Je li se razumijemo?

Svaki dan nailazim/o na nerazumijevanje izrečenog ili učinjenog , pa se pitam govorimo li istim jezikom?

Za razumijevanje nije dovoljno govoriti istim jezikom i koristiti iste simbole. Potrebno je prihvatiti činjenicu da je svatko od nas jedinstvena osoba sa svojim znanjem, iskustvima, osjećajima, očekivanjima, mislima i drugim osobenostima, što nas čini svima onim što jesmo.

Upravo zbog toga u početku se čini vrlo logično da svatko od nas, iz vlastite perspektive, svijet vidi na drugačiji način. Možemo li to shvatiti i prihvatiti? Dopuštamo li slobodu mišljenja ili namećemo svoj kliše ili svoju točku motrišta idealnom za sveobuhvatno sagledavanje neke pojave ili problema?

Nad logičkim i mozgu shvatljivim, dominira naša osobnost, naš karakter. Ipak, čini mi se da rijetko zapravo razumijemo što to znači. Drugim riječima, na razini teorije najčešće prihvaćamo činjenicu da je svaka osoba pojedinac za sebe, da ljude, stvari i situacije doživljava na svoj način i stvara vlastitu sliku svijeta koja se manje ili više razlikuje od slika drugih ljudi. S druge strane, u situaciji kada netko govori ili čini nešto što nadilazi našu sliku svijeta, često se pitamo kako je to uopće moguće.

Jer često vjerujemo da je naša slika svijeta jedina ispravna, tada obično pokušavamo nagovoriti osobu da prihvati naše stajalište i osuđujemo one koje ne uspijemo uvjeriti jer vjerujemo da misle i rade “pogrešne” stvari. Slična situacija se događa i nama samima. Mi stvaramo na svoju sliku svijeta (često visoka i nerealna) očekivanja od sebe, pa ako ih ne ispunimo, skloni smo prosuđivanju sebe jer nismo dovoljno dobri. Takav tretman i drugih i sebe često rezultira nepotrebnim sukobima, povrijeđenim osjećajima, narušenim odnosima i niskim samopoštovanjem, a sve to narušava kvalitetu i zadovoljstvo životom.

Za razumijevanje ponekad je kriva semantika. Naprosto nismo usuglašeni oko pojmova i njihovog značenja, stoga kad zapnemo u razumijevanju, potrebno se je vratiti korak unazad i dogovoriti značenje nekog pojma. Čini mi se da je to manji problem u razumijevanju. Moguće da se odgovor krije u istinskom razumijevanju naspram deklarativnom.

Opet naglašavam voljno nad nevoljnim , deklarativnim koji upravo govorimo, već s pravim, istinskim razumijevanjem koje pokazujemo u svom svakodnevnom ponašanju. Razumijevanjem što znači “Čujem vas, razumijem da se vaša slika svijeta razlikuje od moje, da vi radite stvari drugačije od mene, i to je u redu, jer svi imamo pravo vidjeti i raditi na svoj način.”

Suština razumijevanja je znati da je svaka osoba posebna i da način na koji vidi svijet nije ni bolji ni lošiji, odnosno ni više ni manje ispravan od onoga kako isti svijet vidi druga osoba. Jer tko je u konačnici taj koji može reći što je ispravno? Tko ima pravo odrediti što je bolje ili gore? U suštini, kada gledamo na svijet, tako da smo svi i u krivu i u pravu u onome kako ga vidimo, i to je sasvim u redu. Zato je važno pokušati razumjeti druge i sebe,izabrati prihvatiti umjesto osuditi.

Prvi korak ka razumijevanju je stalna svijest da postoji toliko slika svijeta koliko ima ljudi i prihvaćanje činjenice da je svaki od njih rezultat svojih prethodnih životnih iskustava, Ako s osobom nismo povezani zajedničkim ciljevima, tada je ta svjesnost sasvim dovoljna da je podržimo u svemu što misli i čini, a on osjeća da je to dobro za njega, bez obzira kakva je naša slika svijeta. Ako trebamo živjeti ili surađivati ​​s tom osobom, tada je prvi sljedeći korak s pozitivnim stavom istražiti njegovu sliku svijeta – tog teritorija, nama nepoznatog, ili kroz razgovor pokušati shvatiti što ga je navelo da ga izgradi tako.

Tada joj možemo objasniti našu sliku svijeta i sklopiti sporazum o zajedničkom, koji će nam pomoći da živimo i radimo uspješno. Istodobno, moramo prihvatiti da će se sigurno dogoditi međusobne pogreške, jer su one sastavni dio života i ne bismo ih trebali osuđivati, već shvatiti da smo u datom trenutku učinili najbolje što smo mogli i znali. Tada se opet možemo dogovoriti o tome kako zajedno ići naprijed, odnosno neprestano usklađivati ​​svoje slike svijeta na tom zajedničkom putu do cilja. Takvim razumijevanjem potičemo pozitivne emocije, razvijamo samopouzdanje i produbljujemo odnose.

Konačno, važno je naglasiti najljepši dio izgradnje međusobnog razumijevanja, a to je da nam daje priliku da druge vidimo s istinskim zanimanjem i poštovanjem, vidimo nešto novo i korisno za sebe ili proširimo vidike i otvorimo nove mogućnosti. Drugim riječima, sami rastemo samo razumijevanjem drugih, jer zapravo sebe i bolje razumijemo.

Trpimir Jurić

Što vi mislite o ovoj temi?