Pratite nas

Analiza

Je li došlo vrijeme za pravednu reviziju Daytonskog sporazuma?

Objavljeno

na

Revizija Daytona?

Naslov moje knjige: “Peace at the Price of Justice and Human Dignity” (Mir na uštrb pravde i ljudskog dostojanstva) jezgrovito opisuje središnju pojmovnu pogrešku (fault-line) Daytonskog sporazuma. Načelo pravde, kao civilizacijsko dobro, nije dobro per se, nego samo podloga (means) za neko drugo dobro, tj. mir i sigurnost. Istina, sporazum je zaustavio krvoproliće, ali je u isto vrijeme nagradio one koji su odgovorni za krvoproliće – agresori – SFRJ, odnosno Srbiju.

Da bi realizirala svoj “udruženi zločinački pothvat” “Velike Srbije”, Srbija je počinila i odgovorna je za strašna razaranja i ratne zločine jus cogens u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj, dostignuvši vrhunac genocidom u Srebrenici. Taj zločinački pothvat imao je u planu još jedan genocid nad muslimanskim stanovništvom u bihaćkom kraju, no zahvaljujući humanoj intervenciji Republike Hrvatske, i hrabrosti njezine vojske na čelu s generalom Antom Gotovinom, nisu uspjeli izvršiti taj zločinački plan.

Povelja Ujedinjenih naroda upozorava nas da se mir ostvaruje na načelu pravde i poštivanju međunarodnog prava (U.N. Charter, Article 1(1)). Tu je važno istaknuti mišljenje i rasudbu međunarodnoga pravnog znanstvenika Dinsteina, stručnjaka za pitanja rata, agresije i zakonske samoobrane. On nas podsjeća da su mirovni procesi koji ignoriraju korjenite uzroke rata ili sukoba (jus ad bellum) samo lagani povoji na gnojnoj rani, koja će se, prije ili poslije, opet otvoriti. Još važnije, on nas upozorava da žrtve rata – narodi i pojedinci – mogu tražiti način samoobrane i afirmaciju svojih prava: kao narod – samoodređenje i kao pojedinci – ljudska prava. (Yoram Dinstein, War, Aggression, and Self-Defence. 4th ed. Cambridge University Press. p. 375).

Na štetu Hrvata

Daytonski sporazum stvorio je “Republiku Srpsku” i bosansku “Federaciju”, umjetnu zajednicu Hrvata Bosne i Hercegovine i muslimana Bošnjaka. “Republika Srpska” nije baš ono što su bosanski Srbi i Srbija imali u vidu, no kad se uzme u obzir da su u vojnom smislu izgubili rat, nije to ni loše. Zapravo, bosanski Srbi dobili su “državu u državi”, poseban entitet u državi Bosne i Hercegovine, kao i dodatni teritorij – Bosansku Posavinu, na štetu Hrvata Bosne i Hercegovine.

YambrusicS druge strane, Bošnjaci su zasitili svoje teritorijalne ambicije etničkim čišćenjem Hrvata u srednjoj Bosni i kao većina u Federaciji, s posebnim entitetom u državi Bosne i Hercegovine, snizili su politički utjecaj bosanskih Hrvata na manjinu supsidijarnom ulogom u Federaciji. Zaista, politička sudbina bosanskih Hrvata neizvjesna je i ugrožena, neprestano u političkoj marginalizaciji, u sukobu s dvjema jednako opasnim ideologijama – ideologijom “Velike Srbije” i ideologijom muslimanskoga “fundamentalizma”. Prva i osnovna referencija srpske hegemonističke politike zacrtana je u Garašaninovu “Načertaniju” od 1844. Pod lozinkom “Srbi svi i svuda” ta ideologija našla je svoje utjecaje izražene u različitim modalitetima, prema političkim prilikama, s vrhuncem u razvikanom, ali opasnom za Hrvate, Memorandumom SANU (Memorandum Srpske Akademije nauka i umetnosti).

Drugu, novijih korijena, muslimanski fundamentalizam, propagirao je prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, u svojoj “Islamskoj deklaraciji”, u kojoj vidi i zastupa na Balkanu – “Islamsku državu”.

Diskriminacija i marginalizacija

Danas su bosanski Hrvati izloženi stalnoj političkoj diskriminaciji i marginalizaciji, što je posljedica nepravednoga Daytonskog sporazuma i njegova ilegalnoga političkog tumačenja. Opći okvirni ugovor (General Framework Agreement), koji su u studenom 1995. godine u Daytonu, u saveznoj državi Ohio, potpisali SAD, predsjednici Republike Hrvatske, Republike Srbije, Bosne i Hercegovine i dvaju entiteta – bosanske Federacije i Republike Srpske, u okviru 11 članaka, kako i samo ime kaže, daje općenite okvire dogovora stranaka u ugovoru. Oni samo “pozdravljaju,” “podržavaju” i “garantiraju” “civilnu implementaciju sporazuma” koji se implementira preko lokalnih vlasti.

Detalji i procedura same implementacije sadržani su u 10 Priloga (10 Annexes). Svaki je Prilog međunarodni ugovor sam po sebi. Prilog 10. jedan je od najvažnijih jer sadrži najosjetljivije točke implementacije. Većina tih ugovora u Prilozima potpisana je samo od predstavnika vlasti Bosne i Hercegovine, tj. države Bosne i Hercegovine, bosanske Federacije i Republike Srpske.

Gornja nomenklatura vlasti pokazuje srž nepravde prema bosanskim Hrvatima, koji u tim važnim Prilozima implementacije nemaju riječi, jer čine manjinu bez entiteta u bosanskoj Federaciji. Nažalost, tu je hrvatska strana bila prevedena “žedna preko vode”, ili je pak pokleknula pod političkim pritiscima svjetskih moćnika, uključujući i “domaćina” – SAD.

Čini se da je jedino predsjednik Herceg Bosne, gospodin Zubak, shvatio dubinu priložnih struktura vrativši se kući razočaran i politički nemoćan da brani interese svojega naroda.

S druge strane, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda dalo je jaku motivaciju i poticaje bosanskim Srbima i Srbiji da poštuju sporazum (S.C. Res. 1022, UN Doc S/RES 1022, 22 November 1955, 2, para 1). Važno je ovdje naglasiti da i Vijeće sigurnosti ima ograničenu ulogu u samoj implementaciji, kao i treće države, uključujući i Europsku uniju. Osnovna svrha sporazuma jest afirmacija političke neovisnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine kao cjelovite države.

Međunarodni protektorat

U svezi sa samom “civilnom implementacijom” sporazuma, prema Prilogu 10., visoki predstavnik (High Representative) ima mandat “koordinacije”, “pomoći” u rješavanju političkih problema od strane lokalnih vlasti. Nažalost, 22-godišnja praksa i djelovanje visokog predstavnika pokazuju sustavno pogrješno tumačenje njegova ograničenog mandata. Takvo bahato ponašanje i djelovanje izvan zakonskih okvira mandata protivi se ciljevima sporazuma i narušava i potkopava političku neovisnost Bosne i Hercegovine, kao i međunarodno pravo, posebice u teleološkom, proširenom političkom tumačenju Priloga 10., u suprotnosti s Bečkom konvencijom tumačenja međunarodnih ugovora (Vienna Convention on the Law of Treaties, 23 May 1969, Art. 31(2)(b), 1155 UNTS 331, 340.).

Impozicija zakona, masovno otpuštanje predstavnika političkih vlasti i državnih službenika i poništenja odluka Ustavnog suda krše i sputavaju demokratski proces i zapravo čine ultra vires, nezakonitu reviziju Priloga 10.

Visoki predstavnik postaje skrbnik (trustee), a Bosna i Hercegovina međunarodni protektorat.

Ta preobrazba i iskrivljenje mandata – od pomoćnika do naredbodavca – vuku svoje korijene od Konferencije za implementaciju sporazuma (Peace Implementation Conference), održane u Londonu 8.-9. prosinca 1995. godine sa svrhom “mobilizacije podrške Daytonskom sporazumu”. Konferencija je uspostavila Vijeće za implementaciju mira (Peace Implementation Council). koje sačinjava 55 država i agencija. Vijeće je nasljednik Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju (International Conference for Former Yugoslavia) i čini novu strukturu za implementaciju sporazuma. Izvršnu funkciju Vijeća čini Upravni odbor (Steering Board) koji daje “političke upute” visokom predstavniku. Na osnovi svojih političkih deklaracija i autentičnoga političkog tumačenja Priloga 10., Upravni odbor (Steering Board) ovlastio je (grant of power) visokog predstavnika da odlučuje o lokalnim sporovima i projektima koji se, po njegovoj procjeni i apsolutnoj diskreciji, protive duhu i tekstu sporazuma (PIC, Conclusions of the London Meeting, 12 December 1995, 35 ILM 223. 228, para. 20; OHR, Political Declarations From Ministerial Meeting of the Steering Board of the Peace Implementation Council, UN Doc. S/1997/434 annex, 5 June 1997, Sintra Declarations, London Declarations).

Ta nezakonita revizija sporazuma dostigla je vrhunac u takozvanim Bonnskim ovlastima (Bonn Powers), koje daju visokom predstavniku moć (grant of power) da donosi “obvezujuće odluke” (PIC Main Meeting in Bonn, December 1997m Bonn Conclusions, Sec. XI, para. 2). To je drska uzurpacija vlasti na štetu lokalnih vlasti, tj. demokratski izabranih članova vlade. Visoki predstavnik, kao međunarodna institucija u smislu diplomatskih odnosa (jer VP nije međunarodna organizacija), s mandatom pomoći u upravljanju implementacije sporazuma, krši taj mandat nezakonskim odlukama i tako ometa normalno funkcioniranje bosanskohercegovačke zakonske, izvršne i pravosudne vlasti. Mandat koji daje visokom predstavniku moć zakonskih odluka protivi se osnovnom mandatu međunarodnih institucija i zapravo ometa Bosnu i Hercegovinu da postane održiva suverena država.

Pretvaranje podržavajućeg mandata u mandat zakonske obveze čini drskost sile par excellence. To se protivi i samim odnosima između Vijeća implementacije sporazuma i visokog predstavnika, u kojem ono, kao zajedničko diplomatsko tijelo, može dati samo savjet visokom predstavniku, a ne ovlaštenje (grant of power). Ta arogancija moći može se, što je i važno, usporediti s političkim manipulacijama i odlukama Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju – MKTJ (International Criminal Tribunal For Former Yugoslavia). Jedan i drugi nanijeli su veliku nepravdu hrvatskom narodu, koji je najviše zaslužan što je uopće moglo doći do mira na tim prostorima jugoistočne Europe. Mislim da je konačno došlo vrijeme da se ta nepravda barem donekle rektificira.

Drugim riječima, došlo je vrijeme za jednu pravednu reviziju Daytonskog sporazuma. Predlažem da se krene od pretpostavke da nitko ne želi biti manjina u Bosni i Hercegovini te da tri konstitutivna naroda moraju imati jednak pristup i poštivanje. To znači da pravedna revizija kao minimum traži: tri naroda – tri entiteta u zajedničkoj državi Bosne i Hercegovine. Takva politička zajednica, ujedinjena na narodnoj etničkoj osnovi, osigurava mogućnost stvaranja jedne demokratske, napredne, održive države, u kojoj se poštuju nacionalne, kulturne i vjerske specifičnosti, kao pozitivno dobro u jednoj multietničkoj državi.

dr. sc. Edward Slavko Yambrusic/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

CroElecto – Opći pad popularnosti političkih stranaka

Objavljeno

na

Objavio

Da su iduće nedjelje izbori za Hrvatski sabor u kojoj je čitava Hrvatska jedna izborna jedinica, izlaznost bi bila oko 72 posto, odnosno angažman bi bio veći no proteklog mjeseca. No odmah valja istaknuti kako bi još veći no prošlog mjeseca bio broj birača koji do zadnjeg trenutka ne bi znali komu dati glas.

  • HDZ i Most u padu
  • Živi zid i SDP također u padu
  • Pola građana misli kako ne će doći do prijevremenih izbora
  • Vlada, prema uvjerenju uvjerljive većine, ne zna zaustaviti iseljavanje

 Agencija 2×1 komunikacije provela je ispitivanje javnog mnijenja o političkim preferencijama u politički turbulentnom svibnju, a rezultat poliičke krize u državi je – opći pad popularnosti političkih stranaka.

Naime, da su iduće nedjelje izbori za Hrvatski sabor u kojoj je čitava Hrvatska jedna izborna jedinica, izlaznost bi bila oko 72 posto, odnosno angažman bi bio veći no proteklog mjeseca. No odmah valja istaknuti kako bi još veći no prošlog mjeseca bio broj birača koji do zadnjeg trenutka ne bi znali komu dati glas. Neodlučnih je ovaj mjesec čak 19,36 posto. Hrvatska demokratska zajednica i dalje je na prvome mjestu, nakon tzv. Istanbulske konvencije te afere s elektroničkom poštom mogli bi računati na 24,57 posto. Dodajmo da je pri samom svršetku istraživanja N1 televizija otkrila predizbornu vezu Andreja Plenkovića sa Šavorićevim uredom. Iako ga se teško može povezati s nedavnim aferama, SDP ne samo da nije uspio profitirati od HDZ-ova posrnuća, nego je nastavio s polaganim padom popularnosti, ovaj mjesec je na 20,69 posto. U mjesecu u kojem je Živi zid počeo nuditi svoje konkretne mjere za državu dogodio se i blagi pad njegova rejtinga. U odnosu na prošlomjesečnih 12.9%, ovaj mjesec bilježe osjetno manjih 11,08 posto. Ako je Andrej Plenković nešto uspio u aferi koja mu je odnijela i najdražu ministricu, onda je to skretanje pozornosti na ulogu Mosta u čitavoj priči s elektroničkom poštom. Most je zabilježio zapravo najznačajniji pad popularnosti u odnosu na protekli mjesec. Dovoljno je bilo da ga zataji tucet ispitanika pa da rezultat pokaže vrijednost gotovo tri boda manju – 6,94 posto. Peto mjesto sad već konstantno drže Neovisni za Hrvatsku, također s nešto manjim rezultatom no prošloga mjeseca – 3,87 posto. Stranka koja se smjestila između NHR-a i IDS-a (2%) je GLAS s postotkom 2,54. Iznad jedan posto još je tek HSS (1,2%), a od mnogobrojnih stranaka ispod jedan posto vrijedi istaknuti HSU (0,93%) te vladajući HNS koji se s 0,40% izjednačio s Hrastom.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović predvodi popis najpozitivnije doživljenih političara s 14,60 posto ispitanika. Iako narušenog postotka u odnosu na prošli mjesec, Andrej Plenković drugi je najpozitivnije doživljeni političar s 9,98 posto. Treći je Ivan Vilibor Sinčić s 5,96 posto.

Najnegativnije doživljeni političar je predsjednik Vlade Andrej Plenković kojeg je na to mjesto stavilo 26,51 posto ispitanika. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić drži drugo mjesto neslavnog popisa s 9,03 posto. Treće mjesto i ovaj mjesec pripada jednom od u zadnje vrijeme najglasnijih odvjetnika Vlade Miloradu Pupovcu (5,96%).

Kad je riječ o doživljaju rada ministara u Vladi, najznačajnija promjena svakako je ostavkom uvjetovan izostanak Martine Dalić s popisa najlošije ocijenjenih ministara. Najbolje je doživljen rad ministara: Tomislava Tolušića (10,85%), Gabrijele Žalac (5,86%), Zdravka Marića (5%), Gorana Marića (3,75%) te Tome Medveda (2,69%).

Najlošijim ispitanici smatraju rad ministara: Nade Murganić (9,70%), Milana Kujundžića (9,32%), Blaženke Divjak (5,67%), Marka Pavića (2,88%) te Nine Obuljen-Koržinek (2,11%).

Ispitanicima su postavljena i dodatna pitanja. Na pitanje smatraju li kako će sam Andrej Plenković raspisati prijevremene izbore, većina ispitanika smatra kako je to malo vjerojatno, odnosno kako će trenutačna većina tražiti sve načine kako odraditi mandat do kraja. Da će Plenković raspisati prijevremene izbore smatra 18,54%, da ne će 50,53%, a neodlučnih je 30,84%.

Građani su vrlo pesimistični kad je riječ o zaustavljanju iseljavanja. Tek 10,37% smatra kako će Vladine reformske mjere zaustaviti iseljavanje. Čak 72,14% uvjereno je kako ono što je dosad ponuđeno nije dovoljno za zaustavljanje iseljavanja Hrvata, dok se preostali postotak ispitanika nije znao izjasniti.

Poklič „Za dom spremni!“ zakonom bi zabranilo 42,07% ispitanika, 39% smatra kako to nije potrebno, a 18,92% nije znalo što bi zapravo trebalo kad je riječ o zakonskom reguliranju te kovanice.

Prije osamnaest godina polupredsjednički politički sustav zamijenjen je parlamentarnim, odnosno otad predsjednik države ima znatno manje ovlasti, dočim vlada ima znatno veće. Predsjednika države biraju neposredno svi punoljetni hrvatski državljani u jednoj izbornoj jedinici, a kandidirati se može svaki punoljetni državljanin. Da bi trebalo pristupiti izmjenama načina odabira predsjednika države smatra 32,47%. Postojeći sustav zadovoljavajuć je 42,07%, a 25,46% ispitanika nije se moglo odlučiti.

Ispitanicima je postavljeno i pitanje koje se između ostalih u nešto drukčijem obliku nalazi i u referendumskoj inicijativi „Narod odlučuje“: „Trebaju li nacionalne manjine u Hrvatskom saboru izostati iz odlučivanja o parlamentarnoj većini?“ Rezultat je izuzetno zanimljiv. Naime, najveći je zapravo postotak onih koji se nisu željeli izjasniti – čak 34,77 posto ispitanika, a onih koji smatraju da manjinama treba, odnosno ne treba oduzeti tu mogućnost gotovo je jednak – 32,76% da manjine ne bi trebale odlučivati o većini i tek koji ispitanik manje (32,47%) da bi.

Ante Rašić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza: Plenković sad zapravo tvrdi da je lani u samo par dana zaboravio lica i imena Grupe Borg s kojom se sastajao

Objavljeno

na

Objavio

Borg grupa, u kojoj su uz Martinu Dalić bili Ante Ramljak i Tomislav Matić iz tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić iz InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Savjetovanje i Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, radila je na pripremi Lex Agrokora da bi taj posao bogato naplatili savjetničkim ugovorima u Agrokoru, otkrio je Index pišući o Aferi Hotmail.

Upravo je premijer Plenković “molio” buduće pisce Lex Agrokora da se s njim sastanu “vezano za temu na kojoj rade”. Evo kako o tom pozivu piše Martina Dalić 5. ožujka, piše Index.

“Premijer moli da sutra dodete u Vladu u 15:30 vezano uz temu na kojoj radimo. Nadam se da cete uspjeti”, napisala je Dalić. Poziv se nije odnosio samo na članove Borg grupe nego i na Zdravka Marića, ministra financija.

Nakon poziva Dalić, Korunić će poslati u prilogu “uradak”, a riječ o hodogramu aktivnosti iz kojeg je razvidno da ta grupa radi tajno za vladu. “Draga Martina, U prilogu naš uradak. Skrećemo pažnju na listu pitanja koju bismo htjeli uputiti firmi”, napisao je Korunić.

Na tom sastanku raspravljalo se o aktualnoj situaciji u Agrokoru, ali i o izlasku iz te situacije, odnosno budućem zakonu. Bio je to vrlo bitan sastanak, a upravo je zbog tog sastanka odvjetnik Boris Šavorić odgodio direktan let za London. U Veliku Britaniju ipak je otišao tog dana, ali preko Beča u 18:40 sati i to nakon sastanka s Plenkovićem.

“Da li mogu povesti svog kolegu od povjerenja partnera Tonija, kojeg svi znaju. Pa ako se rasprava odulji, da imate pravnu podršku”, napisao je Šavorić u mailu.

Toni iz Šavorićeva maila je odvjetnik Toni Smrček, tako da ne stoji još jedna Plenkovićeva tvrdnja da nije znao o detaljima angažiranja tog odvjetničkog ureda jer su na sastanku bila dva odvjetnika iz Šavorićeva ureda.

Drugi sastanak tjedan dana prije nego je vlada prihvatila Lex

Drugi sastanak Borg grupe s premijerom održan je 23. ožujka, tjedan dana prije nego što će Lex Agrokor biti usvojen na vladi. Pisanje Lex Agrokora u to se vrijeme već dobro “zahuktalo”, pisao jeIndex.

Plenković ne može reći da nije znao za angažman Grupe Borg

Naime, 12. travnja 2017. Ante Ramljak je javno predstavio svoje suradnike i njihov angažman nakon donošenja Lex Agrokora. Teško je povjerovati da ih premijer nije prepoznao nakon tri sastanka s njima. Mediji su prenijeli sastav:

Povjerenik za Agrokor Ante Ramljak odabrao je osam najbližih suradnika koji bi mu trebali pomoći stabilizaciji poslovanja Agrokora i izvlačenju koncerna iz krize.

U savjetničkom timu su Marko Delić i Branimir Bricelj iz tvrtke Alter Capital, Tomislav Matić iz Texo Managementa, za pravna pitanja angažiran je odvjetnički ured Šavorić i partneri, za komunikaciju Kristina Laco iz Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri, a iz samog Agrokora tu su Vladimir Bošnjak, Luka Cvitan i Anja Linić Sikavica.

BRANIMIR BRICELJ Spominjao se u kombinacijama i kao kandidat za vladina povjerenika u Agrokoru. Partner je u financijskoj tvrtki “Altera savjetovanje” i ima bogato iskustvo na području preuzimanja i spajanja, korporativnog upravljanja i restrukturiranja u različitim gospodarskim djelatnostima. Između ostalog, bio je voditelj razvoja u Plivi, a radio je u CA-IB-u gdje i Ante Ramljak.

MARKO DELIĆ Osnivač i partner u tvrtki “Altera savjetovanje” u području investicijskog bankarstva sa sjedištem u Zagrebu, usmjerene na pružanje usluga klijentima s područja Jugoistočne Europe. Prije osnivanja Altere, radio je kao direktor Deutsche bank za Centralnu Europu te u J.P. Morganu gdje je proveo 10 godina.

TOMISLAV MATIĆ Ramljakov partner iz tvrtke Texo Management koja se bavi pružanjem usluga financijskog savjetovanja prilikom prodaja, spajanja ili preuzimanja kompanija, te usluga financijskog i investicijskog konzaltinga. Radio je u Ministarstvu financija te u Quaestus fondu gdje je također radio i Ramljak.

VLADIMIR BOŠNJAK Radi u Agrokoru na poziciji izvršnog direktora za strategiju i tržišta kapitala, na kojoj je prije njega radio sadašnji ministar financija Zdravko Marić. Bošnjak je bio direktor za ulaganja u bivšoj Hypo banci, a također je radio u CA-IB-u, investicijskoj banci, članici Bank Austria Groupa.

LUKA CVITAN Od 2011. radi u Agrokoru na poziciji menadžera za strategiju i tržišta kapitala. Prije toga radio je i školovao se u Velikoj Britaniji.

ANJA LINIĆ SIKAVICA Direktorica Ureda za odnose s javnošću Agrokora. U koncernu radi od 2002. godine.

BORIS ŠAVORIĆ Za pravna pitanja povjerenik Agrokora angažirao je odvjetnički ured Šavorić i partneri. Ured pruža odvjetničke usluge u Hrvatskoj iz područja trgovačkog prava, tržišta kapitala, međunarodnih akvizicija i projekata razvoja nekretnina. Boris Šavorić bio je vođa odvjetničkih timova nekoliko važnih projekata i preuzimanja kompanija u Hrvatskoj, a nositelj je priznanja Svjetske Banke za rad i doprinos u Investing Across Borders.

KRISTINA LACO U timu Ante Ramljaka za komunikacijsku strategiju zadužena je Kristina Laco, direktorica i partnerica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i partneri. Laco je poznata komunikacijska stručnjakinja s bogatim iskustvom u savjetovanju menadžera domaćih i međunarodnih tvrtki koje posluju na hrvatskom tržištu, pisao je dnevnik.hr 12. travnja 2017. godine.

O tome je pisao i tportal i drugi mediji.

“Jedino problematično pitanje po meni je pitanje odabira podizvođača. Pozivam sve ljude o kojima se radi, a to su ljudi sa svojim poslovnim i ljudskim integritetom, neka naprave jednu gestu. Neka osim troškova i naknade koju je dobio Ante Ramljak vrate novac kompaniji.

Sve ono što smatraju da je suvišno i da odagnamo jednom za uvijek bilo kakvu logiku nekakvog ili nečijeg profiterstva koje samnom nema veze, niti me je itko pitao, niti sam znao tko će biti podizvođač, a još manje kolike će im biti naknade. I ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada i HDZ trpi štetu ili odgovara zbog te situacije. Ja se svaki dan budim miran i idem spavat miran i nemam nikakav problem i rado bi da se sve rasvjetli”, rekao je jučer Plenković, nakon više od godinu dana, a nakon što su svi saznali da se ekipa koja je pisala Lex Agrokor odmah nakon toga počela masno naplaćivati.

hrvatska-danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati