Pratite nas

Komentar

Javor Novak o filmu „Ministarstvo ljubavi“ koji vrijeđa udovice poginulih branitelja

Objavljeno

na

„Ministarstvo ljubavi“, film, domaća komedija, 103 min (2016.)

Ideja za film, ideja nosilja scenarija obično je neka originalna tema. To ovdje nije slučaj. U poznatoj odrpanoj jugo-maniri treba svim sredstvima ocrnjivati Domovinski rat, poglavito i konkretno hrvatske branitelje, a sada evo, krive su i udovice. Hrvatske invalide već su imali na špaz karti, još malo pa će i djeca doći na red. U toj harangi, nitko ne postavlja pitanje smiju li i druge udovice i udovci koji primaju muževljevu/ženinu mirovinu zasnovati novu vezu? Nitko to odurno pitanje i primitivno zadiranje u intimni život nikada još nije postavio. Zato je tu film „Ministarstvo ljubavi“ koji se oglašava kao urnebesna satira i komedija. Kukavički i nad nebranjenima. Zaista tugaljivo od scenariste i redatelja Pave Marinkovića. Ništa nije naučio od velikih, koji ismijavaju silu i moćnike…

Ministarstvo ljubavi1Poprilično je stravično da ravnatelj HAVC-a Daniel Rafaelić, osoba i zapravo jedna stručna udruga, ovaj film, ne samo naziva odličnim nego jednim od ponajboljih. Kad god se u nas javnost usudi pobuniti na umjetničku slobodu vrijeđanja, odmah je riječ o prvorazrednom djelu…, a zapravo o nemaštovitoj i sirovoj provokaciji. Film je nažalost ne samo neduhovit već monoton, dosadan i negledljiv. Izrazito dosadan. Glavne značajke ovog nakaradnog filma bez humora su žderanje sendviča, hrkanje, obvezno psovanje i zagoren roštilj. Tako je cijela prva trećina filma obična makulatura. Nije trebala ni izaći iz koša u montaži.

U filmskoj umjetnosti inače, ponekad ima iznenađenja, ona su moguća kad odlični glumci iz nikakvog scenarija naprave nešto. Ni to ovdje nije slučaj. Ne znam koja bi se uloga mogla izdvojiti paiskreno žalim glumce. Doduše najuvjerljivije je u prvoj polovini filma bilo ismijavanje i imitiranje tepanja u homoseksualaca, pa ako je to do sada neviđeno te neko dostignuće, živjeli! No, naglasak u kontekstu je drugačiji, zapravo se stigmatizira lezbijski par. Cilj su udovice hrvatskih časnika i vojnika. Ne zna se samo jesu li obje udovice lezbijke hrvatskih branitelja ili je to samo ona zgodnija. Ma koja satira…

Posebno je neuvjerljiva (ako se išta dade graduirati) scena potpisivanja prijave protiv udovica u Ministarstvu obrane RH, gdje se svira, pleše i pije rakijica za radnog vremena. Kano u Paraćinu. Ponekad je vrlo naporno gledati… kojim se sve banalnim metodama služe ovi prozivatelji, pri potpunom izostanku mašte… i ta neka samozvana savjest društva koja snimajući takve glupe scene očito sudi po sebi. Iz svoje kože ne može. Ali to je umjetnost, kaže ravnatelj Rafaelić: ponajbolja umjetnost. I ironija…a prava parodija i puna svrha HAVC-a.

U cijelom filmu ne postoji nadalje redak suvisla dijaloga, nižu se klišeji i banalnosti od jedne do druge. Film nema ni tempa ni kadra. Kadar vožnje, deseti put. Kadar zvonjenja na kućna vrata. Kadar s glavnim glumcima u autu, Bože žali utrošena novca. I kako takvom filmu skladati glazbu? Nikako, ni skladatelj nije uvjeren u projekt pa reda konfekcijsku, bezličnu glazbu. A što će drugo? I naravno, kad se film rastače po svim šavovima treba ubaciti malo nevještog drpanja od seksa. To provjereno pali. Sav taj jad od uvoda poslužio je zato da bi se tek na sredini filma izreklo nekoliko drskih prostakluka na temu udovica Domovinskog rata. Tek je tada, konačno oslobođen i razotkriven scenarist i umjetnički redatelj skupio hrabrosti i odlučio se za otvoreno podcjenjivanje tih žena.To je valjda njegov krešendo. I odnos spram hrvatskih branitelja. No, gdje je tu humor? Gdje satira?

Pogađate, sada opet slijedi monoton kadar vožnje, sniman iz automobila i resko bezvezna glazba. Pa malo vožnje snimane iz helikoptera, jalov pokušaj imitiranja kadrova potjere u Sausalitu, San Francisco, iz kultnih „Sirovih strasti“. No, ovoj se nemaštovitoj ekipi, nakon tolikih vožnji, događa ono najbanalnije moguće – ostali su u nigdini a bez benzina. Koji scenaristički zaplet. Od glupljeg ka glupljem – glavni glumci guraju auto do crpke. Koja izlizotina. Pa zatim: kako jednom filmski lik dobiva batine tako to izgleda nije bilo dovoljno pa gledamo još jednom isto…

U filmu nema baš nikakva tempa ili dinamike pa u monotone kadrove ulazi snimka valovita mora. Ajde, barem (još jedan) klišej. Pa onda iznebuha vožnja jezerskim brodom. Ime broda, još je jedna (slučajna?) prizemna asocijacija „Trošenj“ – trošenje. U cijelom je filmu valjda najsmješnije što glavni glumac (nije čovjek kriv) sliči na Aleksandra Vučića. A nije namjerno ni od redatelja. Pa tako kad dobije po nosu… ili kad glumi homoseksualca… bude komično i nehoteć. Možda to i predsjednik Vučić shvati kao satiru? Hoće sigurno.

I što na kraju reći o tim inspektorima koji hvataju udovice Domovinskog rata koje su u novoj vezi? Što reći, što je to u scenaristu i redatelju Pavi Marinkoviću koji se na kraju miri s time da je to ipak nečastan posao? Ipak. Što se u njemu dogodilo? Je li to protestno drapanje papira pokušaj alibija za sve one gadarije izrečene u filmu? Je li se prelomio ili samo ispod žita želi prodati ono: „čujmo i drugu stranu“? Vidi li on to u toj roli ‘Vučića’ i svoj vlastiti nemoral? I onda neka netko kaže da sudac Turudić nije imao pravo kada je kazao da nam treba zakon o zaštiti Domovinskog rata. Svaka šuša inače, diže nogu na njega…

I… kako bi film imao nekakvu poantu, glavni lik dere se pred susjedima tko koga ševi i vara ženu. I njega žena ostavlja jer ga je prevarila a pohvalio joj se istim i on sam. Moćan i nadasve originalan rasplet, nema što.

Poruka? Svi su isti, svi sve varaju. Ma sjajno. Da… na kraju, nisam vam ispričao što je satirično ili smiješno u ovoj navodnoj komediji. To je zato što nemam ispričati što. Možda je to ono najtragičnije, kad već nije komično. No, stiže happy end. Vidi, vidi, ma tko bi to očekivao na kraju satire od komedije.

Poslije svega, citirat ću jedan od brojnih komentara ispod stranice s ovim filmom: „Da je netko napravio satirični film na temu srpske vojske u vrijeme Domovinskog rata, umjesto udovica hrvatskih branitelja, taj bi bio ocrnjivan i optuživan svim mogućim medijskim sredstvima.“

I konačno, dođe i kraj filma. Mazohisti mogu sve pogledati još jednom (u bezuspješnoj potrazi za satirom i humorom). Konačno kraj i nitko sretniji od mene. Ha, netko valjda i to mora odgledati. Ne znam dodjeljuje li Daniel Rafaelić i njegov HAVC kakav beneficirani radni staž? Trebao bi mi, nakon ovog vrhunskog umjetničkog djela.

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nacionalna strategija ‘nečega’…

Objavljeno

na

Objavio

Lijepa je naša puna budalaša!

NEMAM POJMA O NOGOMETU – Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću ikada nešto napisati o nogometu jer se u igru ne razumijem ali znam da je prije i poslije utakmice (s i bez produžetaka) sve to jednostavno pitanje politike, ekonomije, kriminala, a što nije naš ‘specijaitet’ nego smo imali prilike vidjeti kako su se korupcijske afere odvijale oko šefa FIFA-e Seppa Blattera. O porezima, izbjegavanju poreza i sl. nekom drugom prilikom jer mi se ne uklapa u post.

MI I DRUGI – Jučer u podne smo hvalili Vatrene, malo manje spominjali da je Luka Modrić najbolji igrač na svijetu (hallo, na svijetu), a onda je krenulo: hoće li ili neće biti optužnice, zašto je s njima u busu bio MP Thompson, to im se nije smjelo dogoditi… Opet su neki baljezgali i to čine dalje, priviđaju im se fašisti, ustaše, pjulkine… S.J. Parker npr. za to ne haje. Ona kao i ljudi diljem svijeta koji znaju za Hrvatsku, čestitaju Modriću i reprezentaciji. Ovima s Tajvana ili Kine koji su došli na odmor u Hrvatsku sve je drugo nepoznato osim tog dečka, potvrđenog nogometnog virtuoza. Nema veze, imamo domaće hejtere, takorekuć brendirane.

ZABORAVLJAJU NAPISATI i drugu stranu, a sad neću nabrajati sve nego samo npr. Domagoja Vidu koji je koristio i koristi svaku priliku da pomogne svojim malim Miholjčanima, kupi dresove, lopte, mreže, svašta nešto. ne sjećaju se da je Madžo došao u Slavonski Brod za vrijeme najvećih poplava, donio humanitarnu pomoć u Brod, Gunju, Drenovce… Ima toga još.

STADION I KAMPOVI – Mislim da treba obrnuto, onako kako su planirali Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Mario Stanić – vratiti nogomet narodu. Tj. uz pomoć novca HNS-a (mislim nogometnog), UEFA, FIFA, nogometnih klubova, lokalne zajednice izgraditi kampove za trening djece, ne naplaćivati roditeljima stotine kuna članarine, a ne da bi se igrala bolje stojeća djeca s dvije lijeve… Od npr. 20.000 djece, bit će opet neki Luka, Mario, Šime, Danijel, Zlatko… Pomagati lokalnim klubovima, a tek onda izgraditi neki normalan stadion, neki multipraktik sa sadržajem. To se inače zove nacionalna strategija ‘nečega’ koja ne postoji, a onim koji bi je napravili na zdravim osnovama pristup je sada zabranjen.

ZAŠTO – zato što će se djeca baviti sportom. Jedni će odustati, drugi će krenuti prema nekom drugom sportu, treći će se cijeli život rekreativno baviti sportom i biti uspješni mesari, trgovci, doktori, poljoprivrednici, pa i političari. Neće 18 sati buljiti u tablet i mobitel, imati kosti lomljive kao mrkva, dioptriju +7… To je ulaganje u zdravlje nacije, u budućnost.

BRENDIRANJE – ‘ajde, vrhunski znalci koje sprječava politika u svemu, uprite zajedno pa izbrendirajte ovaj uspjeh i npr. nemojte snimati spotove za promidžbu turizma kao prije 50 godina. To ne gledaju ni oni penzioneri kojima Englezi daju kao socijali vaučere da ljetuju kod nas. I za početak, većina bi trebala s jednom solidnom distancom promatrati svijet oko sebe.

Ana Diklić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori