Pratite nas

Komentar

Je li Orban bio u pravu? Nije dovoljno pjevati Imagine

Objavljeno

na

Nakon pariškog islamističkog masakra nad nedužnim ljudima, koji podsjeća na nacističko odsuće bilo kakvog obzira prema ljudskom životu, bilo kakve empatije i čovječnosti – jer ubijati nasumce ljude na ulici, u dvorani, kafiću, restoranu, na stadionu znak je poremećaja elementarne ljudskosti, psihopatologija koja zadire u misterij esencijalnoga zla – postalo je jasno da se Zapad nalazi na početku jednog vrlo mračnog razdoblja kad će biti prisiljen na duboku političku, kulturološku i društvenu introspekciju, piše Zoran Vukman

[ad id=”93788″]

Neprijatelj koji ga napada nije s one strane crte bojišnice, nego izranja iz njegovog multikulturalnog konteksta, udara iznenada, podmuklo, iz svakodnevne rijeke života, okrutan, nepredvidljiv, bešćutan, pun mržnje i zavisti prema načinu života i civilizaciji koja ga je primila. Obranu protiv takvog neprijatelja gotovo je nemoguće postaviti bez povećanog nadzora građana, bez ograničenja sloboda i bez latentne paranoje.
Zapad se našao u ratu koji je u povijesti neviđen jer opasnost od gerilskih i terorističkih, uličnih prepada je tek jedan njegov segment. Ovdje smo suočeni s programiranim ljudima-bombama koji mogu pored nas sjediti u kafiću, na trgu, u teatru, na stadionu, bilo gdje i bilo kada, i svojim izgledom ne moraju odavati da se radi o zlim ili bolesnim i izmanipuliranim ljudima. Oni mogu izgledati sasvim obično.

Cijela Europska unija, pogotovo njezin liberalni i razvijeniji Zapad, u odnosu na migrantsku krizu ustrajava i dalje na svom humanitarno-multikulti konceptu. S druge strane u istočnoj Europi, a sve više i u srednjoj, prevladava orbanovski koncept kojeg bih nazvao – antemurale, odnosno, predziđe. Stari koncept „antemurale cristianitatis“ sa svojom famoznom žicom oživio je madžarski premijer Viktor Orban na početku same krize, anticipirajući da bi problem s izbjeglicama s Bliskog istoka mogao prerasti u mučnu agoniju bez kraja i konca. On se odlučio za radikalan potez zaštite svojih državnih granica u trenutku kad se Europa zgražala nad njegovom pragmatičnom politikom. Danas polako i drugi dolaze na njegov „antemurale“ koncept, žica i zatvaranje Schengena postaju stvarnost unutar EU, pitanje je dana kad će se Europa hermetizirati.

Je li Orban bio u pravu?

Je li Orban bio u pravu? Razvoj događaja donosi ozbiljnu argumentaciju u prilog „antemurale“ koncepta. Europa još nije svjesna da joj je u Parizu objavljen veliki rat. Vrlo okrutni rat, nečovječniji od najnečovječnijih. Ubijanje nasumce, ubijanje poradi ubijanja – najstrašniji je zločin protiv čovjeka i života kao dara Božjega. Govoriti o osveti kao motivu u takvom slučaju, bilo bi kao da psihopata i ponore njegovog mračnog uma pokušavamo opravdati bilo čime logičnim. Nikakva logika, ništa razumsko pa ni emocionalno ne može protumačiti nečiji poriv da ubija ljude koji sjede u kafiću ili restoranu. Takvo pomračenje je demonske naravi, ali ljude koji izvršavaju takve zadatke netko je uzgojio – ne odgojio, nego uzgojio – sasvim određena kultura i svjetonazor.

Ne možemo reći: to su gnjevni ljudi željni osvete. Svaki čovjek ima razloga za gnjev. I većina ljudi može naći povoda za osvetu. Ali nasrnuti na jedan svijet, jedan način i kulturu življenja, na jednu civilizaciju koja ima svoje dosege i veličinu, znači objaviti rat njezinom pravu da bude svoja, i generalizirati krivnju njeznih političkih struktura kao krivnju naroda, nacija, pojedinaca, rasa, bilo kojih određenih skupina. Napadači na Pariz su inferiorni rasisti, oni su počinili zločin iz mržnje i rat koji se vodi protiv Europe vodi se kao rat protiv čovječnosti.

Moraliziranje o žrtvama koje navodno nisu iste za Zapad, da njegove žrtve vrijede više od onih u Iraku ili Siriji, samo je jedan veliki ucjenjivački, moralni reket usmjeren u tom pravcu da nam svima udari kolektivnu krivnju i grižnju savjesti. Protiv takve logike Orban je podvukao crtu i pokazalo se – onkraj svake patetike i moraliziranja – da je učinio ono što je mislio da je najbolje za njegovu zemlju i za Europu. Pitanje je kad će to stići u pamet zapadnim središtima moći jer oni i dalje brane svoj multikulti koncept.

Mnogi se pitaju, pa čak i ishitreno zaključuju, je li propao, odnosno da je već propao multikulturalni koncept. Naprotiv! On ne samo da nije propao nego ga zapadna globalistička liberalna demokracija tek sada do kraja idealizira i utopizira kao jedini način otpora terorizmu, što je u sebi samom čista kontradikcija. Velikom zlu se ne može nitko suprotstaviti s držanjem za rukice, paljenjem svijeća i pričama o slobodi i jednakosti.

Antemurale koncept

Međutim, islamistički terorizam i nije ustao protiv multikulturalizma, on je ustao protiv Zapada i kršćanstva, jer bez obzira na posvemašnju sekularizaciju, u njihovim očima, i okorjeli zapadni ateist je kršćanski nevjernik. Cinik bi rekao da im je dijagnoza točna, ali iz sasvim drukčije perspektive – zapadni čovjek je mahom bio kršćanin, ali danas je nevjernik-ateist, no iz vizure ISIL-a to je sve isto, kršćanin vjernik i ateizirani kršćanin. Njih ne zanima multikulturalnost, štoviše, sad im ide na ruku kao transmisija njihovih planova i mogućnost lakše penetracije u neprijateljski teritorij.

U ovome času, Europa će uvidjeti da je jedini način obrane „antemurale“ koncept, dok od prkosno-patetičnih javnih manifestacija i pjevanja „Imagine“ na mjestu zločina nema puno koristi. Čim pukne jedna petarda, ljudi se razbježe. Europske nacije moraju sebi posvijestiti tko im je i kakav neprijatelj, o kakvom se zlu radi, a „Imagine“ i lenonovske tlapnje o svijetu bez granica i religija, tipični su produkt takve liberalističke anacionalne i anti-teističke ideologije koja u odsudnom času zapadnog čovjeka čini još ranjivijim i slabijim.

Što se Hrvatske tiče, mi smo ostali u jednom međuprostoru, bez jasne strategije kako se nositi s izvanrednom situacijom koja nas nagoni da postanemo „hot spot“, i sutra potencijalno žarište krize koja bi prijetila prerasti u noćnu moru. Uskoro u posjet Zagrebu dolazi i američki potpredsjednik Joe Biden. Kad tako visoki gost stiže u našu metropolu, usred ovog europskog nevremena, onda nehotice svraća pozornost na nas – a mi bismo, barem se tako mnogi tješe – htjeli ostati ščućureni i nezapaženi na balkanskoj porti – i to je sva milanovićevska strategija. I eto nam sad starog Irca Joea, taman da nas teoristi dožive kao – target.

Zoran Vukman

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

VUKOVAR, PROVJERA NAŠE LJUDSKOSTI

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec je studeni, unatoč svome imenu, mjesec lijepih i nostalgičnih iskustava. Tako je sve dok pred nas ne izroni, dok nas ne zaskoči datum 18. studenog. On nas odmah odnese u taj datum 1991. On se ne može zvati danom.

To je drama, sinonim stradanja, sinonim pomračenja ljudske vrste. Tog dana postaje istinito ime ovog mjeseca. Postaje hladno, postaje studeno u našim dušama. Jer Vukovar je živi grad i živa stvarnost spremljena u povijest i naše sjećanje. Kad kažemo spremljena, ne smije značiti odložena stvarnost! Povijest je Vukovara postala povijest rođenja moderne i samostalne Hrvatske ali i povijest svakoga od nas.

Vukovar neprekidno mora osnaživati političku, simboličku i egzaktnu snagu i vrijednost za Hrvatsku i ukupnu javnost… Vukovaru moramo osigurati memorijsko mjesto i svetište koje traži njegova snaga i tragovi ubrazdani na licu tisućljeća. Postati grad pomirenja, grad prijatelj sviju…

Provjera ljudskosti i sposobnosti našeg življenja i opstajanja. Možemo mi, i moramo to htjeti i znati graditi …

Za Vukovar nam trebaju mirni, autentični, utemeljeni, svjesni i odlučni potezi. Da kandidatura grada Vukovara za neprolaznu povijest bude potvrđena zrelošću naše generacije koja će znati iskustva prošlosti ugraditi u svoju budućnost… napisao je Goran Marić na facebooku povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

VIDEO – Knezović: Zaoštravanje odnosa BiH i Srbije je samo populizam i medijska pompa!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odbacio je danas tvrdnje kako njegova izjava da bi bio spreman na rat ukoliko bi se Republika Srpska pokušala odcijepiti od Bosne i Hercegovine predstavlja prijetnju, nego je rekao kako je to logičan odgovor na pokušaje podjele koju zagovaraju srpski čelnici u BiH.

“Nije prijetnja kazati da ćete braniti svoju zemlju, prijetnja je kad kažete da ćete rasturiti vlastitu zemlju”, rekao je Izetbegović u Mostaru u izjavi za medije.

Izetbegović: Izjava da smo spremni na rat ne predstavlja prijetnju

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari