, koji je neutemeljenost takvog pristupa zorno ilustrirao primjerom Apartheida u Južnoafričkoj Republici gdje je marginalizirano i stigmatizirano većinsko stanovništvo. Konstatirao je da se može govoriti satiri prema poziciji moći, ali ne prema većini ili manjini u nekom društvu.
Što se tiče govora mržnje kao pravne kategorije objasnio je kako se u zapadnim demokracijama daje prednost slobodi govora pred sankcijama, pa se govor mržnje definira na razini osobne tužbe pri čemu tužitelj treba dokazati konkretnu štetu koju mu je takav govor nanijeo.

S pitanjima su se uključili i drugi zainteresirani građani, među kojima je bilo i onih koji su sugerirali kako je “društvena sloboda” najvažniji cilj javnog djelovanja, koji nadvisuje sva ostale kontroverze satiričnog javnog govora.

Pri kraju je posebice detaljno razmotren slučaj pjesme rugalice hrvatskoj himni “Lijepa naša haubico” objavljene u tjedniku Novosti za koju su pravni stručnjaci odgovorili da je zbog kršenja Zakona o grbu i himni podložna pravosudnom postupku bez obzira je li u pitanju stvarna ili samodeklarirana satira, te da je DORH u ovom slučaju trebao postupiti poslužbenoj dužnosti.

Moderator razgovora Hrvoje Juvančić na kraju je ustvrdio da se kroz raspravu pokazalo da u situaciji fluidnih teorijskih definicija satire i govora mržnje, pravosuđe još uvijek najjasnije definira granice između satire i govora mržnje, a i tržišno natjecanje između duhovite i prizemne politikantske satire.

Nakon 2 sata zanimljive rasprave tribina je završena neformalnim druženjem sudionika i posjetitelja tribine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Gvatemala druga zemlja s veleposlanstvom u Jeruzalemu

Objavljeno

na

Objavio

Gvatemala je druga zemlja koja je svoje veleposlanstvo u Izraelu preselila u Jeruzalem, dva dana pošto su to učinile Sjedinjene Države što je izazvalo gnjev Palestinaca i kritike međunarodne zajednice.

Na otvorenju veleposlanstva u srijedu u Jeruzalemu bili su gvatemalski predsjednik Jimmy Morales i izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

“Nije slučajno da Gvatemala otvara veleposlanstvo u Jeruzalemu među prvima. Uvijek ste bili među prvima. Bili ste druga zemlja koja je priznala Izrael”, kazao je Netanyahu Moralesu.

Gvatemalski predsjednik rekao je da njegova zemlju, Izrael i SAD “dijele prijateljstvo, hrabrost i odanost”.

Gvatemala je bila jedna od rijetkih zemalja koja je podržala odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem kao izraelski glavni grad.

Paragvaj bi trebao biti treća zemlja koja će iz Tel Aviva preseliti veleposlanstvo u Jeruzalem, do konca mjeseca.

Izraelski vojnici usmrtili su na desetke palestinskih prosvjednika na granici s Gazom nakon što je otvorenje američkog veleposlanstva u Jeruzalemu napetosti na Bliskom istoku dovelo do točke ključanja.

“Gvatemalska vlada odabrala je biti na pogrešnoj strani povijesti, na strani kršenja međunarodnih zakona i ljudskih prava”, kazao je palestinski dužnosnik Saeb Erekat.

Trumpova odluka da nakon više desetljeća promijeni američki stav prema Jeruzalemu uznemirila je i arapski svijet i američke zapadne saveznike.

Status Jeruzalema najspornije je pitanje u izraelsko-palestinskom prijeporu i glavna prepreka mirovnom sporazumu. Obje strane ga žele za svoj glavni grad, Izrael u cijelosti, a Palestinci njegov istočni dio.

Većina svjetskih zemalja ne priznaje izraelski suverenitet nad cijelim Jeruzalemom i želi da se njegov status riješi mirovnim pregovorima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Hrvati na Himalaji: Tata je sa sinovima osvojio nepalski vrh!

Objavljeno

na

Objavio

Planinarska ekspedicija u kojoj su sudjelovala tri Štefaneka, tata Željko (66) te sinovi Janko (38) i Blaž (36) iz Zagreba, u nedjelju je osvojila himalajski vrh Island Peak u Nepalu na 6200 metara.

Oni su cilj dostigli u 10 sati po lokalnom vremenu, oko 14 sati po našem vremenu.

– Do vrha im je trebalo osam sati od baznoga kampa, od kojeg su krenuli u nedjelju – rekla je Nada Škunca iz planinarskog društva KBC Maksimir.

Trojac je iz Zagreba krenuo 26. travnja i vratit će se nakon nepunih mjesec dana planinarenja po najvišem lancun svijeta.

– Tu su bile bitne pripreme. Na Himalaju su se morali penjati postupno. Prvo su s 3400 metara krenuli na visinu od 4300, pa potom na 4800 metara. Zatim su se morali spuštati, jedan dan su išli gore a jedan dan dolje kako bi se aklimatizirali – govori Nada.

Uspon je posljednjih pola kilometra vrlo zahtjevan. Morali su imati automatske dereze, krampove na čizmama, i tri sherpasa, a temperatura je, kaže Nada, ledenjak. Nakon osvojenog vrha, u nedjelju su se vratili u bazni kamp, koji je na 3950 metara, pa će se sljedećih dana spuštati na 3400, pa na 2800 metara i tako do kraja.

– Djeca su već od trbuha planinarila, potom sam ih nosila na planinarenje u klokanici, a sa 6 i 5 godina su prehodali cijeli Velebit i već su sudjelovali na utrkama – rekla nam je Vesnica Sučić, Željkova supruga te Jankova i Blaževa majka. Ona je supruga upoznala u izviđačima u ranoj mladosti, a u braku su 41 godinu. Cijela je obitelj posvećena planinarenju, a skupa su imali nekoliko velikih pohoda.

– Kilimandžaro smo svi četvero osvojili 1998. S nama je tad išla i obitelj Brečak, a iako je rijetkost da svi članovi osvoje vrh, mi smo tad svi došli do kraja. Nije bilo lako, ali smo se pripremili. Tad smo vidjeli i jednu Izraelku koja je u štiklama došla do vrha. One punije pete, ali opet su to štikle – smijala se Vesnica.

U istom su sastavu 2002. osvojili Mont Blanc. On, kaže, nije toliko visok, ali je vrlo opasan. Obitelj je obišla sve planine u Hrvatskoj i Sloveniji te većinu u BiH i Crnoj Gori.

– Najteže je bilo kad smo išli na Concavo u Kolumbiji. Falio nam je jedan dan da ga osvojimo, bile su oluje i dvoje je ljudi poginulo, a nije bilo više vremena da se ostaje tamo i morali smo se vratiti – kaže Vesnica. Dodaje da se za momke ne brine jer su se pripremili, ali ipak jedva čeka da ih vidi, prenosi 24sata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati