Pratite nas

Kultura

Ima jedna Zemlja mala srce samo za nju zna

Objavljeno

na

Ima jedna Zemlja mala
srce samo za nju zna
tu su ljudi srca meka
to je moja Hercegovina.

U njoj raste šipak,drača
vrisak,zova,kadulja i smilje
nigdje nisu ljepše zore
ovdje sunce jače grije.

Plodna polja ona ima
a i jako vrijedne ljude
najljepša je u proljeće
kad nas laste pjesmom bude.

Kamen tvrdi kao pečat
u mislima urezan je
oca,djeda i pradjeda
ponosita Zemlja to je.

Stoljećima tamo raste
smokva,murva,dunja žuta
a u škrtom kamenjaru
otrovnica vreba ljuta.

Tu se ganga uvjek pjeva
uz bukaru dobrog vina
poštuje se svaki čovjek
to je moja Hercegovina.

Uz molitvu i krunicu
tražila se ljubav,snaga
sve nas skupa sada čuva
međugorska Gospa draga….

Tekst: Ljiljana Tolj

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

KAMO IDEŠ DOMOVINO MOJA?

Objavljeno

na

Objavio

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

Objavljeno

na

Objavio

Uoči Dana sjećanja,
još jednu za Vukovar i Škabrnju!
I za sve žrtve Domovinskog rata!

VUKOVAR
I
ŠKABRNJA

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
kao brat i sestra jedno drugom sliče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi,
Vukovar Škabrnju voli!

I oboje plaču,najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane,
a jesen ih vraća u krvave dane!

Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila,
dok nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!

Osamdeset i četri,tih je teških dana,
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!

A Vukovar,ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko bola u jednu suzu stade,
kad Vukovar u ruke im pade!

Palili su i rušili,čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti,
svaki križ na Ovčari plače!

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti,
ili će se povijest opet ponoviti!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ZVONA VUKOVARA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari