Pratite nas

Događaji

Javni razgovor: Satira ili govor mržnje – gdje je granica?

Objavljeno

na

“Satira ili govor mržnje – gdje je granica” naziv je drugog u nizu javnih razgovora o medijima u organizaciji HNiP-a i Matice hrvatske, koji se održao u srijedu, 13. travnja navečer u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu.

[ad id=”93788″]

Sudionici rasprave bili su Katja Kušec, potpredsjednica HNiP-a, Hrvoje Hitrec, književnik i publicist, Vedran Kukavica, novinar i književnik, teoretičar književnosti dr. sc. Tomislav Brlek i odvjetnik Nevio Svilar, dok je raspravu moderirao tajnik HNiP-a Hrvoje Juvančić. U zanimljivu raspravu uključili su se i brojni prisutni posjetitelji – dr.sc Dubravko Ljubić, dr. sc, Vlado Jukić, Smiljana Škugor Hrnčević, te više zainteresiranih građana.

– Mi u novinarstvu smo zapravo suočeni sa dnevnim situacijama kada moramo dobro razgraničiti što je satira, a što je govor mržnje i tu je bitno naglasiti da do izražaja dolazi educiranost, istaknula je Katja Kušec, novinarka i potpredsjednica HNIP-a.

Nakon povijesnog uvoda dr. Brleka, koji je pokazao primjere još iz staroga Rima iz kojih je bilo vidljivo da je vrijeđanje i prostački rječnik čest u ovom književnom žanru, rasprava je sugerirala da tanku granicu između govora mržnje i slobode ugovora, odnosno između literarne kvalitete (tj. duhovitosti) i trasha (tj. primitivnog prostačenja i vrijeđanja), nije moguće jasno odrediti raspoloživim teorijskim alatima povijesti književnosti i novinarstva.

Nazočni pravnici su navodeći domaće i inozemne pravosudne primjere presuda za govor mržnje ukazali kako je u pravnom smislu pitanje slobode govora i “satiričkog” govora mržnje, zbog višeznačnosti satire, također donekle ovisno i o osobnom doživljaju uvrede te o osobnim procjenama sudaca.

Književnik Hrvoje Hitrec ustvrdio je kako je ono što se danas promovira kao satira uglavnom ispod svake granice dobrog ukusa i književne kvalitete, ali da je isto tako ta loša satira usmjerena protiv uvijek istih dijelova hrvatskog društva, bez obzira bili oni u poziciji moći ili oporbi.

Nadovezujući se na Hitreca, književnik i novinar Vedran Kukavica pojasnio je i da je pošteno tržišno natjecanje satiričara uvelike onemogućeno medijskim monopolom koji podržava samo jednu varijaciju satire, onu o kojoj je govorio Hitrec.

Kukavica smatra kako se satira u jednom dijelu pretvorila u profesiju i kako to nije dobro ni za samu satiru.

– Uostalom satira koja je plaćena na bilo koji način sa bilo koje strane – ona se kosi sa samom biti te nekakve slobode, istaknuo je Kukavica.

Jedna zainteresirana građanka predložila je da razlika između satire i govora mržnje leži u tome prema kome je “oštrica” uperena – prema većini (satira) ili manjini (govor mržnje) – to jest prema tako izmjerenoj ranjivosti te skupine.

Održivost takve definicije demantirao je dr. sc. Dubravko Ljubić, inače viši ustavnosudski savjetnik na Ustavnom sudu, koji je neutemeljenost takvog pristupa zorno ilustrirao primjerom Apartheida u Južnoafričkoj Republici gdje je marginalizirano i stigmatizirano većinsko stanovništvo. Konstatirao je da se može govoriti satiri prema poziciji moći, ali ne prema većini ili manjini u nekom društvu.
Što se tiče govora mržnje kao pravne kategorije objasnio je kako se u zapadnim demokracijama daje prednost slobodi govora pred sankcijama, pa se govor mržnje definira na razini osobne tužbe pri čemu tužitelj treba dokazati konkretnu štetu koju mu je takav govor nanijeo.

S pitanjima su se uključili i drugi zainteresirani građani, među kojima je bilo i onih koji su sugerirali kako je “društvena sloboda” najvažniji cilj javnog djelovanja, koji nadvisuje sva ostale kontroverze satiričnog javnog govora.

Pri kraju je posebice detaljno razmotren slučaj pjesme rugalice hrvatskoj himni “Lijepa naša haubico” objavljene u tjedniku Novosti za koju su pravni stručnjaci odgovorili da je zbog kršenja Zakona o grbu i himni podložna pravosudnom postupku bez obzira je li u pitanju stvarna ili samodeklarirana satira, te da je DORH u ovom slučaju trebao postupiti poslužbenoj dužnosti.

Moderator razgovora Hrvoje Juvančić na kraju je ustvrdio da se kroz raspravu pokazalo da u situaciji fluidnih teorijskih definicija satire i govora mržnje, pravosuđe još uvijek najjasnije definira granice između satire i govora mržnje, a i tržišno natjecanje između duhovite i prizemne politikantske satire.

Nakon 2 sata zanimljive rasprave tribina je završena neformalnim druženjem sudionika i posjetitelja tribine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Predsjednica stiže u Lovas gdje će se pokloniti žrtvama rata

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske, gđ-a. Kolinda Grabar-Kitarović danas, 17. studenog 2018. godine u 18 sati na poziv Općine Lovas svojim dolaskom odati počast žrtvama Domovinskog rata iz Lovasa i Opatovca.

Predsjednica će paljenjem svijeća, kod Spomen križa žrtvama Domovinskog rata u centru Lovasa, podržati nastojanja mještana koji su se vratili na granicu da grade svjetlu budućnost za buduće naraštaje – za što nas je zadužila prolivena krv 89 mještana.

Lovas i Opatovac podnijeli su ogromnu žrtvu u Domovinskom ratu stradanjem pripadnika Hrvatske vojske, Hrvatske policije, Civilne zaštite i civila, a samo zato što nisu Srbi.

U Lovasu je, nažalost, druga po veličini masovna grobnica u Republici Hrvatskoj, iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 68 žrtava Domovinskog rata. Dana 18. listopada 1991. godine skupina u kojoj je bio 51 lovaski Hrvat prisilno je, a nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na „čišćenje“ minskog polja u selu. Samo u tom okrutnom zločinu je ubijena 21 osoba, a 14 osoba je ranjeno.

I danas, 27 godina nakon početka stradanja, jedna osoba se vodi kao nestala. Najviše boli činjenica da za počinjene ratne zločine još nitko nije odgovarao.

Antun Ivanković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Održana promocija knjiga Ante Pranjkića i Marka Leskovara

Objavljeno

na

Objavio

‘RADI I MOLI” A NE “KRADI I MOLI” TREBALO BI POSTATI KREDO HRVATSKIH DRUŠTVENIH DJELATNIKA POSEBNO POLITIČARA

”Knjiga ‘Polje krvavih ruža’, Marka Leskovara, djelo je iznimno velike dubine i jako podsjeća na drugo najčitanije književno djelo u povijesti, odnosno na klasično djelo katoličke duhovnosti – ‘Nasljeduj Krista’, Tome Kempenca.

Leskovar je posadašnjio to djelo brojnim primjerima ispreplitanja psihologije i duhovnosti. Knjiga je pisana za kršćanske vjernike koji traže Krista, ali su ušli u sumnju, u kušnje. Autor mladima nudi vjersko iskustvo pogledom čovjeka koji je dosta toga prošao u životu, koji je imao težak život. ”Polje krvavih ruža” čitateljima nudi filozofsko-teološki i duhovni smisao, ponešto drugačiji od onoga kakvoga nam je dao Sveti Augustin i drugi veliki kršćanski autori”, istaknuo je na sinoćnjem predstavljanju knjige Marka Leskovara, Anto Pranjkić, književnik i novinar te recenzent ove knjige.

Dodao je da knjiga nudi i svojevrsnu pouku, koju bi mogli opisati riječima: ”Izaberimo sami da pronosimo dobro i toplu riječ. Za to ne moramo biti vjernici”.

Sam autor, Marko Leskovar, je kasnije objasnio da riječ ‘Polje’ iz naslova knjige simbolizira zemaljsku kuglu koja je već tisućljećima duhovno bojno polje na kojem se vodi borba za duše.

‘Ruža’ simbolizira čovjeka i ljubav, kao Božju ružu, a ‘krvava’ je jer je zemaljska kugla stalno natopljena krvlju prolivenu u silnim ratovima.

Leskovar je napomenuo da je u knjizi želio istaknuti ljepotu crkve, jer je primijetio da brojni mediji crkvu žele prikazati kao veliku sablazan.

Sanja Pažin, mlada književnica i koordinatorica izdavačke kuće Kerigma Pia, naglasila je pak da je ta izdavačka kuća stvorena upravo zbog tiskanja književnih djela duhovnog, domoljubnog, zavičajnog i dječjeg karaktera.

Naglasila je da pokreću i projekt ‘Putovima domovinske zahvalnosti’, u sklopu kojega će objavljivati književna djela o mjestima koja su stradala u ratovima, poput Siska, Vukovara, Škabrnje, Mostara.

Posebno je zanimljiv projekt ‘Za bolji svijet’ ove izdavačke kuće, jer će omogućiti da knjige napišu i objave mladi hrvatski književnici, odnosno oni koji do sada nisu objavili svoja djela.

Stručnjaci Kerigma Pia-e – koji odabiru talentirane autore, već sada su, kako je rečeno je na sinoćnoj književnoj tribini i promociji, pronašli tridesetak mladih novih književnika, čija djela će uskoro objaviti.

Govoreći pak o knjizi ‘Na njivi Gospodnjoj’, Ante Pranjkića, Stjepan Šešelj, pisac i ravnatelj časopisa Hrvatsko slovo, istaknuo je da Pranjkić nije mainstream književnik, već da je riječ o piscu i novinaru kršćanskog pogleda na svijet, čiji je kredo: ‘Radi i moli’, a ne ‘Kradi i laži’.

”Anto Pranjkić kreator je duhovnog stanja hrvatske kulture, a njegova Hrvatska je kao njiva Gospodnja”, kazao je Šešelj, pojašnjavajući da knjiga ‘Na njivi Gospodnjoj’ sadrži 26 intervjua s uglednim katoličkim svećenicima, biskupima, teolozima, ali i s poznatim vjernicima laicima, poput bivšeg nogometaša Ivana Gudelja, glumca Gorana Grgića, političara kršćanskog svjetonazora – Marijane Petir, te Ante Kovačevića i drugih.

O Pranjkićevoj knjizi na promociji je govorio i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, čiji je intervju dat Pranjkiću također uvršten u ovo djelo.

”Čast mi je da je i moj razgovor, u kojemu sam odgovarao na pitanja o svjetonazoru, životu, pogledu na vjeru.., a ne tek na klasična pitanja o politici, dio Pranjkićeve knjige. Moram priznati da sam se nadao da je Anti možda baš taj moj intervju najupečatljiviji od svih koji su objavljeni. No, on je rekao da mu je najbolji i najupečatljiviji razgovor s nogometešem Ivanom Gudeljom, što me malo rastužilo i razočaralo”, nasmijao je sve prisutne saborski zastupnik koji je došao na promociju Prankićeve i Leskovarove knjige u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, u vrijeme dok je gotovo pola Zagreba hrlilo u Maksimir, na nogometnu utakmicu Hrvatska – Španjolska.

Autor knjige ‘Na njivi Gospodnjoj’ potom je podsjetio da je Ivan Gudelj bio slavni nogometaš, jugoslavenski reprezentativac, sve do trenutka kada je teško obolio i morao se, vrlo mlad, posve odreći sporta.

”Kasnije je izgubio i suprugu, no ljubav prema Bogu i čovjeku je ono što ga je održalo. Ivan Gudelj moj je uzor u tome kako se treba ponašati u teškim trenucima”, naglasio je Anto Pranjkić, koji je na kraju predstavljanja knjige, koja je održana u vrlo toploj i neposrednoj atmosferi, prepričao svoju basnu ‘Svadljivost’, koju na književnim promocijama često čita djeci i koju najmlađi obožavaju, a koja nosi jaku pouku primjerenu stanju u Hrvatskoj, pogotovo u hrvatskoj politici.

”Dvije su mačke našle komad sira. Kada su ga podijelile, shvatiše da komadi nisu jednaki. Zbog toga se posvađaše. Svađom ništa nisu uspjele riješiti pa odoše majmunu da im on, kao sudac, pomogne podijeliti sir. Majmun oba komada stavi na vagu. Veći komad je pretezao, pa majmun malo odgrize i vrati sir na vagu. Sada je onaj drugi komad pretezao. Majmun i taj komad zagrize pa i njega vrati na vagu. Komadi sira bili su sve manji i manji.

Mačke su vidjele što im majmun radi pa rekoše: ‘Zadovoljne smo tvojom odlukom. Daj nam to što je preostalo pa mi idemo!’

A majmun će na to: A ne, ovo što je ostalo je nagrada za moje pravedno suđenje!”, ispričao je Pranjkić te dobio veliki aplauz prisutnih sudionika predstavljanja knjige, te publike u kojoj su bili i mladi – potencijalni novi književnici.

Damir Kramarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari