Pratite nas

Religija i Vjera

Je li Isus imao braće i sestara?

Objavljeno

na

Pitanje je li Isus imao braće i sestara pobuđeno je i otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.« Prema prijevodu Novoga zavjeta, u retku 25 piše: »I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.« U prijevodu dr. Ljudevita Rupčića redak 25 glasi: »I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.«

Pitanje je li, dakle, Isus imao braće i sestara pobuđeno je i nedavnim otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na jednoj grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.« Tako je ponovno pokrenuta i svojevrsna rasprava o pitanju »Isusove braće i sestara«.

O tom je otkriću svoje komentare napisalo i svoje stručno mišljenje dalo više katoličkih teologa bibličara, i na njihova se razmišljanja o njemu i mi oslanjamo, ne izdvajajući nijednoga od njih. Valja izreći i činjenicu da je sam pronalazač toga otkrića bio vrlo oprezan u tumačenju, pa je napisao: »Imajući na umu broj stanovnika Jeruzalema (možda 80.000) i uobičajena tadašnja imena, moglo je biti najmanje 20 Jakova čiji je otac nosio ime Josip i čiji je brat bio Isus.« Dobro je, stoga, ponekad pokušati stvar istražiti i dublje, ne zadržavajući se samo na novinskim izvješćima, koja možda uvijek ne uspijevaju prenijeti cjelokupnu sliku o važnosti nekoga događaja, ili pak govore o nečemu drugom.

Nećemo, jednako tako, ući u teološku raspravu o djevičanstvu Majke Božje, već ćemo se osvrnuti na povijesno-književne podatke koji su nam dostupni. Isus dolazi u Nazaret. Subota je i ide u sinagogu, gdje je održao govor koji je sve zadivio. Odmah se javljaju pitanja i reakcije tipične za jedno malo mjesto: »Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?« (Mk 6, 2-3). Još od početaka kršćanstva javljalo se i ponavljalo pitanje o identitetu te »braće i sestara«, od kojih se – tako se čini – Isus (da tako kažemo) distancirao. Naime, jednoga dana mu kažu: »Slušaj! Eno ti vani majke i braće, traže te.« A Isus: »Tko je moja majka i moja braća?« Nakon što se osvrnuo na mnoštvo koje ga je okruživalo, pojašnjava: »Evo moje majke i moje braće. Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka« (Mk, 3, 31-35).

I židovski povjesničar Josip Flavije iz prvoga stoljeća govori o Jakovu koji je odgovoran za Crkvu u Jeruzalemu i navodi da je »brat Isusa zvanoga Krist«. Prva i drevna »identifikacija« te »braće« javlja se u jednom apokrifnom spisu (što znači da nije prihvaćen u kanonske tekstove Svetoga pisma!), takozvanom Jakovljevu protoevanđelju, koje je napisano u drugome stoljeću. U tome apokrifnom tekstu Josip sam kaže, u trenutku vjenčanja s Marijom: »Imam djece i starac sam, dok je ona djevojka!« (9, 2). »Braća« Isusova ovdje bi, dakle, bila polubraća, rođena iz prvoga braka Josipova.

Jednako tako u drugome se stoljeću u djelu jednoga kršćanskog autora (»Sjećanja«) govori o »rođacima« ili »rodbini« Isusovoj, koje su procesuirali Rimljani pod Domicijanom, dakle krajem prvoga stoljeća.

Tu je tezu prihvatio prevoditelj Biblije na latinski, sv. Jeronim, koji je u »braći« i »sestrama« Isusovima vidio zapravo bratiće i sestrične, znači pripadnike šire Marijine rodbine. Tu je svoju tezu sv. Jeronim branio polemizirajući s jednim svojim suvremenikom u četvrtom stoljeću, nekim Elvdijem, koji je tvrdio da riječ o djeci koju bi, navodno, Marija i Josip bili imali poslije Isusa. Tu tezu zastupaju i neki suvremeni bibličari, upućujući na Evanđelje po Luki koji u jednom trenutku kaže: »…i rodi sina svoga, prvorođenca«, Isusa (2, 7). Ipak, ovdje valja primijetiti da »prvorođenac« po sebi ima pravnu vrijednost te ističe biblijska prava, to jest taj pojam zapravo ističe prava povezana s prvorođenstvom.

Zanimljivo je isto tako navesti, kao svojevrsni kuriozitet, da jedan aramejski dokument – kako spominje talijanski bibličar Gianfranco Ravasi ne navodeći izričito njegovo točno ime – iz prvoga stoljeća govori o jednoj majci (i njoj je bilo ime Marija) koja je umrla »rađajući svoga sina prvorođenca«. Da se pojam »prvorođenac« tumačio u suvremenom smislu, očito je da bi ga ovdje bilo suvišno spomenuti jer je više nego jasno da žena koja je umrla pri porodu nije mogla imati druge djece.

Moderna povijesno-kritička metoda upozorila je i na neke druge činjenice. Egzegetičari te metode navode da na aramejskom ili hebrejskom jeziku riječ »brat« (‘aha’ i ‘ah) može značiti bilo brat, bilo bratić, bilo nećak, pa čak i saveznik.

U Knjizi Postanka Abraham svojega nećaka Lota naziva »bratom« (usp. 11, 12: »Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku«, te 13, 8: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća!).

Osim toga, izraz »braća Gospodinova« u Novome zavjetu označava skupinu kršćana židovskoga podrijetla koji su bili vezani na nazaretsku skupinu Kristovih sljedbenika. Oni su predstavljali jednu vrstu samostojne zajednice, koja je posjedovala određeni autoritet, te je čak mogla predložiti vlastitoga kandidata kao prvoga »biskupa« Jeruzalema – Jakova. (Usp. Dj 15, 13 i 21, 18: »Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuću, gdje se sastadoše sve starješine.«)

U odlomku Markova evanđelja Isus je čini se umanjio njihove povlastice, te ih sveo na općenitiji ali znakovitiji horizont vjernosti volji Gospodnjoj. Osim toga, nikada se ta »braća« i »sestre«, ni na jednome mjestu u Bibliji, ne nazivaju – kao Isus – »Marijinom djecom«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II. slavi se 22. listopada, na datum kad je održao prvu svetu misu kao papa 1978. godine.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII.

Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II.

Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku.

Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003.

Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima.

Osobito je bio popularan kod mladih. Ustanovio je 1984. godine Svjetski dan mladih, na kojem se redovito okupljalo mnoštvo mladih, a ti su se Susreti nastavili održavati te okupljaju sve veći broj mladih.

Znakovita su i njegova putovanja. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 129 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je Zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.

Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima kao izuzetan čovjek, papa i blaženik.

Biografija:

papa-2Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu.

Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine  1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom.

Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.

Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.

Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Papa je u tijeku svoje papinske službe proglasio 1282 blaženika i 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala.

Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005, u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada. Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla II. svetim 27. travnja 2014. godine, zajedno s papom Ivanom XXIII.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskupi pozivaju da se i ove godine 18. studenog u 18.11 sati oglase crkvena zvona u znak sjećanja na žrtvu Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Plenarno, 59. zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije održano je pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića u Zagrebu od 16. do 18. listopada 2019. Na zasjedanju su uz članove HBK sudjelovali delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vojni ordinarij Tomo Vukšić, srijemski biskup Đuro Gašparović i subotički biskup Ivan Penzeš, prenosi ika.hkm.hr

Pozdravljajući nazočne na početku zasjedanja nadbiskup Puljić posebno je pozdravio i izrazio dobrodošlicu novom apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj nadbiskupu Giorgiu Lingui poželjevši mu plodnu i uspješnu misiju u našoj zemlji. Zaželio je dobrodošlicu i novom članu Hrvatske biskupske konferencije imenovanom varaždinskom biskupu mons. Boži Radošu sa željom da njegov rad bude plodan i blagoslovljen. Predsjednik HBK ujedno je zahvalio dosadašnjem varaždinskom biskupu Josipu Mrzljaku za sve dobro što je učinio u biskupiji i u konferenciji napose za višegodišnje vodstvo Hrvatskog Caritasa.

Nakon prihvaćanja zapisnika s prošlog zasjedanja biskupi su upoznati s prijedlogom Kurikula katoličkih škola i odobrili su njegovu provedbu. Naime, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje požeški biskup Antun Škvorčević potaknuo je uključivanje katoličkih škola u reformu kurikula kako bi se definirale posebnosti i istaknuo identitet katoličkih škola. U tome smislu prošle godine osnovano je Povjerenstvo za izradu plana i programa u katoličkim školama koje je priredilo dva dokumenta. Jedan sadrži opće dopune kurikula za potrebe katoličkih škola, a drugi dopune kurikula za svaki pojedini nastavni predmet u čijoj su izradi sudjelovali učitelji i nastavnici katoličkih škola. Probna provedba dopunjenih kurikula u svim katoličkim osnovnim i srednjim školama započela je u ovoj školskoj godini 2019./2020. Istaknuta je potreba nastavka jačanja autentičnosti katoličkih škola i njihovih standarda obrazovanja kako bi se u njima održao katolički identitet.

Na zasjedanju je razmotren nacrt poruke HBK o ekumenizmu koja bi trebala dati smjernice i nove poticaje za promicanje ekumenizma u našoj stvarnosti. U raspravi su biskupi istaknuli važnost objavljivanja takvog dokumenta te su ga uz pojedine prijedloge uputili na daljnju doradu.

Budući da je imenovanjem mons. Bože Radoša varaždinskim biskupom upražnjeno mjesto rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, biskupi su na zasjedanju razmatrali pitanje njegovog nasljednika.

Jedna od tema zasjedanja bilo je funkcioniranje i djelovanje crkvenih medija napose onih koji su u mjerodavnosti Hrvatske biskupske konferencije. Istaknute su pozitivne strane objedinjavanja medija HBK u Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) koja je zaživjela prošle godine u novim prostorima u sjedištu HBK. Biskupi su izrazili zahvalnost svim djelatnicima na trudu koji svakodnevno ulažu u zahtjevnu zadaću stvaranja bogatog medijskoga sadržaja u svim sastavnicama HKM-a: Hrvatskom katoličkom radiju, Informativnoj katoličkoj agenciji te novim medijima. Ujedno su istaknuti i izazovi s kojima se ta medijska kuća suočava napose u smislu svojeg specifičnog poslanja na hrvatskoj medijskoj sceni kao i u sklopu evangelizacijskog poslanja Crkve u našem vremenu. U tome smislu biskupi su dali poticaje da se u našim crkvenim medijima još više poradi na evangelizaciji, apostolatu, duhovnosti, promicanju kršćanske umjetnosti, kulture, kao i društvenoj dimenziji vjere i odgoju. Isto tako istaknuto je kako iskustvo stečeno od uspostave HKM-a može biti dragocjeno za ozbiljniju analizu radi daljnjega razvoja i unaprjeđenja cijeloga sustava.

Biskupi su zatim podrobnije upoznati sa sadržajem dokumenta „Muško i žensko stvori ih“ koje je u lipnju ove godine objavila Kongregacija za katolički odgoj. Podnaslov toga dokumenta sažima razlog njegova nastanka a glasi „Prema putu dijaloga o pitanjima roda (gender) u obrazovanju“. Dokument ima za cilj pomoći onima koji djeluju na području odgoja i obrazovanja novih naraštaja u odnosu na pitanja ljudske afektivnosti i seksualnosti, jer se nalazimo u vremenu, kako stoji u dokumentu, ,,kulturne dezorijentacije“ koju je donijela sa sobom pojava rodne ideologije. Kongregacija za katolički odgoj željela je jasno iznijeti crkveni nauk te donijeti odgojne smjernice u odnosu na tu pojavu, ali i predstaviti metodologiju dijaloga s obzirom na pitanja ljudske spolnosti koja su u središtu diskusije.

Članovi HBK podržali su prijedlog Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve da se od 23. do 25. listopada 2020. održi Šesti hrvatski socijalni tjedan. Glavna tema toga skupa bit će „Demografija – iseljavanje – migracije“. Prihvaćen je i prijedlog da za predsjednika Programskog odbora tjedna bude imenovan prof. dr. Gordan Črpić, a za dopredsjednika mr. Zvonimir Ancić.

Na kraju drugog dana zasjedanja u četvrtak, 17. listopada, hrvatski su biskupi slavili svečanu euharistiju u zagrebačkoj prvostolnici s novim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giorgiom Linguom na početku njegove službe u našoj zemlji.

Između ostaloga na ovom je zasjedanju odlučeno da Odbor za mlade HBK više neće biti glavni organizator Festivala duhovne glazbe Uskrsfest. Naime, u organizaciju toga festivala koji se održava od 1979. godine Odbor za mlade HBK uključio se 2004. godine.

Predsjednici pojedinih tijela, Komisija, Vijeća i Odbora HBK podnijeli su redovita godišnja izvješća.

Na zasjedanju su donesene i odluke o pojedinim mandatima u tijelima HBK. Za novog delegata HBK pri Komisiji biskupskih konferencija zemalja Europske Unije – COMECE izabran je bjelovarsko križevački biskup Vjekoslav Huzjak, a za zamjenika porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško ponovno je izabran za nacionalnog delegata za međunarodne euharistijske kongrese.

Kalendar događanja Hrvatske biskupske konferencije u idućem razdoblju uključuje izvanredna zasjedanja 27. siječnja i 9. lipnja 2020. Redovita plenarna zasjedanja Sabora HBK održat će se od 21. do 23. travnja 2020. te 20. do 22. listopada u Zagrebu. Susret članova HBK s redovničkim poglavarima i poglavaricama bit će upriličen 8. lipnja 2020. Deveti pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike održat će se 3. i 4. ožujka 2020. u Zagrebu. Susret hrvatske katoličke mladeži održat će se u Zagrebu 9. i 10. svibnja 2010. U Šibeniku će 21. lipnja 2020. biti proslavljena 50. obljetnica proglašenja svetim Nikole Tavelića. Šesti hrvatski socijalni tjedan održat će se od 23. do 25. listopada 2020. u Zagrebu. Međunarodni znanstveni simpozij u povodu 100. obljetnici smrti biskupa Antuna Mahnića bit će upriličen 12. prosinca 2020., a svečana misa u krčkoj katedrali sutradan, 13. prosinca 2020.

Biskupi pozivaju da se i ove godine 18. studenog u 18.11 sati oglase crkvena zvona u znak sjećanja na žrtvu Vukovara i na sve žrtve Domovinskoga rata.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari