Connect with us

Kolumne

Je li Zagreb stvarno oslobođen 8. svibnja?

Objavljeno

on

Hrvatska svakako treba dostojno obilježavati Dan pobjede, kao dan kad je dokrajčeno jedno od dva velika Zla, dan koji je stvorio temelje za nastanak slobodne Europe suverenih nacija. No, Hrvatska, kao i veći dio europskog istoka ne može slaviti taj dan kao dolazak slobode. Jer sloboda jednostavno taj dan – nije došla.

Josip Broz Tito i Draža Mihailović zajedno! Fotka do fotke, rame do ramena, uz bariton u tonu ruskih borbenih, dva stara protivnika polagano se pretapaju jedan u drugoga, a zatim i u pljesak prisutnih šefova srpskih država i entiteta na beogradskoj proslavi Dana pobjede u Narodnom pozorištu. Nakon toga i tronuti govor Vučića i Dodika, kao ambasadora antifašizma. Tko je ovdje u svibnju 1945. zapravo pobijedio? I što je onda, zapravo, antifašizam? Očito ovisi koga pitate, piše Ivan Hrstić/VečernjiList

Zvuči nevjerojatno, ali zapravo ne bi trebalo biti. Kad su Vučić i Dodik u pitanju, ništa nas ne bi trebalo iznenaditi – četnički zapovjednik u Srbiji je 2015. sudski rehabilitiran, a s njime i njegov pokret. Naravno, slika time ne postaje ništa manje bizarna. Pa čak i kad se jedna pored drugog postave stvarne njemačke potjernice kojima se u istom grafičkom slogu nudi po 100 tisuća rajhsmaraka u zlatu za glavu svakog od njih.

Da, nema dvojbe, u prvoj polovici rata u očima njemačke komande dva jugoslavenska odmetnika vrijedila su – u marku jednako. A u očima saveznika Draža je još uvijek vrijedio mnogo više – dobio je naslovnicu Timesa, kao vođa još neporaženog pokreta otpora, u Hollywoodu je snimljen bajkovit film o njemu pod naslovom “Chetniks – The Fighting Guerilla”.

I tako je potrajalo sve dok saveznici nisu shvatili da Draža zapravo komuniste doživljava kao mnogo opasnije neprijatelje nego njemačke okupatore, te da je spreman i aktivno surađivati s Nijemcima kako bi suzbio partizanski pokret. Nije njegova računica bila posve bez smisla, jer zapovjednik kraljevske vojske mogao je pretpostaviti da će Nijemci jednom otići, a da će komunisti ostati.

Povijest je nedvojbeno i dokazala da je Tito doista bio mnogo opasniji protivnik. No, da bi pobijedio Tita, nije ga trebalo vojnički poraziti, već se aktivnije od njega boriti protiv Nijemaca i tako politički održati svoj status kod saveznika.

Naravno, nije nimalo pomagalo to što se narod često bojao četnika više nego Nijemaca. Mihailović vjerojatno nije imao potpunu kontrolu na terenu, no, bile njegove zloglasne “Instrukcije” krivotvorina ili ne, njegovi četnički vojvode u skladu s njima obavljali su krvavo etničko čišćenje na cijelom prostoru za koji su smatrali da nakon rata treba postati sastavni dio Velike Srbije. Ako to nije bio fašizam, onda je pitanje što jest!

Time su obavljali najbolju moguću kampanju za širenje partizanskog pokreta. Mihailovićevi četnici pokolje nad muslimanima i Hrvatima sustavno su provodili širom teritorija NDH, dok Pavelić uglavnom sve do pred sam kraj rata nije smio prstom mrdnuti protiv svojih de facto saveznika, a jedini su se s njima tukli – partizani.

Mihailović nije htio da područje Jugoslavije upadne u rusku sferu, ali je svojim djelovanjem tome itekako pridonio. Ništa manje nego Pavelić. Bilo je nekih pokušaja da se četnički pokret “vrati” u saveznički tabor i prekine suradnju s Nijemcima, ali nakon iskrcavanja saveznika u Italiji sve je ionako bilo prekasno.

U isto vrijeme i u NDH takozvani puč Lorković-Vokić, isprva pod zelenim svjetlom samog Pavelića, doživio je krah jer je Poglavnik vjerojatno shvatio da je za njega osobno ionako prekasno, pa je za sobom u provaliju povukao i sve ostale koji su se možda mogli izvući. Na koncu se izvukao samo on, a deseci tisuća vojnika u uniformama “nezavisne” hrvatske države platili su to svojim životima.

Četnici su se pak uglavnom presvukli u partizane i samo nastavili gdje su stali, a Mihailović je do kraja pokušavao sjediti na dvije stolice. 1948. dvije godine nakon što ga je Tito stavio na sud i dao streljati, američki predsjednik Harry Truman postumno mu je dodijelio odlikovanje zbog spašavanja 400-tinjak američkih pilota. Potajno, da ne uvrijede Tita koji im je u tom trenutku postajao važan žeton u konfrontaciji sa Staljinom. Javno, Dražina kćerka primila je taj orden tek 2005., ali deset godina prije formalne rehabilitacije. Draža sasvim sigurno nije bio posve jednoznačan lik, istina o njemu nije u svemu crno-bijela.

Mogu li dakle, Pavelić i Mihailović biti u istoj ladici? Vjerojatno ne, ali nedvojbeno u dvije ladice istog ormara. Tko je pobio više? Pitanje je je li taj podatak uopće presudan. Procjene ubijenih koji se stavljaju njemu na dušu kreću se u divljim rasponima, od nekoliko desetaka do više stotina tisuća. Pavelić je pak pristao biti aktivni dio ubilačke Hitlerove mašinerije koja je ubila milijune. Pavelić i Mihailović nisu i ne mogu biti isti, ali obojica su se upisali u ligu masovnih zločinaca.

Tito nad njima zapravo nije izvojevao vojnu već političku i moralnu pobjedu. Koja bi do dana današnjeg blistala da nije okaljana odmah nakon rata, da njegov partizanski pokret nije bio prozitni paravan za krvavu komunističku revoluciju po svim sovjetskim i staljinističkim standardima. Sasvim sigurno se svi partizani nisu borili za to i njihova žrtva je zloupotrebljena.

Hrvatska svakako treba dostojno obilježavati Dan pobjede, kao dan kad je dokrajčeno jedno od dva velika Zla, dan koji je stvorio temelje za nastanak slobodne Europe suverenih nacija. No, Hrvatska, kao i veći dio europskog istoka ne može slaviti taj dan kao dolazak slobode. Jer sloboda jednostavno taj dan nije došla.

Je li Zagreb oslobođen 8. svibnja? Ili je samo jedno klanje zamijenjeno drugim?

Noževi se preselili u rukama koljača i na vratovima žrtava. A kad je klanje konačno stalo, moglo se pristupiti i namještenim demokratskim izborima, nakon čeka je nastupilo 45 godina jednopartijske diktature. Dan pobjede je svakako dobar dan i da se podsjeti na te činjenice. To valja ponavljati bez straha od optužbi za revizionizam.

Ivan Hrstić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR