Connect with us

Reagiranja

Je li moguće da baš nitko ne zna za sudbinu 1858 nestalih osoba?

Objavljeno

on

Hrvatski obrambeni Domovinski rat ili bolje rečeno agresija na Republiku Hrvatsku iza sebe su ostavili još jednu bol – nestale osobe!
30. kolovoza je Međunarodni dan nestalih osoba, kad će se mnoge majke i očevi po tko zna koji puta pitati: Gdje su naši najmiliji?, te tražiti da im se pomogne, da ih nađu.

Evo, već je prošlo 30 godina od početka rata, a mi još uvijek ne znamo za sudbinu oko 1800 nestalih.

Ministarstvo hrvatskih branitelja i Crveni križ nastoje da se pronađu ti ljudi, ali zasad bezuspješno.

Stoga, može se reći da je rat ili agresija završena (na papiru), ali dok ne pronađemo i zadnjeg nestalog Hrvata mi smo još uvijek „u ratu“, u borbi za nevine ljude koji su nestali, kao sjeno na cesti.

Brojka od 1858 ljudi je iznimno velika. Sve te osobe nisu mogle nestati tek tako, a da nitko, ali baš nitko ne zna gdje su i kako su završile.

Oni koji znaju šute i svakodnevno žive sa tom tišinom. (Kako samo mogu?) Što se događa u njihovim glavama da vjerojatno ni svojim najbližima ne žele otkriti strašnu sudbinu tako velikog broja ljudi?

Najviše ih je nestalo na području Vukovarsko-srijemske i Osječko – baranjske županije, ali i Šibensko – kninske, odnosno na područjima koja su bila godinama okupirana.
U Ministarstvu hrvatskih branitelja često odlaze na tzv. probna iskapavanja, ali rezultata nema.

Možda ih traže na krivom mjestu? Možda su tijela tih nesretnika u vrijeme okupacije prebačena u Srbiju ili Republiku Srpsku, a tamo s tim u svezi još nije bilo nikakvih iskopavanja.

A u pravu se kaže-ako nema tijela, nema ni zločina!

Za obitelji nestalih vrijeme ne liječi rane. Samo odgovor na pitanje o sudbini njihovog nestalog člana obitelji može im pomoći vratiti spokoj.

Među nestalima je i dr. Ivan Šreter. Završio je u srpskom logoru Bučje i otada mu se gubi svaki trag. Zar baš nitko ne zna za njegovu sudbinu? Ili za sudbinu djece Kate Šoljić ili Eve Šegarić? Tako bi inače mogli nabrajati u nedogled.
Nemoguće!

Od tako velikog broja ljudi koji se i dalje traže obitelji nemaju nikakve vijesti o njihovim sudbinama, dok za samo nekoliko stotina se zna da su smrtno stradali, ali „nitko“ ne zna gdje su njihovi posmrtni ostaci.
Nemoguće!

Međutim, kad su u pitanju nestali, Hrvatska ima još jedan problem, odnosno neodgovoreno pitanje – gdje su na desetine tisuća Hrvata koji su smrtno stradali nakon II. svjetskog rata, odnosno kada će biti dostojno sahranjeni?
Bivši partizani i komunisti iznimno su dobro sakrivali istinu o tim, nesretnim ljudima, pa čak i ženama, starcima i najmlađima. Slovenija, ali i Hrvatska još je uvijek puna neotkopanih i neotkrivenih masovnih grobnica. Te ljude koji su stradali uz pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ gotovo više nitko i ne traži.
A kako vrijeme ide, bojimo se, da će i mnogi nestali iz Domovinskoga rata doživjeti istu ili sličnu sudbinu.

Ljudi nisu predmeti pa da tek tako mogu nestati.
Srpski i ini agresori znaju za sudbinu svih tih ljudi.

Nu, na Međunarodni dan nestalih nije dovoljno samo otići kod jednog od brojnih Spomen križeva i za sve te ljude zapaliti svijeću, tim prije jer je vrijeme da se pita i one koje se treba pitati: zašto dosad niste pronašli nestale Hrvate, odnosno zašto ih niste na vrijeme i kako treba tražili?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR